ponedjeljak, veljače 13, 2012

Samostan Sv. Benedikta

Biskupa Fréjusa i Toulona se uvijek spominjemo u nekom izvanrednom kontekstu. Tako je i ovaj put; 7. prosinca 2011. uspostavio je u svojoj biskupiji još jednu zajednicu vjernu misi svih vremena i potvrdio njene statute na tri godine, ad experimendum. Predstojnikom zajednice dekretom je imenovao dom Aidana Charltona. Sjedište Samostana Sv. Benedikta je u mjestu La Garde Freinet u Provansi, petnaestak kilometara od Sredozemnog mora; sjeverno od Saint-Tropeza, između Nice i Marseillesa.

Koludri žele živjeti prema Pravilu sv. Benedikta u tradicionalnom smislu molitve, rada i studija. Molitva časova, kao i klasična sveta misa, otvoreni su javnosti, a nude i mogućnost da zainteresirani, ne samo kandidati za monaštvo, provedu neko vrijeme sa zajednicom. Uzdržavaju se vlastitim ručnim i intelektualnim radom. Svoju mrežnu stranicu uređuju na francuskom i na engleskom jeziku.

Koludar ovog samostana je i poznati liturgičar dom A. Reid, OSB. Doktorirao je na Kraljevskom koledžu Londonskog sveučilišta temom o liturgijskoj reformi u XX. st. Rad je tiskan pod naslovom Organski razvitak liturgije, a predgovor knjizi je napisao današnji Sveti Otac. Dom Alcuin je prošle godine održao predavanje o organskom razvoju u liturgiji, na konferenciji održanoj na Freiburškom sveučilištu od 12. do 14. rujna. Tada je dao i sljedeći intervju:

"- 1. Koje su pozitivne stvari proizašle iz II. vatikanskog koncila glede liturgije?

Najpozitivniji je element inzistiranje na tomu da je 'participatio actuosa'- pravo, stvarno sudjelovanje u liturgiji- središte života Crkve. To je bio cilj, ono 'zašto' reforme. Liturgijski je pokret to promicao pedeset godina.

Drugi je bio zahtjev Koncila da se provede temeljita liturgijska formacija na svim razinama Crkve. To je bilo sredstvo, ili 'kako' reforme. No, taj je važan element Koncila zaboravljen. Bez obzira na to koliko se promjena učinilo u obredu, bez te formacije nedostaje temelj nužan da se olakša 'participacio actuosa'.

Dakle, Koncil je tražio širi izbor čitanja iz Svetog pisma u obredima i dao dopuštenje za širu uporabu narodnog jezika, svetu pričest pod obje prilike, koncelebraciju itd., kao načine da se olakša 'participatio actuosa'.

- 2. Koji su kriteriji za liturgijski razvoj u kontinuitetu? Je li zadaća Koncila da mijenja ili prerađuje liturgiju?

Niti je zadaća nekog koncila niti papa da konstruiraju liturgiju. Koncil ne govori o pravljenju nove liturgije, ili 'promjeni'- rabi riječ 'obnova' ('instauratio'). Koncil je sveobuhvatnom liturgijskom formacijom na svim razinama Crkve, kao i umjerenom obnovom obreda, htio postići da 'participatio actuosa' bude plodonosna- nikakav lom, niti u službenom obredu niti u percepciji vjernika, u njihovu iskustvu liturgijskog slavlja.

Kriteriji za razvoj u kontinuitetu se nalaze u čl. 23, čitanom u surječju i kako su ga odobrili koncilski oci. Objavio sam rad o tomu. To znači da je razvoj odmjeren- liturgijska se tradicija može razvijati koliko je nužno, ali to nije potpuna promjena. Mora postojati kontinuitet obreda tako se novi tekstovi ili prakse integriraju, dakako, tijekom vremena. Dobar je primjer 'Ordo missae' iz 1965. godine. Radi se o obredu mise uređenom i razvijenom u skladu s diskusijama koje su vođene na Koncilu. No, 'Ordo missae' iz 1969. je vrlo različit, novi konstrukt 'Consiliuma'. On je, doduše, puno konzervativniji, nego što se htjelo jer je Pavao VI. odbio njihove zahtjeve da se ukine Rimski kanon, 'Orate fratres' i znak križa na početku mise. Ali, i takav je 'Ordo' iz 1969. radikalna obredna i teološka inovacija, a ne organski razvoj u skladu s čl. 23 konstitucije 'Sacrosanctum Concilium'.

- 3. Kontinuitet ili lom? Može li se reći da se 'tradicionalni' katolici slažu s tezom o lomu?

Ja nisam 'tradicionalist'. Ja sam katolik. Također sam i povjesničar liturgije i kao takav samo mogu reći da je evidentno kako su oni koji su bili odgovorni za reformu, htjeli lom- obredno i teološki. Nisu htjeli ono što nam je predala tradicija. Nisu htjeli razviti to, nego su htjeli nešto novo, nešto što će odražavati 'modernog čovjeka' 1960.-ih godina i ono što su oni mislili da on treba.

To je povijesna realnost, a ne crkvenopolitička pozicija. Liturgičari s 'obje strane' slažu se da je reforma bila radikalna i da je bila prekid. Kao katolik na to gledam kao na znakovit problem jer je bez presedana u liturgijskoj povijesti, to nije ono na što je Koncil, iz poštovanja prema liturgijskoj tradiciji, pozvao.

- 4. Na koji se auktoritet oslanjao 'Consilium'- tijelo za reformu liturgije? Je li slijedio nakane koncilskih otaca ili je prekoračio svoje kompetencije? Postoje li primjeri radikalnih inovacija?

Puno ime 'Consiliuma' ukazuje na to da je bio organ za implementaciju koncilske konstitucije. No, njegov je rad, zapravo, počivao na osobnom auktoritetu pape Pavla VI., koji ga je točno pratio i svaku pojedinu promjenu odobravao 'in forma specifica'. Jasno je da su otišli dobrano dalje od konstitucije; tamo nema auktorizacije ni za kakvu novu euharistijsku molitvu, za stopostotnu celebraciju mise na narodnom jeziku itdd. Međutim, sve te reforme imale su odobrenje Pavla VI.

