Ili jedan ili drugi

Je li zaista Luther bio u pravu, može li nam on biti zajednički crkveni otac, kako to sada razglašava kard. Kasper (1, 2)? 

Sveti Robert Belarmin u jednoj je propovijedi u Leuvenu usporedio život spomenutog herezijarha sa životom sv. Franje Paulskoga, velikoga čudotvorca i pokornika iz istoga stoljeća čija se šestota obljetnica rođenja slavi ove godine. 

"U XVI. stoljeću, u doba kad je Martin Luther u Njemačkoj sijao svoje zablude, u Italiji je bio slavan sveti Franjo Paulski, utemeljitelj Reda najmanjih. On je učinio toliko velikih i veličanstvenih čudesa da se može usporediti sa svakim svetcem iz prethodnih vremena. Bila su, dakle (molim vas, dragi slušatelji, da to dobro promislite), u spomenuto doba dva čovjeka, Luther u Njemačkoj i Franjo u Italiji, koji su bili posve suprotni.

Luther je odbacio redovnički habit kojim se prije zaodjenuo; Franjo je, pak, odložio svjetovnu odjeću i odjenuo redovnički habit. Luther je naučavao da je post i odabir jela nešto beskorisno i praznovjerno, a Franjo je ustanovio jedan red u kojem se često posti i u kojem se za stalno mora suzdržavati od mesa i svih mliječnih prerađevina. Luther se gnušao celibata, posluha i dragovoljna uboštva kao ljudskih iznašašća; Franjo je upravo te stvari cijenio kao vrlo korisne Spasiteljeve savjete te ih djelom slijedio s nevjerojatnom gorljivošću. Luther je sve koje je mogao izvukao iz samostana van i natrag u svijet, a Franjo je sve koje je mogao iz svijeta uvodio u samostan. Luther je Lava X. smatrao Antikristom i kao takvoga posvuda ga razglašavao; Franjo je, međutim, upravo tom Lavu prorekao papinsko dostojanstvo i podvrgao mu se, jer je kasnije bio uzdignut na to dostojanstvo, kao namjesniku Kristovu s najvećom poniznošću i odanošću.

I sad, tko je od te dvojice napustio pravi put? Luther ili Franjo? Jer nisu se obojica mogla nalaziti na pravom putu, zato što su način njihova života, njihovo ćudoređe i nastojanja bili tako suprotstavljeni. Ali zašto se zadržavamo kod jedne tako bjelodane stvari? Hoćemo li možda na svjetlu dana tražiti tmine? Nije li nam Bog sam rastjerao sve sumnje i odgovorio na pitanje time što je potonjega proslavio čudesnim znacima, a prethodnoga prepustio žudnji njegova tijela i njegovim grješnim nagnućima? Kako? Sveti je Franjo propovijedao da treba biti odan papinskoj stolici, svoje tijelo krotiti postovima i odricanjem, visoko cijeniti suzdržljivost i baviti se razmatranjem u duhovnom staležu, zazivati svete i štovati njihove slike i relikvije; usto je sjao mnogim čudesima. No, Luther je propovijedao suprotno dok svoj nauk nije mogao potkrijepiti ni najmanjim čudom; a mi bismo još trebali dvojiti na kojoj se strani nalazi istina? Nije li Bog Lutherov nauk i njegove navade dovoljno time odbacio što je Lutheru protivan nauk i običaje svetoga Franje potvrdio najvećim čudesima?"

Izvor: CSc/Gloria.tv
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 4), TOM Frat. di Paola (2), S. F. Di Paola nel mondo (3)

Otpis

Prvoga dana ovoga mjeseca na snagu je stupio otpis ex audientia Svetog Oca o osnivanju novih redovničkih ustanova dijecezanskoga prava. Cilj mu je spriječiti osnivanje novih instituta "bez dovoljno rasuđivanja" i provjeriti originalnost karizma. Neki smatraju da se time ide protiv toliko hvaljene kolegijalnosti i decentralizacije i da je odluka usmjerena protiv sve brojnijih ustanova koje su djelomično ili potpuno prihvatile tradicionalnu misu i duhovnost. Neke od tih zajednica postoje više godina i teže dijecezanskom priznanju. Od manje poznatih to su Bratstvo sv. Josipa Čuvara, Misijska zajednica Isusova, Nadoknaditelji Presvetog Srca, Djelo Srca Marijina i dr.

