80

Danas je spomendan svetog Pompilija, svećenika i pijarista. Prije četiri godine svečano su obilježena tri stoljeća od njegova rođenja. Na tragu toga entuzijazma i potaknuti Godinom vjere koju je bio proglasio nekoć slavno vladajući papa Benedikt XVI., župljani Montecalvina, svečeva rodnog mjesta, odlučili su se na nesvakidašnji pothvat- "ostvarenje filma o životu, apostolatu i poruci sv. Pompilija." Sve to "bez javnog financiranja, profesionalnih glumaca i kinematografskih stručnjaka i slavnih režisera, već samo dobra volja, neizmjerna vrijednost volontiranja i snaga ljubavi." 

Film je obuhvatio čitav njegov život koji se odvijao u vrijeme prosvjetiteljstva koje je mnogima predstavljalo izazov, no sv. Pompilije je bio uvjeren u savršeno jedinstvo između vjere i razuma. Ocu je 1. srpnja 1731. pisao: "Ne želim biti samo svet ili samo učen, nego ujedno i svet i učen." U tim riječima odjekuje geslo pijarista: Pietas et Litterae. Suradnji na projektu su se odazvali svi koji su to mogli. Sudjelovalo je čak 450 glumaca i statista, 40 tesara, kovača, stolara, električara... Režiser i scenarist je bio župnik don T. Rapuano, a realiziran je u suradnji sa studiom Aurora. Dovršen je 2013. godine- uoči osamdesete obljetnice kanonizacije sv. Pompilija koja je proslavljena ove godine- i traje 210 minuta. Pišu da je rezultat vrlo profesionalan i da ima emotivan učinak. Naslov filma, Uvijek ću ljubiti, nije odabran slučajno. Preuzet je iz odluke koju je mladi Pompilije zabilježio u svoju bilježnicu tijekom osmodnevnih duhovnih vježba koje je krajem 1725. i početkom 1726. obavljao pod vodstvom mjesnog svećenika augustinca iz samostana Sv. Katarine, kad je osjetio duhovni poziv. Isječke možete pogledati na Youtubeu.

Prema: Campi Salentina, TeleMontecalvo

S obzirom na život sv. Pompilija prepun čudesa i dojmljivih događaja, očekivale bi se ljepše i bogatije litanije njemu na čast, no pronašao sam samo ove:

Litanije sv. Pompilija M. od Sv. Nikole, Sch. P.

Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.

Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Sveta Marijo, moli za nas
Sveti Josipe Kalasancije,

Sveti Pompilije Marija,
Sveti Pompilije, ozdravitelju duša,
Sveti Pompilije, predani propovjedniče vjere,
Sveti Pompilije, nebeska zvijezdo Montecalva,
Sveti Pompilije, pravi Kalasancijev sine,
Sveti Pompilije, svećeniče odan Presvetom Sakramentu,
Sveti Pompilije, uzore zajedničkog života,
Sveti Pompilije, goruća svjetiljko vjere,
Sveti Pompilije, ljubljeni sine Naše Gospe,
Sveti Pompilije, pravi štovatelju Presvetog Srca Isusova,

Moli za nas sveti Pompilije Marija.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.

Gospodine, učinio si sv. Pompilija Mariju glasovitim po poučavanju malenih putu spasenja i skrbi za evangelizaciju siromašnih, podaj da nas nadahne njegov primjer kako bismo slijedili Krista našeg učitelja te tako mogli u društvu malenih i poniznih dijeliti krunu blaženstva u nebu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: piarist.info

I je i nije

"Kažu da je [Papa] nejasan, no mi točno znamo što misli." 

(p. B. Hagenkord, Njemačka redakcija Vatikanskog radija. Izvor: RORATE CÆLI )

U nedjelju je osvanuo još jedan Papin nesretni intervju, drugi koji je dao famoznom Scalfariju. Bio je to treći njihov susret. Prošli intervju sa Scalfarijem koji se osnivao na njihovu razgovoru od 24. rujna 2013., a objavljen je sljedećeg 1. listopada, pročitajte ovdje. Iako je u njemu Papa iznio (ili navodno iznio) niz nevjerojatnih tvrdnja, našao je svoje mjesto čak na vatikanskoj internetskoj stranici. 

"[...] Usprkos žestokim kritikama Papinih izjava, demantija nije bilo.