- 5. Ako se liturgiju shvaća kao 'promjenjivu' kako kaže čl. 21 'Sacrosanctum Conciliuma', postoji li opasnost za obične ljude, o čemu piše M. Mosebach u svojoj knjizi 'Krivovjerje bezobličja'?

Liturgijski elementi koji ne dolaze od samoga Gospodina, mogu se razvijati ili čak izostaviti, a mogu se i uvesti novi elementi. Promjena je moguća. To znamo iz povijesti. No, ako se u liturgiji sve, osim onih stvari koje se tiču valjanosti, odjednom smatra promjenjivim- i tako gotovo konstantno- onda obred može podleći 'bezobličju', gubeći svoju narav obreda i postaje konglomerat 'dobrih ideja' onoga tko ga slavi.

To onda više ne bi bila katolička liturgija, koja je uvijek liturgija Crkve koju je primila preko tradicije i dalje predavala- ako je potrebno uz odmjeren razvoj. Čak i auktorizirani razvoj nosi sa sobom opasnost od takvog 'bezobličja' ako se promjene vrlo brzo nameću i ako su neumjerene.

- 6. 'Sacrosanctum Concilium' su kritizirali jer je ostavio previše mjesta za tumačenja. Slažete li se s tim pogledom?

Da, jasno je da je mnogo toga u jeziku konstitucije podložno različitim interpretacijama. Članak 36-2 je takav primjer. Jasno je iz memoara samoga nadbiskupa Bugninija da je postojala vrlo široka interpretacija toga i drugih članaka.

- 7. Kakve su posljedice za budućnost liturgije?

Moramo se ponovo osvrnuti na poslijekoncilsku liturgijsku reformu. Ne kao partizani bilo koje strane, nego kao dobri povjesničari, dobri teolozi, dobri katolici. Ako je jasno da smo izgubili važne elemente liturgijske tradicije, ili smo uveli neke štetne, tada moramo imati toliko iskrenosti da to priznamo i učinimo što treba. To je počelo sa 'Sacramentum caritatis' i 'Summorum Pontificum', te osobnim primjerom pape Benedikta XVI. u njegovim liturgijskim slavljima.

Dakle, moramo krenuti dalje milosrdno i s pastoralnim osjećajem. Nije moguće, odjednom, ponovo svima nametnuti stare obrede, odnosno maknuti nove. Mislim da bi u ovom trenutku bilo moguće dopustiti- fakultativno- u modernim obredima neke starije elemente (molitve ofertorija, neke ritualne geste koje svećenik čini itd.). Također je moguće prihvatiti onaj 'ars celebrandi' o kojem govori 'Sacramentum caritatis', gdje se moderni obredi slave s liturgijskim bogatstvom koje je u osjetnijem kontinuitetu s tradicijom.

Povijest će pokazati kako će se liturgija dalje razviti s ove točke. Naša je dužnost osigurati da današnja ili sutrašnja Crkva ne izgubi ništa od 'svetoga i velikoga'."

Izvor: New Liturgical Movement
Slike: msb-lgf.org, Fr. Ray

subota, veljače 11, 2012

Don Fabio

Engleska je nogometna reprezentacija u srijedu, samo četiri mjeseca prije Europskoga nogometnog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, ostala bez izbornika. Šezdeset i petogodišnji osvajač mnogih naslova poznat je i kao pobožan katolik s izraženom predodžbom i osjećajem za otajstvo svetoga u liturgiji.

U knjizi G. Matteija iz 1999. nalazimo sljedeće njegove primjedbe:

"Beskonačne propovijedi daju osjećaj kao da se nalazimo u školi, a ne na mjestu gdje susrećemo Boga. Preferiram manje riječi i više jednostavnosti, više konkretnosti."

ili

"Misa je pomalo izgubila osjećaj za otajstvo postavši gotovo show-liturgija."

Njegovim odlaskom iz Londona i tamošnje tradicionalne mise ostaju bez vjernog pohoditelja. Često su ga viđali u raznim crkvama prijestolnice na klasičnim svetim misama prema misalu sv. Pija V. i na onima latinskim prema misalu pape Pavla VI.

Izvor: Religión en Libertad

četvrtak, veljače 09, 2012

Jakože bě iskoni

Prije skoro dvije godine sam pronašao molitvenik u kojem se nalazi ministriranje na glagoljaškoj tradicionalnoj misi. Na stranici Tradicionalne latinske mise nalazi se još Rimski misal na staroslavenskom, latiničnim pismom, jedan rad o glagoljaškoj misi, kao i tekst staroslavenske mise prema novom misalu.
Danas bih vam ukazao na još jednu vrijednu knjigu koju možete preuzeti ovdje. Riječ je o staroslavenskoj početnici Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, svećenika Ivana Berčića, iz šezdesetih godina XIX. st. Prikladna je za sve one koji žele usvojiti osnove glagoljice. Nakon križnice s glagoljskim slovima, na sedam stranica slijede vježbe čitanja s napomenama i pouka o pisanju brojeva, jer glagoljska slova imaju i brojevnu vrijednost. Zatim, počevši od znaka svetoga križa, slijede osnovne molitve, psalmi, himni, Lauretanske litanije, Tebe Boga hvalimo i Kako se služi S. Misa, ništa latinicom, nego sve glagoljicom. Ako se ikada bude opet tiskao staroslavenski misal za tradicionalnu misu, glasujem za glagoljicu.

Transliterirao sam nekoliko molitava:

1. Krštjanski znamen

V ime Otca, i Sina, i Duha Svetago. Amen.

(Vesperal, Vrbnik, 1999. ima: Va ime...)

