O busoli

Početkom studenog je objavljen intervju koji je za Vidu Nuevu, španjolski tjednik, dao kard. Burke i u kojem se osvrnuo na aktualnu situaciju koja tišti Crkvu.

" [...]

- Kakav je osjećaj kod Vas ostavila Sinoda? Je li bilo sukoba?

Bilo je otvorene i snažne diskusije. U prošlosti su interventi sinodalnih otaca uvijek bili objavljeni, no sada nisu. Sve su informacije dolazile od sažetaka o. Lombardija i sa susreta koje je organizirao s novinstvom. Ti su me sažetci iznenadili jer nisu dobro odražavali sadržaj diskusija, davali su dojam da se sve usmjerava u korist pozicije koju je izložio kard. Kasper. Pravi je šok došao s dokumentom 'Relatio post discepationem' [sažetak intervencija prvoga tjedna Sinode]. Činilo se da je to jedna manifest za promjenu stege Crkve glede neregularnih zajednica. Nudio je veće otvaranje za parove koji zajedno žive bez sakramenta ženidbe i za osobe koje pate od stanja homoseksualnosti.

- Jesu li drugi sinodalni oci dijelili to Vaše odbijanje?

Tako je. Svi su u mojoj radnoj skupini [circulus minor] bili iznenađeni. Proveli smo mnogo vremena na tomu da se zaključni dokument temelji na Svetom pismu i na Učiteljstvu. Trebalo je ispraviti zablude, primjerice, da se pozitivni elementi mogu pronaći u grješnim činima kao što su suložništvo, preljub ili spolni čini među osobama koje pate od homoseksualnog stanja. Ta je konfuzija bila vrlo teška. Uznastojali smo da ponovo dođe do izražaja ljepota bračnog stanja kao od Boga stvorene nerazrješive zajednice u vjernosti i usmjerene na prokreaciju. Pred teškim situacijama, razlikujemo između ljubavi za grješnike i mržnje prema grijehu. Mi moderatori i relatori malih radnih grupa [circuli minori] tražili smo da se naši radovi objave. Do tada javnost nije znala naše mišljenje. Sve je bilo kontrolirano i manipulirano, ako smijem tako reći.

VELIKE PASTORALNE TEŠKOĆE

- Je li postojala namjera da se Sinoda usmjeri u jednom pravcu?

Da. Od trenutka otkad je kard. Kasper počeo iznositi svoje mišljenje [na Konzistoriju u veljači], dio medija je tumačio da Crkva namjerava promijeniti svoju stegu. To je stvorilo velike pastoralne poteškoće. Kontaktirali su me mnogi biskupi i svećenici koji su rekli da osobe u neregularnim zajednicama dolaze u njihove župe s namjerom da prime sakramente, pozivajući se na to da Papa to hoće. Pritom ne govorimo o maloj, nego o fundamentalnoj stvari. Stup Crkve je brak. Ako tu istinu dobro ne poučavamo i ne živimo, izgubljeni smo. Prestajemo biti Crkva. Na Sinodi se ne mogu na istu ravan staviti učenja Crkve i pozicija koja ima proturječi.

- Zar se istina o braku više ne poučava dobro?

Postoji velika zbrka glede nerazrješivosti. Ako osoba živi u vezi koja je javni preljub, kako je moguće pristupiti k ispovijedi s odlukom da se više ne griješi? Kako je moguće pristupiti k pričesti, a da se ne skandalizira zajednica? Javno se živi u jednom od najtežih grijeha. 

- Ne smatrate mogućim pokornički put koji je predložio kard. Kasper kako bi neki razvedeni koji su se ponovo vjenčali pristupili k sakramentima?

Na pokorničkom putu partneri moraju živjeti u čistoći. Ako se ne mogu rastati, moraju živjeti kao brat i sestra. To je drevna praksa. Vi govorite o zakonu stupnjevitosti, ali istina nije stupnjevita. Ona je objektivna. Brak je nerazrješiv. Ako se vjenčam nekim ne mogu živjeti s nekim drugim.

- Daljnja vruća tema su homoseksualci. Prethodno ste ih spomenuli kao 'osobe koje pate od stanja homoseksualnosti'. To vidite kao bolest?

To je patnja. Bog nas nije stvorio da muškarac bude s muškarcem, a žena sa ženom. To je jasno po samoj našoj prirodi. Stvoreni smo za heteroseksualnu uniju, za brak. Odbijam govoriti o homoseksualnim osobama jer nitko se ne identificira po toj tendenciji. Osoba je ta koja ima tu tendenciju koja je patnja.

- Kako vam se činilo kad je Papa rekao tko je on da sudi istospolnike?

Rekao je da ne može suditi osobu pred Bogom, kakva god bila njena krivnja. No, čini se moraju suditi; ne vjerujem da Papa misli drugačije. Ti su čini grješni i protunaravni. Papa nikad nije rekao da u tim činima možemo pronaći pozitvne elemente. Nemoguće je naći pozitivne elemente u zlom činu.

- Franjo je u svojoj završnoj poruci govorio o 'neprijateljskoj rigidnosti' i potužio se da su se neki zatvorili 'unutar napisanog' ne dopuštajući si da ih 'Bog iznenadi'. Kako tumačite te riječi?

Teško. Može ih se interpretirati u smislu da su doktrina i disciplina suprotstavljene djelovanju Duha Svetoga. To nije katolički način mišljenja. Nauk i stega su uvjeti za pravi susret s Kristom. Čuo sam mnoge kako govore da Papa ne želi inzistirati na stezi ili na nauku. To nije prikadno tumačenje njegovih riječi. 

- Neki su vjernici zabrinuti zbog puta kojim je Crkva krenula. Što im možete reći?

