Kleknuti pred Euharistijom

Iako smo mogli pročitati izvještaje o poticajnoj Papinoj propovijedi na zaključenju XXV. nacionalnog euharistijskog kongresa u Anconi, nedostaju riječi iz naslova. Vjerojatno da ne unose zabunu, nešto slično kao i s govorom kard. Bartoluccija- usp. original i vijest.

"Dvotisućljetna povijest crkve obilježena je svetim muževima i ženama čija je egzistencija rječit znak za to kako se iz zajedništva s Gospodinom, iz Euharistije, rađa nova i produbljena odgovornost na svim razinama društvenog života. Nastaje, dakle, jedan pozitivan društveni razvoj u čijem je središtu čovjek, prije svega siromašan, bolestan, potrebit čovjek.

Hraniti se Kristom, put je prema tomu da ne budemo otuđeni ili ravnodušni prema udesu naše braće, nego da stupimo u logiku ljubavi i dara žrtve križa. Tko zna kleknuti pred Euharistijom, tko prima Tijelo Gospodinovo, dijelit će svoj kruh s gladnima, vodu sa žednima, odijevati gole, pohoditi bolesne i utamničene (usp. Mt 25, 34-36). U svakom će čovjeku prepoznati Gospodina koji se nije kolebao sama sebe žrtvovati za naše spasenje. Euharistijska je duhovnost, dakle, pravi protuotrov protiv individualizma i egoizma koji često karakteriziraju naš svagdanji život, i vodi k ponovnom otkrivanju besplatnosti i središnjem značaju odnosâ, počevši s obitelji- pri čemu želimo misliti prije svega na one raspale. Duša kršćanske zajednice je euharistijska duhovnost koja nadilazi podjele i protimbe, te cijeni različitost karizma i služba, stavljajući ih u službu jedinstva Crkve, njene životnosti i misije. Euharistijska duhovnost je put kojim se vraća dostojanstvo čovjeku, također njegovu radu- brinući se za ravnotežu koja omogućuje i slobodno vrijeme za odmor i obitelj- te da se nadvlada nesigurnost privremenih radnih odnosa i problem nezaposlenosti. Euharistijska duhovnost nam pomaže, također, da se približimo različitim oblicima ljudske krhkosti, u sigurnosti da one ne umanjuju vrijednost osobe, nego zahtijevaju blizinu, prihvaćanje i pomoć. Iz Kruha Života nastaje snaga obnovljene odgojne sposobnosti koja pazi na to da svjedoči temeljne vrjednote opstojnosti, znanja, duhovnog i kulturalnog nasljeđa. Tom snagom možemo živjeti u gradu ljudi, spremni posvetiti se općem dobru i pridonijeti izgradnji pravednog i bratskog društva."

Izvor: katholisch-informiert.ch, vatican.va, WDTPRS
Slika: Acción Litúrgica

Preslavno ime

Na današnji je dan pod zaštitom Presvete Djevice, 1683. godine, zalaganjem slavnog propovjednika Kapucinskog reda, bl. Marka iz Avijana, vojska poljskog kralja Ivana III. Sobjeskog pritekla upomoć Beču i tako spasila grad i Europu. Križ kojim je bl. Marko blagoslovio vojsku, danas se čuva u riznici kotorske katedrale. Nakon toga događaja osmanska vojska više nije smogla snage za neki budući prodor. U zahvalu za pobjedu, blaženi papa Inocent XI., koji je i sam pomagao kršćansku vojsku, proširio je blagdan Preslavnog imena Marijina na cijelu Crkvu. Blagdan je nakon zadnjeg koncila izbrisan iz Općeg rimskog kalendara, a nakon strašnih događaja u Americi početkom XXI. st., ponovo ga je uveo bl. Ivan Pavao II. Crkve posvećene Preslavnom imenu Marijinu su karakteristične osobito za područje Srednje Europe, gdje se blagdan uvijek slavio zbog povijesnih razloga i ukorijenjenosti u narodu. Sljedeće litanije posvećene imenu Blažene Djevice Marije sastavio je bl. Ivan Henrik Newman, CO.

