Zanimljivu kompjutorsku rekonstrukciju konstantinske Bazilike sv. Petra možete pogledati na blogu Traditio Liturgica (video).
"[...] Rekonstrukcija jasno pokazuje da tvrdnje o navodno jasno vidljivom 'sjedalu celebranta' ili 'oltaru usmjerenom prema narodu' u kasnoj antici i u ranom srednjovjekovlju nisu imale onaj smisao koji se tim riječima pokušava dati danas. Papa je sjedio iza, pod mozaikom ukrašenom apsidom tako da je bio teško vidljiv iz crkvene lađe. Celebracija prema istoku, u smjeru portala bazilike, a ne u smjeru apside, kako rekonstrukcija pokazuje, ni u kojem slučaju ne znači da su celebrant i vjernici bili izravno usmjereni jedni prema drugima. Vjernici su se nalazili vidljivo dublje, znatno udaljeno i uglavnom u pokrajnjim lađama, jer se glavna lađa dijelom koristila za liturgiju. Rekonstrukcija omogućuje da se lakše shvate riječi posvete u rimskom kanonu: 'Memento Domine... et omnium circumstantium'. Riječi koje se nisu odnosile na cijelu okupljenu zajednicu vjernika, nego u užem smislu na one, koji su posluživali papu za vrijeme liturgije i izravno ga okruživali u prezbiteriju. Trodimenzionalna rekonstrukcija pomaže u razjašnjenju liturgijskih pitanja.
Ikonostas (bez ikona) na koji su dolazile zavjese koje su se mogle navući, povišenje oltara koji je bio dostupan preko dvaju stubišta (pod oltarom se još danas nalazi grob apostola Petra), ciborij iznad oltara, upućuju na to da briga ranog kršćanstva ni u kojem slučaju nije bila ona kao u naših današnjih suvremenika, da svi stoje 'po mogućnosti bliže oltaru', da se točno sve 'vidi, što svećenik radi'. Sveti misterij celebriran je na oltarima- kako ova rekonstrukcija pokazuje- koji su po svojoj etimologiji bili gore: 'alta res' [altus, 3- visok, res, rei, f.- stvar]. [...]"
Uporaba zastora u liturgiji zadržala se do danas u nekim istočnim obredima: npr. u Armenskoj, Kaldejskoj ili Malabarskoj crkvi.
Izvor: katholisches.info
Slika: Traditio Liturgica
"[...] Rekonstrukcija jasno pokazuje da tvrdnje o navodno jasno vidljivom 'sjedalu celebranta' ili 'oltaru usmjerenom prema narodu' u kasnoj antici i u ranom srednjovjekovlju nisu imale onaj smisao koji se tim riječima pokušava dati danas. Papa je sjedio iza, pod mozaikom ukrašenom apsidom tako da je bio teško vidljiv iz crkvene lađe. Celebracija prema istoku, u smjeru portala bazilike, a ne u smjeru apside, kako rekonstrukcija pokazuje, ni u kojem slučaju ne znači da su celebrant i vjernici bili izravno usmjereni jedni prema drugima. Vjernici su se nalazili vidljivo dublje, znatno udaljeno i uglavnom u pokrajnjim lađama, jer se glavna lađa dijelom koristila za liturgiju. Rekonstrukcija omogućuje da se lakše shvate riječi posvete u rimskom kanonu: 'Memento Domine... et omnium circumstantium'. Riječi koje se nisu odnosile na cijelu okupljenu zajednicu vjernika, nego u užem smislu na one, koji su posluživali papu za vrijeme liturgije i izravno ga okruživali u prezbiteriju. Trodimenzionalna rekonstrukcija pomaže u razjašnjenju liturgijskih pitanja.
Ikonostas (bez ikona) na koji su dolazile zavjese koje su se mogle navući, povišenje oltara koji je bio dostupan preko dvaju stubišta (pod oltarom se još danas nalazi grob apostola Petra), ciborij iznad oltara, upućuju na to da briga ranog kršćanstva ni u kojem slučaju nije bila ona kao u naših današnjih suvremenika, da svi stoje 'po mogućnosti bliže oltaru', da se točno sve 'vidi, što svećenik radi'. Sveti misterij celebriran je na oltarima- kako ova rekonstrukcija pokazuje- koji su po svojoj etimologiji bili gore: 'alta res' [altus, 3- visok, res, rei, f.- stvar]. [...]"Uporaba zastora u liturgiji zadržala se do danas u nekim istočnim obredima: npr. u Armenskoj, Kaldejskoj ili Malabarskoj crkvi.
Izvor: katholisches.info
Slika: Traditio Liturgica
Nema komentara:
Objavi komentar