- Bizarni intervju pape Franje i E. Scalfarija

Tek mjesec i pol kasnije intervju je uklonjen s vatikanske internetske stranice te je izjavljeno u općenitom objašnjenju da Papini intervjui nisu dio službenog učiteljstva. Nekoliko dana zatim Scalfari je pred inozemnim tiskom u Rimu otkrio detalje o intervjuu (vidi naš izvještaj). Obznanio je da je sam oblikovao Papine prijeporne odgovore, no s izričitim Papinim odobrenjem. K tomu, prije tiskanja je podnio Papi intervju da zatraži njegov 'nihil obstat'.

Scalfari se 30. prosinca 2013. u jednom uvodniku ponovo vratio na svoj razgovor s papom Franjom i ponovio da je katolički poglavar faktično grijeh proglasio ukinutim.

U pismu od 23. listopada 2013. Papa je Scalfariju izričito zahvalio za razgovor i za intervju te izrazio želju za daljnjim razgovorima: 'Bilo bi mi drago kad bismo se mogli ponovo susresti kako bismo produbili teme o kojima smo bili započeli naš razgovor za vrijeme Vašeg zadnjeg posjeta.' I to se sada dogodilo."

Vatikanski glasnogovornik je u jučerašnjem slučaju reagirao istoga jutra opovrgavajući citate koji su u nezgodan kontekst doveli Kardinalski zbor i priskrbili svećenicima ovakve naslove: 

"'Pa ipak, kao i ranije u sličnim okolnostima, treba napomenuti da je ono što Scalfari pripisuje Papi rabeći navodnike, rezultat njegova pamćenja kao profesionalnog novinara, a ne točna zabilješka s kakve snimke'. Papa također nije pregledao Scalfarijev tekst. 'Dakle, ne može i ne smije ni na koji način biti govora o intervjuu u uobičajenom smislu riječi'- kaže vatikanski glasnogovornik.

'Ako članak u svojoj cjelini i reproducira smisao i duh razgovora između Svetog Oca i Scalfarija, mora se naglasiti, kao i kod jednog prethodnog 'intervjua' objavljenog u 'La Repubblici', da se pojedine izjave u objavljenoj formulaciji ne mogu sa sigurnošću pripisati Papi'."

Katholisches.info dodaje svoj komentar: "Čovjek se pred takvim vratolomijama jednog glasnogovornika može samo uhvatiti za glavu. Koji to političar, državnik, crkveni vođa, predsjednik udruge, poduzetnik, uopće kakva bi to osoba iz javnog života prepustila jednom novinaru da odoka i bez ikakvog ograničenja formulira i objavi odgovore ispitanika? Neshvatljiv postupak koji je još neshvatljiviji zbog loših iskustava nakon prvog intervjua. Papa daje intervju, a priznati ateist neprijatelj Crkve formulira odgovore? Nedostaju riječi da se opiše takva hazardna igra s izjavama Namjesnika Kristova na zemlji. Dovoljno govori kabaretska interpretacijska podrška vatikanskog glasnogovornika."

Papa očito u ovakvom konfuznom načinu komunikacije ne vidi ništa sporno. Često su se njegove začuđujuće izjave pokrivale time da su izvučene iz konteksta, odnosno da su ih novinari iskrivili, no bjelodano je da mu takvo iskrivljavanje ne smeta. Vjerojatno je točno da je intervju zgodna forma koja omogućuje Papi da kaže ono što stvarno misli, dok istodobno "njegovom glasnogovorniku omogućuje osporavanje" (QVC).

Izvor: katholisches.info

Gimme five

Papa Franjo će kao prvi prvosvećenik ovog mjeseca pohoditi jednu slobodnu crkvu, točnije pentekostnu zajednicu. Tako je izjavio u Rimu pred predstavnicima evangelikalnog  pokreta (pogledati razliku između evangeličkih i evangelikalnih zajednica. Potonje se kod nas nazivaju evanđeoskim). Ni ovaj put nije nedostajala Papina izjava koja će opet zadati dosta muke dežurnim interpretatorima da nam protumače što je Papa zapravo mislio.

Sveti Otac je najprije 19. lipnja primio u Vatikanu svog prijatelja evangelikalno-pentekostnog pastora G. Traettina kojeg je upoznao u 2006. u Buenos Airesu, a koji djeluje u Caserti, južno od Rima, sa skupinom protestantskih propovjednika:

" [...]