Gospodine, smiluj se
Kriste, smiluj se
Gospodine, smiluj se

Kriste, čuj nas
Krist, usliši nas

Sine Marijin, čuj nas
Sine Marijin, usliši nas

Nebeski Oče, kojemu je Marija kći, smiluj nam se
Vječni Sine, kojemu je Marija majka,
Duše Sveti, kojemu je Marija zaručnica,
Slavno Trojstvo, kojemu je Marija službenica,

Marijo, majko Boga živoga, moli za nas
Marijo, kćeri Svjetlosti nedostupne,
Marijo, naše svjetlo,
Marijo, naša sestro,
Marijo, lozo Jišajeva,
Marijo, mladice kraljevâ,
Marijo, najbolje djelo Božje,
Marijo, bezgrješna,
Marijo, sva lijepa,
Marijo, djevičanska majko,
Marijo, koja si patila s Isusom,
Marijo, probodena mačem,
Marijo, lišena utjehe,
Marijo, koja si uz križ stajala,
Marijo, oceane gorčine,
Marijo, koja si se radovala volji Božjoj,
Marijo, naša gospo,
Marijo, naša kraljice,
Marijo, sjajna kao sunce,
Marijo, lijepa kao mjesec,
Marijo, okrunjena s dvanaest zvijezda,
Marijo, koja sjediš zdesna Isusu,
Marijo, naša slatkoćo,
Marijo, naša nado,
Marijo, slavo Jeruzalema,
Marijo, radosti Izraela,
Marijo, časti puka našega,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

℣. Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom.
℞. Blagoslovljena Ti među ženama.

Pomolimo se

Svemogući Bože koji vidiš kako se iskreno želimo skloniti pod sjenu imena Marijina, dostoj se, molimo Te, da što je češće u našim potrebama zazivamo, primimo milost i oproštenje s Tvojih svetih nebesa. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

grob bl. Marka Avijanskog u kapucinskoj crkvi u Beču

Izvor: Quenta Nârwenion
Slike: 1, 2

Ja sam pastir dobri (Iv 10,11)

Prije pet godina potvrđena je Ustanova Dobrog Pastira. Iako tek nedavno utemeljena, brzo se proširila među mnogim narodima, a osim u Europi nazočna je i u Južnoj Americi. Sada se očekuje konačna potvrda. Osnovao ju je o. P. Laguérie, a karizma joj se sastoji u dušobrižništvu u duhu klasične rimske liturgije.

Za potvrdu ustanove najzaslužniji je naš slavno vladajući Prvosvećenik, papa Benedikt XVI., koji iz svoje riznice iznosi novo i staro (Mt 13,52). Dekret koji je oživotvorio Institut Dobrog Pastira potpisao je stari predsjednik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, D. kard. Castrillón Hoyos, 8. rujna 2006. U cijelosti glasi:

"Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei'
Dekret br. 118/2006.

Naš Gospodin Isus Krist je pravi pastir i čuvar naših duša. Tako poučava apostol Petar u svojoj prvoj poslanici (1.Pt 2,25). Na istom mjestu je ohrabrio vjernike da slijede Pastira. Na taj poticaj trebaju, svakako, odgovoriti svi kršćani, u prvom redu oni koji su pozvani na pastirsku službu, tj. biskupi i njihovi suradnici, svećenici i đakoni, za koje Krist, Dobri Pastir, koji je svoj život položio za svoje ovce, predstavlja jasan uzor života i apostolske službe.

U nekim francuskim dijecezama nedostaju vjernicima, privrženim starijoj liturgijskoj praksi rimskog obreda, pastiri koji bi mogli pomoći biskupima da preuzmu odgovornost za dušobrižništvo u takvim skupinama.