2. Gospodnja molitva

Otče naš, iže jesi na nebeseh, sveti se ime tvoje. Pridi carstvije* tvoje. Budi volja tvoja jako na nebesi i na zemlji.
Hlěb naš vsedanni dažd** nam danas. I otpusti nam dlgi naše jakože i mi otpušćajem dlžnikom našim. I ne vavedi nas v napast: na izbavi nas ot neprijazni. Amen.

(Vesperal: *cěsarstvo, **daj,)

3. Anđeoski pozdrav

Raduj se Marije, blagoděti plna, Gospod s toboju, blagoslovljena ti v ženah i blagoslovljen plod črěva tvojego, Jisus.
Svetaja Marije mati Božija, moli za nas grěšniki nině i v čas smrti našeje. Amen.

(Vesperal: Zdrava Marije, milosti plna, Gospod s toboju. Blažena ti jesi v ženah i blagoslovljen plod črěva tvojego Isus.)

4. Trojičina pohvala

Slava Otcu, i Sinu i Duhu Svetumu: Jakože bě iskoni, i nině, i prisno, i v věki věkov. Amen.

(Vesperal: Slava Otcu i Sinu i Duhu Svetomu: Jakože bě iskoni i nině i vsagda i va věki věk. Amen.)

Slike: Bukvar

srijeda, veljače 08, 2012

24

Za dva dana je spomen bl. Alojzija Stepinca koji je mučenički završio ovozemaljski život 1960. godine. Prilika je to da se sjetimo progona Crkve koji se događaju i danas. Prenosim kratku životnu priču jednoga suvremenog prelata, preminulog prije nekoliko dana.

"U dobi od 92 godine umro je otac L. Džang Venčang. Apostolski administrator dijeceze Kunming proveo je 24 godine u komunističkim koncentracijskim logorima. Umro je 5. veljače, a pokop će mu, po svemu sudeći, biti 12. veljače 2012.

O. L. Džang koji je umro u svom rodnom mjestu Šilinu, od 2000. je bio apostolski administrator triju okruga južnog Junana: Kunminga, Dalija i Džaotonga.

Komunistički režim je 2006. okrenuo smjerom konfrontacije s Vatikanom, što povremeno i dalje čini, te samovoljno i bez Papine suglasnosti imenovao režimu vjernog biskupa Kunminga. Nezakonito posvećeni Ma Jinglin je tako automatski upao u izopćenje. Usprkos tomu, Kineska komunistička partija ga je imenovala predsjednikom Vijeća kineskih biskupa. To vijeće, koje Rim ne priznaje, predstavlja režimu vjerni nadomjestak za biskupsku konferenciju.

Usprkos potpori režima i režimu bliskog Patriotskog udruženja, Ma Jinglina katolički vjernici izbjegavaju, a kada javno nastupa, katolici se skanjuju od njega primati sakramente.

Otac L. Džang je pripadao podzemnoj crkvi. Do kraja života živio je pod strogim redarstvenim nadzorom, a živio je upravo životom 'tipičnog' mučenika komunizma. Rođen je 1920. u katoličkoj obitelji i pohađao je katoličku školu. Biskup Alexandre Derouineau koji ga je 1946. zaredio, morao je 1952., nakon što su komunisti preuzeli vlast, napustiti zemlju.

Služio je najprije u stolnoj crkvi svoje biskupije, no, 1953. je za vrijeme maoističkoga progona morao službeno napustiti svoju pastoralnu službu, i postao je uzgajivač kunića i kokoši. U podzemlju je nastavio djelovati kao svećenik i skrbiti o skrivenim kršćanima.

O. L. Džanga su uhitili 1958. za vrijeme komunističke kampanje 'protiv reakcionara' i sljedeće godine osudili na dvadeset godina. Pod ciničnim sloganom 'preodgoj radom', do 1982. je bio na prisilnom radu u koncentracijskim logorima. Država ga je tek 1987. priznala za svećenika, tako da je mogao javno djelovati kao dušobrižnik.

Mjesna crkva u Junanu danas broji oko 60 000 katolika od kojih veliki dio pripada etničkim manjinama. Biskupska je katedra od izgona msgr. Derouineaua 1952. službeno prazna, jer država sprječava Rim da postavi biskupa. Komunistički je režim 1962. ustoličio, bez Papina pristanka i priznanja, sebi odanoga biskupa, K. Lingdžonga, koji je uzurpirao biskupsku katedru do svoje smrti 1992. godine. Od 2006. biskupsku katedru je uzurpirao M. Jinglin. Sveta Stolica je u vakantne biskupije imenovala podzemne biskupe koji su neprestano izloženi progonima."

Izvor i slika: katholisches.info

subota, siječnja 21, 2012

Krunica Gospodnja

Vjerojatno ste u nekim molitvenicima naišli na Isusovu krunicu. Obično se u nekoliko riječi kaže da se radi o krunici koja se sastoji od jednoga Vjerovanja, trideset i tri Oče naša (na spomen trideset i tri Isusove godine) i pet Zdravo Marija (na čast Isusovih Pet Rana). Nedavno sam naišao i na otajstva koja se mogu razmatrati prilikom njenog moljenja što mi je bio poticaj da malo istražim njen nastanak. Saznao sam da je upravo danas, 21. siječnja, 490 godina od smrti onoga koji ju je ustanovio, blaženoga Mihaela Pinija iz Firence.

Blaženi Mihael (1440./'45.-21.II.1522.) je u mladosti bio omiljeni dvorjanin Lovre de' Medicija. Uočivši njegovu sklonost prema redovništvu, a kako bi ga zadržao na dvoru, gospodar mu je dopustio da postane svećenik. Međutim, nakon jednoga posjeta Camaldoliju, odlučio je 1502. ući u taj red. Doskora je poželio postati rekluz iliti zatvornik- mogućnost koja još postoji, a kako danas izgleda možete pogledati na stranici kamaldulaca montekoronina. Poglavari su mu to dopustili najprije na jednu godinu, a zatim za stalno. Usprkos toj povučenosti, glas se o njemu širio jer je bio obdaren i darom proroštva. Juliju de' Mediciju i Aleksandru Farneseu je prorekao da će postati pape (Klement VII. odnosno Pavao III.).

