Moći

Relikvije svetih Pija i Leopolda oživjele su uspavanu Godinu milosrđa. Sve do 11. veljače ostat će u bazilici Sv. Petra. O tom događaju u osvrtu A. Soccija čitamo:

"Naslov iz 'NY Timesa' glasi: 'Zavjera da se promijeni katolištvo'. Drugačije rečeno, s projektom Pape iz Argentine da preobrazi Crkvu u podružnicu 'Repubblice' ili 'Greenpeacea' oduševljeno se slažu svi vječni i zagriženi neprijatelji katoličke vjere.

Ali, da se od toga stvori uspjeh, mora se pokazati potpora katoličkog puka. Samo što je taj narod nastrojen protivno bergoglijanskim progresivcima i- usprkos medijskom filanju- oca Pija pretpostavlja ljevičarima.

Nije slučajno što se 2014. prepolovilo sudjelovanje na Papinim audijencijama, a onda i 2015. u odnosu na prethodnu godinu- pravi bijeg [o tomu]. 

Zato su u Vatikanu došli na ideju jednoga drugačijeg Jubileja: trebalo je zaustaviti drastičan pad nazočnosti vjernika oko pape Bergoglija.

- 'Srednjovjekovna' iznašašća

Zasigurno, jublejska je godina ritual nastao u srednjovjekovlju, zbog njega se podigao Luther i protivan je Bergogliovu mentalitetu; on više voli društvo E. Scalfarija ili Socijalnog centra 'Leoncavallo' ili F. Castra ili teologa oslobođenja od društva wojtyłovskoga ili ratzingerovskoga katoličkog naroda. 

Cilj je svakako bio pokazati da oko Bergoglija postoji trajni plebiscit; da ga dobije došao je podnijeti 'vonj' katoličkih ovaca.

U svakom slučaju, Jubilej se otpočetka pokazao kao neuspjeh. Kršćanski je puk njegovo rođenje 'iz epruvete' za 'političke' svrhe percipirao kao da je izvan Tradicije (i bula je dvosmislena glede oprostâ). Usporedba s posjećenošću jubileja 2000. s Ivanom Pavlom II. otpočetka je za Bergoglija bila poražavajuća.

Također je Obiteljski dan od 30. siječnja ove godine pokazao da katolički narod još uvijek slijedi i ljubi nauk Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.: taj je narod u Rimu naišao na ledeno neprijateljstvo argentinskog pape koji ga je tvrdoglavo ignorirao i bojkotirao.

Dakle, što učiniti da se narod 'prisili' da bude kao kulisa Bergogliovih svjetskih trijumfa?

Zamisao opet potječe od msgr. Fisichelle koji je pun žara da se svidi svom suverenu: budući da srce naroda kuca za svetce Tradicije, donesimo relikvije najpopularnijeg i najomiljenijeg svetca u Rim- oca Pija.

I doista, ljudi su masovno došli. Jučer više od 80 000 osoba, more vjernika. Mrežna stranice 'Repubblice' donijela je smiješan naslov: 'Mnoštvo na Trgu sv. Petra za Papu'.

No, usprkos propagandnim naporima tih novina, svi znaju da ogromno mnoštvo nije došlo na trg zbog Bergoglija (čija je audijencija prošle srijede bila polupusta), nego zbog oca Pija.

Događaj je izvanredan zbog raznih razloga i prouzročio je dosta neugode.

- Preziranje današnjice

Posebno za medije i laicističke intelektualce koji na oca Pija i na njegovu katoličku pučku religioznost gledaju kao na kugu. Samo što ju je sada teško ismijati jer je njihov ljubimac, Bergoglio, taj koji je htio tu inicijativu.

'Il Fatto Quotidiano' svojim je prezirnim naslovom od petka zaslužio oskara sekularizma: 'Ne trebamo IS, naše je srednjovjekovlje tu s ocem Pijom'.

Prijeđimo preko tog ukazivanja na IS. Mora se znati otkuda ta neotesana ideja o srednjovjekovlju. Moglo bi se odgovoriti da je srednjovljekovlje još uvijek među nama- jer nam je ostavilo ogromno umjetničko nasljeđe (čemu se radujemo i od kojega profitiramo). 

Ono je također među nama jer su u tom 'mračnom' srednjovjekovlju nastale bolnice, sveučilišta, banke, katedrale. Isto tako kao i ideja Europe, općinske slobode, tržišnoga gospodarstva i narodne suverenosti.

Klasičnu nam je kulturu prenijelo 'zločesto' srednjovjekovlje i još je uvijek tu jer su tehnologija i znanost tada nastale istovremeno s glazbom u njenom modernom obliku.

