U svim zemljama Latinske Amerike i Pirenejskog poluotoka, a i šire, danas se slavi blagdan Gospe od Milosrđa, glavne zaštitnice mercedara; jednog od dvaju crkvenih redova za otkup sužanja pa zato u kalendarima piše i, Gospa od Otkupljenja Robova. Tim povodom donosim jučerašnji nagovor Svetog Oca Benedikta XVI. koji je održao u Etzelsbachu. Papa je protumačio u čemu se sastoji marijanska pobožnost. Na Večernjoj je sudjelovalo 90 000 vjernika, a nazočilo je 55 kardinala i biskupa. Video možete pogledati ovdje.
"Marijanska večernja
Nagovor pape Benedikta XVI.
Hodočasnička kapela Etzelsbach
Petak, 23. rujna 2011.
Drage sestre i braćo!
Odsrca želim pozdraviti sve vas koji ste došli u Etzelsbach na ovaj molitveni čas. Od mladosti sam puno čuo o Etzelsbachu pa sam mislio kako moram doći, i s vama zajedno moliti. Zahvaljujem biskupu Wankeu koji mi je još za leta pokazao ovaj dio vašeg kraja, i zahvaljujem vašim govornicima i zastupnicima koji su mi predali darove karakteristične za ovo područje, te mi tako mogli barem naznačili svu raznolikost ove pokrajine.
Dakle, jako sam sretan što mi se ispunila želja da pohodim Eichsfeld i da zajedno s vama zahvalim Mariji. 'Ovdje u ljupkoj tihoj dolini', pjeva se u jednoj hodočasničkoj pjesmi, 'pod starim lipama', daje nam Marija sigurnost i novu snagu. U dvije bezbožne diktature koje su htjele oduzeti ljudima njihovu naslijeđenu vjeru, stanovnici Eichsfelda su bili svjesni da će na ovom milosnom mjestu, u Etzelsbachu, naći otvorena vrata i mjesto unutarnjeg spokoja. To posebno prijateljstvo prema Mariji, koje je otuda izraslo, želimo dalje njegovati, također ovom današnjom Marijanskom večernjom.
Kad se kršćani u svim vremena i na svim mjestima okreću Mariji, oni se tada vode spontanom sigurnošću da Isus ne može odbiti svojoj majci Njene molitve; i oslanjaju se na nepokolebljivo uvjerenje da je Marija istodobno i NAŠA majka- majka koja je iskusila najveću od svih žalosti, koja suosjeća sa svim našim nevoljama i majčinski misli kako ih prevladati. Kako je puno ljudi kroz stoljeća hodočastilo k Mariji da pred slikom Prežalosne- kao ovdje u Etzelsbachu- nađu utjehu i ohrabrenje!
Pogledajmo Njezin lik! Gospođa srednjih godina, teških vjeđa od mnogih suza, zamišljena pogleda upravljena u daljinu, kao da je u svom Srcu pobudila sve ono što se zbilo. Na krilu joj leži Tijelo Njena Sina, drži ga pažljivo i s puno ljubavi, kao dragocjeni dar. Na iskrvarenom Tijelu vidimo tragove razapinjanja. Lijeva ruka Umrloga visi okomito prema dolje. Možda je skulptura, 'pietà', kako je često uobičajeno, bila izložena iznad nekog oltara. Raspeti tako svojom ispruženom rukom upućuje na zbivanje na oltaru, gdje se sveta žrtva, koju je on prinio, posadašnjuje u euharistiji.
Posebnost milosnog lika iz Etzelsbacha je u položaju Raspetoga. Kod većine 'pietà' mrtvi Isus leži glavom nalijevo. Promatrač tako može vidjeti ranu na boku Raspetoga. Ovdje, u Etzelsbachu, rana na boku je sakrivena jer je Tijelo usmjereno na drugu stranu. Čini mi se da se u tom prikazu skriva jedno duboko značenje, koje se otkriva tek u tihom razmatranju. U etzelsbaškom milosnom liku su Srca Isusa i Marije okrenuta jedno drugom; Srca se međusobno približavaju. Jedno drugom očituju svoju ljubav. Znamo da je srce i organ najdublje senzibilnosti za drugoga, kakvi su duboki osjećaji. U Srcu Marijinu je mjesto za ljubav koju Njezin božanski Sin hoće darovati svijetu.
Štovanje Marije se usredotočuje na razmatranje odnosa između Majke i Njenog božanskoga Sina. Vjernici su moleći, trpeći, zahvaljujući i radujući se, iznalazili uvijek nove aspekte i atribute, koji nam bolje mogu otkriti tu tajnu; npr. u slici Bezgrješnog Srca Marijina kao simbola dubokog i neograničenog jedinstva ljubavi s Kristom. Nije samoostvarenje, težnja za samoposjedovanjem i samooblikovanjem, ono što nam omogućuje pravi razvoj, što se danas propagira kao uzor modernog života, a lako se preokrene u profinjenu sebičnost; nego je sebedarje, samoodricanje koje je usmjereno na Srce Marijino i time na Srce Kristovo te na bližnjega, ono što nam omogućuje da nađemo same sebe.
'Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani' (Rim 8,28), tako smo upravo čuli u čitanju iz Poslanice Rimljanima. Bog je kod Marije sve izveo na dobro, i ne prestaje preko Marije činiti da se dobro dalje širi u svijetu. S križa, s prijestolja milosti i otkupljenja, dao je Isus svoju majku Mariju ljudima za majku. U trenutku svoje žrtve za čovječanstvo, učinio je istodobno Mariju posrednicom struje milosti koja silazi s križa. Pod križem je Marija postala suputnica i zaštitnica ljudi na njihovu životnom putu. 'U svojoj majčinskoj ljubavi ona nosi brige za braću i sestre svoga sina, koji su još na putovanju i nalaze se u opasnostima i mukama, dok ne dospiju u vječnu domovinu', tako je to formulirao II. vatikanski koncil ('Lumen gentium', 62). Da, prolazimo usponima i padovima, ali Marija nas zagovara kod svoga Sina i pomaže nam da pronađemo snagu Njegove božanske ljubavi i da joj se otvorimo.
Naše povjerenje u djelotvorni zagovor Majke Božje i naša zahvalnost za uvijek iznova doživljenu pomoć, tjeraju nas u isti čas da mislimo dalje od potreba sadašnjega trenutka. Što nam zapravo Marija hoće reći kad nas spasi iz neke nevolje? Želi nam pomoći da shvatimo širinu i dubinu našeg kršćanskog poziva. Majčinskom nježnošću želi da shvatimo kako naš cijeli život treba biti odgovor na milosrđem bogatu ljubav našega Boga. Shvati- čini se da nam kaže- da Bog, koji je izvor svega dobra i koji nikad neće nešto drugo, doli tvoju pravu sreću, ima pravo zahtijevati od tebe život koji potpuno i radosno odgovara Njegovoj volji, i teži za tim da i drugi isto čine. 'Gdje je Bog, tu je budućnost'. Zapravo, kad Božjoj ljubavi damo da djeluje nad našim životom i u našem životu, tad se nebo otvara. Tada je moguće tako oblikovati sadašnjost da sve više odgovara Radosnoj vijesti našega Gospodina Isusa Krista. Tada male stvari naše svakodnevice imaju svoj smisao, i tada se za velike probleme nalazi rješenje.
S tim pouzdanjem molimo Mariju, u toj sigurnosti vjerujmo u Isusa Krista, našega Gospodina i Boga. Amen."
"Marijanska večernja
Nagovor pape Benedikta XVI.
Hodočasnička kapela Etzelsbach
Petak, 23. rujna 2011.
Drage sestre i braćo!
Odsrca želim pozdraviti sve vas koji ste došli u Etzelsbach na ovaj molitveni čas. Od mladosti sam puno čuo o Etzelsbachu pa sam mislio kako moram doći, i s vama zajedno moliti. Zahvaljujem biskupu Wankeu koji mi je još za leta pokazao ovaj dio vašeg kraja, i zahvaljujem vašim govornicima i zastupnicima koji su mi predali darove karakteristične za ovo područje, te mi tako mogli barem naznačili svu raznolikost ove pokrajine.
Dakle, jako sam sretan što mi se ispunila želja da pohodim Eichsfeld i da zajedno s vama zahvalim Mariji. 'Ovdje u ljupkoj tihoj dolini', pjeva se u jednoj hodočasničkoj pjesmi, 'pod starim lipama', daje nam Marija sigurnost i novu snagu. U dvije bezbožne diktature koje su htjele oduzeti ljudima njihovu naslijeđenu vjeru, stanovnici Eichsfelda su bili svjesni da će na ovom milosnom mjestu, u Etzelsbachu, naći otvorena vrata i mjesto unutarnjeg spokoja. To posebno prijateljstvo prema Mariji, koje je otuda izraslo, želimo dalje njegovati, također ovom današnjom Marijanskom večernjom.
Kad se kršćani u svim vremena i na svim mjestima okreću Mariji, oni se tada vode spontanom sigurnošću da Isus ne može odbiti svojoj majci Njene molitve; i oslanjaju se na nepokolebljivo uvjerenje da je Marija istodobno i NAŠA majka- majka koja je iskusila najveću od svih žalosti, koja suosjeća sa svim našim nevoljama i majčinski misli kako ih prevladati. Kako je puno ljudi kroz stoljeća hodočastilo k Mariji da pred slikom Prežalosne- kao ovdje u Etzelsbachu- nađu utjehu i ohrabrenje!
Pogledajmo Njezin lik! Gospođa srednjih godina, teških vjeđa od mnogih suza, zamišljena pogleda upravljena u daljinu, kao da je u svom Srcu pobudila sve ono što se zbilo. Na krilu joj leži Tijelo Njena Sina, drži ga pažljivo i s puno ljubavi, kao dragocjeni dar. Na iskrvarenom Tijelu vidimo tragove razapinjanja. Lijeva ruka Umrloga visi okomito prema dolje. Možda je skulptura, 'pietà', kako je često uobičajeno, bila izložena iznad nekog oltara. Raspeti tako svojom ispruženom rukom upućuje na zbivanje na oltaru, gdje se sveta žrtva, koju je on prinio, posadašnjuje u euharistiji.