Blaženik se odlikovao velikom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji i svakodnevno je molio njezinu krunicu. Jednom je za vrijeme molitve čuo Isusov glas koji je ga je pozvao da tako razmišlja i o Njemu. Odazvao se toj želji i tako je nastala Isusova krunica. Prvu je napravio svojim rukama. O njegovu životu još možete saznati primjerice na sljedećim mjestima: 1, 2, 3, a slike možete pogledati ovdje: 1, 2, 3, 4 itd.

Nekada su kamaldulci, bilo članovi Benediktinske konfederacije bilo pustinjaci kamaldulci od Brda Korone, nosili Krunicu Gospodnju o pojasu svoga habita kao što se može vidjeti na ovoj slici iz Camaldolija ili pak na ovim slikama iz 1934. poljskih kamaldulaca montekoronina (1, 2, 3). Kako se, vjerojatno, interes, osobito konfederiranih kamaldulaca 'širio', ostala je izgleda samo izložak. Ukoliko je tražite na njihovim stranicama, morat ćete se dobro potruditi. Pronašao sam je samo kod poljskih koludrica kamaldulki, a molitvu bl. Mihaelu na stranici prijatelja pustinjakâ iz Garfagnane o kojima članak postoji ovdje, a povezani su s kamaldulcima montekoroninima.

Ova je krunica, čini se, u nekim hrvatskim krajevima duboko ukorijenjena. Iako se za nju često ne čuje, mogu se naći neki članci poput ovoga o Crkvenom društvu 'Pokornik' gdje je stalna pobožnost (str. 28), u istom je broju reportaža o jednoj trećoredici koja je također moli (str. 32), zatim se ista krunica spominje i u jednom stručnom članku objavljenom u Crkvi u svijetu.

O popularnosti ove krunice govore i dodijeljeni oprosti raznih papa. Prvi je bio Lav X., 1516., koji je i osobno poznavao bl. Mihaela, zatim, Grgur XIII. 1573., Siksto V. 1589., Klement X. 1674., Benedikt XIII. 1727., Lav XII. 1824. Najdarežljiviji je, da tako kažem, bio papa Klement X. koji je breveom 'De salute Dominici gregis', 20. srpnja 1674. predvidio najviše njih. Evo nekih:

I. Tko ovu krunicu moli doista raskajan i ispovjeđen, ili barem ima čvrstu nakanu da se ispovjedi, dobiva svaki put 200 godina oprosta.

II. Onaj tko se ispovjedio i pričestio te uza se nosi ovu krunicu, i moli je ponedjeljkom, srijedom i petkom, kao i na zapovijedane svetkovine, dobiva oprost od 150 godina.

III. Tko je moli četiri puta tjedno može izabrati jednom godišnje bilo koji dan na koji će se ispovjediti i pričestiti, i moleći je toga dana dobiva potpuni oprost.

IV. Onaj tko je moli svakoga dana u mjesecu može jedanput mjesečno dobiti potpuni oprost moleći je skrušen, nakon što se ispovjedio i pričestio, za uzvišenje Svete crkve, mir i slogu među kršćanskim vladarima, iskorijenjenje raskolâ i krivovjerjâ.

V. Tko pogine u borbi protiv nevjernika, krivovjernika ili neprijatelja Svete crkve, a molio je ovu krunicu triput tjedno, dobiva, ako je raskajan zbog svojih grijeha i ako je zamolio Boga za oproštenje, potpuni oprost ukoliko je na dan pogibije ili prethodnoga dana izmolio ovu krunicu.

VI. Potpuni oprost i otpuštenje svih svojih grijeha dobiva na čas smrti onaj koji, skrušen i ispovjeđen, makar srcem ako ne može ustima, zazove Presveto Ime Isusovo; ukoliko je barem jednom izmolio navedenu krunicu tijekom svoje bolesti s nakanom da zadobije ovaj oprost. Na dan ozdravljenja, pak, može dobiti 200 godina oprosta.

VII. Onaj tko nosi uza se ovu krunicu i zazove Presveto Ime Isusovo, nakon što je učinio ispit savjesti i pokajao se za svoje grijehe, može dobiti oprost od dvadeset dana ako izmoli tri Očenaša i tri Zdravomarije za dobrobit Svete crkve.

VIII. Dvadeset godina oprosta dobiva onaj tko, nakon što je ispitao svoju savjest i ispovjedio se, moli za porast svete vjere katoličke, iskorijenjenje krivovjerja i za uzvišenje Svete crkve.

IX. Tko nosi uza se ovu krunicu, može dobiti oprost od deset godina moleći tri Očenaša i tri Zdravomarije, kad god učini neko duhovno ili vremenito dobro djelo na čast našega Gospodina Isusa Krista, Blažene Djevice Marije ili kojega sveca, ili pak za dobro bližnjega.

itd.

Apostolska pokorničarna je 13. travnja 1935. izdala dokument kojim se zamjenjuju svi dotadašnji oprosti i vrijede tri koja je odobrio papa Pio XI. svima koji mole Isusovu krunicu koju su blagoslovili kamaldulci ili ovlašteni svećenici: I. djelomični onima koji je mole skrušenim srcem, II. potpuni jedanput na mjesec, uz uobičajene uvjete, ako se moli cijeli mjesec, III. u času smrti potpuni oprost onima koji su je u životu često molili, ako su se ispovjedili i pričestili ili barem iskreno pokajali za grijehe i zazvali Presveto Ime Isusovo ustima, a u nemoći srcem, i primaju strpljivo smrt kao pokoru za grijehe.

Od vremena pape Pavla VI. praksa oprosta se izmijenila, a niti blagoslov krunice više nije pridržan samo kamaldulcima, nego je može blagosloviti svaki svećenik.

Iz raznih izvora, navedenih na koncu, slobodno sam preveo tri načina na koja se ova krunica može moliti, a treći malo preuredio iz dva navedena izvora. Nijedan, od njih nije obvezatan, a pogotovo ne ove uvodne i zaključne molitve. Cilj je bio olakšati razmatranje otajstava iz života Spasiteljeva.