Konačno je nadbiskup Bordeauxa preuzeo jednu skupinu svećenika pod zaštitom Krista Dobrog Pastira. Njihovi članovi pokušavaju pomoći Njegovoj Uzoritosti J.-P. kard. Ricardu oko skrbi za te zajednice, prije svega tako što pod svoje okrilje uzimaju vjernike laike koji žeđaju za tradicionalnom rimskom liturgijom. Sâm nadbiskup, uvjeren o golemoj koristi koju ti suradnici donose, prihvatio je tu zajednicu i povjerio joj pastoralne zadaće u svojoj dijecezi kao i crkvu Sv. Eligija u biskupskom gradu Bordeauxu.

A kako u specifičnim današnjim uvjetima novi institut nudi svim biskupima svoju pastoralnu službu, zamolio je ponizno Svetu Stolicu za pomoć i savjet. Nakon detaljnoga ispitivanja, Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' srdačno je prihvatilo tu zamolbu, i uz pomoć Božanske providnosti, snagom prenesenih ovlasti od Vrhovnog Svećenika Benedikta XVI., nakon što je obavijestilo prefekta Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, uspostavlja ovime kao družbu apostolskog života papinskog prava u gradu Bordeauxu, točnije u crkvi Sv. Eligija:

USTANOVU DOBROG PASTIRA.

Povjerenstvo ovime na pet godina, 'ad experimendum', potvrđuje konstitucije koje je promulgirala ustanova, priložene ovom dekretu.

Sveta Stolica potvrđuje da je u svim liturgijskim činima, Rimski obred sadržan u četirima liturgijskim knjigama iz 1962., tj. Rimskom misalu, Rimskom ritualu, Pontifikalu za ređenje svećenika i u časoslovu prema Rimskom brevijaru objavljenom iste godine, vlastito pravo instituta.

Ovime se, zaključno, velečasni otac P. Laguérie imenuje poglavarom ustanove.

'Contrariis quibuslibet minime obstantibus'

U sjedištu Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei'

Na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije,
8. rujna 2006.

+D. kard. Castrillón Hoyos
predsjednik

+C. Perl
tajnik"

Prema statutima ustanove članovi se obvezuju na "punu vjernost nezabludivom Učiteljstvu Crkve" (Statuti II, 2), ne izbjegavajući "ozbiljnu i konstruktivnu kritiku" tekstova i provedbe II. vatikanskog koncila, imajući u vidu govor pape Benedikta XVI. Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005., o ispravnom tumačenju II. vatikanskog u skladu s hermeneutikom kontinuiteta.

"Ciljevi instituta:

Čast Božja

Prvi cilj Ustanove Dobrog Pastira glasi: Štovati Trojedinoga Boga, častiti Blaženu Djevicu Mariju i Sv. Majku Crkvu, po molitvi, bogoslužju i cjelokupnom radu članova instituta, 'ut in omnibus Deus glorificetur' (1.Pt. 4,11).

Dušobrižništvo

Drugi cilj ustanove je: neprestana molitva, rad i služenje k spasu neumrlih duša. Ustanova nema svrhu u sebi samoj, nego njeni članovi pokušavaju ispunjavati svoje pastoralne zadaće gdjegod su poslani. Stoga svećenici ustanove imaju pred očima glavno načelo Crkve: 'salus animarum suprema lex' (CIC 1752).

Vječno svećeništvo

Treći cilj ustanove glasi: priprema i izobrazba mladića za svećeništvo, tako da mognu, po uzoru na svoga Božanskog Učitelja, postati gorljivi dušobrižnici i voditelji svoga stada. Budući svećenici trebaju biti tako obrazovani da sveta misna žrtva bude u središtu njihova života i da se ostvaruju ljubav prema Crkvi i njenom Vrhovnom pastiru, prema riječima 'zelus tuae commedit me' (Iv 2,17).

Služenje istini

Četvrti cilj: služiti Kristu koji je sâm put, istina i život, braneći katolički nauk. Svećenici instituta su pozvani k trajnom studiju pisma, crkvenih otaca i dokumenata učiteljstva. Od članova instituta se zahtijeva izvrsno znanje teologije i apologetike, jednako tako hrabra obrana vjere, ukoliko je potrebno, da budu pravi 'cooperatores veritatis'."