Glasnogovornik F. Lombardi je naglasio da se radi o 'čisto privatnom' događaju [posjetu Caserti]. Pastor Traettino će papi Franji izraziti dobrodošlicu u svojoj evangelikalnoj 'Crkvi pomirenja' čiji je utemeljitelj i predsjednik. Sedamdesetogodišnji Traettino je bio kršten kao katolik, no nije prakticirao vjeru. Američki baptistički misionari su ga 'obratili Kristu'. Kao pastor je 'zaređen' 1968. Nekada učitelj talijanskog, danas je oženjen i otac četvero djece. Njegovi ga pristaše nazivaju 'apostolom'.

- Iritantna slika iz Buenos Airesa

Prilikom godišnjeg duhovskog skupa katoličke karizmatske obnove, Papa je 19. lipnja zajedno s ostalim evangelikalnim pastorima primio i Traettina u gostinjcu Svete Marte. Traettinov kontakt u Argentini je evangelikalni propovjednik O. Cabrera. Preko njega je 2006., na jednom karizmatičkom susretu u Buenos Airesu, upoznao tadašnjeg nadbiskupa toga grada J. M. Bergoglia. S tog susreta potječe iritantna fotografija koja pokazuje kard. Bergoglia kako na pozornici kleči pred evangelikalnim pastorima koji nad njim mole [...]. 

Jedan od pastora je bio G. Traettino. Na videu se [...] Traettino može vidjeti od minute 3:14 do 3.20 i od 3:56 do 4:16 kako na Bergoglia polaže ruke. 

S istog skupa potječe još jedna iritantna fotografija koja prikazuje Bergoglia kako polaže svoju glavu na rame jednog evangelikalnog propovjednika koji nad njim moli [...]. 

Obje su snimljene na 'Tercer Encuentro Fraterno de la Comunión Renovada de Evangélicos y Católicos', 19. lipnja 2006. u Buenos Airesu (Luna Park-Stadion).

- Papa Franjo na na Facebooku: 'Zajedno molili i tražili jedinstvo'

'Očekivali smo da nas na ulazu dočeka neki prelat. Naše je iznenađenje bilo to veće kad nam je ususret izašao sâm Papa. Grljenje i smijeh bili su preludij susreta koji je Papa označio 'punim značenja'.' I dalje: 'Bio je to neformalan, vrlo bratski razgovor'. Tako je Traettino orisao susret na Facebooku.

Privatni susret između Pape i pastorâ nije bio zabilježen na listu audijencija u Vatikanu. Doznalo se za nj jer su na Papinoj Facebook-stranici objavljene riječi Svetog Oca: 'Među nama postoje podjele, štoviše postoje podjele između zajednica: evangeličkih kršćana, pravoslavnih i katoličkih kršćana. No, zašto odvojenost? Moramo pokušati donijeti jedinstvo. Ispričat ću vam nešto- danas, prije nego što sam izašao iz kuće, bio sam zajedno 40 minuta s jednim evangeličkim pastorom. Zajedno smo molili i tražili jedinstvo. Moramo moliti među nama katolicima, ali i s drugim kršćanima. Moliti da Gospodin daruje jedinstvo. Jedinstvo među nama. Laku noć!'

- Traettinova evangelikalno-karizmatička slobodna crkva

Traettinova evangelikalno-karizmatička zajednica seže u '70.-e godine XX. st. Tada su se ujedinili protestanti različitih pravaca na temelju zajedničkog karizmatičkog usmjerenja. Grupa se nazvala 'Kršćanska zajednica', a Caserta je postala središte nove denominacije koja ima ogranke u različitim talijanskim gradovima. Sâm Traettino se predstavlja 'pionirom' ekumenskog dijaloga s katoličkim karizmaticima. Redovito sudjeluje na velikim duhovskim susretima talijanskih katoličkih karizmatika (Rinnovamento nello Spirito, RnS). Prošloga je lipnja s njima bio prvi put i jedan papa. 

- Katolička 'mea culpa' zbog 'progona' pentekostnog pokreta

Traettino je 1992. kod duhovskog susreta koji je tada bio u Bariju, vodećem predstavniku katoličke karizmatičke obnove oprao noge. Tadašnji predsjednik katoličke karizmatičke obnove, M. Callisi je u intervjuu izjavio: 'Tom gestom na stadionu u Bariju bilo je kao da je protestantski svijet oprostio svojim progoniteljima.' Na duhovskom susretu 1996. u Riminiju, 'mea culpa' su izgovorili zastupnici katoličkih karizmatika i nazočni katolički biskupi i kardinali, ispričavajući se tako za 'progon' pentekostnog pokreta u Italiji. Traettino i ostali protestantski pastori prihvatili su ispriku tako što su dopustili da im ovi poljube noge.

