nedjelja, studenoga 29, 2015

Tradicionalni oblici

Universi, qui te exspectant, non confundentur, Domine.


Gospodine, neće se smesti nitko od onih koji tebe čekaju.
(Gradual, I. nedjelja došašća)

Nekoliko zanimljivosti povezanih s privatnim molitvenim praksama dvojice zadnjih papa.

"Papa Franjo odgovarao je na stadionu Kasarani u Nairobiju na pitanja mladeži. U određenom je trenutku katolički poglavar rekao mladima da im želi nešto 'povjeriti'.

- 'Uvijek nosim sa sobom dvije stvari: krunicu i križni put'

Papa im je pokazao da nosi sa sobom 'u džepu uvijek dvije stvari': 'jednu krunicu' za molitvu, 'i jednu stvar koja se može činiti neobičnom'- tada im je pokazao mali predmet u obliku kutijice. Zapravo se radilo o knjižici koja sadrži Kristovu patnju u obliku križnog puta od četrnaest postaja. 'To je jedna 'Via crucis'. Pokazuje kako je Isus patio, bio osuđen na smrt. [...] Zahvaljujući tim dvjema stvarima ne gubim nadu.'

'Time je papa Franjo dao do znanja da razmatra Kristovu patnju na način tradicionalnoga križnog puta', a ne u obliku koji je 1991. bio uveo Ivan Pavao II.- piše 'Secretum meum mihi'. Također niti na način kako se to odvija u nekim župama i zajednicama koje su uvele XV. postaju.

- 'Molim cijeli ružarij s njegove tri krunice'

Upravo je prošloga rujna katolički publicist V. Messori izvijestio o jednom popodnevu koje je mogao provesti s Benediktom XVI. u njegovu samoizabranom utočištu u Vatikanu. Messori citira Papu koji je odstupio krajem veljače 2013. riječima:

'Nastojim ispuniti svoju dužnost prema Crkvi i svijetu molitvom koja ispunjava cijeli moj dan.' 'Je li to mislena ili usmena molitva, Vaša Svetosti?'- pitao je Messori. Papa u miru je odgovorio: 'Prvenstveno usmena: cijeli ružarij s njegove tri krunice, zatim psalmi, molitve koje su napisali svetci, biblijski odlomci i zazivi iz brevijara'. Preostalo vrijeme ispunjava kontemplacija potaknuta usmenom molitvom i lektira duhovnih knjiga'. Toliko Messorijev izvještaj.

Dakle, ni Benedikt XVI. ne slijedi promjenu kojom je papa Ivan Pavao II. Apostolskim pismom Ružarij Djevice Marije, uveo četvrtu skupinu otajstava. Uz tradicionalna radosna, žalosna i slavna, smatrao je 'smislenim' da se  'razmatraju neki posebno značajni trenutci javnoga života Isusova (svjetlosna otajstva)'. Doslovno o uvođenju novine u tom pismu stoji: 'držim umjesnim poduzeti prikladnu nadopunu. [...] Ne želeći narušiti ijedan bitan aspekt tradicionalne strukture te molitve'. 

Njegov nasljednik Benedikt XVI. očito se čvrsto drži te 'tradicionalne strukture'.

Što se tiče oblika pučke pobožnosti, čini se da pape- barem u ova dva konkretna slučaja- u svojoj osobnoj molitvi i osjećaju, prednost daju tradicionalnim oblicima."

Izvor: Katholisches.info
Slika: splendor

petak, studenoga 27, 2015

Sa znakom ljubavi Marijine

Spomen je dana kad je sv. Katarina Laboure 1830. imala viđenje Presvete Djevice i primila njen nalog da se daju kovati medaljice na čast Njenog Bezgrješnog Začeća. Milosti koje je Gospa obećala nisu izostale pa je medaljica uskoro prozvana čudotvornom. Voljeli su je i širili brojni poznati nam i nepoznati svetci: Ivan Bosco, Terezija od Malog Isusa, Maksimilijan Kolbe, pa tako sve do Pija iz Pietrelcine i Terezije iz Kalkute te brojnih pobožnih ljudi koji danas žive. 

Malo nas što danas više može iznenaditi, a jedna od takvih stvari je da je postao sporan i taj pobožni znak. Od franjevaca Bezgrješne novi povjerenik traži da je maknu s habita jer: Ako ne, netko bi mogao pomisliti da je zbilja čudotvorna. Na udaru je i njihov četvrti zavjet potpune posvete Mariji u skladu s duhovnošću sv. Maksimilijana Kolbea (vidi T. Ecclesiae). 

U Crkvi postoji još jedna tradicijska zajednica koja na svom redovničkom odijelu ima taj znak ljubavi. To su benediktinci Bezgrješne iz Villatalle. Nose je od 2008. kad ju je u zahvalu za angažman na prenošenju tradicionalne mise, utemeljitelj franjevaca Bezgrješne dao pokretaču ove nove benediktinske obitelji.