Osim svećenika, institut želi vrjednovati i poziv časne braće koja postoje u dvije grane; braća pomoćnici i braća učitelji koji rade u školama. Započelo je i formiranje ženske grane instituta. Sjemeništarci se školuju u vlastitom Sjemeništu 'Sv. Vinka Paulskog' u Biskupiji Chartres, u Courtalainu i u Rimu. O jednom danu njihovih rimskih bogoslova postoji zanimljiva reportaža koju možete pogledati ovdje: I. dio, II. dio. Na stranici sjemeništa se nalazi i bogata galerija fotografija kojom su obuhvaćeni svi važni događaji zajednice. Izobrazba je zasnovana na klasičnim uzorima katoličke teologije, duhovnosti, stege i askeze s posebnom naklonošću i ljubavlju prema klasičnoj rimskoj liturgiji, koja je prema statutima vlastiti obred instituta.

Nakon osnutka, ustanova je u manje od pet mjeseci porasla na deset svećenika i dva đakona. Godine 2008. imali su osamnaest svećenika i trideset sjemeništaraca. Sljedeće godine dvadeset i četiri svećenika. Prošle jeseni je u sjemenište ušlo dvanaest mladića. Kandidati dolaze iz Francuske, Italije, Poljske, Brazila..., a sam institut djeluje u šest zemalja: Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Čileu i Kolumbiji.

Ustanova Dobrog Pastira je otvorena svim oblicima pastorala: "Sve na čast Božju, Svete crkve i kršćanske civilizacije."

Izvor: Instytut Dobrego Pasterza
Slike: Messainlatino.it, Nowy Ruch Liturgiczny

Rekonstrukcija

Zanimljivu kompjutorsku rekonstrukciju konstantinske Bazilike sv. Petra možete pogledati na blogu Traditio Liturgica (video).

"[...] Rekonstrukcija jasno pokazuje da tvrdnje o navodno jasno vidljivom 'sjedalu celebranta' ili 'oltaru usmjerenom prema narodu' u kasnoj antici i u ranom srednjovjekovlju nisu imale onaj smisao koji se tim riječima pokušava dati danas. Papa je sjedio iza, pod mozaikom ukrašenom apsidom tako da je bio teško vidljiv iz crkvene lađe. Celebracija prema istoku, u smjeru portala bazilike, a ne u smjeru apside, kako rekonstrukcija pokazuje, ni u kojem slučaju ne znači da su celebrant i vjernici bili izravno usmjereni jedni prema drugima. Vjernici su se nalazili vidljivo dublje, znatno udaljeno i uglavnom u pokrajnjim lađama, jer se glavna lađa dijelom koristila za liturgiju. Rekonstrukcija omogućuje da se lakše shvate riječi posvete u rimskom kanonu: 'Memento Domine... et omnium circumstantium'. Riječi koje se nisu odnosile na cijelu okupljenu zajednicu vjernika, nego u užem smislu na one, koji su posluživali papu za vrijeme liturgije i izravno ga okruživali u prezbiteriju. Trodimenzionalna rekonstrukcija pomaže u razjašnjenju liturgijskih pitanja.

Ikonostas (bez ikona) na koji su dolazile zavjese koje su se mogle navući, povišenje oltara koji je bio dostupan preko dvaju stubišta (pod oltarom se još danas nalazi grob apostola Petra), ciborij iznad oltara, upućuju na to da briga ranog kršćanstva ni u kojem slučaju nije bila ona kao u naših današnjih suvremenika, da svi stoje 'po mogućnosti bliže oltaru', da se točno sve 'vidi, što svećenik radi'. Sveti misterij celebriran je na oltarima- kako ova rekonstrukcija pokazuje- koji su po svojoj etimologiji bili gore: 'alta res' [altus, 3- visok, res, rei, f.- stvar]. [...]"