Nešto kasnije je o. R. Cantalamessa na televiziji ponovio ispriku i objasnio da pentekostalci nisu nikakva sekta, nego 'draga braća u Kristu'. Kapucin Cantalamessa je propovjednik papinskog doma i jedan od najpoznatijih zastupnika katoličkih karizmatika. Privatni će se pohod 'vrlo vjerojatno' dogoditi sljedećga 26. srpnja. Zbog privatnog karaktera s pohodom nije povezana Casertska biskupija, kaže glasnogovornik Lombardi." (Izvor: katholisches.info, slike: Ev. Ch. of Reconcilation)

Zatim je Papa 24. lipnja ručao sa skupinom od devet evangelikalnih propovjednika, a ručak im je servirao sam. Na pitanje o svom shvaćanju evangelizacije izričito je izjavio da nije zainteresiran za obraćanje protestanata na katoličku vjeru. Umjesto trošenja vremena na različita doktrinarna pitanja, trebalo bi se usredotočiti na to da drugima pokazujemo Isusovu ljubav:

"[...]

Dok je Sveta Stolica susret zatajila, Papini protestantski gosti su rado podijelili vijest. Susret je organizirao jedan drugi 'prijatelj' pape Franje, keltsko-anglikanski 'biskup' T. Palmer, a sudjelovalo je devet protestantskih 'lidera' među kojima J. Osteen, propovjednik 'Crkve Lakewood' koja spada među tzv. protestantske megacrkve.

- Uslužni Papa: bez obraćanja drugih kršćana 

Traettino je obznanio da je Papa osobno primio protestantske propovjednike na vratima Svete Marte i pozdravio ih zagrljajem. Zajedno su se 'smijali i molili', kaže Traettino. Već je bilo poznato da je papa Franjo svojim gostima osobno servirao ručak. Kanadski je propovjednik B. Stiller (Global Ambassador of the World Evangelical Alliance- WEA) izjavio da je papa Franjo eksplicitno naglasio da ne želi evangelikalce obraćati na katoličku vjeru. Papa je prema Stilleru za to da ljudi koji pripadaju nekoj kršćanskoj zajednici, trebaju pronaći Isusa u dotičnoj zajednici. Nakon što se Crkva odrekla misija među Židovima, slijedi i odricanje od toga da se druge kršćane vrati u Katoličku crkvu. No, u zraku ostaje pitanje pod kojim bi uvjetima uslijedilo jedinstvo kojem se teži.

Papa Franjo, kojem se kao Latinoamerikancu pripisuje izvjesna distanciranost prema SAD-u, bio je na susretu s protestantima kao 'gringo'. S američkim televizijskim propovjednikom J. Robinsom se tako sjajno razumio da su si rukama 'dali pet' (vidi sliku). To pljeskanje rukama koje se u Europi viđa među mladima, a u SAD-u je općeprošireno, normalno bi trebalo izražavati zadovoljstvo zbog zajedničkog uspjeha. Zbog kojeg su to uspjeha dvojica dobro raspoloženih vjerskih predstavnika bila tako zadovoljna? 'Christian News' objavio je sliku. 

- 'Nadnaravni' susret između Pape i protestanata

Robinson kao i K. Copeland iz Teksasa, koji je također bio na susretu, poznati su po svojim propovijedima kao masovnim događajima. Obojica spadaju u kategoriju velikih 'teleevangelista'. Ne samo da svaki ima svoju vlastitu 'crkvu', nego i vlastiti 'vjerski imperij' izgrađen oko svoje ličnosti. Copeland je prošloga siječnja odaslao papi Franji jednu video-poruku. Time je zahvalio za isto takvu poruku koju je papa Franjo preko keltsko-anglikanskog 'biskupa' T. Palmera [u kojoj ga naziva bratom biskupom, od 1:17] poslao skupu evangelikalnih 'lidera' koji je sazvao Copeland [...]. Palmer je također bio član delegacije.

