Razmišljanje o. R. G. Cipolle o budućnosti Crkve objavljeno danas na blogu Rorate caeli.
Ove sam večeri vidio budućnost, pravu budućnost Crkve. Ne onu koju zamišlja mnoštvo u Rimu koje krivo shvaća budućnost zbog bezumne birokracije koja misli da ima duha zatočena 1960-ih pod imenom 'duh II. vatikanskog'. Kad je sadašnji Prvosvećenik bio izabran, napisao sam esej 'Povratak u budućnost' koji je predvidio da će Crkva morati ponovo proživjeti šezdesete, ali ovaj put na osvetnički način. Svi oni prelati i njihovi sljedbenici koji su im pomagali i koji su bili potisnuti tijekom pontifikata Ivana Pavla II., sastat će se i tugaljivo govoriti o (za njih) mračnim vremenima pod Ivanom Pavlom II. i Benediktom XVI. Govorili su o 'nedovršenom poslu' Koncila, poslu koji ima malo veze s koncilskim dokumentima, ali zato puno više s njihovom slikom nove Crkve koja će biti osuvremenjena tako da bude podešena potrebama i željama 'modernoga čovjeka'.
Jadničci. Nisu shvatili da je 'moderni čovjek' umro šezdesetih i da se pojavio 'postmoderni čovjek' i da se sporo vuče prema Betlehemu. Kad živite u zatvorenom spremniku kakav je Vatikan i njegova birokracija, male su šanse da ćete biti u tijeku s onim što se zaista događa u svijetu te u misli i srcima ljudi. Međutim, šezdesete su se vratile zajedno s osvetom. Jedini program iz šezdesetih koji se nastavio tijekom njihova egzila bio je program ćudorednoga kvarenja klera. Taj je nastavio rasti i cvasti. Destrukcija liturgijskoga života Crkve bila je privremeno zaustavljena i činilo se da bi mogla postojati mogućnost stavljanja u pitanje temelja poslijekoncilske liturgijske reforme i barem mišljenja da se zapravo dogodio diskontinuitet u liturgijskom životu Crkve koji je rezultirao pražnjenjem naših crkava.
No, birokrat vjerojatno ne može zamisliti diskontinuitet u životu Crkve, on mora vjerovati da je sve što god se dogodi po definiciji djelo Duha Svetoga, pa je tako sve što mora učiniti to da ponovo premisli i promijeni smjer prema onomu što čuje i za što su mu kazali da je zadnje očitovanje Duha, bilo to na sinodi, u govoru, u okružnici, na tiskovnoj konferenciji ili ono što se šapuće hodnicima ili na lođi.
Birokrati na svim razinama klera oni su koji su kroz pedeset godina aparat sačuvali živim, tako da kad papa odstupi, oni samo moraju promijeniti smjer u kojem gledaju kad se ujutro probude: od istoka na zapad. Ne treba se čuditi kako dvostruki udar, odstup pape i izbor šezdesetaškog biskupa za papu, nije rezultirao konfuzijom i kaosom. Kad su oni koji su ranije bili na vlasti nakon pedeset godina podzemlja opet došli na svoje, natrag u budućnost, potpora birokracije na svim razinama Crkve bila je spremna i kadra pomoći im u njihovu projektu prepravljanja Crkve na njihovu sliku iz '60-ih godina. Dio adheziva koji to sve drži na okupu i omogućuje bio je gnusni uspjeh moralne pokvarenosti klera na svim razinama, korupcije koja je omogućila birokraciji kontrolu zastrašivanjem temeljenim na inkriminirajućim saznanjima kontrolira i neometan napredak svoje agende, uz izuzetak nekolicine kardinala i biskupa koji su se tomu protivili.
Upravo dok se u Rimu odvija Sinoda o mladeži, u nekoj kvazi tajnosti, vidio sam ove večeri budućnost. Bio sam pozvan da asistiram u koru tijekom tradicionalne svečane mise u župnoj crkvi moje biskupije. Župnik celebrant, đakon i podđakon mladi su svećenici biskupije. Misa je služena bez nepotrebnih pretjeranosti, bez znaka esteticizma. Blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije koji je ustanovio Pio XI. kao obljetnicu Efeškog koncila na kojem je Marija proglašena Bogorodicom, Theotokos, potvrđujući puno božanstvo Kristove osobe. Glazba je bila gregorijansko pjevanje, IX. misa. Ministranti su bili redom mladići, neki u tomu novi, a neki prilično uvježbani u ministriranju. Bilo je to bogoslužje u najčišćem obliku, u svom predajnom obliku, obliku čija skromnost i odmjerenost pozivaju na molitvu i stoga na klanjanje. Posvećeni su se službenici posvetili svojim službama na misi na prirodno nenametljiv način. Znali su pripadajući ton za različite pjesme i dobro su ih otpjevali. Nagovor je bio inteligentan i istinski katolički. Ta su trojica bogoslužje omogućila time što su se povukla i dala da obred govori za sebe.
Mnogi su mladi svećenici iz moje biskupije naučili tradicionalnu rimsku misu iliti izvanredni oblik. Vole tu misu na trezven način bez ikakva nagovještaja šepurenja ili nadutosti visoke crkve. Vole Krista i Njegovu Crkvu. Vjerni su nauku Učiteljstva. Svećenici su koji se snalaze u svakoj situaciji i koji se rado druže sa svećenicima i vjernicima svojih župa. Birokrati koji vode Crkvu ne znaju da takvi svećenici postoje. I to je dobro. Dok birokrati jurcaju oko sinoda i konferencija potpaljujući opasne požare bez vode moralne čistoće i stoga svaki put padaju; ovi mladi svećenici, ne samo u mojoj dijecezi, nego u većini dijeceza širom katoličkog svijeta upravo ponovo uče kako obavljati bogoslužje, otkrivaju njegovu ljepotu i tomu uče svoje stado. Oni i tradicionalna misa koju ljube budućnost su Crkve.
Izvor i slika: RORATE CÆLI
Nema komentara:
Objavi komentar