Uporaba zastora u liturgiji zadržala se do danas u nekim istočnim obredima: npr. u Armenskoj, Kaldejskoj ili Malabarskoj crkvi.

Izvor: katholisches.info
Slika: Traditio Liturgica

Novi opat

U svojoj devedesetoj godini života na mirovinu se odlučio dom A. Forgeot. Odlazi nakon izuzetno uspješne trideset i sedmogodišnje opatske službe u glasovitoj opatiji Fontgombault, koja je pod njegovim vodstvom doživjela izvanredan procvat. Zajednica je 18. kolovoza 2011. izabrala novoga opata, dosadašnjega priora, dom J. Pateua.

Početci ove opatije sežu u XI. st. Osim benediktinaca, živjeli su tu lazaristi, trapisti i svjetovni svećenici koji su se smjenjivali uslijed nemira, revolucija i progona redovnika. U samostanski kompleks su se napokon 1948. vratili benediktinci i to iz opatije Solesmes- koju je utemeljio obnovitelj benediktinskog života u Francuskoj, dom Prosper Guéranger- i sa dvadeset i dvojicom benediktinaca započeli novo razdoblje monaškog života u Fontgombaultu.

Odmah nakon prvoga indulta za klasičnu misu, Quattuor abhinc annos, pape Ivana Pavla II. iz 1984., iskoristili su priliku i vratili se tradicionalnoj liturgiji. Najprije za tihe mise, a od 1988. se i konventualna misa služi u klasičnom obliku. Opatija majka, Solesmes, nije bila oduševljena ovim smjerom opatije kćeri, pa su njeni opati nastojali normalizirati Fontgombault (1). Međutim, povratak tradicionalnoj misi donio joj je mnogo zvanja, tako da je ova najbrojnija članica Kongregacije iz Solesmesa, bila u stanju otvoriti još samostana. U Triorsu (1984.), Gaussanu (1994.)- sada u Donezanu, u Clear Creeku koji je također prošle godine i sam postao opatija. Još 1971. otvorili su samostan u Randolu. Sve te opatije vjerne su tradicionalnoj rimskoj misi.

Treba spomenuti da je 2001. u Fontgombaultu održana liturgijska konferencija koja je nastojala potaknuti novi liturgijski pokret. Sudjelovao je predavanjem i tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kard. Ratzinger.

"Zadnjega jutra u opatiji, kratko pred odlazak, velečasni opat je predložio kurijalnom kardinalu da još malo pogledaju samostansku crkvu:

'Htio sam'- kaže opat- 'da kardinal vidi tihe mise koje svećenici koludri svakog jutra čitaju na mnogim pomoćnim oltarima. Kardinal se rado složio s mojim prijedlogom.'

U Fontgombaultu postoji niz pokrajnjih oltara koji stoje duž stupova u crkvenoj lađi. Na njima svakoga jutra svećenici koludri slave svoje privatne mise.

Mnoge se posjetitelje duboko dojmio pogled na te tihe mise, pa je bilo i obraćenja na katoličku vjeru.

Svećenici monasi celebriraju sv. misnu žrtvu individualno, ali u dubokom međusobnom zajedništvu. Sve se odvija u okviru velike noćne šutnje iz Benediktova pravila.

Iza svećenika stoji ministrant koji šapuće odgovore. Katkad se okupe neki vjernici koji udjeluju na jednoj od misa.