Mnogi su mi iskazali tu zabrinutost. U tako kritičnom trenutku u kojem postoji snažan osjećaj da je Crkva brod bez kormila, svejedno zbog kojeg razloga, važnije je nego ikada proučavati našu vjeru, imati zdravo duhovno vodstvo i davati snažno svjedočanstvo vjere. Neki mi, na primjer, kažu da više nije važan angažman u pokretu za život. Odgovaram im da je važniji, nego ikad.

- Smatrate li da je Crkva u trenutku u kojem se čini da nitko nije na dužnosti?

Imam sve poštovanje za Petrovu službu i ne želim buditi privid da sam glas protiv Pape. Htio bih sa svim svojim slabostima biti učitelj vjere koji govori istinu koju danas mnogi osjećaju. Malo pate od vrtoglavice jer im se čini da je crkvena lađa izgubila kompas. Moramo odložiti uzrok te dezorijentacije jer nismo izgubili kompas. Imamo trajnu Tradiciju Crkve, nauk, liturgiju, moral. Katekizam se ne mijenja.

SUSRET S KULTUROM

- Što karakterizira ovaj pontifikat?

Papa opravdano govori o potrebi da se ide na periferije. Odgovor naroda je bio vrlo topao. Međutim, ne možemo ići na periferije praznih ruku. Idemo s riječju Kristovom, sa sakramentima, s krjeposnim životom iz Duha Svetoga. Ne tvrdim da Papa to čini, ali postoji opasnost da se susret s [prevladavajućom] kulturom krivo protumači. Vjera se ne može prilagoditi kulturi, nego je mora zvati na obraćenje. Mi smo kontrakulturalni pokret, a ne popularni.

- Kažete da 'Evangelii gaudium' nije dio Učiteljstva. Zašto?

Sâm Papa na početku dokumenta kaže da on nije učiteljski, nego da samo nudi indikacije smjera u kojem želi voditi Crkvu. 

- Razumije li prosječni katolik tu distinkciju?

Ne. Stoga nedostaje brižljivo izlaganje vjernicima preko kojeg bi se vjernicima protumačila narav i težina dokumenta. Postoje tvrdnje u pobudnici 'Evangelii gaudium' koje izražavaju Papino [osobno] mišljenje. To primamo s poštovanjem, ali one ne predstavljaju službeni nauk."

Izvor: Adelante la Fe, RORATE CÆLI, kath.net
Slika: Facebook/Populus Summorum Pontificum

Nova knjiga

U intervjuu za Vidu Nuevu kard. Burke je rekao da mnogi danas žive s osjećajem vrtoglavice jer im se čini da je Crkva izgubila kompas.

Najbolji primjer za zbrku u kojoj se mnogi ne snalaze su Papine izjave u intervjuima i usputnim razgovorima s novinarima. Katkad se kaže da nije moguće da ih je izrekao papa Franjo pa su krivi novinari, loši prijevodi, vađenje iz konteksta... Prvi intervju sa Scalfarijem se nedavno nakratko ponovo bio pojavio na vatikanskoj internetskoj stranici, ali je opet povučen. I kad smo pomislili da je tu kraj nesretnoj priči, vatikanska izdavačka kuća objavljuje pod Papinim svjetovnim i vladarskim imenom cijelu knjigu pod naslovom Intervjui i razgovori s novinarima u kojoj se nalaze svi sporni intervjui.

"Nastavlja se igra konfuzije na najvišoj razini i to u najstvarnijem smislu, jer u Vatikanu pape Bergoglia vlada zbrka i svakim danom to više. [...] U obliku knjige će se izdati svi prijeporni 'priznati intervjui pape Franje koje je bio objavio 'Osservatore Romano', dnevnik Svete Stolice, i druge novine'.

- Franjo ustraje na intervjuima kao dijelu svoga Učiteljstva

Objavljivanjem će im se pridati posebno značenje. Naglasak je na 'priznatim' intervjuima. Upravo je pitanje autentičnosti do sada bilo krajnje prijeporno. I to nakon što je E. Scalfari, doajen ljevičarsko-liberalnog novinstva izjavio da je sam formulirao Papine odgovore u oba intervjua koja je s njim vodio. Međutim, kaže Scalfari, tiskanje je uslijedilo s izričitim Papinim odobrenjem. Pravi demantij Vatikan nikada nije dao. Vatikanski glasnogovornik o. F. Lombardi je u svezi obaju Scalfarijevih intervjua s jedne strane potvrđivao sadržaj spornih Papinih izjava, ali istodobno pokušao izvesti i neku vrstu distanciranja.  

Nije bilo malo onih koji su do sada sporili da su intervjui dio papinskog Učiteljstva. Čini se da je papa Franjo to oduvijek drugačije vidio. 'Osservatore Romano' ih je bio svojevremeno objavio, a pojavili su se i na internetskoj stranici Svete Stolice kao dio papinskog Učiteljstva, zatim su bili povučeni, no ponovo objavljeni, međutim nakon ovog sabranog izdanja kod vatikanskog izdavača, više ne može biti sumnje da papa Franjo daje prednost obliku brzog i spornog intervjua pred oblikom učiteljskih dokumenata, i potpuno im pridaje autentičnost svoga Učiteljstva.

'Najgore zlo' svijeta: 'nezaposlenost mladih'

Prvi Papin intervju sa Scalfarijem se pojavio 1. listopada 2013. u dnevniku 'La Repubblica'. Kao 'najgore zlo' koje muči svijet, Papa nije označio možda gubitak vjere, nijekanje Boga ili napade na vrijednosti o kojima nema pregovora i na naravno pravo. Ne, kao 'najgore zlo' koje tlači svijet, papa Bergoglio je naveo 'nezaposlenost mladeži' te 'usamljenost starih'.