U novije su se vrijeme pojavile mnoge krunice kojima i ne znamo pravo podrijetlo; mislim da je red da ne zaboravimo ovu koja ima tradiciju u našem narodu, a nadam se i da će do 500. obljetnice smrti bl. Mihaela Pinija na njenoj popularizaciji poraditi i sami kamaldulci.

I. način u kojem se razmatra cijeli Isusov zemaljski život

Krunica Gospodnja

Započeti djelom skrušenja

Najslađi moj Gospodine Isuse Kriste! Kada razmišljam o tomu da si Ti, Bog, iz milosrđa prema mojoj bijedi sišao na zemlju i postao čovjekom da mene otkupiš, podnoseći toliku muku i na koncu mučeničku smrt na križu, srce mi se potrese i ispuni neograničenim osjećajem ljubavi i zahvalnosti prema Tebi, te trpi najveću patnju i beskrajnu tugu što sam Te toliko puta svojim grijesima uvrijedio i ražalostio. Ljubim Te, ah, ljubim Te Isuse moj svim srcem, svom dušom svojom i želim Te ljubiti kroza svu vječnost. Iz ljubavi prema Tebi opraštam svima koji su me uvrijedili na bilo koji način i odlučujem od sada ljubiti bez iznimke sve ljude te svima sve opraštati. Žalim, ah, gorko žalim zbog svih grijeha mojih i htio bih cijeloga života žaliti i okajavati ih. Zbog Tvojeg se milosrđa, Bože moj i Gospodine, nadam da ćeš me spasiti i stoga me prosvijetli, te probudi u meni svete osjećaje da pobožno molim ovu krunicu koja neka bude uvodom i početkom mojega iskrenog obraćenja. O Isuse, budi mi milostiv! O Marijo, zagovaraj me. Amen.

PRVI DIO
Skroviti život Isusov kroz trideset godina

Navještenje sv. Gabrijela Arkanđela Blaženoj Djevici Mariji./ Zdravo Marijo...

1. Sin je Božji postao čovjekom i rodio se od Marije Djevice u Betlehemskoj štalici./ Oče naš...
2. Anđeli pjevaju na nebesima: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje./ Oče naš...
3. Pastiri, poučeni od anđela, klanjaju se kod jaslica./ Oče naš...
4. Osmoga dana ga obrezaše i nadjenuše mu ime Isus./ Oče naš...
5. Dođoše kralji s istoka i donesoše Isusu dare: tamjan, zlato i smirnu. Pokloniše mu se i Bogu hvalu dadoše./ Oče naš...
6. Sijedi starac Šimu u hramu Božjem prima Isusa na ruke i proročkim duhom ga proglašava Spasiteljem svijeta./ Oče naš...
7. Sveti Josip bježi s Isusom i Marijom u Egipat da izbjegne srdžbu kralja Heroda opakoga, koji hoće pogubiti malenoga Isusa./ Oče naš...
8. Opaki kralj Herod ubija Nevinu dječicu./ Oče naš...
9. Poslije smrti opakoga kralja Heroda, sveti Josip se s Isusom i Marijom vraća u domovinu./ Oče naš...
10. Dvanaestogodišnji dječak Isus poučava u Hramu učitelje i pismoznance./ Oče naš...

Slava Ocu... (ili Pokoj vječni... kad se moli za vjerne mrtve)

DRUGI DIO
Javni život Isusov kroz tri godine

Gospodin Isus bio je poslušan svojoj Presvetoj Majci i sv. Josipu./ Zdravo Marijo...

1. Sv. Ivan Krstitelj na Jordanu krsti Isusa. Ukaza se Duh Sveti u liku goluba i ču se glas s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"/ Oče naš...
2. Isus posti u pustinji četrdeset dana i pobjeđuje napasnika./ Oče naš...
3. Izvršava i poučava svom svetom zakonu za život vječni./ Oče naš...
4. Poziva svoje učenike koji sve ostavljaju i polaze za Njim./ Oče naš...
5. Isusovo prvo čudo u Kani Galilejskoj. Pretvara vodu u vino./ Oče naš...
6. Liječi bolesne, ozdravlja hrome, slijepima daje vid, gluhima sluh, uskrisuje mrtve./ Oče naš...
7. Obraća grješnike i grješnice te im grijehe oprašta./ Oče naš...
8. Židovi ga progone do smrti, ali ih ne kažnjava, nego im dobrotom uzvraća./ Oče naš...
9. Isusovo preobraženje na gori Taboru u nazočnosti svetih Petra, Jakova i Ivana./ Oče naš...
10. Isusov slavni ulazak u Jeruzalem na magarcu. Izgoni trgovce iz Hrama./ Oče naš...

Slava Ocu...(Pokoj vječni... kad se moli za vjerne mrtve)

TREĆI DIO
Pregorka muka Gospodinova

Isus se oprašta od svoje Presvete Majke prije nego što odlazi u smrt za naše spasenje./ Zdravo Marijo...

1. Isusova Posljednja večera. Pere noge apostolima./ Oče naš...
2. Isus ustanovljuje Presveti Sakrament./ Oče naš...
3. Dok moli u Getsemanskom vrtu znoji se krvavim znojem./ Oče naš...
4. Juda poljupcem izdaje Isusa./ Oče naš...
5. Isus je lažno optužen, šamaran i vrijeđan./ Oče naš...
6. Nježno gleda Petra nakon što ga je triput zatajio, i obraća ga./ Oče naš...
7. Isusa bičuju s najvećom okrutnošću./ Oče naš...
8. Okrunjen je trnovom krunom, pokazaše ga Židovima koji povikaše: "Ukoni! Ukloni! Raspni ga!"/ Oče naš...
9. Osuđen na smrt, uz velike boli za nas nosi preteški križ na Kalvariju./ Oče naš...
10. Razapeše ga među dvojicom razbojnika i nakon tri sata agonije otvoriše mu kopljem sveta prsa njegova iz kojih potekoše krv i voda./ Oče naš...

