Iznimno pismo

Jedan od događaja koji je obilježio Sinodu o obitelji bilo je i još jest pismo koje je više kardinala uputilo papi Franji. Na hrvatskom ga je objavio blog Traditio Ecclesiae. Postoji više članaka na istom blogu (1, 2) i na QVC (3, 4) s istom temom. Iznimni događaj nije mogao proći bez vrijednih zapažanja A. Soccija. Članak je bio objavio u Liberu, 13. listopada 2015.

"Pismo trinaestorice kardinala Papi protiv gušenja Sinode i Bergogliovih modernističkih teza prilično je senzacionalno, pogotovo zbog auktoriteta njegovih potpisnika. Mora se iznijeti ono što je potom učinjeno kako bi se diskreditiralo pismo i zamaglilo njegov eksplozivni sadržaj.

Pismo je najprije prošlo kao znak atmosfere zavjere tzv. konzervativaca, tj. katolika.

M. Tosatti, ozbiljni i neovisni vatikanist, ispravno je primijeto da je privatno pismo Papi s imenima i prezimenima najtransparentnija, najlojalnija i najhrabrija stvar koju smo u zadnje vrijeme vidjeli u Vatikanu (uzme li se u obzir da je sâm Bergoglio- barem na riječima- zatražio otvorenost). 

To je upravo suprotnost zavjeri. Pismo je zapravo, kako Tosatti kaže, 'dalo zlatnu priliku brojnima da viču o pobuni i zavjeri'.

U međuvremenu smo, što se tiče skrivenih stvari, iz njemačkih novina 'Die Tagespost' doznali da je papa Franjo taj koji u Svetoj Marti ima svoju 'Sinodu u sjeni', kojoj je svrha upravljanje službenom Sinodom.

Ono što je izazvalo zbrku bilo je nijekanje četvorice od trinaest kardinala potpisnika pisma. Što se dogodilo? U ponedjeljak navečer, jedan od potpisnika, kard. Pell, preko glasnogovornika je potvrdio da su pismo potpisali on i drugi kardinali i dodao da je bilo privatno te da ga oni nisu objavili. K tomu, objasnio je da u tekstu koji je objavio Magister ima 'pogrješaka kako u sadržaju, tako i u popisu potpisnikâ'.

Noću u ponedjeljak doznali smo da je progresivni isusovački časopis 'America' potvrdio da su pismo doista potpisala trinaestorica kardinala, sve sinodalni oci, i dodao četiri nova imena, prava, umjesto četiri kriva onih koji su zanijekali da su potpisali. Nadalje je isusovački časopis potvrdio tekst koji je objavio Magister kao i La Nación u Buenos Airesu s člankom E. Piqué, Papine biografkinje i osobne prijateljice, s mnogo povjerljivih izvora.

Jučer navečer Magister je objavio novi članak u kojem je- citirajući te pouzdane potvrde- ponovio da je trinaest kardinala potpisnika (rekonstruirao je ispravan popis, no čini se da je jedan nestao) i da je tekst isti kao kad je prvi put objavljen, iako tekst koji je uručen Papi može 'sadržavati neke male varijante- u obliku, a ne u bîti'.

U medijskoj prašini koja se digla, pozornosti je izmaknulo ono bitno: iznimnost takvoga dokumenta koji potpisuju uvaženi kardinali koji predstavljaju mnoge sinodalne oce, u kojem demoliraju 'Instrumentum laboris' (u koji je Bergoglio uvrstio i najkontroverzinije točke koje 2014. Sinoda nije odobrila).

Osim toga, kardinali u svom pismu kritiziraju nove procedure koje guše tekuću Sinodu i pokušavaju je preusmjeriti. Pismo izražava zabrinutost glede povjerenstva koje treba sastaviti zaključni izvještaj tj. 'Relatio', jer ga nije izabrala Sinoda, nego ga je u cijelosti imenovao Bergoglio (sve ljude koji mu odgovaraju).

Nadalje, pismo izražava zabrinutost zbog Sinode koju je bio sazvao Benedikt XVI. u obranu obitelji i tada nastalim prijeporom oko pričesti za rastavljene koji su se ponovo civilno vjenčali; nečim što bi- da je bilo prihvaćeno- urušilo cjelokupni nauk o braku i sakramentima.

Na koncu pisma je također dramatično upozorenje koje iako je napisano s poštovanjem, zvuči kao uzbuna time što se kaže da kraju puta kojim je udario Bergoglio po uzoru na europske protestantske crkve, stoji slom- drugim riječima, kraj Crkve.