To je zapanjilo čak i jednog ateista i protivnika Crkve stare framasonske tradicije kao što je E. Scalfari, koji je Papi skrenuo pozornost da je nezaposlenost mladih 'politički i gospodarski problem' koji se tiče više 'država, vlada, stranaka i sindikata'. Ne bi li se Papa trebao brinuti o Bogu? No, Bergoglio je potvrdio što je izjavio i ponovio da je to i za Crkvu 'najhitniji i najdramatičniji problem'.

- 'Svatko ima svoju predodžbu o dobru i zlu'- dijametralno proturječje nauku Crkve pa ipak šutnja

Najeksplozivnija izjava u intervjuu je dalekosežnija. Papa Franjo je prema Scalfariju izjavio: 'Svaki od nas ima vlastitu viziju dobra i također zla. Moramo svakog ohrabriti da postupa prema onom što smatra da je dobro.'

I opet je Scalfari pred takvim izjavama iz usta jednog pape ostao gotovo bez riječi: 'To ste Vi, Svetosti, već napisali u pismu koje ste mi poslali. Savjest je autonomna, rekli ste, svatko se mora pokoravati vlastitoj savjesti. Mislim da je to jedna od najhrabrijih izjava jednog pape.'

Iako mu je Scalfari izričito ukazao na značenje te izjave, papa Bergoglio je ustrajao također u tom slučaju: 'I ovdje to ponavljam. Svatko ima svoju predodžbu dobra i zla te mora odabrati da slijedi dobro i da se bori protiv zla, onako kako on to shvaća. To bi trebalo dostajati da se svijet poboljša.'

Službeno se u Crkvi te Papine riječi prešutjelo te se postupalo i postupa kao da ih se nije čulo. Potajice, pak, nije nedostajalo negativnih primjedaba koje su dolazile i od najviših crkvenih predstavnika, koji su primjećivali da su Papine tvrdnje dijametralno suprotne cjelokupnom crkvenom nauku i k tomu vrlo opasne, jer takvom bi izjavom čak Hitler i Staljin mogli opravdavati svoje najgore zločine.

- Kritika liberalizma, ali ne marksizma

To još nije bilo dosta. I sljedeća je izjava izazvala nelagodu. Papa je izgovorio oštru osudu 'neobuzdanog liberalizma', no niti riječ protiv marksističke ljevice ili teologije oslobođenja. Posve suprotno. U oba je slučaja hvalio pripadnike tih ideologija.

Konačno, papa Franjo je osudio i katolički 'prozelitizam' kao 'ogromnu glupost', jer 'naš cilj nije prozelitizam, već slušanje potreba, želja i razočaranja'; iako je Isus u Svetom pismu naložio: 'Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane- do svršetka svijeta' (Mt 28, 18-20).

- 'Ne postoji katolički Bog'

Među zapanjujućim je izjavama papa Franjo čak rekao: 'Vjerujem u Boga. Ne u katoličkog Boga, ne postoji katolički Bog, postoji Bog'. U međuvremenu je došla i Papina izjava da nema ni samog Boga, nego samo tri božanske Osobe, ali ne Bog.

Puno riječi, puno zbrke.

Ne treba izostaviti niti Bergogliove eshatologijske primjedbe koje je iznio pred Scalfarijem: 'Sjećam se da sam Vam u svom pismu spomenuo da će i naša vrsta okončati, no svjetlo Božje neće nikada, da će tada prodrijeti u sve duše i da će sve biti u svemu. Transcendentno ostaje jer to svjetlo, to sve u svemu, transcendira univerzum i vrste koje tu postoje u toj fazi.'

- Bez demantija

Intervju je sljedećeg dana odmah tiskao 'Osservatore Romano' i objavljen je na internetskoj stranici Svete Stolice. Bilo je malo hrabrih koji su podigli glas i usudili se izraziti da slično još ni jedan papa nije rekao; da je to proturječno ili čak otvoreno protiv katoličkog nauka.

Vatikanski glasnogovornik F. Lombardi je počeo upravo mucati, takav je užas bio u Vatikanu zbog intervjua o kojem se nije ništa znalo i što je očito sve iznenadilo, ali od kojeg se nije moglo distancirati jer se papa Franjo ni na koji način nije htio distancirati. Otac Lombardi je pokušao kvadraturu kruga tako što se pokušao izgovoriti da Papa nije više osobno vidio tekst prije tiskanja. Lombardijeve izjave nisu mogle nikoga uistinu uvjeriti.

Scalfari si je priuštio zadovoljstvo pred inozemnim novinstvom detaljno ocrtati kako je došlo do tiskanja intervjua. Prema tomu može biti da papa Franjo više nije vidio gotovi intervju, koji mu je ipak Scalfari bio podnio na uvid prije tiskanja i dobio od Pape dopuštenje za tiskanje. Iz toga bi se moglo izvući zaključak da je papa Franjo imao toliko povjerenja u Scalfarija da je prihvatio što god je novinar bio napisao.

Demantij, kao što je već spomenuto, nije uslijedio. Iz toga treba izvući zaključke. Tek 15. studenog, mjesec i pol kasnije, intervju je bio izbrisan s vatikanskih internetskih stranica. Ponovo upitan o tomu, opet se vatikanski glasnogovornik morao izvlačiti- intervju je u svojoj 'cjelini vjerodostojan', ali 'ne u pojedinim ocjenama'. Konačno dodavši da je 'Državno tajništvo' naredilo njegovo brisanje.