Uobičajeno je da zajednica u nastanku koja želi živjeti prema određenoj karizmi "od biskupa u čijoj dijecezi živi traži crkvenopravno priznanje. Biskup provjerava je li njihovo pravilo i zajednica u skladu s katoličim vjerskim naukom i crkvenim uređenjem. Prvenstveno ispituje postojanost zajednice. Postupak je to koji traje više godina do priznanja kao ustanove dijecezanskoga prava koje se udjeljuje najprije privremeno, ograničeno na nekoliko godina. Poslije osvjedočenja slijedi priznanje bez vremenskog ograničenja.

Nakon daljnjih godina pozitivnog razvoja i širenja, redovi većinom mole za svoje priznanje kao ustanova papinskoga prava. To znači ponovno vrijeme ispitivanja, privremeno, a nakon prokušanosti i trajno priznanje." (Katholisches.info)

Da bi dijecezanska ustanova bila osnovana, biskup će od sada morati postići suglasnost nadležne rimske kongregacije.

"Dokument nosi nadnevak od 11. svibnja 2016., no tek ga je u današnjem [21. V. 2016.] izdanju lista 'Osservatore Romano' objavio državni tajnik kard. Parolin. Doslovno stoji:

'Sveti Otac Franjo je u današnjoj audijenciji koja je bila udijeljena potpisanom državnom tajniku, 4. travnja 2016., odredio da se prethodno savjetovanje sa Svetom Stolicom treba smatrati nužnim 'ad validitatem' za osnutak dijecezanske ustanove posvećenoga života pod prijetnjom ništavosti dekreta o uspostavi same te ustanove'

Reskript na snagu stupa 1. lipnja 2016." (Isto)

U članku M. Tosattija o tomu stoji: "Duh puše, kako znamo, kamo hoće; no od sada nadalje prije će trebati nazvati kard. Braza de Aviza i možda si najprije pribaviti preporuku od kojeg teologa teologije oslobođenja".

Slika: WDTPRS

ego te baptizo

Na slici je jedan neobičan instrument: Nottaufspritze ili brizgalica za krštenje u nuždi. Ona je još u XIX. st. bila sastavni dio opreme primalja jer se krstilo i još nerođenu djecu kad bi se porod zakomplicirao. Nakon što bi napipala dijete, primalja bi uporabila brizgalicu govoreći: Ako živiš, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zbog toga je bilo pravilo da osim liječnika, prije uzimanja u službu, gradsku primalju ispita i župnik jer je morala znati krstiti u nuždi. Više o tomu nalazi se na stranici Njemačkoga medicinsko-povijesnoga muzeja.

O važnosti krštenja u nuždi u sljedećoj crtici o obraćenju na samrti jednog framasona pripovijeda o. Max Kassiepe, poznati njemački pučki propovjednik iz prve polovine XX. stoljeća. Nakon pučke škole izučio je stolarski obrt i bio povezan s Kolpinškim djelom. Kao majstor osnovao je svoju radionicu, a slobodno je vrijeme uzimao privatnu pouku, posebno iz latinskog, i 1891. pristupio Kongregaciji misionara oblata Blažene Djevice Marije Bezgrješne. Zatim je maturirao i započeo studij bogoslovlja. Zaređen je za svećenika 1897. Obavljao je razne dužnosti u svojoj kongregaciji, ali se posebno angažirao u pučkim misijama. Po Njemačkom Carstvu, Austriji i Americi održao je više od 400 pučkih misija. Kao dušobrižnik je provodio namisli sv. Pija X. o ranijoj pričesti djece i o čestom pričešćivanju. Prema tadašnjem liturgijskom pokretu bio je izuzetno kritičan. Napisao je spis Irrwege und Umwege im Frömmigkeitsleben der Gegenwart kojim je oštro napao ciljeve pokreta. 