Slava Ocu... (ili Pokoj vječni... kad se moli za vjerne mrtve)

ČETVRTI DIO
Uskrsnuće i uzašašće Gospodinovo

Isus treći dan ustaje od mrtvih i ukazuje se svojoj Presvetoj Majci./ Zdravo Marijo...

1. Isus se očituje trima Marijama i šalje ih učenicima./ Oče naš...
2. Ukazuje se učenicima i pokazuje im svoje presvete rane te dopušta Tomi da ih dotakne./ Oče naš...
3. Četrdeseti dan nakon uskrsnuća, blagoslovi svoju Presvetu Majku i učenike svoje te uzađe na nebo./ Oče naš...

Molimo Presvetu Djevicu da i nama izmoli blagoslov svoga Božanskoga Sina, sada i na čas smrti naše./ Zdravo Marijo...

Slava Ocu... (ili Pokoj vječni ako se moli za vjerne mrtve)

Na čast sv. apostolima, moleći ih da posreduju za nas./ Vjerujem u Boga...

Gospodine Isuse Kriste, ti si za otkup svijeta htio da se rodiš, da te obrežu, da te Židovi odbace, izdajnik te Juda izda cjelovom, vežu te okovima, kao nevino janje povedu na žrtvovanje i nedostojno te pokažu pred Anom, Kajfom, Pilatom i Herodom, da te optuže lažni svjedoci, da te biju zaušnicama, popljuju pljuvačkom, izbičuju bičevima, okrune trnjem, udaraju trskom, pokrivaju Ti lice, da te zlostavljaju pogrdama, svlače odijelo, čavlima pribiju na križ, na križu uzdignu, stave među razbojnike, napoje žuči i octom te kopljem rane. Ti Gospodine, po ovim svojim presvetim mukama, kojih se ja nedostojan spominjem, i po svojem svetom križu i smrti svojoj, od paklenih muka oslobodi me*, i dostoj se tamo me odvesti kamo si odveo razbojnika s Tobom razapeta. Koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
(* kad se moli za umirućega: i ovoga slugu Tvojega N. umirućega...)

Molitva Presvetoj Majci Božjoj
Preblažena, Presveta Majko Božja i naša Majko, Utočište grješnika i jedina naša nado. Prinosim ti sa samim sobom ovu krunicu i najnježnije te, sa suzama, molim da je primiš i prikažeš Gospodinu Isusu te mi isprosiš Njegov blagoslov. Amen.

II. način u kojem se razmatra muka Gospodinova

Djelo skrušenja


Najslađi moj Gospodine Isuse Kriste! Kada razmišljam o tomu da si Ti, Bog, iz milosrđa prema mojoj bijedi sišao na zemlju i postao čovjekom da mene otkupiš, podnoseći toliku muku u na koncu mučeničku smrt na križu, srce mi se potrese i ispuni neograničenim osjećajem ljubavi i zahvalnosti prema Tebi, te trpi najveću patnju i beskrajnu tugu što sam Te toliko puta mojim grijesima uvrijedio i ražalostio. Ljubim Te, ah, ljubim Te Isuse moj svim srcem, svom dušom svojom i želim Te ljubiti kroza svu vječnost. Iz ljubavi prema Tebi opraštam svima koji su me uvrijedili na bilo koji način i odlučujem od sada ljubiti bez iznimke sve ljude te svima sve opraštati. Žalim, ah, gorko žalim zbog svih grijeha mojih i htio bih cijeloga života žaliti i okajavati ih. Zbog Tvojeg se milosrđa, Bože moj i Gospodine, nadam da ćeš me spasiti i stoga me prosvijetli, te probudi u meni svete osjećaje da pobožno molim ovu krunicu koja neka bude uvodom i početkom mojega iskrenog obraćenja. O Isuse, budi mi milostiv! O Marijo, zagovaraj me. Amen.

PRVI DIO

Gospodin Isus odlazi u smrt, oprašta se od svoje Presvete Majke, blagoslivlja je i od nje prima blagoslov./ Zdravo Marijo...

1. Isusova Posljednja večera, pere apostolima noge./ Oče naš...
2. Ustanovljuje Presveti Sakrament./ Oče naš...
3. Moli u Getsemaniju, znoji se krvavim znojem./ Oče naš...
4. Poljupcem Ga Juda izdaje. Isus je uhićen i vezan./ Oče naš...
5. Napuštaju Ga učenici./ Oče naš...
6. Odveden Ani, Isusa pljuskaju./ Oče naš...
7. Pred Kajfom Ga optužuju lažni svjedoci./ Oče naš...
8. Osuđen na smrt./ Oče naš...
9. Petar Ga tripu zatajuje./ Oče naš...
10. Rugaju Mu se, vrijeđaju Ga i pljuskaju./ Oče naš...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

DRUGI DIO

Presveta Majka zna sve što se zbiva s Gospodinom Isusom, neopisivo tuguje i ide u susret svom Preljubljenom Sinu./ Zdravo Marijo...

1. Optužen pred Pilatom da zavodi narod./ Oče naš...
2. Pilat ne nalazi na Njemu krivnje, šalje Ga Herodu./ Oče naš...
3. Herod Ga ismijava, oblači u bijelu haljinu i vraća Pilatu./ Oče naš...
4. Svjetina radije bira da se pusti Baraba, ubojica i razbojnik, negoli Isus./ Oče naš...
5. Isusa svlače i bičuju na stupu./ Oče naš...
6. Krune Ga trnovom krunom./ Oče naš...
7. Narod viče: "Raspni, raspni ga!"/ Oče naš...
8. Pilat Ga na zahtjevanje Židova osuđuje na smrt./ Oče naš...
9. Uzima križ na svoja ramena./ Oče naš...
10. Nosi križ pod čijim teretom triput pada, prima pomoć Šimuna Cirenca./ Oče naš...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

TREĆI DIO

Izmučeni Isus susreće svoju Prežalosnu Majku./ Zdravo Marijo...