Robinson je na svom blogu susret s Papom opisao kao 'nadnaravan' i 'kao trenutak kakvog još nije bilo između evangelikalaca i jednog katoličkog pape'." (Izvor: katholisches.info, slike: Secretum mihi (screenshot))

Catholic Herald još prenosi post B. Stillera iz Svjetske evangelikalne alijanse koji na svojoj Facebook-stranici piše da im je Papa ispričao dojmljivu priču o prijateljstvu s pastorom Pentekostne crkve. Sveti Otac je doznao kako je pastorova zajednica osjetila moć i snažnu prisutnost Katoličke crkve koja opstruira njihovu želju da rastu i svjedoče vjeru. "Zato ću"- rekao je Papa- "ovog srpnja propovijedati u njegovoj crkvi u nedjelju i ponuditi ispriku moje Crkve za povredu koju je nanijela njihovoj zajednici". (Izvor: Catholic Herald)

***

"I tako sva (ova) i pojedina kriva mišljenja i učenja, posebno ona spomenuta ovim pismom, našim Apostolskim autoritetom odbacujemo, zabranjujemo i osuđujemo, te želimo i zapovijedamo da ih svi sinovi Katoličke crkve u potpunosti smatraju za zabranjene i osuđene.

[...]

§ III. Indiferentizam, latitudinarizam

15. Svaki čovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, vođen svjetlom razuma, bude smatrao da je istinita.

16. Ljudi u obdržavnju bilo koje religije mogu pronaći put vječnog spasenja i postići vječno spasenje.

17. Treba biti barem u dobroj nadi u vječno spasenje svih onih, koji nikako nisu bili u pravoj Kristovoj crkvi.

18. Protestantizam nije ništa drugo nego različit oblik iste prave kršćanske religije, u kojoj je moguće svidjeti se Bogu, jednako kao i u Katoličkoj crkvi." (bl. Pio IX., Quanta cura, Syllabus errorum, 8. XII. 1864.)

Izvor: Crkveni dokumenti

Elf

Iz šaljivog posta njemačkog blogera i filozofa, profesora na akademiji Ustanove sv. Filipa Nerija, dr. J. Bordata, 11. lipnja 2014.- dan prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu:

"Sutra napokon počinje: XX. svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu. Brazil je, naravno, kao domaćin jedan od top-favorita iako su domaćini samo šest puta na koncu postali i svjetski prvaci- sâm Brazil je tako pao 1950. Pred Brazilom se ne trebamo skrivati. Jedino što Brazilci bolje znaju od naših dečki je portugalski. Onda trener koji tako mirno i suvereno vodi momčad- kako su već Beatlesi pjevali: 'All you need is Löw'!

Također mislim da 'mi' možemo biti posve samouvjereni usprkos prominentnim ispadanjima i ozljedama. To misli i Toma Akvinski koji je već u XIII. st. pošao za tim pitanjem- tko će na kraju pobijediti (De ludo II, 3):

Questio: Hoće li Njemačka postati svjetskim prvakom? Mislim da se to treba pretpostaviti s takvim trenerom! Osim toga, za Njemačku igra Özil. I Götze.

Obiectiones: Protiv toga Averroes i Beckenbauer tvrde da u obzir dolazi troje ili čak četvero koji bi na ovogodišnjem prvenstvu mogli postati svjetskim prvacima. Čak s Filozofom možemo reći: U obzir ih dolazi toliko, koliko ih sudjeluje na turniru. Dakle, trideset i dvoje. Čini se da Averroes ima pravo. Također i Beckenbauer.

Sed contra: Otkad se to Averroes razumije u nogomet? I tko je Beckenbauer?

Corpus articuli: Moramo slušati one koji se razumiju u nogomet. Oliver Kahn kaže: 'Njemačka će biti svjetski prvak!' Ne vidim nikakvoga razloga zašto Kahn ne bi imao pravo tamo gdje je do sada uvijek bio u pravu. Osim toga, Njemačka ima Özila. I Götzea.

Respondeo: Averroes i Beckenbauer misle da ove godine kao svjetski prvaci u obzir dolaze tri ili četiri reprezentacije. No, Averroes nema pojma. A ni Beckenbauer- u svakom slučaju ne toliko kao Kahn. Löw ima najviše pojma.

Ergo: Njemačka će biti svjetski prvak."

U nastavku je bio donio i nekoliko duhovitih predviđanja za koga će biti pojedini redovi ili struje u Crkvi. Na primjer:

"Benediktinci i franjevci: Francuska- jedni zbog himne, a drugi zbog 'brata pijetla'.

Karizmatici: Brazil.

Crkvenjaci: neupadljivi, pouzdani, marljivi- Južna Koreja.

[...]

Mi smo Crkva: nije im ni do koga, radije kritiziraju suca.

Misionarke ljubavi: iz sućuti prihvaćaju odbačene, na strani su onih na čijoj strani inače nije nitko. Dakle, Nizozemska.

[...]

Piovci: Urugvaj- tradicija i čvrstoća (ili Rusija).