"Puno mi je radosti donijelo obraćenje jednoga starog liječnika koji je bio glasoviti ginekolog i porodničar. Imao je automobilsku nesreću u jednom gotovo potpuno protestantskom kraju gdje sam slučajno držao misije. Pozvali su me tako da sam ga mogao uoči smrti pomiriti s Bogom. 

Pobliže okolnosti njegova obraćenja bile su tako jedinstvene i čudesne da sam mu nakon podjele sakramenata rekao: 'Gospodine doktore, sigurno ste u životu učinili mnogo dobra kad Vam je Bog prije smrti darovao ovu milost'.

Umirući je na trenutak razmislio i onda kazao: 'Nisam više ni u što vjerovao i godinama sam puno i teško griješio. Pa iako prema mojem tadašnjem mišljenju nisam vjerovao ni u što nadnaravno, uvijek sam se pobrinuo za to da se djeca koja su pri porodu bila u smrtnoj opasnosti odmah krste. U mnogo sam ih slučajeva sâm krstio, točno prema propisima Crkve'.

Uvjeren sam da su mu te nevine dječje duše isprosile tu zadnju veliku milost."

Izvor: Heiligstes Herz Jesu
Slika: WIKIMEDIA COMMONS

Pokazivanje mišića

Približava se Papin listopadski pohod Lundu kako bi obilježio Lutherov prevrat. Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana i Luteranski svjetski savez objavili su 1. lipnja 2016. zajedničku izjavu u kojoj navode da žele izraziti darove reformacije i zatražiti oproštenje zbog razdvojenosti koja i dalje traje među kršćanima obiju tradicija. Postoji i liturgijski vodič koji možete preuzeti ovdje. 

No, dok progresivci veličaju Lutherovu ostavštinu i klone se navješćivanja vjere da se ne bi našli pod optužbom za prozelitizam (1, 2), nove sekte rastu. Vatikanist M. Tosatti donosi primjer iz Brazila koji oslikava trenutačni odnos snaga. Krivovjerci su upravo na Tijelovo odlučili pokazati svoje mišiće. Radi se o istoj struji kojoj je papa Franjo išao da se u ime Katoličke Crkve ispriča za štetu koju im je učinila time što je priječila njihov rast (3).

"Na dan kad se u Brazilu slavi 'Corpus Domini', tamošnje su evangelikalne crkve prikazale impresivnu demonstraciju snage.

Više od 500 slobodnih crkava izvele su više od 340 000 ljudi na 'Marš za Isusa' ulicama starog dijela Sao Paula.

Organizatori su s razumljivim entuzijazmom, iako ne posve točno, govorili o 'najvećem kršćanskom događaju na planetu'.

Masa je marširala više kilometara iza deset kamiona s velikim zvučnicima do glavnog trga prepunoga grada, da bi sudjelovala na izvedbi vjerske glazbe koja je trajala punih dvanaest sati, od deset prije podne do dvadeset i dva sata navečer. Društvene mreže bile su brižno pokrivene: 'live-tweets', videa i 'snapchat'.

Marš je prvenstveno pokazao izvanredan rast evangelikalnih kršćana. Rast na račun Katoličke Crkve u Brazilu koja spada među najprogresivnije na svijetu. Njezin najistaknutiji predstavnik u Rimu je kard. Braz de Aviz, predstojnik Kongregacije za redovnike, 'veliki inkvizitor' franjevaca Bezgrješne i nadahnitelj reskripta kojim je Papa [11. svibnja 2016.] ograničio auktoritet biskupâ u stvarima dijecezanskih redovničkih ustanova i slobodu Duha Svetoga.

Jedan dokument koji je- kako kažu- motiviran željom da se izdanke religioznosti koji niču u Crkvi usmjeri prema  'starim' redovima koji su u očitoj krizi zvanja.

