Posvećeni dan

Dies sanctificatus illuxit nobis

Zasjao nam je posvećeni dan

Svima želim blagoslovljen Božić!!!

Jedna lijepa skulptura Malog Isusa privukla je pozornost na poznatoj izložbi prilikom Godine Ruđera Boškovića (virtualna šetnja). Istina, pomalo je neobično da se izlaže poput običnog muzejskog izloška. Suvereni malteški red je, na primjer, više puta izrazio nezadovoljstvo što se lik njihove zaštitnice Gospe od Filerma nalazi u muzeju poput svih drugih eksponata. Godine 2002. ikona je izdvojena u tzv. Plavu kapelu unutar muzeja, a 2010. usvojena je deklaracija o premještanju ikone u Cetinjsku pećinu koja će biti adaptirana posebno za taj sveti lik koji je proputovao veliki dio Europe.

No, vratimo se na današnju temu. Iako je u Dubrovniku sačuvano više starih kipova Malog Isusa, posebno mjesto zauzima Bambin koji je opjevala, štovala i prema njemu širila pobožnost dubrovačka pjesnikinja i sestra isusovca oca Ruđera, Anica Bošković. Danas se čuva u crkvi Sigurata, a o uslišanjima svjedoče zavjetni darovi koji potječu još iz Aničina vremena.

Ova poetesa značajna je i stoga što je u hrvatsku književnost uvela lik djeteta, i to ne bilo kakvoga, nego upravo Djeteta Isusa kojemu je posvetila više pjesama. Sve o toj pjesnikinji božićnog otajstva možete naći u vrijednoj knjizi S. Stojan o Anici Bošković u izdanju HAZU-a koja je nažalost tiskana u samo 800 primjeraka.

Aničin Bambin bio je poznat svima u gradu, svi bi se svećenici koji su dolazili u njihov dom najprije pomolili pred tim svetim likom pa je bratu Ruđeru, nadajući se da će se opet susresti pisala: "A ti ćeš rijet letanije  prid Bambinom, kako čine svi sačerdoti koji u nas dođu." Božićna priprava u domu Boškovićevih započinjala je devetnicom koju su molili iz jedne davno tiskane knjižice. Anica ju je  "čuvala i gledala kako dijamanat", tako da su se mnogi u predbožićno vrijeme obraćali njoj da im posudi tu knjižicu: "Kad dođe ovo brijeme sve ga dohode u mene pitat: kogodi, jeda imam saviše; kogod jeda ga mogu dobavit; kogodi da ga pripiše; a kogodi svaki dan posila ga uzet za smolit i opet vraća. I sad mi ga nije doma." Zato je u istom pismu u kojem to piše zamolila brata da negdje tiska tu knjižicu što je on kasnije i izvršio. Anica se nije udala i ostala s bratom Božom uz majku, a za rasute članove obitelji najčešće su molili "korunicu" Djetinjstva Isusova. I sami u godinama obraćali su se Malom Isusu jer su u njemu vidjeli i dobročinitelja staraca- Isus je u utrobi svoje majke pohodio ostarjele sv. Zahariju i Elizabetu, u ruke ga je uzeo starac Šimun u Hramu, stara proročica Ana je "svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu" (Lk 2,38).

Koliko joj je bilo do toga lika govori i to da ga više puta spominje u svojoj oporuci:

"Naređujem i hoću da se odmah po mojoj smrti prebaci i postavi u crkvi časnih sestara sv. Katarine u ovom gradu, reda sv. Dominika moj kip Djetešca Isusa s nišom i pelenom koja se nalazi u njoj i svjetiljkom od srebra, dva kandiljera od srebra i svim ukrasima koji se nalaze sa strane rečene niše.

Naređujem da nitko ne smije dirati srebrena srca, pomaknuti ih s mjesta ili zamijeniti s nekim drugim ukrasom, da bude sve za vječnu uspomenu vjernima koji su posvećeni pobožnosti Malome Isusu, kao znak ljubavi prikazan Bambinu od njihova srca da se nikad ne slomije i ne rastavi ovaj kipić.

Nadalje, hoću i naređujem da se odmah postavi po volji i nahođenju priorice rečenih dumana, na trošak mojih prodaja koji će im isplatiti trezorijeri koji će im također isplaćivati od mojih prihoda svake godine toliko ulja koliko im bude trebalo za održavati upaljenu svijeću svakog 25. u mjesecu, za Božićnu devetnicu i za Božićne blagdane pred kipićem Bambina."

Budući da je živjela u vrijeme velikih povijesnih promjena, predvidjela je da bi uskoro moglo doći do ukidanja samostanâ, zato pred kraj oporuke dodaje:

"Naređujem i hoću, u slučaju da se ugasi samostan sv. Katarine, kipić Bambina mora se premjestiti i postaviti u crkvi sestara sv. Marije od Kaštela, s nišom i svime što se nalazi u niši, sa svjetiljkom, dva kandiljera od srebra i ostalim nakitom, pod istim uvjetima i raspolaganjem kako sam već izložila, što se odnosi na Bambina." (prev. I. Veselić)

O Anici Bošković snimljen je dokumentarni film, a predstavljen je 2011. na Danima kršćanske kulture.

Izvor: S. Stojan: Anica Bošković, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovnik, 1999.