'Kad je kardinal stupio u crkvu, kleknuo je na kameni pod i molio neko vrijeme', pripovijeda opat:
'Zatim- kad smo izašli iz crkve- kazao mi je: 'To je Katolička crkva.''" (2)

Mnoštvo je onih koje je dirnula tiha sv. misa. Među te spada i bl. Ivan Merz. Evo jednog događaja kad je boravio u Bolzanu za vrijeme I. svjetskog rata:

"[...]No najviše me se dojmilo kad sam pred odlazak, - radni dan je bio - otišao u crkvu, da se svojih (sic!) grijeha kotarišem (sic!) i da primim Onog najvećeg što nas slabiće tako voli. Nisam se ni nadao; vani je još bio mrak, tu i tamo se vidjela kakva zakukuljena osoba, gdje se nekamo žuri. Inače je bilo tiho. Kad stupim u veliku baroknu crkvu, duboko me dirne kad sam vidio gdje su sve klupe nakrcane osobama, što poput duhova nepomično sjede, a na svim oltarima, sprijeda i sa strane - ima ih preko deset - fratri, velikih tonsura - služe u crvenim lijepim plaštevima mise. Sad na ovom oltaru sitna zvonca srebrnim glasom zabrencaju, a onda se opet na drugom oltaru okrene misnik i, raširivši ruke; šapće: »Dominus vobiscum«.

Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz mistični sjaj od mnogo i mnogo svijeća obavlja u isti čas toliko puta taj misterij svih misterija. [...]" (3)

Prigodom nedavnoga jubileja Papa je dosadašnjem opatu čestitao vlastoručnim pismom, odajući mu priznanje na uzornoj vjernosti koja nije bila lišena patnja. (4)

Različite filmove o ovoj opatiji možete pogledati na gloria.tv, a u Krivovjerju bezobličja posvećeno joj je jedno od najljepših poglavlja.


Slike: summorum-pontificum.fr, fsspnantes.over-blog.com

Izvanredni Madrid

Na svršetku ovoga Svjetskog dana mladih nekoliko fotografija kao podsjetnik da su i ovaj put sa svojim dušobrižnicima sudjelovale zajednice mladih privrženih tradiciji; o najpoznatijoj takvoj udruzi možete čitati na katolici.org. Na raspolaganje su im stavljene tri crkve, župna crkva Sv. Eduarda, samostanska crkva vizitatinki i župna crkva Sv. Franje Saleškog. Osim svećenikâ, svete mise u izvanrednom obliku rimskog obreda služila su i tri biskupa, od kojih jedan benediktinac koji do sada nije bio previše sklon tradicionalnom obliku, što se uzima kao ugodno iznenađenje ili čak čudo.

17. kolovoza biskup Bayonnea, msgr. M. Aillet:

18. kolovoza biskup Fréjusa i Toulona, msgr. D. Rey:

19. kolovoza nadbiskup Toulose, msgr. R. Le Gall, OSB:

Nekoliko videa: 1, 2, 3

Slike: Messainlatino.it (1, 2, 3)

Vid i privid

Zahvaljujući internetu, mogli smo izravno pratiti veličanstvena zbivanja u Madridu na Svjetskom danu mladih, pa je svatko mogao doći do vjerodostojnih informacija, koje daleko odskaču od slike koju su nam ponudila sredstva javnog priopćavanja. Točno se moglo očitati koliko je u takvim izvještajima objektivnosti, a koliko ideološke sklonosti. Iako je bilo poznato da susret nije financirala država- svaka izlika je, čini se, dobra kad se udara po Papi i Crkvi. Nevjerojatna je, ipak, lakoća kojom se bez imalo srama krivotvorina iznosi kao činjenica. Mogli smo čitati kako "Španjolci ne žele Papu" ili "Dok Španjolci prosvjeduju" katolici "slave Papu" (sic). Izgleda da su Španjolci postali samo malobrojne skupine koje su po gradu izazivale nerede, dok su ostali stanovnici izgubili pravo na to ime. Korski kanonik sv. Augustina, Herr Alipius, duhovito se dosjetio:

"Omiljena varijanta igre licemjernog antikatolicizma glasi: 'Što bi se sve s tim novcem moglo učiniti!' Bingo: 'Tko prvi na svojoj igraćoj ploči posloži u redu ili liniji pet karitativnih djela, pobijedio je.

A pitanje: 'Što bi se s moglo učiniti s novcem koji je dan za povećanu redarstvenu nazočnost i njihov pojačani angažman', hrabri španjolski borci za svijet bez Pape, odnosno, vjerske slobode, a time i svijet u kojem se kontrolira um, najvjerojatnije si nisu postavili...