Sveta Stolica potvrdila je konstitucije benediktinaca Bezgrješne 25. ožujka 2015. U njihovu uvodu stoji da ovi koludri uz monastičko i liturgijsko nasljeđe preuzimaju i potpunu posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. S tim u svezi spominju i riječi oca Muarda da su krjeposti Srca Isusova i Marijina upravo te krjeposti koje su bitna oznaka njegove zajednice. 

Koludri iz Villatalle su se nazvali benediktincima Bezgrješne kako bi jasnije istaknuli tu posvetu kojom postaju potpuno vlasništvo Marijino. Svoju posvetu obnavljaju svakog dana, a zajedno svečano na Veliku Gospu pred likom Gospe od Čudotvorne Medaljice. Molitva koja se nalazi u nastavku (uz neznatne izmjene) potječe od opata Calveta: 

"O Marijo, naša gospodarice i blaga majko čije srce ranjeno ljubavlju gori za svakoga od nas žarkim milosrđem, pogledaj na nas, svoju djecu, koju na ovaj dan ispunjava osjećaj duboke zahvalnosti za primljene milosti kao i nepokolebljivo pouzdanje u Tvoju blagu i moćnu zaštitu koju se usuđujemo očekivati od Tebe u svojoj slaboći, okruženi tako velikim pogibeljima.

Pogledaj na našu mladu zajednicu braće čije sinovsko pouzdanje vapije za Tvojom pomoći; pogledaj kako velike pogibelji nam prijete zbog stanja u svijetu i u svetoj Crkvi, i nikada ne dopusti da u nama oslabi naš nutarnji život, nadnaravni duh, pravovjerje, ljubav prema nauku, ljubav prema osami, poniznost srca i bratska ljubav. Učini da naša zajednica uvijek ostane vjerna duhu našega oca Muarda, Tvoga gorljivog sluge, koji je svim članovima svoje redovničke obitelji preporučivao 'krjeposti Srca Isusova i Marijina' kao neizmjerno vrelo milosti i ljubavi, iz kojega do kraja našega zemaljskoga života možemo crpiti snagu koju trebamo da vodimo 'život poniznosti, siromaštva i mrtvljenja'.

Nikada ne dopusti da nas preplaši naše neiskustvo ili da zbog njega uzmaknemo. Daruj nam krotko i jako srce da nas nikada uspjeh ne uznese niti povlačenje slomi. Daj da mi, koji smo po sebi ništa, svu svoju čast nađemo u tomu da u potpunosti ovisimo o Tebi, kao ona djeca koju je Tvoj Sin svojim učenicima dao za primjer: djeca koja u svemu što se zbiva vide ruku nebeskoga Oca, koju ništa ne zaprepašćuje i koja se sve svemu divi.

Želju naših utemeljitelja zauvijek posvajamo za svoju želju, da uzmemo Tvoje Bezgrješno Srce kao uzor jer je ono 'savršena slika dvaju bitnih obilježja ovoga djela: nutarnjega života i samožrtvovanja'.

Vapijemo ti da odstraniš od nas zlo uznositosti, stremljenje za moći, privlačnost zadovoljstava i sjaja ovoga svijeta.

Neka zloduh nikada među nas ne posije korov razdora ili zavisti, nego neka u redovima naše samostanske obitelji uvijek vlada nadnaravni mir, poniznost srca i opraštanje uvrjeda.

Daj, o blaga Djevice Marijo, da siromasi kod nas uvijek budu pažljivo primljeni kao poslanici Božji, a da se svjetovni duh, napadaji raskola i krivovjerja razbiju o naše zidine, nikada ne prodrijevši među nas.

Stoga od Tebe prosimo milost da se uvijek nepopustljivo čvrsto držimo dvostrukog bedema svetog pravila i svete liturgije kao najboljih jamstava najčistije katoličke vjere i vrhunske svetosti.

O preslatka i prejaka Djevice Marijo, naša preljubljena majko, svjesni svoje nedostatnosti da ostvarimo takav program koji daleko nadilazi naše sile, Tebi danas svečano i neopozivo posvećujemo našu zajednicu, naše obitelji, naše oblate, naše prijatelje i dobročinitelje, sve Tebi predajemo. Sve je Tvoje, sve naše misli, sva naša nagnuća, naše čežnje, naši planovi: sve pripada Tebi.

Tako svečano povezani s tobom, o Marijo, želimo ostati uronjeni u Tvoje Prečisto Srce kao u oceanu nutarnjega života i milosrdne ljubavi, puni pouzdanja da ćemo od Tebe primiti sve potrebno svjetlo i sve milosti potrebne da Tebe ljubimo i učinimo da Te i drugi ljube, tako da se u nama jasno očituje život Tvoga Sina na čast Oca u jedinstvu Duha Svetoga.

