Upravo ove godine kad se navršilo pedeset godina od zaboravljene Apostolske konstitucije Veterum sapientia bl. Ivana XXIII., slavno vladajući papa Benedikt XVI. objavio je motuproprij kojim osniva Papinsku akademiju latiniteta. O tomu su izvješćivali i hrvatski katolički mediji. Za čelnog čovjeka Akademije Sveti Otac je odredio prof. I. Dionigija, a tajnik će biti o. R. Spataro, salezijanac s kojim smo se upoznali u svibnju ove godine.
Statuti Papinske akademije latiniteta predviđaju promicanje znanja i studija latinskog jezika i književnosti, kako klasične, tako patrističke, srednjovjekovne i humanističke, osobito u katoličkim obrazovnim ustanovama u kojima se obrazuju sjemeništarci i svećenici. Planira se izdavanje publikacija, pokretanje tečajeva i korištenje modernih komunikacijskih sredstava u poučavanju mladih naraštaja latinskom, kao i održavanje natjecanja i raznih konferencija. Sve to treba pomoći oživljenju uporabe latinskoga bilo u pismu bilo u govoru, i to ne samo u Crkvi, nego također u svijetu kulture.
Da ne zanemarimo prebogatu baštinu hrvatskog latiniteta, preporučujem zanimljiv stručni rad Z. Sikirić Assouline na Hrčku.
"Apostolsko pismo
u obliku motuproprija
'LATINA LINGUA'
Vrhovnog Svećenika
BENEDIKTA XVI.
kojim se uspostavlja
'Pontificia Academia Latinitatis'
u obliku motuproprija
'LATINA LINGUA'
Vrhovnog Svećenika
BENEDIKTA XVI.
kojim se uspostavlja
'Pontificia Academia Latinitatis'
1. Latinski jezik su Katolička crkva i rimski prvosvećenici oduvijek visoko cijenili. Oni su marljivo promicali njegovo znanje i širenje, učinivši ga vlastitim jezikom sposobnim da na univerzalnoj razini širi poruku evanđelja, kako je to već u Apostolskoj konstituciji 'Veterum sapientia' potvrdio Naš predšasnik bl. Ivan XXIII.
Zapravo, od Pedesetnice je Crkva govorila i molila na svim ljudskim jezicima. No, kršćanske su zajednice prvih stoljeća naširoko koristile grčki i latinski, jezike opće komunikacije svijeta u kojem su živjele, zahvaljujući kojima je novost Riječi Kristove susrela nasljeđe grčko-rimske kulture.
Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva, Rimska crkva nije samo nastavila koristiti latinski jezik, nego mu je na neki način postala čuvaricom i promicateljicom, kako na teološkom i liturgijskom području, tako i u izobrazbi i prenošenju znanja.
2. I u naše se vrijeme znanje latinskog jezika i kulture pokazalo potrebnijim nego ikad za studij izvora iz kojih, među ostalima, crpe brojne crkvene discipline; na primjer, teologija, liturgija, patristika i kanonsko pravo, kako poučava II. vatikanski ekumenski koncil (usp. Dekret 'Optatam totius', 13).
K tomu, upravo da se istakne univerzalna narav Crkve, na tom su jeziku sastavljene u tipičnom obliku liturgijske knjige rimskog obreda, najvažniji dokumenti papinskog Učiteljstva i službeni najsvečaniji akti rimskih prvosvećenika.
3. U suvremenoj se kulturi, u kontekstu općeg slabljenja humanističkih studija, zamjećuje opasnost sve površnijeg znanja latinskog jezika, pa i u okviru filozofskog i teološkog studija budućih svećenika. S druge strane, upravo u našem svijetu u kojem znanost i tehnologija imaju osobito mjesto, susreće se obnovljeni interes za latinski jezik i kulturu, ne samo na onim kontinentima koji svoje kulturne korijene vuku iz grčko-rimske baštine. Takva je pozornost to značajnija što uključuje ne samo akademska i institucionalna okruženja, nego se tiče također mladih i učenjaka iz različitih naroda i tradicija.
