Prvi je dan listopada, mjeseca posebno posvećenog presvetom ružariju. Kao poticaj na molitvu pripremio sam jedno sjećanje iz života nadbiskupa kölnskog, Joachima kard. Meisnera. U svibnju sam spomenuo bogoslova P. G. Johnsona koji se bori s rakom mozga. Najnoviji nalazi ne pokazuju napredak u liječenju, pa prikažite koju krunicu za njegovo ozdravljenje. Neka mu pomogne zagovor Gospe Lurdske i svete Bernardice. Ovo je njegova fotografija krunice male vidjelice.
"Još se dobro sjećam jednog doživljaja, kratko nakon moje biskupske posvete, 1975. u Erfurtu. Zamijetio sam za vrijeme jednog bogoslužja u tamošnjoj katedrali skupinu vjernika za koju mi se činilo da je došla baš izdaleka. Radilo se zapravo o njemačkim katolicima iz Rusije koji su prvi put nakon 35 godina, za vrijeme toga zajedničkog putovanja u DDR, mogli pohoditi jednu katoličku crkvu.
Pri tom su izrazili veliku nostalgiju za Crkvom, a jedan od muškaraca me upitao što bi oni morali posredovati svojoj djeci od vjerskih istina da postignu život vječni. Jedno tako mudro pitanje nitko mi ni prije ni poslije toga nije postavio.
Na moj odgovor da ću svakomu od njih dati po jedan Novi zavjet i katolički katekizam, rekli su mi: 'Ponijeti vjersku literaturu u sovjetsku Rusiju opasnije je negoli krijumčariti oružje.'
Zatim sam im ponudio krunicu. Zapanjeni su pitali: 'Kakve to ima veze s našim pitanjem što trebamo posredovati našoj djeci da postignu život vječni?'
Odgovorio sam im: 'Ružarij počinje križem na koji molimo ispovijest vjere. To je čitav naš vjerski nauk. Potom dolaze tri zrnca: vjera, ufanje i ljubav. To je naš nauk o životu. Zatim, kao u šiframa, otajstva utjelovljenja Božjega u Isusu Kristu nanizana u radosnoj krunici, za njima otajstva njegove muke u žalosnoj krunici i konačno otajstva njegova ispunjenja u slavnoj krunici.'
Nakon toga je čovjek krunicu uzeo u ruku i rekao: 'Tako u samo jednoj ruci imam čitavu katoličku vjeru!' Imao je čitavu katoličku vjeru u svojoj ruci."
Pri tom su izrazili veliku nostalgiju za Crkvom, a jedan od muškaraca me upitao što bi oni morali posredovati svojoj djeci od vjerskih istina da postignu život vječni. Jedno tako mudro pitanje nitko mi ni prije ni poslije toga nije postavio.
Na moj odgovor da ću svakomu od njih dati po jedan Novi zavjet i katolički katekizam, rekli su mi: 'Ponijeti vjersku literaturu u sovjetsku Rusiju opasnije je negoli krijumčariti oružje.'
Zatim sam im ponudio krunicu. Zapanjeni su pitali: 'Kakve to ima veze s našim pitanjem što trebamo posredovati našoj djeci da postignu život vječni?'
Odgovorio sam im: 'Ružarij počinje križem na koji molimo ispovijest vjere. To je čitav naš vjerski nauk. Potom dolaze tri zrnca: vjera, ufanje i ljubav. To je naš nauk o životu. Zatim, kao u šiframa, otajstva utjelovljenja Božjega u Isusu Kristu nanizana u radosnoj krunici, za njima otajstva njegove muke u žalosnoj krunici i konačno otajstva njegova ispunjenja u slavnoj krunici.'
Nakon toga je čovjek krunicu uzeo u ruku i rekao: 'Tako u samo jednoj ruci imam čitavu katoličku vjeru!' Imao je čitavu katoličku vjeru u svojoj ruci."
Izvor: Hoffmann's Blog
Slika: In Caritate Non Ficta
Lijepo. Ima u uvodu knjige biskupa Schneidera nekoliko stranica o katolicima u SSSR-u.
OdgovoriIzbriši