O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k Tebi utječemo. (triput)"

Izvor i slika: Benediktiner der Immaculata

srijeda, studenoga 11, 2015

Glas Preteče odjekuje

Tko su novi farizeji i novi saduceji? Odgovor na to pitanje nalazi se u danas objavljenom članku R. de Matteija.

"U obraćanjima pape Franje često se nalazi kritika 'farizeja'. U mnogobrojnim govorima između 2013. i 2015. govorio je o 'bolesti farizeja' (7. rujna 2013.) koji 'predbacuju Isusu da ne pazi na subotu' (1. travnja 2014.), o 'iskušenju samodostatnosti i klerikalizma, kodificiranja vjere u pravila i naputke, kako su činili pismoznanci, farizeji i zakonoznanci Isusova vremena' (19. rujna 2014.). 

Na 'Angelusu', 30. kolovoza 2015., rekao je: 'Kao u ono vrijeme za farizeje, postoji i za nas opasnost da držimo da smo u redu ili gore: da smo bolji od drugih samo zbog činjenice da opslužujemo pravila, običaje, premda ne ljubimo bližnjega, tvrda smo srca, uznositi i oholi'. 

Držanje pismoznanaca i farizeja koje se temelji na 'isključivosti' ['esclusione'], 8. studenog 2015. postavio je nasuprot onom Isusovu koje se temelji na 'uključivosti' ['inclusione']. Napokon, referiranje na farizeje je očito u govoru kojim je Papa prošloga 24. listopada zaključio XIV. redovitu sinodu o obitelji. Tko su, uostalom, 'zatvorena srca koja se skrivaju iza crkvenog nauka ili iza dobrih nakana, da zasjednu na Mojsijevu katedru i sude- katkad svisoka i površno- teške slučajeve i ranjene obitelji' [IKA, TBBM], ako ne 'farizeji koji od religije prave beskrajan lanac zapovijedi' (26. lipnja 2014.)? Čini se da je farizej svatko tko tvrdoglavim ponosom brani opstojnost crkvenih apsolutnih i neopozivih zapovijedi, zakona, pravila.

Ali, tko su zapravo bili farizeji? Kad je Isus započeo svoje propovijedanje, židovski se svijet dijelio na različite struje o kojima govore evanđelja, a među povjesničarima Josip Flavije (3.-100. po Kr.) u svojim 'Židovskim starinama' i 'Židovskom ratu'. Glavne su sekte bile one farizeja i saduceja. Farizeji su do detalja opsluživali vjerske propise, ali su izgubili duh istine. Bili su to umišljeni ljudi koji su krivotvorili proroštva o Mesiji i tumačili božanski zakon prema svojim mišljenjima. Saduceji su naučavali još gore zablude. Sumnjali su u besmrtnost duše i odbijali velik dio svetih knjiga. Obje su se sekte borile za premoć u Sinedriju koji su bili vodili saduceji kad je Isus bio osuđen.

Saduceje je jedanput spomenuo Marko i Matej triput, dok se farizeji javljaju uvijek iznova u Markovu i Matejevu evanđelju. Posebno je u 23. poglavlju sv. Mateja otvorena optužba protiv potonjih: 'Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati'.

Komentirajući to mjesto kod Mateja, sv. Toma Akvinski objašnjava da Gospodin nije ukorio farizeje zato što su namirivali desetinu, 'nego samo zato što su prezirali važnije zapovijedi, one duhovnoga reda. No, zbog prakse po sebi [namirivati desetinu], čini se da ih hvali time što kaže: 'Te stvari je trebalo činiti' ('Haec oportuit facere'), prema Zakonu, kako dodaje Zlatousti ('Summa Theologica', II-IIae, q. 87, a. 2 ad 3). Referirajući se na farizeja o kojem govori Luka (18, 10-14), sv. Augustin kaže da je on osuđen ne zbog svojih djela, nego zato što se hvalio svojom navodnom svetošću (Epistola 121 1,3) . 

Isti sveti Augustin u Pismu Kazulanu objašnjava da taj farizej nije bio osuđen zato što je postio (Lk 18, 11 i dalje), nego 'jer se umišljen od ponosa uznosio nad carinikom' (Epistola 36 4,7). Zapravo, 'nema zasluge za jednu osobu kao što je farizej da posti dvaput tjedno, dok je to za osobu koja je ponizno vjerna ili vjerno ponizna religiozan čin; iako evanđelje ne govori o osudi za farizeja, nego radije o opravdanju za carinika' (Epistola 36 4,7).