Isto se tako čini očitim da Katolička Crkva u Brazilu gubi u izazovu pred novim evangelikalnim crkvama. 'Preporođenih' [nanovo rođenih, 'reborn'] 1960. nije bilo više od četiri posto među stanovništvom te zemlje. Nasuprot njima bila je  katolička većina. Danas barem svaki četvrti Brazilac pripada kojoj od tih novih protestantskih grupacija, a čini se da je ta tendencija i dalje u usponu pa bi uskoro mogli činiti 30% stanovnika te zemlje."

Izvor: S. Pietro e dintorni, Katholisches.info

Neutralni koncepti

Proteklih je dana u žarištu bila budućnost školstva i utjecaj na nj raznih ideologija (1, 2, 3, 4). Tim se pitanjem u okviru jedne zaklade koju podupire Sveti Otac pozabavio S. Magister. Taj poznati vatikanist piše o pedagogijskom prevratu i o potpuno sekulariziranoj odgojnoj paradigmi (5). Umjesto primjera svetaca, poznati glumci i športaši. Manje katoličkih elemenata u korist ideja novog humanizma. 

"Papa Franjo uzdigao je 15. rujna 2015. Škole susreta (Scholas ocurrentes) na status 'pobožne zaklade' papinskog prava. Ustanova je nastala još dok je on bio u Buenos Airesu. U protekle tri godine bilo je više događaja o Papinu 'omiljenom projektu', kako to kaže S. Magister. U međuvremenu najveća školska mreža na svijetu, slijedi ipak jedan sumnjiv odgojni pravac: onomu specifično kršćanskom nema ni traga, no zato papinska zaklada zastupa rodnu ideologiju. Zakladu su pobliže promotrili M. Hickson i S. Magister. 

- Ciljevi zaklade 'u skladu s misijom Crkve'

Brojni su događaji te zaklade s Papinim sudjelovanjem i u pravilu s drugim istaknutim akterima. Primjerice, na zadnjem događaju, 29. svibnja 2016., sudjelovali su G. Clooney i R. Gere.

Papa se rado videoporukama obraća učenicima Škola susreta u cijelom svijetu. U nazočnosti dvojice utemeljitelja, 4. rujna 2015. govorio je o nastanku:

'Škole susreta nastale su... skoro sam rekao 'slučajno', ali ne, nije bilo tako. Nastale su iz ideje ovoga gospodina, koji je ovdje nazočan, J. M. del Corrala uz pomoć E. Palmeyra. Nastale su formirajući mrežu škola iz kvartova, 'escuelas de vecinos', kako bi se napravili mostovi između škola u Buenos Airesu. Izgrađeni su mnogi mostovi, u međuvremenu i prekooceanski. Nastale su kao jedna mala stvar, kao iluzija, kao nešto za što nismo znali hoće li uspjeti, a danas možemo međusobno komunicirati. Zašto? Jer smo uvjereni da mladi imaju potrebu komunicirati među sobom, imaju potrebu pokazati svoje vrijednosti i međusobno ih dijeliti. Mladi danas trebaju tri temeljna stupa: obrazovanje, šport i kulturu.'

- 'Ne nalazi se ništa, ali zaista ništa, što je specifično kršćansko'

Toj mreži Škola susreta danas pripada više od 400 000 škola u 80 zemalja na pet kontinenata. Papa Franjo je svojim kirografom od prošle godine od toga načinio 'pobožnu zakladu' sa sjedištem u Vatikanu. U kirografu stoji da su nakane te zaklade 'u skladu s misijom Crkve'.

No, pogleda li se mrežna stranica Škola susreta- programi, ciljevi, aktivnosti- 'ne nalazi se ništa, ali zaista ništa specifično kršćansko, još manje katoličko', kaže Magister. Ta se 'neutralna' linija slijedi 's javnom Papinom suglasnošću', piše vatikanist. I kad se pregledaju u međuvremenu već brojni govori i interventi kojima se Franjo obratio Školama susreta, upadna je 'šutnja o kršćanskom Bogu, o Isusu i o evanđelju' slična 'grobnoj tišini', piše dalje Magister.