Župne referentice: fer-igra im je važnija od 'pobjede po svaku cijenu'- BiH ili neki 'tim iz Afrike'.

Aktivni katolici iz Berlinske nadbiskupije: Hrvatska.

[...]

Kolpingovci: svejedno tko igra, svejedno tko pobjeđuje. Glavno da je pivo hladno.

Crkveni kritičari: Alžir- i oni su rijetko kad kvalificirani.

I tako. Za Njemačku vrijedi ono što je rekao Kopfballungeheuer Toma Akvinski (vidi gore). Uostalom, vrijedi sentencija Horsta Hrubescha iz djela Tricktatus Logicus-Philosophicus: 'Ako sve pobijedimo, onda ćemo uspjeti'. U svakom slučaju: lijepo Svjetsko nogometno prvenstvo!"

Izvor: Jobo72's Weblog

Pod zaštitom sv. Pija

Dijecezanska faza postupka za beatifikaciju supružnika Manelli, franjevaca trećoredaca i duhovne djece sv. Pija iz Pietrelcine, završena je 27. lipnja 2014. u Lateranskoj palači. Nazočili su brojni članovi obitelji Manelli te franjevci i franjevke Bezgrješne.

Msgr. Sławomir Oder, sudski vikar, istaknuo je njihovu poslušnost i ljubav prema volji Božjoj, ukorijenjenost u evanđelju i otvorenost životu. Iz njihova je braka rođeno dvadeset i jedno dijete od kojih je još uvijek desetero živih. Imaju pedeset i pet unuka i osamdeset praunuka. Među mnogima koji su izabrali duhovno zvanje, na poseban se način ističe njihov sin o. Stefano, utemeljitelj franjevaca Bezgrješne. 

"U teškoj situaciji koju sada o. Stefano proživljava, kao i cijela njegova obitelj- bilo biološka bilo redovnička- nije banalno spomenuti, kao što je učinio msgr. Oder, da obitelj Manelli uživa posebnu zaštitu o. Pija koji im je rado govorio: 'Ovo je moja obitelj. Preuzeo sam dužnost da je štitim i branim.'"

Taj je zagovor sigurno zaslužan što je među uzvanicima mogao biti i o. Stefano. Ono što još više raduje je da mu to nije prvo pojavljivanje u Rimu; 24. lipnja bio je na Papinskom sveučilištu Svetog križa koje pripada Opusu Dei, kako bi nazočio obrani doktorske disertacije jedne franjevke Bezgrješne. Tom su prilikom profesori izrazili divljenje izvrsnosti formacije kandidatkinje "i javno zahvalili o. Stefanu za njegovo djelo". Gesta je to značajnija ako se zna da se dogodila dan nakon objave Torniellijeva članka o tajnom susretu odabranih franjevaca Bezgrješne s Papom.

Video s otvaranja kauze, 20. prosinca 2010., možete pogledati na Gloriji.

Molitva za beatifikaciju slugu Božjih Septimija i Licije Manelli

Bože, Oče dobrote,

obraćamo Ti se da se dostojiš

proslaviti na zemlji svoje vjerne sluge

oca Septimija i majku Liciju,

uzorne kršćanske supružnike, roditelje

dvadeset i jednog djeteta.

Po njihovu nam zagovoru podaj

da nasljedujemo njihove krjeposti

i da zadobijemo milost za koju

ponizno molimo...

(Jedan Očenaš, Zdravomarija i Slava Ocu)

Izvor: Notions romaines, Chiesa e post concilio
Slika: Gloria.tv

Protiv etiketiranja

U sljedećem je članku R. de Mattei iznio primjere rastućeg zanemarivanja pravovjerja u korist pastoralne prakse, a zatim je reagirao na besmislene optužbe za kriptolefebvrizam te pozvao na prestanak etiketiranja.

"Glavni kriterij prosudbe za katolika mora biti onaj Crkve: ljubiti ono što Crkva ljubi i mrziti ono što Crkva mrzi. Ljubiti istinu u svoj njezinoj jedinstvenosti i cjelovitosti, mrziti zabludu u svim njezinim mnogostrukim izrazima. Pravovjerje i krivovjerje ostaju zadnjim mjerilom prosudbe kojem se kršćanski razum mora podložiti.