Najsažetiju definiciju farizeja daje sv. Bonaventura: 'Pharisaeus significat illos qui propter opera exteriora se reputant bonos; et ideo non habent lacrymas compunctionis' ('De S. Maria Magdalena Sermo I': 'Opera omnia', 'Ad Claras Aquas', vol. IX, col. 556b, Firenca, 2001.); 'Farizejima se nazivaju oni koji se sami drže dobrima zbog svojih vanjskih djela i stoga nemaju pokajničkih suza'.

Isus farizeje osuđuje jer im poznaje srce: bili su grješnici, a smatrali su se svetcima. Gospodin je htio poučiti svoje učenike da nije dovoljno vanjsko izvršavanje dobrih djela; ono što jedan čin čini dobrim nije samo njegov objekt, nego nakana. Međutim, ako je istina da nisu dostatna dobra djela ako nedostaje dobra nakana, isto je tako istina da nije dostatna dobra nakana ako manjkaju dobra djela.

Farizejska stranka kojoj su pripadali Gamaliel, Nikodem, Josip Arimatejac ('Židovske starine', 20.9.1) i sam sv. Pavao (Dj 23,6), bila je bolja od saducejske, jer su farizeji- usprkos svom licemjerju- poštovali zakone, dok su ih saduceji- među koje su pripadali veliki svećenici Ana i Kajfa ('Židovske starine', 18.35.95)- prezirali. Farizeji su bili ponosni konzervativci, a saduceji nevjerni progresivci, no i jedni i drugi su dijelili odbacivanje Isusova božanskog poslanja (Mt 3, 7-10).

Tko su farizeji i saduceji našega vremena? Na to možemo odgovoriti spokojnom sigurnošću. To su svi oni koji su prije, tijekom i nakon Sinode pokušavali i koji će pokušavati promijeniti crkvenu praksu te preko prakse promijeniti crkveni nauk o obitelji i braku. Isus je naviještao nerazrješivost braka temeljeći ga na ponovnoj uspostavi naravnoga zakona od kojeg su se Židovi bili udaljili, te ga je ojačao uzdižući bračni vez na sakrament. Farizeji i saduceji su odbacili to učenje niječući Isusovu božansku riječ i suprotstavljajući joj svoje vlastito mišljenje. Neiskreno su se pozivali na Mojsija kako se i današnji novotari pozivaju na navodnu tradiciju prvih stoljeća, krivotvoreći povijest i nauk Crkve.

Zato smjeli biskup i branitelj prave vjere, msgr. A. Schneider, govori o jednoj 'neomojsijevskoj praksi': 'Novi učenici Mojsijevi i novi farizeji su tijekom zadnjih dviju skupština Sinode (2014. i 2015.) svoje praktično nijekanja nerazrješivosti braka i dokidanje šeste zapovijedi Božje od slučaja do slučaja, maskirali pod krinkom koncepta milosrđa, rabeći izraze poput: 'put razlučivanja', 'pratnja', 'usmjerenje preko biskupa', 'dijalog sa svećenikom', 'forum internum', 'punija integracija u život Crkve', da bi naznačili moguće ukidanje ubrojivosti za slučajeve suložništva u neregularnim zajednicama (usp. Zaključni izvještaj, 84-86)' [vidi TBBM].


Saduceji su novotari koji zagovaraju nadilaženje crkvene doktrine i prakse. Farizeji su oni koji ustima, doduše, ispovijedaju nerazrješivost braka, ali ga licemjerno niječu time što predlažu prestupanje moralnog zakon 'od slučaja do slučaja'. Pravi učenici Isusa Krista ne pripadaju ni neofarizejskoj ni neosaducejskoj stranci koje su obje modernističke, nego slijede školu sv. Ivana Krstitelja koji je propovijedao u duhovnoj pustinji svoga vremena.

Krstitelj, kad je stigmatizirao farizeje i saduceje kao 'leglo gujinje' (Mt 3,7) i kad je opominjao Heroda Antipu zbog njegova preljuba, nije bio tvrda srca, nego je bio pokretan ljubavlju prema Bogu i dušama. Licemjeri i tvrda srca bili su Herodovi savjetnici koji su htjeli njegovu grješnost i neraskajanost uskladiti s naukom Pisma. Herod je dao pogubiti Krstitelja da uguši glas istine, no glas Preteče odjekuje još i nakon dvadeset stoljeća. Onaj tko javno brani dobar nauk, ne slijedi primjer farizeja i saduceja, nego primjer sv. Ivana Krstitelja i našega Gospodina."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.info
Slika: padreperegrino.org

petak, studenoga 06, 2015

Dekreti

Messainlatino.it javlja da je komesarska uprava dekretom od 12. listopada 2015. uvedena i franjevkama Bezgrješne.  