- Zbunjena šutnja jednih i oduševljenje drugih

Tek su se u tom trenutku Bergogliovi fanovi među katoličkim medijima, kao što je Vatican Insider, usudili izreći suzdržanu kritiku na intervju i primijetiti da sadrži 'izjave koje se teško mogu pripisati papi Franji'. I u tom trenutku, ako je netko bio kriv, bio je to Scalfari. No, taj je uvjerljivo tvrdio da je samo iznio sadržaj Papinih izjava. Demantij koji je izostao dao mu je za pravo, a pogotovo sada kada će intervju objaviti čak vatikanska izdavačka kuća unutar knjige. Nažalost neće uslijediti ozbiljna i upadljiva rasprava sa sumnjivim, prijepornim pa i neizdrživim izjavama u intervjuu, nego još veći tajac crkvenih predstavnika kojima bi zapravo bila dužnost da govore. Čini se da šutnjom žele preskočiti 'problem'. Međutim, papa Franjo i njegovi najbliži suradnici nemaju mira. Čini se da upravo hoće Papine 'revolucionarne' izjave učiniti javnima, jer se drugačije ne može objasniti objavljivanje intervjua na 'Osservatore Romanu', vatican.va, a sada i kod vatikanskog izdavača.

- Drugi Scalfarijev intervju

'Dijalog' između Pape i Antipape se, usprkos ovom posrtanju, nastavio kao da ničega nije bilo. Scalfari je 13. srpnja 2014. objavio u 'La Repubblici' drugi intervju s Papom, ponovo sa zapanjujućim izjavama. Tako je Bergoglio rekao: 'ako se [netko] odlučuje za zlo jer je siguran da će iz toga s nebeske visine biti nešto dobro, onda te namjere i njihove posljedice treba razmotriti. Više ne možemo reći jer više ne znamo'.

O uvijek aktualnom pitanju za crkvene protivnike izvan Crkve i za progresivne krugove u Crkvi, dakle o celibatu, Papa je na čuđenje crkvenih povjesničara izjavio: 'Celibat je ustanovljen u X. stoljeću', a o mogućnosti oženjenih svećenika: 'treba vremena, ali ima rješenja i ja ću ih naći'.

No još eksplozivnije- kad je Papa govorio o temi zlostavljanja djece i Crkvi, naveo je prevelik postotak takvih klerika i još dodao da među njima ima 'svećenika i čak biskupa i kardinala'. Kad bi to bilo tako, sâm je kao crkveni poglavar odavno trebao intervenirati umjesto da o tomu stoički izvješćuje u intervjuu.

- Bizarno nedistanciranje

Još su čini se 13. srpnja, iako je bila nedjelja, neki utjecajni kardinali posegli za telefonom i uputili energične riječi, pa se još jedanput morao javiti glasnogovornik Lombardi i pokušati zamršenom izjavom izvesti špagu koja jednostavno nije mogla uspjeti. Od pape Franje ni ovaj put nije bilo ni riječi distanciranja ili opravdanja (vidi izvještaj).

Otac Lombardi nije mogao demantirati sadržaj, jer Papa nije bio voljan distancirati se od vlastitih riječi. Glasnogovornik je tada u nedostatku drugih mogućnosti negirao formu: 'ni u kojem se slučaju ne može govoriti o intervjuu', kao da je to u konačnici bitno. Pogotovo se izjave o nastranim kardinalima i celibatu ne mogu 'sa sigurnošću' pripisati Papi. Uostalom, rekao je glasnogovornik, Scalfari nije ispravno stavio navodnike zbog čega nije isključena 'manipulacija' čitatelja.

Izbor riječi mora začuditi. Glasnogovornik je predbacio 'manipulaciju' jednom novinaru koji kao kućni prijatelj pape Franje k njemu slobodno ulazi i izlazi. [...]

I sada, ujesen 2014., vatikanski izdavač objavljuje novo izdanje intervjuâ uključujući sve sporne izjave. Izdavač knjige je don G. Costa osobno, direktor izdavačke kuće. Osim ovih dvaju spomenutih Scalfarijevih intervjua, u svesku su sadržani i drugi, ne manje sporni intervjui.

[...]

Rektor Visoke škole za novinarstvo iz Perugie, A. Socci postavlja pitanje: 'Smije li Papa sijati taj kaos među vjernike?'"

Izvor i slika: Katholisches.info

Jegože zre na oltari

Tajnaja

Prinosim tebě, Gospodi, neskvrnno tělo Sina tvojego, Gospoda našego Isu-Hrsta: jegože zre na oltari blaženi Gracija, radostju vzigra veličajšeju. Těmđe Gospodem našim.

(Staroslavenski misal, str. [158], u PDF-u 881)

Blaženog Graciju koji je umro na današnji dan 1508. u Mletcima, gotovo uvijek na slikama vidimo u trenutku koji spominje gornja molitva; kada su se rastvorili zidovi crkve u trenutku podizanja, a on je u svećenikovim rukama umjesto hostije ugledao Malog Isusa. 

Na poljskom forumu Wieluń nalaze se dva himna na čast bl. Graciji Kotorskom od kojih jedan spominje i taj milosni trenutak:

Ribaru skromni, od doma si gola

Koji ti bješe pobožnosti škola,

Plovio brodom kao Bokelji stari.

 Vrli mornari.

Gromovni trijesak pučinske oluje

Bezdani morski što od pjene bruje

Ne plaše tebe pored bijesnog vira,

 Anđele mira.

Riječ ti Božja iznenadnim plamom

Obasja stazu mletačkim pod hramom,

I put ti krenu spram svijetle daljine

 Preko strmine.

Strmena staza oblik dobi glatki,

Znoj i gorčina okus vrlo slatki,

Zemlji i svemu s vječnog je zrenika

 Drukčija slika.