Papa Pavao II. je 1542. osnovao Kongregaciju rimske inkvizicije- kasnije nazvanu Svetim uficijem, a danas Kongregacijom za nauk vjere- s ciljem da skrbi o čistoći pravovjerja. Sveti Pio V. ju je 1571. potpomogao Kongregacijom za indeks koja je imala zadaću da zabilježi sve knjige koje odstupaju od katoličkog nauka. 'Centre d’Etudes de la Renaissance' Sveučilišta u Sherbrookeu objavio je 2002. 'L'Index Librorum prohibitorum 1600-1966', gdje je sakupio sva osuđena djela do ukidanja Indeksa, 1966. godine, voljom Pavla VI. Od protestantizma do iluminizma, od katoličkog liberalizma do modernizma, nema ni jednog krivovjernog auktora koji nije bio individuiran i osuđen za dobro Crkve i spasenje duša.

Indeks je bio dragocjeno pomagalo katolicima da znaju i mrze zablude i krivovjerja. Sveti uficij je bio vrhovno sudište kojemu se svaki katolik mogao obratiti kad je imao kakvih sumnja ili nedoumica na području vjere ili morala. 

Kongregaciji za nauk vjere, koja je naslijedila Sveti uficij, zadnjih godina dugujemo za brojne izjave kao što su 'Dominus Iesus' iz 2002. ili 'Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola' iz 2003. Nakon uznemirujućeg interventa kardinala Kaspera o temi rastavljenih, na Konzistoriju 20. veljače 2014., i jednako uznemirujućeg dokumenta 'Instrumentum laboris', predstavljenog 26. lipnja 2014. kao priprava za nadolazeću Sinodu o obitelji, bilo bi ispravno očekivati od Kongregacije kojoj predsjeda G. kard. Müller, tumačenje o teškim problemima koji se tiču obitelji i spolnog morala.

Međutim, danas se 'ortodoksija' nastoji nadomjestiti 'ortopraksijom'. Međunarodni časopis za teologiju 'Concilium', posvetio je svoj zadnji broj temi: 'Od 'anathema sit' do 'Tko sam ja da sudim?''; polazeći od famozne fraze pape Franje o homoseksualnosti ('Tko sam ja da sudim') koju je izgovorio na povratku iz Brazila u srpnju 2013. Auktori pravovjerje ['ortodoksiju'] definiraju kao 'metafizičko nasilje'. 

Oni drže da formule i dogme ne mogu obuhvatiti povijesnu evoluciju, nego svaki problem treba staviti u njegov povijesni i sociopolitički kontekst. Koncept pravovjerja treba prevladati, ili barem redimenzionirati, jer se rabio kao 'referentna točka za gušenje slobode mišljenja i kao oružje za nadziranje i kažnjavanje' ('Concilium', 2/2014, str. 11). Primat doktrine treba zamijeniti pastoralna praksa, kako to intervenirajući u potporu kardinalu Kasperu tumači o. J. C. Scannone [1, 2], u članku 'Ozbiljna teologija na koljenima' u časopisu 'Civiltà Cattolica' od 7. lipnja 2014.

Kategorije pravovjerja i krivovjerja se stavljaju nastranu kao zastarjele te nastaju novi semantički izrazi. Jedan od najneobičnijih je 'kriptolefebvrizam'; pojam koji je o. A. Geiger nedavno uporabio na svojoj internetskoj stranici kako bi, osim moje osobe, diskvalificirao zaslužnu katoličku stranicu 'Rorate caeli', zbog krivice izražavanja zabrinutosti glede događaja kod franjevaca Bezgrješne. Za o. Geigera je sve normalno, a tko posumnja u tu normalnost, on je 'kriptolefebvrist'.

Tko su 'kriptolefebvristi'? To su oni koji, u sadašnjem stanju konfuzije, makar ne pripadali Piovu bratstvu, u katoličkoj Tradiciji vide referentnu točku. To su katolici koji žele ostati pravovjerni i da to budu pozivaju se na definitivno crkveno Učiteljstvo, ne manje 'živo' i aktualno od onog indirektnog i nedefinirajućeg Učiteljstva biskupâ i vladajućeg pape. 

Otac Geiger optužuje franjevce Bezgrješne vjerne o. Manelliju, 'Rorate caeli' i mene da smo protiv Pape, biskupâ i II. vatikanskog. Molimo ga da pročita objavljenu knjigu svoga subrata o. S. M. Lanzette, 'Drugi vatikanski. Pastoralni koncil. Hermeneutika koncilskih učenja', Cantagalli, Siena, 2014. Djelo je nastalo pod vodstvom prof. M. Haukea i priskrbilo je auktoru kvalifikaciju predavanja na Bogoslovnom fakultetu u Luganu.