S pravom napominju da se u Crkvi trpi svašta. Na današnji smo dan 2013. mogli čitati o uhićenju generala kamilijanaca, prošlog mjeseca je bio u žarištu slučaj s bosonogim karmelićanima, da ne spominjemo i druge puno gadnije skandale. Ipak, niti jedan se od tih redova nije našao pod prisilnom upravom. 

Talijanski Corriere della Sera (1, 2) već dva dana prenosi priče nezadovoljnih bivših redovnica franjevaka Bezgrješne (ukupno dvije) koje se stupile u doista siromašan red, pa se sad žale što je hrani koju su jele znao isteći rok trajanja (znamo da ovi redovnici i redovnice ne kupuju po dućanima, već jedu što im se daruje). Tuže se na negativne prakse, pokorničke vježbe i na atmosferu u samostanima. Spominje se riječ logor i teško optužuje utemeljitelja. Snimka je pomalo čudna jer zamagljuju lice bivše redovnice, a pokazuju njen potpis redovničkim imenom. Majka dviju redovnica poziva na intervenciju papu Franju koji je "toliko dobar i hrabar".

Sigurno Papinu pomoć očekuju i brojni franjevci Bezgrješne koji su prisiljeni ostati pod komesarskom upravom, jer im se ne uvažava molba za razrješenjem od zavjeta kako bi se mogli inkardinirati u biskupije sa zdravijim ozračjem. Njihov usud nije zanimljiv nikomu.

List je također prenio da je dekretom Kongregacije za redovnike Papa oslobodio franjevce i franjevke Bezgrješne posebnog obećanja poslušnosti utemeljitelju koje su neki od njih položili.

Taj dekret koji je donesen 19. listopada 2015.  glasi:

"Na temelju vjerodostojnih naznaka glede jednoga privatnog zavjeta (ili obećanja) posebne poslušnosti koje su neki redovnici i redovnice polagali prema utemeljitelju, povrh uobičajenog zavjeta poslušnosti prema poglavarima, ovaj se dikasterij požurio ovaj problem dati do znanja Svetom Ocu od kojeg je dobio mandat i svaku potrebnu posebnu ovlast da intervenira u odnosu na to.

Dakle, Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života ispunjavajući taj mandat na dobro duša, sve redovničke članove franjevaca i franjevaka Bezgrješne, i sve eventualno povezane s tim ustanovama, razrješuje od privatnoga zavjeta (ili obećanja) posebne poslušnosti prema utemeljitelju/utemeljiteljima.

Utvrđuje, dakle, da se taj zavjet ili obećanje ubuduće ne smije više polagati niti u do sada prakticiranom niti u bilo kojem drugom obliku.

Povrh toga, svaki dokument, ako takav postoji, gubi svoju vrijednost ako se u njemu na bilo koji način poziva na ovdje navedeni zavjet (ili obećanje).

Zadaća je nadležnoga auktoriteta svake od dviju ustanova da na način koji smatraju prikladnijim i diskretnijim, ove odredbe daju do znanja svim članovima ustanova na koje se to odnosi, da znaju kako se trebaju ponašati oni koji bi imali položen takav zavjet.

Isti poglavari imaju izvijestiti ovaj dikasterij o vremenima i načinima izvršenja ovoga dekreta.

Bez obzira na protivne odredbe.

Dano u Vatikanu, 19. listopada 2015.

J. B. kard. de Aviz
prefekt

+J. Rodríguez Carballo, OFM
nadbiskup, tajnik"

Slike: Messainlatino.it (1, 2)

subota, listopada 31, 2015

1 400 000

Mjesec krunice dolazi kraju i nastaje novi u kojem se pobožnost više usmjerava na molitvu za duše u čistilištu. Tema današnjeg posta je jedan svetac koji povezuje te dvije pobožnosti.

Ivan de Arcas Sánchez rođen je 2. ožujka 1585. u Riberi del Fresno (Badajoz) u Extremaduri. Ostao je bez roditelja već kao četverogodišnjak. Najprije mu je umro otac, a malo zatim i majka. Završio je tako kao pastir kod svojih ujaka. Područja za ispašu su se nazivala las Macías, a pastirići los Macías pa otuda drugačije prezime po kojem je postao poznat. Kad je imao osam godina, ukazao mu se dječak koji je rekao da je sv. Ivan Evanđelist i da će ga jednog dana odvesti u daleke krajeve. 

Do dvadesete je godine živio kao pastir, a zatim  oko 1605. odlazi u Jerez de la Fronteru gdje se sprijateljio s dominikancima. Potom je u Sevilli stupio u službu nekog trgovca stokom s kojim je 1616. otišao u Cartagenu u Kolumbiji. Kako je u Novom svijetu ostao bez posla, 1622. otišao je još dalje. Kopnom je nakon četiri i pol mjeseca teškoga putovanja, dijelom pješice, a dijelom na muli, stigao u Limu, zvanu Ciudad de Los Reyes- Grad Kraljeva. 