Sljedećeg je dana kard. Pell obznanio još dvije novine o tomu što se događa. Prva točno odgovara onomu što smo prošle nedjelje napisali u ovim novinskim stupcima, dakle da je Kaper-Bergogliova linija u manjini.

Pell zapravo kaže: 'Postoji veliko slaganje o velikom dijelu točaka, ali očito ima neslaganjâ jer postoji jedna manjina koja hoće promijeniti crkveni nauk o ispravnoj dispoziciji za primanje pričesti. Naravno, ne postoji nikakva mogućnost da se nauk promijeni'.

Druga Pellova novost, premda blago izrečena je ova: 'Još među sinodalnim ocima postoji zabrinutost zbog sastava povjerenstva koje je zaduženo za sastavljanje zaključnog izvještaja i zbog procedure kojom će on biti predstavljen ocima i kojom će se o njemu glasovati'. Sva se kontroverza vrti oko toga. Bergogliova je- sada vrlo jasna- namjera, pritisnuti Sinodu prema zaključcima koje želi kako bi imao neku legitimaciju i u Crkvu uveo Kasperove ideje, makar u prikrivenom obliku- na način na koji je uveo razvod preko motuproprija. Stoga je Bergoglio prije nekoliko dana kad je otkrio da je Sinoda većinski katolički nastrojena, na nevjerojatan način doveo u pitanje zaključni izvještaj koji je bila predviđen u svim službenim programima kao rezultat Sinode.

Kad je vidio konfuziju koju je izazvala promjena u pravilima na Sinodi, drugi je dan preko o. Lombardija obznanio da će biti zaključnog izvještaja ['Relatio finalis'], ali Bergoglio će odlučiti što s njim napraviti i hoće li biti objavljen.

Kasnije se doznalo da vjerojatno neće biti izvještaja sličnoga drugim sinodama, gdje se glasovalo o svim pojedinim prijedlozima, nego da će to biti jedan maglovit tekst o kojem će se u globalu glasovati- uzmi ili ostavi; način da se stjera u kut katoličku stranu iznoseći generičke referencije o 'milosrđu' koje se onda mogu protumačiti kao 'zeleno svjetlo' za 'revoluciju'.

Zapravo bi trebalo podsjetiti da nijedan papa nema moć preokrenuti Božji zakon i katolički nauk- osim ako hoće pasti u krivovjerje i propasti. Kako je na Sinodi 2014. rekao jedan kardinal, teme koje danas stoje za raspravu i koje je Crkva već na temelju Svetog pisma definirala, ne mogu i ne smiju se dovoditi u pitanje. I to zato što- suprotno od onoga što mnogi misle- papa ne može činiti što hoće. Kako je to Benedikt XVI. rekao na svojoj inauguracijskoj misi, 7. svibnja 2005.:

'Papa nije apsolutni monarh čije su misli i želje zakon. Naprotiv, papina je služba jamčiti poslušnost prema Kristu i Njegovoj riječi. Ne treba naviještati svoje vlastite ideje, nego trajno vezati sebe i Crkvu na poslušnost prema Božjoj riječi, protiv svakog pokušaja prilagođavanja ili slabljenja i svakog oblika oportunizma. [...] Papa zna da je u svojim velikim odlukama vezan na veliku zajednicu vjere svih vremena, na obvezujuća tumačenja koja su se razvila tijekom hodočašća Crkve na zemlji. Tako da njegova moć nije iznad, nego u službi Božje riječi. Na njega je položena da se osigura da ta Riječ ostane prezentna u svojoj veličini i da odjekuje u svojoj čistoći, tako da se stalnim promjenama u uporabi ne rastrga u komadiće.'

To je pravo tumačenje 'moći da se veže i razrješuje' koju je Krist dao Petru- evanđeoski redak koji ovih dana Bergogliova partija neprimjereno zaziva, gotovo kao da bi to dopuštalo argentinskom papi da radi što hoće.

Časni Pio B. Lanteri, koji je bio također veliki branitelj papinstva, to je jasno izložio u svojoj knjizi: 'Kažu mi da Sveti Otac može činiti što hoće, 'quodcumque solveris, quodcumque ligaveris...'; istina je, ali ne protiv božanske ustanove Crkve. On je namjesnik Božji, ali nije Bog i ne može razoriti djelo Božje'."

Izvor: Lo Straniero/RORATE CÆLI/Beiboot Petri