Molitva stoga bila ti je jelo,

Samostan cvjetnjak, a kostrijet odijelo,

Dugačko bdijenje kao i post cio

 Odmor ti mio.

Pročišćen tako od kaljavog praha

Hostiju jednom gledo si bez daha

I u njoj vidje živi lik se blista

 Isusa Krista.

Gracija svjetlo nek ti s rake sine

Put da nam kaže do Božje planine.

Vrijednost patnji shvatimo i u bolu

 U suznom dolu. Amen.

Izvor i slika: Wieluń

Veliki kardinal

Danas je službeno objavljeno da veliki kardinal Burke nije više na čelu Vrhovnog sudišta Apostolske signature.

"Ova mjera potvrđuje argentinske glasove koji prate Jorgea Marija Bergoglia od njegova izbora za crkvenog poglavara, da je zlopamtilo i da ne trpi kritiku svoje osobe i protivljenje svojim planovima. Ona osim toga potvrđuje da je papa Franjo stvarni redatelj 'novoga milosrđa' koje je kardinal Kasper samo iznio u svijet kao glasnogovornik.

Zbog ove smjene kard. Burke sljedeće godine neće više moći snagom službe sudjelovati na Biskupskoj sinodi o obitelji. Tako je papa Franjo ovim 'premještajem' na sljedećoj Sinodi ušutkao kardinalov glas. Signal je to prema kojem se čini da je Argentinac voljan 2015. nadoknaditi ono što mu na izvanrednoj Biskupskoj sinodi 2014. nije uspjelo i silom provesti svoje 'novo milosrđe'. Jedno 'novo milosrđe' koje može biti vrlo nemilosrdno." (Katholisches.info, Traditio Ecclesiae)

Lifesitenews.com, stranica koja se zalaže za obranu života i obitelji, objavila je zahvalnicu kard. Burkeu koju mogu potpisati svi koji tako žele izraziti svoju solidarnost s glasom stožernika koji se nije dao zastrašiti, nego je pod svaku cijenu htio Ostati u istini Kristovoj.

Članak S. Magistra nas podsjeća da se deratzingerizacija odvija na svim razinama.

"Nastavljaju se kotrljati glave u Rimskoj kuriji uslijed revolucije koju provodi papa Franjo.

Petog studenog, s trenutačnim stupanjem na snagu, otpuštena su iz Kongregacije za bogoštovlje dva podtajnika- šezdeset šestogodišnji Englez A. Ward i pedeset trogodišnji Španjolac J.-M. Ferrer Grenesche.

Njih je zamijenio jedan podtajnik, pedeset osmogodišnji montfortanac C. Maggioni.

Posebno je značajna smjena msgr. Ferrera koji je otpušten po svršetku prvih pet godina svog mandata.

Benedikt XVI. je toga španjolskog svećenika imenovao u srpnju 2008. i doveo iz Toleda gdje je bio generalni vikar A. kard. Cañizaresa Llovere, kojeg je isti papa Ratzinger bio imenovao prefektom Kongregacije za bogoštovlje. 

Cañizares se ove godine vratio u Španjolsku kao nadbiskup Valencije i stupio na službu prošlog 4. listopada. I sada, i prije nego što je imenovan njegov nasljednik u Kongregaciji za bogoštovlje, isto je zadesilo i njegova podtajnika kojeg je sâm izabrao. 

Ne zna se hoće li novi prefekt Kongregacije biti izabran u kontinuitetu s Cañizaresovom, tipično ratzingerovskom, teologijskom i liturgijskom senzibilnošću, međutim, sigurno je da to nije slučaj s novim podtajnikom.

Maggioni je zapravo na dužnosti u Kongregaciji za bogoštovlje od daleke 1990. i blizak je liturgijskom senzibilitetu bivšeg meštra papinskih ceremonija P. Marinija, koji je bio asistent arhitekta poslijekoncilske liturgijske reforme, A. Bugninija, kojeg se Pavao VI.- 'ne posve zadovoljan reformom', kako je to nedavno za 'Avvenire' potvrdio G. B. kard. Re- na koncu oslobodio i poslao ga za nuncija u Iran.

Msgr. Grenesche je, naprotiv, uvijek pokazao da je povezan s velikom tradicijom, pa i na području liturgijske glazbe (članak).

Također nije propustio sudjelovati zajedno s R. L. kard. Burkeom na nedavnom rimskom hodočašću koje su upriličili vjernici povezani s drevnom pretkoncilskom liturgijom, kojoj je papa Benedikt XVI. motuproprijem 'Summorum Pontificum' vratio slobodu.

Glede Burkea i njegova novog potvrđenog mjesta kao zaštitnika malteških vitezova, rijetki su uočili da se jedan od elemenata, možda i jedini, koji predstavlja pravu novost u dokumentu Rescriptum ex audientia Sanctissimi koji je Sveta Stolica objavila 5. studenog 2014., tiče činjenice da nisu samo 'kardinali predstojnici dikasterija Rimske kurije' obvezani podnijeti ostavku s navršenih 75 godina, nego također 'drugi kardinali koji obnašaju dužnosti na koje ih imenuje papa'.

To će reći da od 3. studenog i purpurnici iznad 75 godina koji imaju nekurijalne službe i obnašali su ih tradicionalno bez roka trajanja, od sada moraju potpisati svoje ostavke.

Pod tu odredbu ne spadaju samo, primjerice, nadsvećenici papinskih bazilika (nadsvećenik Svete Marije Velike, Španjolac S. Abril y Castelló, ima 79 godina), nego i kardinali zaštitnici viteških redova koje imenuje papa.