Radio je na poljima na periferiji grada, ali sve je više osjećao duhovni poziv. Kad je imao trideset i sedam godina, 1622., zatražio je dominikanski habit braće laika u samostanu Sv. Marije Magdalene. Zavjetovao se 23. siječnja 1623. Sljedećih je dvadesetak godina, sve do smrti, bio samostanski vratar. Ta dužnost nije baš odgovorala njegovoj naravi sklonoj povučenosti i samoći, ali ju je prihvatio iz poslušnosti. Na tom se mjestu istaknuo svojom požrtvovnošću i djelima milosrđa prema prosjacima, bolesnima i drugima kojima je trebala pomoć. Premda gotovo da nije imao nikakve naobrazbe, poučavao ih je vjerskim istinama i poticao da ljube Boga, vrše kršćanske krjeposti i budu strpljivi. Iako su njegovu vratariju od oltara u crkvi dijelila tri-četiri zida, za vrijeme podizanja mogao je na čudesan način gledati Svetotajstvo. Njegov je savjet cijenio i sam potkralj don Petar de Toledo y Leyva koji je 1643. Gospu od Ružarija proglasio zaštitnicom Perua. 

Ivanov je život prepun čudesnih događaja. Jedne je noći Limu potresao strašan potres. U to je vrijeme zajednica molila oficij u koru, a brat laik fra Ivan molio je u kapeli Gospe od Ružarija. Na prvi znak potresa svi su pobjegli u samostanski vrt da budu sigurni od rušenja građevine. Potrčao je i Ivan, ali je tad čuo glas: "Fra Ivane, fra Ivane, kamo ćeš?" Odgovorio je: "Gospo, želim kao i ostali pobjeći od srdžbe Vašega presvetog Sina". Na to je Marija odgovorila: "Vrati se i budi miran jer sam ja ovdje". Ivan je poslušao i ostao moleći Djevicu da bude milostiva kršćanskom puku. Kad je potres prestao, podigao je oči i vidio kako sjaj Gospina lica obasjava čitavu kapelu. 

Osobno se brinuo oko hrane za siromahe, a onima koji su osiromašili, no sramili su se zbog svog položaja pojaviti skupa s ostalim siromasima, tajno je slao jelo i milostinju. Siromašne je svećenike posluživao na koljenima u posebnoj blagovaonici. Na Ivanovu je molitvu Gospodin čudesno umnažao hranu tako da nije bilo oskudice. Zbog toga ga zovu svetcem zaimače.


Međutim, svetac je držao da "osoba koja vrijeđa Boga nije dostojna primiti milostinju". Nekoj ženi koja je svoj grješan život ispričavala siromaštvom, odbio je pomoći dok se ne promijeni. To ju je odbijanje vodilo do pokajanja i promjene života. Kad bi doznao za neku uvredu prema Vrhovnom Dobru, Bogu, ražalostio bi se i govorio: "Kada će, Gospodine, prestati toliki grijesi?"




U tjelesnim je djelima milosrđa imao posebnog suradnika- magarca koji je nosio dvije velike košare. Svakog ga je dana samoga slao u prošnju. Magarčić je revno obilazio trgovine i druge kuće i nije se micao s ulaza dok ljudi ne bi nešto ubacili. Obišao bi čitav grad pa iako je u košarama znalo biti i novca, nitko se ne bi usudio nešto uzeti jer je magarac znao braniti milostinju udarcima i ugrizima.

Svetac je imao običaj svake noći moliti čitavu krunicu na koljenima. Jedan dio je molio za duše u čistilištu, drugi za redovnike, a treći za svoju rodbinu, prijatelje i dobročinitelje. Dok je jednom molio u kapeli Gospe od Ružarija odjenom je začuo udarac. Vidio je sjenu okruženu plamenovima i čuo glas koji mu je rekao: "Ja sam fra Ivan Sayago, upravo sam umro i jako sam potrebit tvojih molitava i pomoći da- zadovoljivši njima božansku pravdu- izađem iz ovih nadoknadnih muka". Četvrte mu se noći ukazala duša toga redovnika, sada svijetla, da mu kaže kako ga je Gospa zahvaljujući njegovim molitvama i pokori izvela iz čistilišta i odvela u vječno blaženstvo. Na času svoje smrti svetac je pod poslušnost morao otkriti da je tijekom svoga života iz čistilišta oslobodio milijun i četiri stotine tisuća duša. To je razlog što ga katkad nazivaju još i lopovom ili pljačkašem čistilišta. 


Imao je dar levitacije, viđenja budućih događaja, ozdravljanja stradalih... Strogo je živio zavjet siromaštva. U ćeliji nije imao ni pravu postelju, već je preko drvenog podesta bila prebačena goveđa koža, a u podnožju je bila deka. Zatim seljačka stolica i stara kutija koja je služila kao ormar. Jedino lijepo u toj sobici bila je slika Gospe Betlehemske na uzglavlju.