Malobrojni, rubni izuzetci daju se nabrojiti na prste jedne ruke

Papa Franjo je 4. rujna 2014. kratko izjavio 'Isus je puno puta rekao: 'Ne bojte se''  i jedanput na kraju: 'Bog vas blagoslovio'.

Zatim 6. veljače 2015., sasvim usputno: 'Knjiga mudrosti kaže da se Bog igra', da bi uveo u misao o igri.

Ciljano interreligiozno dovršio je 29. svibnja 2016.: 'Obraćamo se Bogu tekstom najstarijeg blagoslovnog teksta koji je valjan i koji koriste tri monoteističke religije: 'Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas čuva, neka svoj pogled svrati na vas i mir vam podari. Amen'.

- 'Neutralni' Papini govori učenicima: od 'dijaloga' do 'novog humanizma'

Papini govori učenicima Škola susreta, ali i njegovi spontani odgovori, određeni su neutralnim riječima i konceptima kao što su 'dijalog', 'slušanje', 'identitet', 'pripadnost', 'integracija', 'mostovi', 'mir', 'sklad', 'odgojni pakt', 'kultura susreta', 'bolji svijet', 'novi humanizam'.

Franjo svoja tri stupa, 'obrazovanje, šport, kultura', voli asocirati s 'duhom, srcem, rukama'. Isto tako, često riječ 'obrazovanje' zamjenjuje 'tehnologijom'. Krajem svibnja dobar sat vremena trajao je njegov susret s dvanaest mladih 'youtubeovaca'. Ne bilo kakvih, nego posebno 'uspješnih' koji zajedno imaju milijune pratitelja. S njima je snimio 'selfie' koji je odmah poharao društvene mreže.

Glavni pristup Škola susreta mladima je šport, prije svega nogomet. Samo nekoliko mjeseci u službi, uspjelo mu je povezati Škole s prijateljskom utakmicom između Argentine i Italije na rimskom 'Olimpicu'. Pokrovitelji su bili Papa, L. Messi i G. Buffon.

- Papin pouzdanik M. Sanchez Sorondo

Messi i Buffon su 19. ožujka 2014. sudjelovali na prvom papinskom priznanju Škola susreta kojim su stavljene pod nadležnost Papinske akademije za znanost. Kancelar akademije je argentinski kurijalni biskup M. Sanchez Sorondo, Papin pouzdanik, koji je nadležan za organizacijsko oblikovanje i novo usmjerenje papinske politike. On također drži kontakte prema međunarodnim ustanovama kao i prema lijevoradikalnim grupacijama. Također je otada potpredsjednik Školâ.

'Međureligijska nogometna utakmica za mir' uslijedila je 1. rujna 2014., na njoj je sudjelovalo predstavništvo Škola, zatim D. A. Maradona, X. Zanetti i A. Del Piero koje je Papa primio.

U Vatikanu je 25. travnja 2015. nastupio Maradona kao 'veleposlanik' novih aktivnosti Škola. U jednom intervjuu za Vatikanski radio obznanio je da ga je Papa ponovo primio.

Ravnatelj Škola J. M. del Corral izjavio je 9. svibnja 2015. da će latinskoameričke nacionalne reprezentacije na predstojećem natjecanju 'Copa America', donirati 10 000 dolara 'za svaki gol i za svaki jedanaesterac za aktivnosti Škola u dotičnim zemljama'.

Dva dana kasnije, na dan početka prvenstva, Vatikan se povukao. Sanchez Sorondo izjavio je da je sporazum između nacionalnih timova i Škola nevažeći, kako ne bi uvukao Svetu Stolicu u Fifin financijski skandal koji je tada bio izbio.

- Škole susreta i šport

U okviru aktivnosti Škola, 3. veljače 2016. papa Franjo primio je nogometnu zvijezdu Ronaldinha. Ovaj put Papine riječi nisu objavljene osim nabačaene rečenice crkvenog poglavara protiv vjerskog prozelitizma. Vatikanski radio istog je dana objavio da će se 7. svibnja 2016. u Las  Vegasu održati međuvjerska boksačka borba između 'jednoga katolika i jednog muslimana'.