To je slučaj s aktualnim velikim meštrom Reda Svetog Groba, Amerikancem E. F. O'Brienom, koji je prošlog travnja napunio 75 godina.

Tiče se to isto tako aktualnoga zaštitnika Malteškog reda, P. kard. Sarda koji je prošloga 1. rujna prevalio 80. godinu i stoga mora što brže osloboditi mjesto za svoga nasljednika."

Izvor: Settimo Cielo, Beiboot Petri
Slika: Facebook/Institut du Bon Pasteur

Usus antiquus

U Rimu i Nursiji se od 23. do 26. listopada 2014. odvija III. međunarodno hodočašće vjernika privrženih klasičnoj rimskoj liturgiji. Nazvano je po motupropriju kojim je papa Benedikt XVI. priznao važnost tradicionalne svete mise i vratio joj prava u životu Crkve.

Pontifikalnu svetu misu jučer je u bazilici Sv. Petra na oltaru Katedre služio prefekt Vrhovnog sudišta Apostolske signature, R. L. kard. Burke.

Jučer je objavljeno i pismo koje je Benedikt XVI. početkom ovog mjeseca uputio G. Capocciji, generalnom delegatu hodočašća. Papa u miru je još u rujnu primio predstavnike udruge Juventutem i hodočašća Populus Summorum Pontificum. Ove se godine navršilo sedam godina od slavnog motuproprija Summorum Pontificum i deset od početaka formiranja pokreta tradicijske mladeži Juventutem, u travnju 2004.

"Benedictus XVI

Papa emeritus

Vatikanski Grad

10. X. 2014.

Poštovani gospodine generalni izaslaniče,

konačno sam našao vremena da Vam zahvalim na Vašem pismu od prošloga 21. kolovoza. Vrlo sam sretan što 'Usus antiquus' sada živi u punom miru u Crkvi, također među mladima, i što ga podupiru i celebriraju veliki kardinali. 

Duhom ću biti s Vama. Moj položaj 'klauzurnog koludra' ne dopušta mi istodobno izvanjsku prisutnost. Iz svoje klauzure izlazim samo u posebnim prigodama, kada me osobno pozove Papa.

U molitvenom i prijateljskom zajedništvu

Vaš u Gospodinu,

Benedikt XVI."

Izvor: RORATE CÆLI

Slike: marcreverdin, Chiesa e post concilio (2, 3)

Das Drama geht weiter

Još uvijek ne prestaju analize o nečuvenim događajima sa Sinode o obitelji. Bliski Papini savjetnici i odabranici, pobornici vjerskog i moralnog prevrata, izražavaju svoje žaljenje privremenim neuspjehom. Minuli debakl shvaćaju sada kao generalnu probu za Sinodu (ili "revoluciju" po riječima isusovačkog generala) sljedeće godine s novim akterima, kako piše QVC u svom novom postu. Mnogobrojni pokreti za obranu obiteljskih vrijednosti nisu ni slutili da će u novom pontifikatu naići na još jednu frontu gdje će se morati braniti. 

Ostaje, ipak, i činjenica o Papinom neočekivanom porazu, usprkos svim poduzetim pritiscima na sinodalne oce i neviđenoj cenzuri. Štetu je nanio i papinskoj službi. Valjda se stoljećima nije dogodilo da biskupi pozivaju jednog papu na red kao što su to morali učiniti neki istaknuti sudionici Sinode. Veliki nadbiskup kijevski je čak govorio o potrebi da se "pošalje jasna poruka vjernicima i Papi" da je "obitelj trajna, vjerna i sakramentalna zajednica između muškarca i žene". 

"Čini se da je i zadnjem crkvenom predstavniku postalo jasno da Franjo usprkos svom demonstrativnom govorenju o kolegijalnosti i slobodi govora, ne preza pred manipulacijom i gušenjem mišljenja da provede svoje ciljeve." Jasno je da su Forte i Fernandez imali njegovo odobrenje za skandalozni preliminarni izvještaj. Messainlatino.it piše da je Franjina ključna pogrješka bila ta što je dirnuo u obitelj, "središnju temu papinstva Ivana Pavla II., koji je značajno obilježio katolike koji danas žive, kao i pontifikata Benedikta XVI. o 'vrijednostima o kojima nema pregovora'. 'Mlitavima se moralni laksizam može sviđati', ali ne pravim vjernicima koji svjesno ili nesvjesno razumiju da se ovdje poseže za supstancijom. Vjerojatno bi bilo manje otpora da je Papa počeo s napadom na području ekumenizma do kojeg područja većini nije osobno stalo." (katholisches.info)

Poljaci su bili među prvima koji su s ogorčenjem prepoznali Papinu protuwojtylovsku poziciju. Nadbiskup S. Gądecki je o preliminarnom izvještaju jasno rekao "da dokument odstupa od nauka pape Ivana Pavla II." i "sadrži tragove ideologije koja je protivna braku".

U zaključnom govoru Papa se požalio na protivnike neslavne Relatio koji se nisu dali da "iznenaditi", nazvavši ih zelotima, skrupulantima, tradicionalistima i intelektualistima. "U istom je govoru Franjo odjedanput otkrio da nije samo rimski biskup, kako se uostalom demonstrativno predstavlja, nego papa." Upozorio je na svoja prava kao "vrhovnog pastira i učitelja svih vjernika" koji ima "vrhovnu redovitu vlast u općoj Crkvi". "Jasna poruka da podsjeti tko zapovijeda." (katholisches.info)

"Mediji koji nisu bliski Crkvi pokušat će ga i nadalje podupirati i kuditi konzervativce koji intrigiraju protiv Pape. Još će biti milijuna ljudi koji padaju u trans jer ima papa kaže običan 'dobar tek'." Ipak, čini se da je Franjo otkrivši karte u očima mnogih izgubio dosta privlačnosti. (Isto)

Slijedi razmišljanje R. de Matteija o nastavku drame kako je to rekao jedan istaknuti predstavnik nesuđene "oktobarske revolucije".