Ivan je umro 16. rujna 1645. u dobi od šezdeset godina. Papa Grgur XVI. proglasio ga je blaženim 22. listopada 1837., a Pavao VI. svetim 28. rujna 1975.

Ove se godine, dakle, obilježava 430. godina od rođenja i 370. godina od smrti sv. Ivana Macíasa, a prošle je bilo 65 godina od čuda s rižom koje je dovelo do njegove kanonizacije. To čudo umnažanja materije dogodilo se 25. siječnja 1949. u Domu Nazaret Ustanove sv. Josipa u Olivenzi (Badajoz), u kojem se školovalo i živjelo oko pedesetero djece. Ručak se služio i za korisnike župne pučke kuhinje koju su naizmjence opskrbljivale dobrostojeće obitelji.

No, spomenutog dana je kuharica Leandra Rebollo bila zabrinuta jer obitelj koja je trebala donijeti namirnice nije došla.

Imala je samo 750 g riže. Pobožnim je uzdahom zazvala tada blaženog Ivana Macíasa koji je rodom iz iste španjolske provincije, da siromasi ne ostanu bez jela. 


Kad je ponovo pogledala lonac, vidjela je mnogo veću količinu koja se kuhala, nego što je bila stavila. Iz lonca se počelo prelijevati pa je morala uzeti nove posude. Kuharica je pozvala župnika L. Zambrana i ravnateljicu M. Gragera Vargas koji su postali svjedoci čuda. Međutim, nisu bili jedini. Čudo je neprekidno trajalo četiri sata. Od početne četiri šalice riže moglo je sada blagovati pedesetero djece iz doma i još sto siromaha, na čuđenje mještana koji su nagrnuli da to vide. Sve je prestalo kad je župnik, nakon što su svi jeli, rekao: "Dosta!"


Svećenik je sačuvao uzorke ove nastale riže koji pokazuju da se ona ni po čemu ne razlikuje od obične. Povodom šezdesete obljetnice čuda, prije šest godina, biskup S. García Aracil otkrio je mural u župnom centru kao podsjetnik na događaj budućim generacijama.

U svezi sa sv. Ivanom postoji još jedna zanimljivost. Prošloga rujna je ekipa istog stručnjaka koji je prošle godine rekonstruirao lice svetog Antuna Padovanskog, predstavila naravno lice sv. Ivana Macíasa, a trećeg studenog će u bazilici Ružarija u Limi biti prikazano i pravo lice sv. Martina de Porresa, suvremenika sv. Ivana Macíasa.

Prema; fatima.org.pe, dominicos.org
Slike: fraymartindeporres.com (1, 3), imagenes religiosas (2), Prelatura de Caravelí (4), Hermandad de Caballeros SMPYSJMOP (5, 6), Parroquia en Olivenza (7)

petak, listopada 30, 2015

Nova provincija

Nekoliko vijesti o napredovanju Ustanove Krista Kralja.

"Tradicijska Ustanova Krista Kralja i Velikog Svećenika u Griciglianu kod Firence krajem ljeta je održala godišnji generalni kapitul. U Griciglianu se također nalazi matična kuća i međunarodno svećeničko sjemenište Sv. Filipa Nerija ove zajednice svećenika koji žive na način svjetovnih kanonika. Na generalnom se kapitulu okupilo 89 kanonika (svećenika i đakona) koji djeluju u 11 država. Težište Ustanove koja je osnovana 1990. je u Francuskoj gdje svjetovni kanonici djeluju u dušobrižništvu u dvadeset i tri biskupije. 


- Italija uspostavljena kao treća provincija Ustanove

Osim 89 kanonika s pravom glasa okupljenih na kapitulu, Ustanova broji i oko 80 sjemeništaraca, zatim svećenika povezanih s Ustanovom bez prava glasa, ogranak klerikalnih oblata, žensku granu klanjateljica Kraljevskog Srca Isusova i laičku Zajednicu Presvetog Srca.

Generalni je kapitul uspostavio novu, talijansku, provinciju i kanonika J. Luzuya postavio za prvoga provincijala. U Italiji su zahvaljujući motupropriju 'Summorum Pontificum' svećenici Ustanove djelatni u šest dijeceza. Italija je nakon Francuske i SAD-a, treća samostalna provincija. Sva ostala dušobrižnička područja, među njima i ona njemačkoga jezičnog prostora s jednom kanoničkom podružnicom u Bavarskoj i samostanom sestara u Engelportu u Falačkom Porajnju, podliježu izravno matičnoj kući.