Ona se doista i održala i postala je početak suradnje između Škola i Svjetskoga boksačkog vijeća (WBC). U ringu su se suočili meksički katolik S. Alvarez, svjetski prvak WBC-a u srednje teškoj kategoriji i nekadašnji svjetski prvak WBC-a i WBA-a u poluteškoj kategoriji, i britanski musliman pakistanskoga podrijetla A. Khan, britanski prvak u kategoriji velter i nekadašnji svjetski prvak u kategoriji poluvelter.

Alvarez, na čijoj su strani bili i kilogrami, oborio je nokautom protivnika koji je više minuta ostao ležati i konačno je morao biti prebačen u bolnicu.

Oba je boksača, praćena američkim prvakom O. de la Hoyom, 28. svibnja primio Papa u audijenciju, paralelno s kongresom Škola susreta.

- Škole i 'svjetsko građanstvo' kao 'promjena paradigme u odgoju'

Kongres je trajao od 27. do 30. svibnja i bio je već šesti tijekom ovoga pontifikata. Svi su se odvijali u Vatikanu gdje su se Škole već udomaćile. Otprije nekoliko dana doznali smo da ne samo da im je u Vatikanu sjedište prema pravu, nego i u poslovnom smislu. 

Kako je poznato, argentinska vlada M. Macrija Školama je na raspolaganje stavila 1,16 milijuna dolara.

Novost je što predstavnici Škola sada nastupaju kao referenti i na konferencijama drugih vatikanskih ustanova. Primjerice, prošlog studenog na jednom zasjedanju Papinske akademije za znanost o temi: 'Djeca i održivi razvoj. Izazov za odgoj'.

Među referentima bili su, u međuvremenu u Vatikanu udomaćeni, neomaltuzijanac J. Sachs, posebni savjetnik glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona za Milenijske ciljeve razvoja (MDG) koji su 2015. postali Ciljevi održivog razvoja (SDG). K tomu, savjetnik je Međunarodnoga monetarnog fonda, Svjetske banke, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj,  Svjetske trgovinske organizacije i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj. Iz Škola su referirali E. Palmeyro i Argentinka M. P. Jurado. Potonja je govorila o 'svjetskom građanstvu' [cittadinanza mondiale] kao 'promjeni paradigme u odgoju'.

Pročitaju li se preporuke zaključnog dokumenta, opet se ne daju pronaći 'bilo kakvi tragovi kršćanstva', kaže Magister.

- Serija spisa za djecu zaklade Škole susreta propagira rodnu ideologiju

M. P. Jurado zauzima istaknuto mjesto u seriji spisa za učenike koje je ta zaklada objavila, a zovu se 'Con Francisco a mi lado' ('S Franjom na mojoj strani'). Poznata njemačko-američka katolikinja M. Hickson istražila je neke od tih knjižica u travanjskom izdanju časopisa 'Christian Order'.

U publikaciji 'Različitost' kao jednakovrijedni predstavljaju se različiti oblici 'obitelji'. Riječ 'obitelj' zamijenjena je množinom: 'obitelji'. Kao jednakovrijedni oblici 'obitelji' navode se istospolni parovi s djecom.

U knjižici nazvanoj 'Cijeniti samoga sebe' tvrdi se da se može birati vlastiti identitet pa i spol.

Drugim riječima, Škole susreta svojim publikacijama promiču rodnu ideologiju i reklamiraju je pod imenom i likom pape Franje.

Budući da su Škole omiljeni projekt pape Franje, mora se- zbog njegova osobnoga angažmana- poći otuda da je i ta linija s njim usuglašena. 

- Bez odgovora na pitanje

Španjolska je katolička internetska informativna stranica Infovaticana na to upozorila još u svibnju 2015., da ta Papina zaklada s Franjom među djecom reklamira rodnu ideologiju. Da se Franjo ne slaže s genderističkim smjerom, intervenirao bi najkasnije nakon tih izvještaja i zahtijevao promjenu smjera. No, nešto takvo do danas nije uslijedilo.

Genderističke publikacije Škola od tada su proširene u još više zemalja. 