"R. kard. Marx, nadbiskup münchenski, izjavio je u jednom intervjuu: 'Das Drama geht weiter!' ('La Repubblica', 20. listopada 2014.). 'Drama' koja se nastavlja je Biskupska sinoda koja je u auli doživjela neočekivani obrat. 

'Relatio post disceptationem' od 13. listopada 2014., unatoč preradama nije uspjela dobiti očekivanu dvotrećinsku većinu na dvije krucijalne točke: pripuštanje k pričesti razvedenih i ponovo vjenčanih te otvaranje homoseksualnim parovima. Za prvu je točku glasovalo 104 za i 74 protiv, a za drugu 118 za i 62 protiv. Usprkos očitom javnom debaklu, kard. Marx, koji je jedan od najgorljivijih eksponenata progresivnog krila, izjavio je da je zadovoljan jer se revolucionarni proces sastoji iz različitih etapa. O nekim temama je izjavio: 'napravili smo dva koraka naprijed, a onda jedan natrag'.

Na korak natrag su bili prisiljeni zbog otpora sinodalnih otaca koji je bio jači, nego što su očekivali. Da bi se razumjela težina tog događaja, treba se sjetiti Drugoga vatikanskog koncila: usprkos žestokoj debati u auli, prijeporni dokumenti poput 'Dignitatis humanae' prihvaćena je s 2308 za i 70 protiv, a 'Nostra Aetate s 2221 za i 88 protiv. Ako se tada govorilo o većinskom konsenzusu, danas je evidentna podjela.

Crkva je danas bojno polje kao što je mnogo puta bila od Niceje do II. vaticanuma, gdje su se uvijek sukobljavali ne konzervativci i progresivci, nego katolici koji nisu htjeli dirnuti ni iotu od božanskoga pologa, te oni koji su tom pologu htjeli dodati nešto novo. Rečenicu pape Franje: 'Bog se ne boji onoga što je novo!'- trebalo bi shvatiti u drukčijem smislu od onoga koji joj je htio dati Prvosvećenik: može jednostavno značiti da se Bog ne boji 'novotara'; On uništava njihovo djelo i braniteljima nepromjenjivoga Učiteljstva Crkve povjerava zadaću da ih poraze.

Na području vjere i morala svaki izuzetak uvodi novo pravilo, a svako novo pravilo otvara put normativnom sustavu koji ruši prethodni. Novina ima revolucionarni domet koji se može prepoznati već u embrionalnom stadiju. Kardinal Pell je u televizijskom intervjuu za 'Catholic News Service' označio zahtjev za davanjem pričesti razvedenima koji su ponovo civilno vjenčani, trojanskim konjem koji otvara put priznanju istospolnih partnerstava. 

Broj ponovo vjenčanih razvedenih osoba koje traže pričest, zapravo je zanemariv. U igri je nešto sasvim drugo: da Crkva prihvati homoseksualnost koja se više neće shvaćati kao grijeh niti kao neuredno nagnuće, nego kao pozitivnu 'tenziju' prema dobru koja je dostojna pastoralnog prihvaćanja i pravne zaštite. Kardinali Marx i Schönborn bili su posve jasni u toj stvari, a pomoćni tajnik Sinode, msgr. B. Forte, gojenac krivovjerne Tübingenske škole, ispunio je njihove želje kao auktor najnepristojnijih dijelova prve 'Relatio'.

Velika većina sinodalnih otaca je odbacila skandalozne paragrafe, ali ono što vjera ne dopušta jednostavno će biti dopušteno u praksi u očekivanju da će sljedeća Sinoda to odobriti. Za mnoge laike, svećenike i biskupe, homoseksualnost se može prakticirati, iako nije pravno prihvaćena, zato što ona za njih nije nikakav težak grijeh. S tim je povezano pitanje izvanbračnog suložništva. Ako seksualnost izvan braka više nije težak grijeh, nego- ukoliko je veza stabilna i iskrena- pozitivna vrijednost, onda zaslužuje svećenički blagoslov, a sa strane države legalizaciju. Ako je vrijednost, onda je i pravo, a ako postoji pravo na seksualnost, neizbježan je korak od priznavanja suložništva razvedenih do istospolnog braka.

Doktrinarno Učiteljstvo Crkve koje se nije mijenjalo tijekom dvije tisuće godina, uči da prakticiranje homoseksualnosti treba držati protunaravnim porokom koji za posljedicu nema samo vječno prokletstvo individua, nego i moralnu propast društva. Riječi svetog Augustina u 'Ispovijestima' sažimaju misao otaca: 'Stoga protunaravne opačine, kao što su bile opačine Sodomljana, treba uvijek i posvuda osuđivati i kažnjavati. Pa i kad bi ih počinjavali svi narodi, svi bi bili potpali pod istu kaznu po božanskom zakonu, jer nisu stvoreni za to da na taj način čine zloporabu' ('Ispovijesti', knjiga III., glava 8).