Generalnog vikara Ustanove, njemačkoga kanonika msgr. R. Schmitza, koji je do sada bio američki provincijal, generalni kapitul je postavio za provincijala u Francuskoj. Novi američki provincijal postao je M. Talarico. Američku je provinciju na blagdan Gospe od Ružarija pogodio požar. Čikaška crkva Krista Kralja u kojoj Ustanova djeluje postala je plijenom plamena.

U rujnu je u međunarodnom svećeničkom sjemeništu Sv. Filipa Nerija započela nova studijska godina. Ove su godine zabilježili 18 novih ulazaka u sjemenište [Piovu bratstvu su također ove godine pristupila 53 mladića, a Petrovu bratstvu njih 38].

- Generalni kapitul jača karizmu Ustanove

Njemačka internetska stranica Ustanove Krista Kralja piše nakon generalnog kapitula 2015.:

'Ovi su dani uvijek posebna radost i nutarnje ohrabrenje za naše svećenike koji pristižu iz cijeloga svijeta i koji su kao članovi jedne duhovne obitelji na neki način stigli doma. Osim službenoga dnevnog programa, važan je aspekt i bratsko druženje i duhovna razmjena. Program se sastojao prvenstveno od liturgije- jedan je dan pontifikalnu sv. misu služio Preuzvišeni msgr. G. Sciacca, kurijalni biskup- zatim od zajedničke molitve oficija i predavanjâ za produbljenje duhovnosti Ustanove. Zadnjeg dana kapitula su se svećenici u procesiji zaputili u kuću sestara klanjateljica Kraljevskog Srca Isusova, da tamo obnove posvetu Presvetom Srcu i počaste relikviju sv. Franje Saleškog.

Obogaćeni milošću, svećenici su se vratili natrag k svom apostolatu ili ih je generalni prior poslao na nove zadaće, dok novi svećenici nakon završetka Kapitula započinju svoju novu dužnost'- stoji na njemačkoj stranici Ustanove."

Izvor: Katholisches.info
Slika: Orbis Catholicus Secundus

četvrtak, listopada 29, 2015

Restauracije

U listopadu prošle godine bila je objavljena vijest (1, 2) da su redokanonici Majke Božje iz Lagrassea dobili nagradu za restauraciju svoje opatije. 

Otkad su se 2004. preselili u Lagrasse, jedna od važnih zadaća im je bila obnova toga drevnog samostana koji je nastao u VIII. st. pod zaštitom Karla Velikog i proširivao se u kasnijim stoljećima. Vlasništvo nad opatijom koja je od 1923. spomenik kulture, podijeljeno je između Generalnog vijeća Departmana Aude i augustinskih samostanskih kanonika Majke Božje. Trud na obnovi zgrada iz XVIII. st. im se isplatio na način kojem se možda nisu nadali. Dobili su Veliki trofej za najljepšu restauraciju za 2014. godinu (3, 4, 5, 6). Zajedno su ga dodijelili zaklada Monuments Historiques, Le Figaro Magazine, Propriétés de France i La Demeure Historique. Radi se o najprestižnijoj nacionalnoj nagradi za restauraciju namijenjenu privatnim građevinama koje su otvorene javnosti, a uz nju su dobili i novčani iznos od 30 000 €.


Povodom dodjele nagrade, Le Figaro Magazine, osim što je u tiskanom izdanju opatiji posvetio više stranica, snimio je i video o životu redokanonika u drevnom samostanu. Obnova nije samo očuvala dragulj Languedoca, nego je također omogućila razvitak tradicijskog apostolata regularnih kanonika koji i dalje nastavljaju s obnovom opatije.

S njima je povezan samostan redokanonicâ Majke Božje koji se 2008. godine iz Biskupije Gap preselio u Azille, i to u bivši samostan klarisa koletinki koje su u njemu živjele od 1361. do 2008. 


Na čelu dvadesetak kanonica od 27. listopada 2012. je majka Faustina Marija od Djeteta Isusa. Ona je kao priorica naslijedila majku Mariju od Svetog Srca koja je preminula 1. listopada 2012. u 79. godini.

Od dolaska su sestre već poduzele neke radove uz pomoć donatora, a sada su krenule na daljnje nužne popravke, instalacije (voda, struja, grijanje), uređenje krovišta i pregradnju prostorija. 


Mlada se priorica stoga nedavno obratila dobročiniteljima za pomoć oko uređenja samostana kako bi mogle odgovoriti svom kanoničkom pozivu i radu s vjernicima u optimalnim uvjetima. Tiskale su i letak u kojem su navele sve planirano s ukupnom cijenom radova i poreznim olakšicama. Listić se u PDF-u može preuzeti na dolje navedenoj poveznici na stranici Riposte catholique, kao i gornji letak redokanonikâ.

Slike: Riposte catholique (redokanonici, redokanonice)