Na pisani upit gospođe Hickson, kako je ta genderistička linija spojiva s naukom Katoličke Crkve, od Zaklade do danas nije dobila nikakav odgovor.

'Isusovačke škole' bile su stoljećima svjetionici katoličkog obrazovanja'- piše Magister- 'paradoks je što je prvi papa isusovac od sebe učinio najaktivnijeg promicatelja jednoga potpuno sekulariziranoga školskog odgoja'."

Izvor: Katholisches.info
Slika: Messainlatino.it

600

Na blagdan Presvetog Srca Isusova, 3. lipnja 2016., biskup de Gallareta je u Winoni, u nazočnosti više od 3000 vjernika, sedmorici đakona Piova bratstva podijelio sakrament svećeničkog reda. Isto tako je devetoricu podđakona zaredio za đakone.

Time je Bratstvo doseglo brojku od 600 svećenika i može se očekivati da će i dalje rasti. U svojih šest bogoslovija piovci su u akademsku godinu 2015./'16. primili 53 kandidata. U kolovozu američko sjemenište seli u Virginiju. U novom će kompleksu biti mjesta za preko 120 sjemeništaraca. Poglavar Bratstva blagoslovit će novu bogosloviju 5. listopada 2016.

Ovo nisu zadnja svećenička ređenja ove godine. U sjemeništu Sv. Pija X. u Ecôneu, 29. lipnja ove godine bit će zaređeno pet Francuza, jedan Kanađanin i jedan Talijan. U Njemačkoj će 2. srpnja svećenicima postati dvojica Nijemaca, jedan Španjolac i jedan Talijan, a u Parizu istoga dana još jedan Francuz. Dakle, još dvanaestorica.[1, 2, 3, 4, 5]

Blog Rorate Caeli poziva na molitvu Božanskom Srcu za konačnu regularizaciju ovoga veličanstvenoga djela Božjeg da bi bilo od koristi što većem broju katolika.

Slike: fsspx.de, splendor

U Morenovu duhu

Iz njemačkog časopisa o katoličkim misijama iz 1888.

"Zadnji blagdan Srca Isusova u Ekvadoru daje sjajno svjedočanstvo o vjerskom osjećaju pučanstva i pobožnosti sadašnje vlade te južnoameričke republike, iz kojih još nije izblijedio duh Garcije Morena. Senat je na prijedlog nekih senatora 19. lipnja 1886. jednoglasno odlučio o 'jednom svečanom činu zahvalnosti i klanjanja Presvetom Srcu, zaštitniku Republike', i dalje, da na blagdan 'u znak svoga slaganja s javnim mnijenjem' neće biti senatskoga zasjedanja. Uoči blagdana čitav je Quito bio sjajno osvijetljen; sve su se kuće, jednako privatni stanovi kao i državne zgrade, priključile toj manifestaciji.

Posvuda je svirala glazba, a više od 50 000 ljudi ispunilo je ulice. Među njima gosti iz svih dijelova države. Nikada Quito nije vidio takva nacionalnog blagdana. Stanovnike su 21. lipnja probudile salve koje je ispaljivala artiljerija. Crkve su uskoro bile dupkom pune, a broj pričesti besprimjeran. Samo je u katedrali stolu Gospodnjem prišlo 10 000 ljudi; od toga 3000 muškaraca.

Sve su kuće u gradu bile okićene barjacima i cvjetnim vijencima, a većina ih je bila izložila sliku ili kip Presvetoga Srca. Čak su i najsiromašniji sudjelovali u ukrašavanju. Brojni trijumfalni lukovi nadsvođivali su ulice. Oko jedan sat poslijepodne otvoren je jedan euharistijski kongres koji se bavio mnogim pitanjima koja su se ticala vjerskoga i ćudorednoga dobra naroda.

Učinjeni su i koraci da se odmah krene u izvedbu zaključka Narodne skupštine od 29. veljače 1884. o izgradnji bazilike na čast Presvetom Srcu Isusovu kao zaštitniku Republike."

Izvor: Die auswärtigen Missionen

Slika: WIKIMEDIA COMMONS