1. Na Kalvariji mu nude vino pomiješano sa žuči; "I kad okusi ne htje piti."/ Oče naš...
2. Lišen odjeće, što mu zadaje nove rane i tugu./ Oče naš...
3. Razapet na križ, na koji su mu oštrim čavlima prikovali ruke i noge./ Oče naš...
4. Podignut na križ među dvama razbojnicima./ Oče naš...
5. Moli Oca za one koji ga raspinju./ Oče naš...
6. Vojnici međusobno dijele Njegove haljine, a za nešivenu bacaju kocku./ Oče naš...
7. Po Pilatovu nalogu na križ je pribijen natpis: "Isus Nazarećanin, kralj židovski."/ Oče naš...
8. Vrijeđaju ga Židovi i zli razbojnik./ Oče naš...
9. Obraćenom dobrom razbojniku obećava raj./ Oče naš...
10. Nazočnost Presvete Majke mu povećava boli./ Oče naš...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

ČETVRTI DIO

Isus u osobi sv. Ivana Presvetoj Majci svojoj, prepunoj žalosti, povjerava sve vjerne./ Zdravo Marijo...

1. "Žedan sam."/ Oče naš...
2. Čim preda svoju Presvetu Dušu u ruke Očeve, zemlja se potrese./ Oče naš...
3. Probodoše mu bok "i odmah poteče krv i voda."/ Oče naš...

Koplje koje je probolo Srce Gospodina Isusa, probolo je i Dušu Presvete Majke Njegove./ Zdravo Marijo...

Slava Ocu ili Pokoj vječni

Na čast svetim apostolima: Vjerujem u Boga ...

Gospodine Isuse Kriste, ti si za otkup svijeta htio da se rodiš, da te obrežu, da te Židovi odbace, izdajnik te Juda izda cjelovom, vežu te okovima, kao nevino janje povedu na žrtvovanje i nedostojno te pokažu pred Anom, Kajfom, Pilatom i Herodom, da te optuže lažni svjedoci, da te biju zaušnicama, popljuju pljuvačkom, izbičuju bičevima, okrune trnjem, udaraju trskom, pokrivaju Ti lice, da te zlostavljaju pogrdama, svlače odijelo, čavlima pribiju na križ, na križu uzdignu, stave među razbojnike, napoje žuči i octom te kopljem rane. Ti Gospodine, po ovim svojim presvetim mukama, kojih se ja nedostojan spominjem, i po svojem svetom križu i smrti svojoj, od paklenih muka oslobodi me*, i dostoj se tamo me odvesti kamo si odveo razbojnika s Tobom razapeta. Koji s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
(* kad se moli za umirućega: i ovoga slugu Tvojega N. umirućega...)

Molitva Presvetoj Majci Božjoj
Preblažena, Presveta Majko Božja i naša Majko, Utočište grješnika i jedina naša nado. Prinosim ti sa samim sobom ovu krunicu i najnježnije te, sa suzama, molim da je primiš i prikažeš Gospodinu Isusu te mi isprosiš Njegov blagoslov. Amen.

III. kratki način u kojem se prije svakog dijela spomenu otajstva iz života Isusova

PRVI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. Utjelovio si se u prečistoj utobi Blažene Djevice Marije; rođen si u štalici; poklonili su Ti se mudraci; bio si obrezan; Herod te progonio; morao si bježati u Egipat; vratio si se u Nazaret; u Hramu poučavao učitelje i pismoznance gdje su te nakon tri dana pronašli Tvoja Presveta Majka i sveti Josip, koji su te žalosni tražili.

Jedna Zdravomarija, deset Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve)

DRUGI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. Bio si poslušan i podložan svojoj Presvetoj Majci i svome poočimu svetom Josipu u Nazaretu; s trideset godina krstio Te sv. Ivan Krstitelj na Jordanu; postio si četrdeset dana zaredom, iskušavao Te zloduh u pustinji, ali Ti si ga slavno pobijedio; propovijedao si u Judeji; činio svakovrsna čudesa da olakšaš potrebitima, prosvijetliš i utješiš grješnike, pokažeš put u nebo umornima i potlačenima.

Jedna Zdravomarija, deset Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve)

TREĆI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. Nevjerni Židovi- pismoznanci, farizeji i svećenici Sinagoge zavidjeli su Ti, klevetali te, vrijeđali i progonili; u dvorani Posljednje večere si ponizno oprao noge apostolima i ustanovio Presvetu Euharistiju; krvlju si se znojio u Getsemaniju, anđeo Te tješio; Juda Te izdao, ostali učenici napustili, vojnici vezali i vukli Te nevina pred Anu i Kajfu, optuživali različitim klevetama, udarali pljuskama i zlostavljali; Herod Te ismijao; Pilat Te proglasio nevinim, no, izbičevao, trnjem okrunio i na smrt na križu osudio te među dva razbojnika razapeo; bio si strahovito žedan od žuči; neprijatelji su Ti se rugali; vapio si Ocu; dali su ti ocat; pred očima svoje predrage Majke si izdahnuo; nakon smrti su ti bok kopljem probili i potekla je krv i voda.

Jedna Zdravomarija, deset Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve)

ČETVRTI DIO

Klanjam Ti se Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože i pravi čovječe. U grob si bio sahranjen; sašao nad pakao; nakon tri dana uskrsnuo; ukazao se svojoj Presvetoj Majci i svojim učenicima; Petru podijelio prvenstvo; poslao apostole svim narodima; nakon četrdeset dana uzašao na nebo odakle ćeš doći suditi žive i mrtve.

Dvije Zdravomarije, tri Očenaša, jedanput Slava Ocu (Pokoj vječni kad se moli za vjerne mrtve) i Vjerujem u Boga...
Sastavljeno prema: 1, 2, 3, 4, 5, 6,
Slike: Corona del..., benedictus.pun.pl, Rimski obrednik, Zagreb, 1929.

