nedjelja, siječnja 13, 2019

Početak preispitivanja

Po svemu sudeći, i u novoj godini nastavit će se beskrajna zbrka i neugodna otkrića koja otpočetka prate vladavinu pape Franje. Upravo su ovih dana na vidjelo izašle i daljnje neugodnosti (1, 2, 3, 4). 

Zato je razumljivo, kako to pokazuje novi članak o. R. Cipolle na blogu Rorate caeli,  da i oni koji se nisu isticali u velikoj kritici ili čak protivljenju sadašnjem pontifikatu, nastoje s odmakom i ozbiljnošću procijeniti  dosadašnji Franjin efekt.


"Zadnji urednički komentar R. R. Rena, urednika 'First Thingsa', pontifikat pape Franje naziva 'neuspjehom' (A Failing Papacy, za veljaču 2019). To je vrijedno pozornosti i još više, nadamo se, početak intelektualnog preispitivanja sadašnjega pontifikata koje će završiti njegovim iskrenim vrjednovanjem. Nadalje se nadamo da je to i poziv za kraj hiperpapalizma posljednjih godina - možda i više nego stoljetnog - i bogoslovnog prevrjednovanja naravi i uloge papinstva na temelju crkvene tradicije.

Da je tako nešto napisao 'First Things', koji je prema mojoj osobnoj procjeni unazad nekoliko godina postao organ neokonzervativne agende, možda neće primijetiti NY Times, ali je to sigurno značajno među onim katolicima koji razumiju crkvenu tradiciju i koji su bili i jesu uvelike uznemireni nesposobnošću ovoga pontifikata da jasno i nedvosmisleno artikulira katoličku vjeru u vrijeme političke i kulturalne masovne konfuzije. 

Renu zbog njegove hrabrosti i jasnoće treba zahvaliti, s obzirom na trenutačnu crkvenu situaciju. Reno sada razumije da ovaj pontifikat nije u suglasju sa stvarnim pokušajem sv. Ivana Pavla II, utemeljenom na crkvenoj tradiciji, za ponovnim usidrenjem katoličke vjere u osobi Isusa Krista i crkvenoj dogmi, nakon prijetećega kolapsa crkvenoga nauka i liturgijske prakse poslije II. vatikanskoga koncila.  

Ovaj pontifikat sa svojom manjkavom vjernošću tradiciji te svojim jeftinim i zastarjelim apelima modernom čovjeku - ironično, u vrijeme kad modernost više ne postoji, osim u Rimskoj kuriji koja još živi u 1965. - izgubio je vezu s postmodernim muškarcima i ženama, posebno s maldeži, koji traže što je pravo i istinito u ruševinama modernosti.

Ne samo da ovaj papa i njegova svita nisu artikulirali katoličku vjeru prema vjernim katolicima te nevjerujućem i neprijateljskom svijetu, nego se čine odlučnima da katoličku vjeru prilagode suvremenom 'Zeitgeistu', i sve to u ime - 'mirabile dictu' - milosrđa. I to milosrđa bez križa Isusa Krista. Sama ideja Spasitelja svijeta postaje nepotrebna kad se shvaćanje grijeha, koje je ključno u kršćanstvu, isprazni antiintelektualizmom i sentimentalnošću koji niječu intelektualnu/doktrinarnu povijest Crkve; i riječima istaknutog člana Papina kruga o. T. Rosice, verzijom Crkve koju vodi papa koji je slobodan od zahtjeva kršćanske vjere. Taj nam kanadski svećenik govori da papa Franjo prekida s katoličkim tradicijama kad god to hoće jer je 'slobodan od neurednih nagnuća. Naša je Crkva doista ušla u novu fazu: s dolaskom ovoga prvog isusovačkog pape, vodi je otvoreno pojedinac, radije nego auktoritet samoga Pisma ili čak njezini vlastiti diktati tradicije plus Pisma'.

To poremećeno ludilo moglo bi biti dio kakvoga zabavnoga komedijaškoga showa. Ali da takva izjava ne pokrene kardinale i biskupe da ustanu i osude takvu nekatoličku i nekršćansku izjavu, pokazatelj je stanja katoličke hijerarhije i intelektualne razine odgovornih u Crkvi (makar na ovom svijetu). To je razlog zašto se moramo nadati da je Renov urednički komentar početak inteligentnoga i iskrenoga vrjednovanja ovoga pontifikata koji prihvaća agendu koja zasigurno u svom središtu nema Krista i Njegov križ i zapravo izbjegava riječi kao što su Spasitelj, otkupljenje, put, istina, život; odbija govoriti o teškoći vođenja moralnoga života temeljenoga na nauku Kristovu i Njegove Crkve; i prihvaća agendu koja odbija propovijedati i poučavati korjenitu narav Utjelovljenja koje je zauvijek promijenilo ljudsku povijest i to na poseban način - križ i Uskrsnuće - što zahtijeva pozornost svakoga muškarca i žene na ovom svijetu, tražeći odluku koja se ovjerava u vječnosti."

Izvor i slika: RORATE CÆLI

Nema komentara:

Objavi komentar