Crkveni su pastiri tijekom stoljeća uzimali i dalje predavali taj vazda vrijedeći nauk. Kršćanski je moral uvijek bezrezervno osuđivao homoseksualnost i ustanovio da taj porok ni na koji način ne može pretendirati na legalizaciju u pravnom poretku niti ga politička moć može promicati. Kad je Europski parlament 1994. prvi put donio rezoluciju u korist istospolnog pseudobraka, Ivan Pavao II. je u svom govoru od 20. veljače 1994. ponovio da je 'pravno priznanje istospolne prakse moralno nedopustivo. (...) Tom rezolucijom Europskog parlamenta se traži legitimiranje moralnog nereda. Parlament je krivo dodijelio institucionalnu vrijednost devijantnim ponašanjima koja nisu u skladu s planom Božjim. (...) Zaboravljajući Kristove riječi- 'Istina će vas osloboditi' (Iv 8, 32)- pokušalo se stanovnicima našeg kontinenta indicirati moralno zlo, devijaciju, izvjesno ropstvo kao put oslobođenja, krivotvoreći samu bît obitelji.'

U toj se doktrinarnoj zgradi, 28. srpnja 2013. otvorila pukotina, kad je papa Franjo na letu iz Brazila izrekao eksplozivne riječi: 'Tko sam ja da sudim!'- određene da se otada rabe za opravdanje svakog prijestupa. Suđenje, s definiranjem istine i osudom zablude koje iz njega proizlaze, pripada 'par excellance' Namjesniku Kristovu, vrhovnom čuvaru i sudcu vjere i morala. 

Pozivajući se na Franjine riječi, neki su biskupi i kardinali unutar i izvan sinodalne aule, iznijeli zahtjev za priznanjem pozitivnih aspekata protunaravnih odnosa. No, ako jedan od najtežih grijeha prestaje biti takav, time se automatski napada shvaćanje grijeha uopće i oživljava se luteransko razumijevanje milosrđa koje je anatemizirao Tridentski koncil. U kanonima o opravdanju, promulgiranima 13. siječnja 1547., stoji: 'ako netko tvrdi da vjera koja opravdava nije ništa drugo, nego pouzdanje u božansko milosrđe' (kanon 12); 'da je Bog dao ljudima Isusa Krista kao otkupitelja u kojeg se treba uzdati, a ne i kao zakonodavca kojem se treba pokoravati' (kanon 21); 'da ne postoji smrtni grijeh osim nevjere' (kanon 27); 'neka bude izopćen'. 

Radi se o teologijskim temama koje imaju društvene posljedice. Također laici imaju pravo i dužnost s tim se suočiti dok se približava ne samo Sinoda 2015., nego i 2017., 500. obljetnica Lutherova prevrata, ali i  100 godina od Gospinih ukazanja u Fatimi. Ono što je u tijeku nije dramski spektakl, kako želi sugerirati kard. Marx, nego tvrdi konflikt koji za sobom povlači nebo i zemlju. Zadnji čini drame će biti dramatični, ali epilog će sigurno biti trijumfalan, prema božanskom obećanju koje je potvrdila Gospa u Covi da Iriji 1917.

Neka se Bezgrješna Djevica udostoji udijeliti stalnu čistoću misli i djela svima onima koji u žaru bitke hrabro brane cjelovitost katoličke vjere."

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.info

Blago mirotvorcima

Prije deset godina, 3. listopada 2004.,  beatificiran je zadnji hrvatski kralj Karlo IV. U Zagrebu će se ta obljetnica obilježiti danas, na njegov spomendan, u katedrali u 18 sati. Tom će prigodom prvostolnica dobiti blaženikovu relikviju, a IKA piše da će sudjelovati i neke hrvatske povijesne postrojbe.

Nekoliko misli iz članka benediktinca N. Cochrana o vrijednosti primjera bl. Karla:

"[...] Njegov utjecaj seže daleko preko granica Austrije i stare Austro-Ugarske, i svojim kršćanskim primjerom obuhvaća čitav svijet.

U svijetu u kojem mnogi ne vjeruju u Boga, trebamo vjeru blaženoga Karla.

Gdje je svijet ravnodušan prema siromašnima i potrebitima, trebamo Karlov primjer milosrđa i darivanja.

Gdje se pobačaj smatra kontrolom rađanja i gdje su izvanbračna djeca daleko brojnija od one vjenčanih parova, trebamo sućut i skrb cara Karla za sav ljudski život.

Gdje je broj suložničkih parova bez blagoslova braka na najvišoj razini svih vremena, trebamo primjer kršćanskoga braka koji nam daje Karlo Austrijski.

Gdje razvodi strašno rastu i gdje uvelike nedostaju očevi, trebamo Karlovu nepokolebljivu ljubav prema svojoj supruzi i djeci.

U zemljama gdje se političari u određivanju svoje politike više oslanjaju na ankete, nego na moralna i etička načela, trebamo moralno uvjerenje cara Karla.

Gdje političari streme službama zbog vlastite koristi, trebamo nesebičnost ugarskoga kralja Karla.

Gdje političari protiv svoje savjesti glasuju protiv katoličkog učenja samo da ostanu u službi, trebamo dokazanu vjernost blaženoga Karla učenju Crkve.

Gdje se zakoni donose više u korist bogatih lobista, nego za jednostavne ljude, trebamo primjer Karlove ljubavi i skrbi za ljude svih rasa i socijalnih klasa.

Gdje se širi rat, razdor, nejedinstvo i sukobi, trebamo strast za mirom zadnjega habsburškog monarha.

Gdje milijuni pate zbog bolesti i nemoći, trebamo Karlov primjer koji je sve kušnje i sve nevolje podnio uz riječi: 'Budi volja Tvoja!'

Blaženi Karlo Austrijski mora biti kanoniziran! Ne zato što bi on to trebao, nego zato što mi trebamo njegov nadahnjujući i nesebični primjer.

BLAŽENI KARLO AUSTRIJSKI, MOLI ZA NAS!"

Izvor: Blessed Karl of Austria
Slika: Hrvatska udruga za beatifikaciju kraljice Zite