četvrtak, siječnja 19, 2012

Malabar

Papa Benedikt XVI. će na svom četvrtom konzistoriju, 18. veljače 2012., uz ostale, kardinalom kreirati velikog nadbiskupa Siromalabarske crkve, koji je ujedno i nadbiskup Ernakulama i Angamalyja, mar Jurja Alencherryja.

Vjernici Siromalabarske crkve žive pretežito u indijskoj Saveznoj državi Kerali, a nazivaju se i Tominim kršćanima jer im je taj apostol donio Radosnu vijest 52. godine, a dvadeset godina kasnije pretrpio mučeničku smrt. Grob sv. Tome u Chennaiju važno je hodočasničko mjesto. Vjeru su dalje učvrstili sirijski misionari koji su došli sve do Kine. U Indiji u kojoj je postotak kršćana oko 2%, u Kerali, naprotiv, iznosi gotovo 20%. Ponosni su na svoj identitet koji su uspjeli očuvati usprkos nekršćanskom okruženju i kolonizaciji.

Mar Juraj je tek od svibnja 2011. veliki nadbiskup Siromalabarske crkve, nakon smrti velikog nadbiskupa V. kard. Vithayathila, i prvi kojega su izabrali samostalno. Na čelu je vrlo žive crkve s mnogo zvanja te s mnoštvom muških i ženskih redovničkih zajednica, čiji članovi dolaze u pomoć i zapadnim zemljama koje se suočavaju s nedostatkom klera. Osim toga od velike su pomoći svojim sunarodnjacima koji rade u okolnim, kršćanstvu nesklonim, zemljama. Zadnjih je desetljeća više Božjih ugodnika Siromalabarske crkve uzdignuto na čast oltara, a 12. listopada 2008. papa Benedikt XVI. kanonizirao je prvu Indijku, sv. Alfonzu.

Treba spomenuti da je mar Juraj još 2006. godine bio u Međunarodnom sjemeništu Sv. Petra u Wigratzbadu i da je tamo slao neke kandidate za svećeništvo iz svoje biskupije na studij filozofije. Vjesnik Petrova bratstva od srpnja 2011. donosi izvještaj o mladoj misi o. J. P. Puthuvalputhena. On se nakon studija filozofije, vratio se u domovinu i nastavio s teologijom. Kad je 30. travnja 2011. postao svećenikom vratio se u Wigratzbad kako bi služio svoju mladu misu. Iako su do sada u tom mjestu vidjeli mnogo mladih misa, ova je bila posebna po tome što ju je o. John Paul služio prema svom obredu. Prenosim jednu zanimljivu sliku, a ostale možete pogledati na blogu Frischer Wind.

Tijekom bogoslužja svećenik više puta dijeli blagoslov, pri čemu mu jedna ruka ostaje na oltaru. Tako blagoslov dolazi iz povezanosti s Kristovom žrtvom.

Sastavljeno prema: katholisches.info, Frischer Wind, petrusbruderschaft.eu
Slika: Frischer Wind

utorak, siječnja 17, 2012

Otac monahâ

Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije lud, napast će ga govoreći: "Ti si lud, nisi kao mi!" (sv. Antun Veliki)
Litanije sv. Antuna Velikog, pustinjaka i opata

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli za nas
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,

Sveti Antune, kojega su roditelji u krjeposti odgojili, moli za nas
Sveti Antune, svjetlo pustinje,
Sveti Antune, uzore pustinjaka,
Sveti Antune, zrcalo svih krjeposti,
Sveti Antune, ražaren ljubavlju prema Bogu,
Sveti Antune, primjeru ljubavi prema čovjeku,
Sveti Antune, preziratelju zemaljskih stvari,
Sveti Antune, uzvišen po poniznosti,
Sveti Antune, bogat siromaštvom,
Sveti Antune, ogledalo pokore,
Sveti Antune, žedan slave Božje,
Sveti Antune, protivniče krivovjerjâ,
Sveti Antune, veliki ljubitelju svetoga križa,
Sveti Antune, pun povjerenja u Boga,
Sveti Antune, gorljiv u molitvi,
Sveti Antune, zaštitniče od mnogih bolesti,
Sveti Antune, naš zaštitniče,
Sveti Antune, naš zagovorniče kod Boga,

Da možemo savršeno nasljedovati tvoje krjeposti, moli za nas sv. Antune
Da po tvom primjeru čvršće prianjamo uz vječna dobra, nego uz propadljive zemaljske stvari,
Da mognemo Bogu služiti u poniznosti i jednostavnosti srca,
Da zatvorimo svoje srce pred pokvarenim svjetovnim nasladama i nasljedujemo tebe u tvojoj čistoći,
Da svoje pouzdanje stavimo u Boga i da iz Njegove očinske ruke očekujemo sva dobra,
Da ne pokleknemo u našim slabostima, nego da ostanemo čvrsti u napastima,
Da se strpljivo utječemo molitvi i tako primimo što je potrebno za spasenje,
Da oplakujemo svoje grijehe i istinskom pokorom damo zadovoljštinu,
Da budemo od zamki i navala đavolskih slobodni,
Da Bog od nas pošasti bolesti i vatre odvrati,
Da Bog našu stoku od svih zala očuva,
Da Bog naše molitve usliši,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Oče naš...

Moli za nas sveti Antune,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Gospodine usliši molitvu moju,
I vapaj moj k Tebi da dođe!

Pomolimo se
Gospodine, udijeli nam milost po zagovoru svetoga Antuna, da se Tvojom zaštitom od svake pobune naše volje očuvamo i u našoj nevolji u tvoju dobrotu pouzdajemo. Po Isusu Kristu. Amen.

Gospodine, daj da Ti po zagovoru sv. Antuna omilimo, da po njemu dobijemo što ne možemo postići vlastitim zaslugama, daj da nasljedujemo primjer njegova života i zatim Te zajedno s njim kroz svu vječnost gledamo u nebu. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: adolphus.nl
Slike: Orbis Catholicus Secundus, Zakony i zgromadzenia zakonne na świecie