Ponovo se pokazalo: gdje je adut emocionalno urlikanje i neznanje, tu zdrav ljudski razum i činjenice jednostavno nisu fer." (Izvor)

A sada opsežniji sažetak "prijepornih" događaja proteklih dana.

"Istina o 'izgredima' za vrijeme Papina pohoda Svjetskom danu mladih u Madridu- pregled

Madrid je jučer doživio križni put na kojem je zajedno s Papom Benediktom XVI. sudjelovalo milijun mladih iz cijeloga svijeta. Pa ipak, dio medija je izvješćivao o protudemonstracijama koje su trebale 'zasjeniti' križni put (ORF online). Tendencioznost u izvještajima o Katoličkoj crkvi i o Papi odjekuje kao konstanta vodećih europskih medija. Tako nesrazmjerno opširno mediji izvješćuju o antipapinskim demonstrantima na Svjetskom danu mladih (vidi 'Süddeutsche Zeitung', 'Die Zeit', 'Tagesschau', 'Die Welt'). Za televizijskog gledatelja koji je daleko od mjesta zbivanja, opseg protudemonstracija se jedva može procijeniti. Zato ovaj kratki pregled treba pomoći da se stvari razjasne.

- Od 2000 demonstranata postaje 5000 i 10 000

Za srijedu navečer, 17. kolovoza je oko 140 grupa, od 'progresivnih kršćana' do ljevičarskih ekstremista, pozvalo k antipapinskim demonstracijama. Prema podatcima madridskog redarstva i izvješćima pouzdanih očevidaca, okupilo se jedva više od 2000 demonstranata na Puerti del Sol. To nije spriječilo brojne inozemne medije da izvješćuju o 5000 ('Der Spiegel', DPA) ili čak 10 000 ('Corriere della Sera') sudionika, i tako napušu brojku peterostruko.

Organizatori su naglasili da njihov protest, kao, nije protiv Pape, nego protiv, navodno, 'pretjeranih' troškova kojima će se zadužiti španjolski porezni obveznici zbog Svjetskog dana mladih. Nadbiskup madridski i predsjednik Španjolske biskupske konferencije, A. M. kard. Rouco Varela, pobio je proizvoljne tvrdnje detaljnim podatcima- 'Država ne plaća ni centa za Svjetski dan mladih 2011. Pitajte mlade pomaže li ih španjolska država', rekao je madridski nadbiskup i 'domaćin' novinara na konferenciji koju je sam sazvao. Za javnu sigurnost, naprotiv, mora se pobrinuti država, ali to vrijedi uvijek i za svakoga, radilo se o G8 ili o demonstrantima 'ove ili one strane'.

- Krajnje lijeva manjina pokušala je agresivnim bliskim kontaktima isprovocirati incidente

Činjenice se demonstranata, očekivano, ne tiču i sami sebe pobijaju svojim poklicima 'Que no, que no queremos Papa' (Ne, ne želimo Papu). Na kraju demonstracija se jedna organizirana manjina počela miješati među brojne sudionike Svjetskog dana mladih i izazivati u bliskim kontaktima. Napadali su mlade katolike vičući 'licemjeri', 'neznalice' i dr. Provokacije nisu imale uspjeha. Francuski sudionici Svjetskog dana mladih su odgovarali poklicima 'Benedicto', a meksička mladež s 'Viva Cristo Rey' (Živio Krist Kralj).

- Redarstvo je nastupilo protiv protucrkvenih demonstranata jer se nisu pridržavali propisa i jer je zbog njihovih provokacija moglo doći do opasnosti za javnu sigurnost.