Posebnost milosnog lika iz Etzelsbacha je u položaju Raspetoga. Kod većine 'pietà' mrtvi Isus leži glavom nalijevo. Promatrač tako može vidjeti ranu na boku Raspetoga. Ovdje, u Etzelsbachu, rana na boku je sakrivena jer je Tijelo usmjereno na drugu stranu. Čini mi se da se u tom prikazu skriva jedno duboko značenje, koje se otkriva tek u tihom razmatranju. U etzelsbaškom milosnom liku su Srca Isusa i Marije okrenuta jedno drugom; Srca se međusobno približavaju. Jedno drugom očituju svoju ljubav. Znamo da je srce i organ najdublje senzibilnosti za drugoga, kakvi su duboki osjećaji. U Srcu Marijinu je mjesto za ljubav koju Njezin božanski Sin hoće darovati svijetu.
Štovanje Marije se usredotočuje na razmatranje odnosa između Majke i Njenog božanskoga Sina. Vjernici su moleći, trpeći, zahvaljujući i radujući se, iznalazili uvijek nove aspekte i atribute, koji nam bolje mogu otkriti tu tajnu; npr. u slici Bezgrješnog Srca Marijina kao simbola dubokog i neograničenog jedinstva ljubavi s Kristom. Nije samoostvarenje, težnja za samoposjedovanjem i samooblikovanjem, ono što nam omogućuje pravi razvoj, što se danas propagira kao uzor modernog života, a lako se preokrene u profinjenu sebičnost; nego je sebedarje, samoodricanje koje je usmjereno na Srce Marijino i time na Srce Kristovo te na bližnjega, ono što nam omogućuje da nađemo same sebe.
'Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani' (Rim 8,28), tako smo upravo čuli u čitanju iz Poslanice Rimljanima. Bog je kod Marije sve izveo na dobro, i ne prestaje preko Marije činiti da se dobro dalje širi u svijetu. S križa, s prijestolja milosti i otkupljenja, dao je Isus svoju majku Mariju ljudima za majku. U trenutku svoje žrtve za čovječanstvo, učinio je istodobno Mariju posrednicom struje milosti koja silazi s križa. Pod križem je Marija postala suputnica i zaštitnica ljudi na njihovu životnom putu. 'U svojoj majčinskoj ljubavi ona nosi brige za braću i sestre svoga sina, koji su još na putovanju i nalaze se u opasnostima i mukama, dok ne dospiju u vječnu domovinu', tako je to formulirao II. vatikanski koncil ('Lumen gentium', 62). Da, prolazimo usponima i padovima, ali Marija nas zagovara kod svoga Sina i pomaže nam da pronađemo snagu Njegove božanske ljubavi i da joj se otvorimo.
Naše povjerenje u djelotvorni zagovor Majke Božje i naša zahvalnost za uvijek iznova doživljenu pomoć, tjeraju nas u isti čas da mislimo dalje od potreba sadašnjega trenutka. Što nam zapravo Marija hoće reći kad nas spasi iz neke nevolje? Želi nam pomoći da shvatimo širinu i dubinu našeg kršćanskog poziva. Majčinskom nježnošću želi da shvatimo kako naš cijeli život treba biti odgovor na milosrđem bogatu ljubav našega Boga. Shvati- čini se da nam kaže- da Bog, koji je izvor svega dobra i koji nikad neće nešto drugo, doli tvoju pravu sreću, ima pravo zahtijevati od tebe život koji potpuno i radosno odgovara Njegovoj volji, i teži za tim da i drugi isto čine. 'Gdje je Bog, tu je budućnost'. Zapravo, kad Božjoj ljubavi damo da djeluje nad našim životom i u našem životu, tad se nebo otvara. Tada je moguće tako oblikovati sadašnjost da sve više odgovara Radosnoj vijesti našega Gospodina Isusa Krista. Tada male stvari naše svakodnevice imaju svoj smisao, i tada se za velike probleme nalazi rješenje.
S tim pouzdanjem molimo Mariju, u toj sigurnosti vjerujmo u Isusa Krista, našega Gospodina i Boga. Amen."
Izvor: vatican.va
Slike: 1, 2
Moram priznati da sam se nadao da ces prevesti bas ovaj govor! Puno hvala!
OdgovoriIzbrišiJako lijepo je sve izložio. Svidio mi se i taj smisao za detalje, tumačenje zašto je ova pietà posebna- dva Srca okrenuta jedno drugom.
OdgovoriIzbrišihttp://blog.messainlatino.it/2011/09/lettera-al-sommo-pontefice.html
OdgovoriIzbrišiMože li tko ovo prevesti???? Hvala...
Nešto slično smo imali ovdje.
OdgovoriIzbriši