Nakon nekoliko dana od objave svjedočanstva msgr. C. M. Viganòa, samo slijepi, zlonamjerni i oni upleteni nastavljaju osporavati njegove riječi. Dok se s jedne strane traži da svi progovore o onomu što znaju o zločinima, zaprisegnuta izjava msgr. Viganòa dočekana je na nož i stavljena je u pitanje njegova vjerodostojnost. No, svi su se napadi na nadbiskupa pokazali promašeni (vidi 1, 2, 3, 4).
Vrijeme će pokazati bliži li se kraju farsa o navodno velikom reformatoru koji je svojim dolaskom zapravo oživio mrtvace poput Danneelsa, Mahoneya, McCarricka i promovirao tolike druge upitne. Prvi od spomenutih pojavio se na balkonu bazilike svetog Petra na prvom Franjinu obraćanju i čak bio pozvan na sinodu o obitelji.
Franjo odbija otići, prijateljski mediji mu idu na ruku, ali čini se da smo stigli do prijelomnice. Prenosim urednički komentar bloga Rorate caeli.
"U dvije godine koje su vodile odstupu pape Benedikta XVI. s papinske službe dogodilo se mnogo čudnih stvari: curenje, državni tajnik (kard. Bertone) za kojeg se činilo da namjerno otežava papi i kriza koja se naizgled otela njegovoj kontroli. Samo naizgled: ono što se zapravo događalo bilo je to da je velika skupina kardinala uključena u ono što će kasnije biti poznato kao "Sankt Gallenska mafija" rovarila da prisili papu Ratzingera na odlazak pred problemima i da progura izbor "anti-Ratzingera". Doista, anti-Ratzingera kojeg su gurali u prethodnoj konklavi: kardinala Bergoglija iz Buenos Airesa.
Sve je teklo točno kao što je bilo planirano. Benedikt XVI. postao je uvjeren, ili je bio uvjeren, da više neće moći popraviti stvari i otišao je. Bio je izabran Bergoglio, horor. Tom riječi, horor, otpočetka smo označili ovaj pontifikat, od samoga dana Bergogliova izbora.
A kako smo samo zbog toga bili kritizirani i omalovažavani! Zapravo, vratimo li se natrag i pročitamo post dragoga argentinskog prijatelja, koji je bio na tragu našega intenzivnoga izvješćivanja o Crkvi u Argentini od našega osnutka, vidjet ćete da sadašnji papa nije bio optužen zbog hereze. Nijedanput! Nije bio optužen zbog apostazije. Pripisivali su nam svako zlo, a zapravo je naša briga s ovim papom bila, kao što se s pravom pokazalo, njegova mješavina najgorih kompanjona u moralnom pogledu i njegova krajnja doktrinarna zbrka.
I jao, njegovi su prijatelji, isti ti koji su ga izabrali, dobili sve najbolje od njega. Od samoga početka, kako to objašnjava optužujuće pisano svjedočanstvo nadbiskupa Viganòa (tada apostolskog nuncija u SAD-u), Franjo je rabio sva sredstva, uključujući podlost i obmanu, da pomogne svojim prijateljima kao što su tada kardinal McCarrick pa i kardinal Danneels. Poduzimao je sve da kazni one koje je držao svojim neprijateljima, kao što su kard. Burke, nadbiskup Léonrad iz Bruxellesa i mnogi drugi.
Razorio je bezbrojne živote i zvanja. Sjećate li se franjevaca Bezgrješne? Vaša ih se djeca neće sjećati. Zahvaljujući ovom palom pontifikatu, neće ni znati da je postojao mladi, cvatući, tradicijski franjevački red.
Zao zbog svog progona svakoga s kim se nije slagao, zao zbog svog namjernog implementiranja zbrke u doktrinu; zao zbog svog odbijanja da razjasni konfuziju koju je sam stvorio... Franjo je svojom autoritarnom opakošću povisio tenzije u Crkvi na razine nedosegnute još od protestantske pobune ili Francuske revolucije.
No, ovoga je puta revolucionarna opakost došla iz Crkve, od teološki zakržljalog i moralno bankrotiranog tirana koji provodi zlo.
Franjo mora otići.
Nepodnošljivi smrad ispunjava zgradu Katoličke Crkve, a proizlazi od Petrova trona na kojem se pred cijelim svijetom raspada truplo. Sile svijeta još paradiraju pred lešom prinoseći mu svjetovne počasti, no katolički vjernici s užasom bježe od odvratnoga poganskog spektakla.
Papa Franjo, J. M. Bergoglio, sada je mrtav. Nije preminuo, ali njegova je moralna prisutnost nestala. Njegovo moralno tijelo je odvratni leš koji je zasjeo na katedru kneza apostolskoga, a njegovi jedini pravi pristalice - liberali, krivovjerci, otpadnici - već intrigiraju da se domisle kako da ga zamijene kad se dogodi neizbježno.
Varao je i progonio prave vjernike, zbunjivao malene u vjeri, izrugivao predaju kad god je mogao. Iznad svega lagao je i pokazano mu je da laže, i prikazan je kao potpuni lažljivac koji štiti reketarenje izopačenih i zlorabljivačkih svećenika koji su mu najbliži pomoćnici.
Sve što mu preostaje je da makne svoje pokvareno moralno tijelo koje opterećuje Svetu Majku Crkvu i da ode. Odreknuće je jedino moguće rješenje za pet godina rastuće sramote i namjernoga lošega upravljanja.
Strahota koju smo ustanovili onoga prvoga dana sada je dozrijela kao gubavi plod korupcije: Sodoma u Rimu."
Izvor: RORATE CÆLI
Slike: The Catholic Gentleman, lifesitenews.com, De omnibus dubitandum est, RORATE CÆLI (4, 5, 6)
.jpg){kind=link}