Čvrst postupak španjolskog redarstva kojim je pokušalo otpraviti radikalne grupe demonstranata, naišao je na kritiku. Identificirano je trideset demonstranata, a jedan je ozlijeđen. Prema svjedocima, među dvjema se frontama zateklo i slučajnih prolaznika. Glasnogovornik vlade J. Blanco (Socijalistička stranka Španjolske) branio je postupak redarstva. Kazao je da su demonstracije protivnika Crkve prošle bez incidenata. Tek zatim je jedna manjina počela svjesno tražiti konfrontaciju s redarstvom. U međuvremenu je E. Valenciano, voditeljica kampanje glavnog socijalističkog kandidata na sljedećim parlamentarnim izborima, misleći na glasove radikalnih ljevičara, zatražila provjeru redarstvenog uredovanja. Španjolska pučka stranka ('Partido Popular') označila je protupapinske demonstracije kao 'izraz neograničene nesnošljivosti'.

- Kad slike lažu ili kako inscenirati 'idealnu' novinsku fotografiju

Otada su se radikalni Papini protivnici okupljali svake večeri na madridskom kolodvoru Atocha da prosvjeduju za svoj cilj i prije svega da se prikažu kao 'žrtve policijske agresije' od srijede. Redarstvo ih je pokušalo odvojiti barikadama od sudionika Svjetskog dana mladih. Pred takvom barikadom pozirali su ljevičarski ekstremisti nazočnim novinskim fotografima; kleknuli su ispred barikade, prekrižili ruke iza glave i simulirali pred policijom koja je stajala iza barikade jedno 'brutalno' uhićenje (vidi 'El Pais'). Te fotografije spadaju u kategoriju- kad slike lažu. Poslužile su kao dobrodošao 'dokaz' za 'brutalno' postupanje policije i za skretanje pozornosti sa Svjetskog dana mladih i susreta Pape s mladeži iz cijeloga svijeta, te su ih mediji drage volje preuzeli.

'Najviše' 1000 ljevičarskih ekstremističkih provokatora umiješalo se među mlade hodočasnike

Na koncu su se ekstremni ljevičarski demonstranti umiješali u skupinama od nekoliko desetaka do nekoliko stotina, prije svega navečer, među mlade hodočasnike i pokušavali isprovocirati incidente. Taktika nije uspjela jer se katolička mladež nije dala isprovocirati. Jedan incident bi bio dovoljan da se monopolizira medijski utjecaj i zasjeni Svjetski dan mladeži.

- ORF napuhuje 'protest tisućâ', a prešućuje križni put s milijun sudionika

Za redarstvo je taktika ljevičarskih ekstremista stvorila znatne teškoće, nekoordinirana usred ogromnog mnoštva ljudi, da na prepunim ulicama i trgovima zbog Svjetskog dana mladih jamči javnu sigurnost protiv mogućih napada na mirne sudionike Svjetskog susreta mladih. Kao što je to bilo već u četvrtak navečer, istu su taktiku demonstranti primijenili i u petak navečer. Ukupan broj protupapinskih demonstranata nije iznosi više od tisuću osoba, kako je u četvrtak izvijestila španjolska televizija TVE, a u petak 'El Pais'. 'Tisuće demonstranata protiv Pape', kako je ORF tvrdio u svom online-izdanju, Madrid u svakom slučaju nije vidio. Istovremeno je ORF prešutio milijun mladih katolika koji su sudjelovali na križnom putu.

- Mladi katolici 'šokirani'- agresivni protucrkvenjaci bi im mogli biti 'prema dobi očevi ili djedovi'

Kardinal Dionigi Tettamanzi, nadbiskup milanski, kritizirao je protucrkvene demonstrante; neki su sudionici svjetskog dana mladih bili 'šokirani' agresivnošću kritičara Crkve koji bi im mogli biti 'prema dobi očevi ili djedovi'. Nasilje nije sredstvo da se nešto zastupa, kaže talijanski kardinal.

F. X. Velasquez Lopez, šef Nacionalne garde, izjavio je da u godinama svoje službe još nije doživio da je neki gost u Španjolskoj primljen 's toliko puno ljubavi', kao papa Benedikt XVI."

Izvor: katholisches.info