"Papa Franjo krši katoličke tradicije kad god hoće, jer on je 'slobodan od neurednih navezanosti'. Naša je Crkva zaista ušla u novu fazu: dolaskom ovoga prvoga isusovačkog pape otvoreno je vodi pojedinac, prije negoli auktoritet samoga Pisma ili njezini vlastiti diktati Tradicije i Pisma."
Na prvoj obljetnici smrti kard. Caffarre 6. rujna 2018. kardinal Burke izjavio je da dubia "prije ili kasnije moraju dobiti odgovor. Očekujem jednostavan odgovor: da ili ne, to je dovoljno i nije komlicirano".[1] Odbijanje pape Franje da primi potpisnike dubia i da dade svoj odgovor, prema njemu se negativno odrazilo na zdravstveno stanje kard. Caffarre.
Pitanje pričesti rastavljenih koji su ponovo civilno vjenčani nije potpuno nestalo s dnevnoga reda. Iz jednoga drugog kuta na njega se u svojoj knjizi osvrnuo kard. Scola. O tomu piše S. Magister:
"Eksplozivni čin optužbe bivšeg nuncija u SAD-u C. M. Viganòa protiv pape Franje zasjenio je ostale kontroverzne točke ovoga pontifikata, osobito pričest za rastavljene i ponovo civilno vjenčane.
Franjo nikada nije odgovorio na 'dubia' u svezi s tim koje su mu 2016. podnijela četvorica uvaženih kardinala. Čak ih nije htio niti primiti. U međuvremenu je odobrio da se u praksi trebaju provoditi 'liberalne' interpretacije njegove postsinodske pobudnice 'Amoris laetitia'.
Međutim, proteklih je tjedana još jedan kardinal najvišega kalibra stupio na bojno polje da ponovi 'ne' pričesti za rastavljene: sedamdesetsedmogodišnji Angelo Scola koji je - kako se šapuće - u prvom glasovanju na konklavama 2013. - koje su izabrale J. M. Bergoglija - imao najviše glasova.
Scola je od 2011. do 2017. bio nadbiskup milanski, nakon što je prije bio mletački patrijarh, a još prije toga biskup Grosseta, rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta i profesor moralne teologije u Fribourgu, na tragu velikog H. U. von Balthasara, a bio je zajedno s J. Ratzingerom suosnivač međunarodnoga teološkog časopisa 'Communio'. U mladosti se družio s o. L. Giussanijem, utemeljiteljem pokreta Zajedništvo i oslobođenje.
Scolino protivljenje pričesti za rastavljene poznato je odavno. Protiv toga je argumentirao 2014. i 2015. u dva duga članka u časopisu 'Il Regno'. To je potvrdio nakon što je u njegovoj biskupiji u Milanu bila objavljena 'Amoris laetitia'. Sada piše da je 'govorio o tomu sa Svetim Ocem tijekom privatne audijencije'.
Ovo otkriće, zajedno s mnogim drugim, može se pronaći u autobiografskom intervjuu u obliku knjige koju je Scola objavio sredinom kolovoza.
A. Scola, Ho scommesso sulla libertà. Autobiografia. Conversazioni con Luigi Geninazzi, Solferino, Milano, 2018.[2]
Kao opravdanje svoga 'ne' pričesti za rastavljene i ponovo vjenačne, kardinal piše:
'Rado bih započeo s onim što ostaje u srži problema, odnosno supstancijalnom svezom između braka i euharistije, jer je ona sakrament zaručničke ljubavi između Krista i njegove Crkve'.
Obično se kaže - nastavlja Scola - da je odnos između Krista zaručnika i Crkve zaručnice 'model međusobnog sebedarivanja supružnika. Ali, još više od toga, on je sam temelj braka'.
Tko zapravo može jamčiti konačno 'da' kojim se dvoje zaručnika obvezuje pred zajednicom? - pita se kardinal. I odgovara: 'Jamačno ne nestalni pijesak njihove slobode. Samo se snagom zaručničkog saveza između Krista i Crkve, implicitno ili neimplicitno priznato, žena i muškarac mogu obvezati na nerazrješivi odnos. Veza s euharistijom nije, dakle, nešto ekstrinzično braku, nego za nj ima temeljni značaj'.