Otac Lanzetta objašnjava da je nauk II. vatikanskog na liniji redovitog crkvenog Učiteljstva, bez zahtjeva pristanka vjere. [...] Diskusija tih teologijskih teza je još slobodna i otvorena. Učenja II. vatikanskog, piše još o. Lanzetta, moraju se čitati svjetlu trajne crkvene Tradicije i Koncil ne može drugo, nego se pridružiti toj neprekinutoj Tradiciji (str. 37). 'Jedino što može biti vodilja u našem razumijevanju II. vatikanskog je cjelokupna Tradicija Crkve: II. vatikanski nije ni prvi ni zadnji koncil u Crkvi, nego trenutak u njezinoj povijesti' (str. 74-75). 'Trajna crkvena Tradicija je, dakle, prvi hermeneutički kriterij II. vatikanskog' (str. 75).

Je li o. Lanzetta, jedan od franjevaca Bezgrješne koji je zatražio dispenzu kako bi napustio svoju redovničku ustanovu, 'kriptolefebvrist'? Ako jest, onda je glava 'kriptolefebvrista' Benedikt XVI. koji je predložio čitanje II. vatikanskog koncila u svjetlu Tradicije, a ne Tradicije u svjetlu II. vatikanskog, kako bi to htjela Bolognska škola. Ako o. Geiger želi o. Lanzettu suprotstaviti nadbiskupu A. Marchettu, za kojeg je papa Franjo rekao da je 'najbolji hermeneutičar II. vatikanskog', trebao bi znati da su o. Lanzetta i prof. de Mattei dio skupine učenjaka koja uključuje nadbiskupa Marchetta, koji se više od dvije godine, svaki sa svojim vlastitim identitetom teologa i povjesničara, na konstruktivan način, bez demonizacija, bavi produbljivanjem II. vatikanskog koncila. Frazu 'in necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas', dragu Ivanu XXIII., odbacili su oni koji 'Novus ordo missae' i II. vatikansko koncil rabe da zatvore usta onima koji postavljaju pitanja u interesu ispravne katoličke vjere.

Molimo o. Geigera da lažne etikete zamijeni dobrim argumentima- ako ih može naći. Ono što nas kvalificira ili diskvalificira pred Istinom i našim Gospodinom Isusom Kristom, koji je Put, Istina i Život (Iv 4, 1-6), nisu denominacijske polemike, nego dobra uporaba našeg razuma koji nikada ne može biti u proturječju s našom vjerom. 

Na optužbe nominalista, odgovaramo riječima sv. Pacijana iz Barcelone: 'Christianus mihi nomen est, catholicus cognomen' [Kršćanin mi je ime, katolik prezime]."

Izvor: corrispondenzaromana.it, RORATE CÆLI

Izlet

Hvaljeno i blagoslivljano Presveto Srce i Predragocjena Krv Isusova u Presvetom Oltarskom Sakramentu. (300 dana oprosta svaki put, sv. Pio X., 25. kolovoza 1908.)

Navedena se strjelovita molitvica nalazi na stranici šelenberške Kongregacije sestara Predragocjene Krvi koja je najstarija samostanska zajednica u Kneževini Lihtenštajn, pa je tamošnja turistička organizacija u svibnju 2014. odlučila ponuditi zainteresiranima turu upoznavanja s njihovom prošlošću i sadašnjošću. Moto posjeta je bio: Samostan Schellenberg živi.

Oko stotinu i pedeset gostiju okupilo se kako bi se upoznalo s duhovnošću sestara koja na poseban način obilježava Lihtenštajn, jer se u ovoj kneževini nalaze još dvije redovničke zajednice nazvane po Predragocjenoj Krvi. Samostanu nikada nije nedostajalo zvanja pa su ove redovnice uvijek bile u stanju održati neprekinutim vječno klanjanje (danju i noću). Informacije o utemeljiteljima i samostanskom životu bile su popraćene i marijanskim pjesmama. Posjetitelji su se upoznali i s drugim, svakodnevnim poslovima sestara. Pokazale su im svoju pekaru hostija koje ne ostaju samo u samostanu, već idu u okolne župe pa i u inozemstvo. 

Jednoipolsatni obilazak završio je uz kavu i kolače, a izvještaj kaže da su ih sestre ugostile uz puno angažmana, humora i spretnosti. Na stranici Hoehenweg.li nalaze se fotografije i članak o susretu.

Prema: volksblatt.li, hoehenweg.li