Pa i 'Božanstvena komedija'- za koju neki misle da potječe od R. Benignija- dolazi od srednjovjekovnoga genija D. Alighierija koji je- doslovno- 'izmislio' talijanski jezik.

- Preziranje jučerašnjice

Narod koji se okupio oko oca Pija katolički je narod koji su 'prosvijećeni' intelektualci prije 70 godina ismijavali i izrugivali se nad Italijom [Italietta] procesija i 'Gospa hodočasnica' [Madonne pellegrine]. 

I dok su se 'intelektualci' (koji su često bili fašisti) svrstavali iza Togliattijeve Narodne fronte i Staljina, koji su Italiji pripremali budućnost jedne Čehoslovačke, jednostavni i seljački narod je slušajući svećenike i Pija XII. spasio zemlju i time što je glasovao za kršćanske demokrate smjestio je među zapadne demokratske i slobodne zemlje.

Stoga je jedan pravi liberal kao što je Benedetto Croce nakon 18. travnja 1948. mogao reći toj inteligenciji: 'blagoslivljajte te pobožne žene [beghine] kojima se izrugujete, jer bez njih danas ne biste bili slobodni'.

Dok su 'prosvijećeni' intelektualci većinski bili na strani onih koji su prijetili slobodi i civilizaciji, prezreni narod pobožnih i jednostavnih ispravno je vidio i spasio svoju zemlju.

To treba zahvaliti također osobama kao što je otac Pio koji si je kod tih odlučujućih izbora dao puno truda da komunisti budu poraženi.

- Komunistička strahota

Otac Pio je jako dobro poznavao zločine komunističkih režima, duhovna pustošenja marksističkog ateizma i odvratne laži komunističkih partija koje su varale siromašne. I nije šutio. 

Također je zbog tih stvari sveti kapucin prava suprotnost Bergogliju koji ne propušta ni jedne prilike za 'flertanje' s najgorim komunističkim tiranima- bila to braća Castro na Kubi (gdje je argentinski papa zanemario progonjene i disidente, a despotima iskazao čast) ili sramotnim režimom komunističke Kine, genocidnim režimom, kojem se prošlih dana Bergoglio obratio u intervjuu prijepornom 'Asia Timesu'. 

U njemu je potpuno prešutio probleme slobode i vjerske slobode, ali izgovorio je - kako je primijetio S. Magister- krajnje odrješujuće riječi glede prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Kine, pozivajući da bude 'milosrdna sa samom sobom' i prihvati svoj put kakav je bio- kao 'voda koja teče' i sve čisti; i one milijune žrtava koje Papa nije spomenuo ni na prikriven način.

Ali otac Pio i Bergoglio su suprotstavljeni jer otac Pio predstavlja upravo onu Katoličku Crkvu koja je vjerna svom nauku i Tradiciji, a koje Bergoglio hoće demolirati.

- Milosrđe

Samo ime fratra s Gargana koje je prihvatio pri ulasku u redovnički život- Pio- trebalo je iskazati čast sv. Piju X., dakle papi koji se borio protiv modernizma, upravo pape kojeg se gnušaju progresivci koji su sada na vlasti u Vatikanu.

Bergoglio tvrdi da je smrtne ostatke o. Pija dao dovesti u Rim za Jubilej kao simbol milosrđa. Ali milosrđe koje je svjedočio otac Pio, za razliku od Bergogliova, bilo je nerazrješivo povezano s pravdom i istinom.

Čak je rekao da se boji milosrđa jer se može zlouporabiti. Njegovo učenje slijedi ono Ivana Pavla II. (sa sv. Faustinom) i Benedikta XVI.

K tomu je sveti redovnik dodao: 'Milosrđe bez istine i bez pravde koja je istina, ne može postojati. Bog je istina još prije nego što je milosrđe.'

Odbojne riječi za Bergogliovu partiju koju tetoše šik-ljevičari. Konačno, kao što su p. Pija progonili izvjesni 'prosvijećeni' klerici, Bergoglio danas žestoko udara na autentične duhovne sinove p. Pija, tj. na braću franjevce Bezgrješne p. S. M. Manellija koje je argentinski papa do sada gotovo uništio.

Bergoglio danas 'koristi' o. Pija kao atrakciju da oko sebe okupi mase, ali na drugoj strani Tibera u opasnosti su da budu izbačeni iz tračnica zbog svetčevih 'iznenađenja'. Mogao bi čak učiniti i čudo da obrati neke u Vatikanu."

Izvor: Lo Straniero, Im Beiboot Petri
Slika: (screenshot) San G. da Copertino/Youtube.com