4. Stoga se čini žurnim podržati zauzetost za bolje poznavanje i kompetentniju uporabu latinskoga jezika, kako na crkvenom području, tako i u širokom svijetu kulture. Da bi se dao poticaj i odjek ovom nastojanju, potrebno je usvojiti nove didaktičke metode prikladne novim uvjetima i promicati mreže odnosa među akademskim institucijama i među učenjacima, sa svrhom vrjednovanja bogatstva i raznolikog nasljeđa latinske civilizacije.
Da bi se postigli ovi ciljevi, slijedeći tragove Naših časnih predšasnika, danas ovim apostolskim pismom motuproprijem, uspostavljamo Papinsku akademiju latiniteta ovisnu o Papinskom vijeću za kulturu. Vodit će je predsjednik potpomognut tajnikom- koje Mi imenujemo- i Akademskim vijećem.
Zapravo, od Pedesetnice je Crkva govorila i molila na svim ljudskim jezicima. No, kršćanske su zajednice prvih stoljeća naširoko koristile grčki i latinski, jezike opće komunikacije svijeta u kojem su živjele, zahvaljujući kojima je novost Riječi Kristove susrela nasljeđe grčko-rimske kulture.
Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva, Rimska crkva nije samo nastavila koristiti latinski jezik, nego mu je na neki način postala čuvaricom i promicateljicom, kako na teološkom i liturgijskom području, tako i u izobrazbi i prenošenju znanja.
2. I u naše se vrijeme znanje latinskog jezika i kulture pokazalo potrebnijim nego ikad za studij izvora iz kojih, među ostalima, crpe brojne crkvene discipline; na primjer, teologija, liturgija, patristika i kanonsko pravo, kako poučava II. vatikanski ekumenski koncil (usp. Dekret 'Optatam totius', 13).
K tomu, upravo da se istakne univerzalna narav Crkve, na tom su jeziku sastavljene u tipičnom obliku liturgijske knjige rimskog obreda, najvažniji dokumenti papinskog Učiteljstva i službeni najsvečaniji akti rimskih prvosvećenika.
3. U suvremenoj se kulturi, u kontekstu općeg slabljenja humanističkih studija, zamjećuje opasnost sve površnijeg znanja latinskog jezika, pa i u okviru filozofskog i teološkog studija budućih svećenika. S druge strane, upravo u našem svijetu u kojem znanost i tehnologija imaju osobito mjesto, susreće se obnovljeni interes za latinski jezik i kulturu, ne samo na onim kontinentima koji svoje kulturne korijene vuku iz grčko-rimske baštine. Takva je pozornost to značajnija što uključuje ne samo akademska i institucionalna okruženja, nego se tiče također mladih i učenjaka iz različitih naroda i tradicija.
4. Stoga se čini žurnim podržati zauzetost za bolje poznavanje i kompetentniju uporabu latinskoga jezika, kako na crkvenom području, tako i u širokom svijetu kulture. Da bi se dao poticaj i odjek ovom nastojanju, potrebno je usvojiti nove didaktičke metode prikladne novim uvjetima i promicati mreže odnosa među akademskim institucijama i među učenjacima, sa svrhom vrjednovanja bogatstva i raznolikog nasljeđa latinske civilizacije.
Da bi se postigli ovi ciljevi, slijedeći tragove Naših časnih predšasnika, danas ovim apostolskim pismom motuproprijem, uspostavljamo Papinsku akademiju latiniteta ovisnu o Papinskom vijeću za kulturu. Vodit će je predsjednik potpomognut tajnikom- koje Mi imenujemo- i Akademskim vijećem.
Ukida se Zaklada 'Latinitas' koju je papa Pavao VI. ustanovio kirografom 'Romani Sermonis', 30. lipnja 1976.
Naređujemo da se ovo apostolsko pismo u obliku motuproprija kojim 'ad experimentum' na pet godina potvrđujemo priložene statute, objavi u 'L'Osservatoreu Romanu'.
Dano u Rimu, kod sv. Petra, 10. studenoga 2012., o spomendanu sv. Lava Velikog, osme Našega pontifikata.
BENEDICTUS PP XVI"
Izvor: RORATE CÆLI
Daj Bože da netko posluša Sv.Oca i da ovaj važan dokument ne ostane mrtvo slovo na papiru. Mislim da se po našim bogoslovijama, samostanima i katoličkim udrugama neće baš ništa poduzeti. Ili nešto zanemarivo!
OdgovoriIzbrišiFidelis