Scola ne daje citate, ali taj njegov argument isti je onaj koji leži u temelju do sada najoštrije kritike 'Amoris laetitije', one benediktinskog teologa G. Meiattinija u njegovoj knjizi 'Amoris laetitia. I sacramenti ridotti a morale', o kojoj je Settimo Cielo već izvijestio.[3]
Snagom toga argumenta kardinal se ne boji zadati udarac protiv 'Amoris laetitije' i sinode koja joj je prethodila, gdje - kako piše - 'nije vidljiv temeljni odnos između euharistije i braka, a to je prema mojem sudu nedostatak koji košta'. Također stoga što je 'taj nedostatak 'Amoris laetitiju' izložio silnom nizu interpretativnih upada'.
'Objasnit ću' - nastavlja Scola:
'Nepripuštanje rastavljenih i ponovo vjenčanih pričesti nije kazna koja se može ukinuti ili umanjiti, nego je ono inherentno u samom karakteru kršćanskoga braka koji, kako sam rekao, živi na temelju euharistijskoga dara Krista zaručnika Crkvi zaručnici. Rezultat je toga da se netko tko je sama sebe isključio iz euharistije uspostavljajući novu zajednicu, može vratiti primanju euharistijskoga sakramenta samo tako da živi u savršenoj čistoći, kako je potvrdila apostolska pobudnica Ivana Pavla II. 'Familiaris consortio'. No, o tomu nema spomena u 'Amoris laetitiji'. Nije rečeno da ta smjernica nije više valjana, ali nije rečeno ni da je još valjana. Jednostavno je ignorirana. Istodobno je napomenuto da, kako kaže sv. Ambrozije, euharistija 'nije nagrada za savršene, nego velikodušan lijek i hrana za slabe'. Istina je da euharistija ima funkciju da liječi, ali ta se tvrdnja ne može rabiti izvan onoga što kaže koncilska konstitucija 'Lumen gentium' u br. 11, o crkvenoj naravi sakramenata'.
O kard. C. Caffarri, jednom od četvorice koji su potpisali 'dubia', Scola naglašava da je prema njemu 'uvijek imao iskrenu naklonost i veliko prijateljstvo', da je radio s njim 'u potpunoj harmoniji mnogo godina na Institutu za studije braka i obitelji, i njegova me iznenadna smrt bolno pogodila'.
I dodaje:
'Vjerujem da nitko ne može prigovoriti njegovoj bogoslovnoj i kanonističkoj kompetenciji, kao ni njegovoj otvorenosti i lojalnosti prema papi'.
Scola se trudi pokazati da je njegova 'kritika 'Amoris laetitije' druge naravi u odnosu na onu iznesenu u 'dubia' koje otkrivaju intelektualistički okvir u kojem se teologija i moral shvaćaju na deduktivistički način. Osim toga, 'dubia' 'prema mojem shvaćanju ne podupiru dovoljno zaručničku narav euharistije kao temelja braka, koja je na izvoru njegova crkvenoga značenja'.
U autobiografskoj knjizi-intervjuu Scola se prisjeća pohoda Benedikta XVI. Svjetskom susretu obitelji u lipnju 2012. u Milanu. i kaže:
'Zadivilo me posebno njegov izvanredni nepripremljeni odgovor na jedno pitanje o razvedenima koji su ponovo vjenčani. Rekao je da nije dosta da Crkva ima nakanu voljeti te osobe, nego da 'oni trebaju vidjeti i osjećati tu ljubav'. I dodao je da je 'njihovo trpljenje, ako ga doista iznutra prihvaćaju, dar za Crkvu'. Dirljive riječi koje dokumentiraju pozornost i senzibilnost za probleme koji nisu odjedanput nastali s 'Amoris laetitijom', kako bi to htjelo grubo i površno opće mišljenje."
Slika: WIKIMEDIA COMMONS
Nema komentara:
Objavi komentar