Benediktova ostavština u plamenu i pepelu

Papa diktator

nikada jasnije nije pokazao svoje pravo lice

nego kao što smo to doživjeli

16. srpnja 2021.,

kada je svog živućeg predšasnika

udario šakom u lice

i time pokazao

što se misli time

da između dvojice papa

ne stane niti list papira:

njegovu najvažniju ostavštinu

SUMMORUM PONTIFICUM

bacio je na lomaču

svoga pontifikata.

Akutalnija je negoli ikada knjiga

Marcantonija Colonne / H. Sirea:

Papa diktator

gdje među ostalim čitamo:

"Čim se ugase javne kamere,

papa Franjo pretvori se u sasvim drugi lik:

arogantan, omalovažavajući,

rasipan pogrdama

i zloglasan po ispadima gnjeva

od koji svatko okusi,

od kardinala do vozača."

Sada je vrijeme kada treba

moliti za papu Benedikta XVI.!

Sve ostalo

sudit će Bog

života i smrti.

Izvor: Tu Domine

Pater Sancte, sic transit gloria mundi!

Zajednica koja nešto što joj je dotada bilo najsvetije i najuzvišenije odjednom proglašava strogo zabranjenim, i težnju za time drži nečim nedoličnim, stavlja samu sebe u pitanje. Ta što ćemo takvoj zajednici uopće još vjerovati? Neće li sutra opet nešto zabraniti što danas još propisuje?

(J. Ratzinger, Sol zemlje, 2001.)

Što će se takvoj zajednici uopće još vjerovati? Pitanje je koje ne muči papu Franju. Pogledamo li unatrag na sav kaos ovih osam godina, nedostajao je samo ovaj ispad protiv njegova živog prethodnika. 

Još se sjećamo kako je Franjo milosrdno primio i slušao o planovima vjenčanja jednog transseksualca, kako je inzistirao na tome da katolici private "darove i kvalitete" istospolnika, kako je raspustio Akademiju za život Ivana Pavla II. da bi je popunio ljudima koji se otvoreno protive katoličkom ćudoređu. Promicao je svoje prijatelje poput McCarricka, Mahonyja, Danneelsa i drugih koji su izgubili svaki ugled u očima vjernika. Izazivao serijom intervjua izvan svake pameti s notornim Scalfarijem, uništavao tradicijske redovničke zajednice. Nije se ustezao ni od skandaloznih izjava o Blaženoj Djevici Mariji i o Gospodinu pa sve do klanjanja idolu usred Rima.

Je li se od nekoga koji se toliko nastoji svidjeti svijetu moglo očekivati da se neće pridružiti rušiteljima tradicionalnih simbola i spomenika koji haraju već mjesecima? Zašto ne biti prvi među njima i pokušati srušiti najveći simbol? Ponovo.

Očito je da s katoličkim pojmom i slikom Boga Franjo ne može puno. Previše je toga u vezi s tim rigidno i zadano, ali s "bogom iznenađenja", kojeg toliko promiče, sasvim je drukčije. On govori baš ono što Franjo želi, npr. da praktički zabrani vjekovnu misu te da insinuira u popratnom pismu da je i ova blijeda tolerancija privremena.

Franjo djeluje kao čisti političar. Moć je u njegovim rukama i uništit će svakoga tko mu stane na put. Primjer franjevaca Bezgrješne dovoljno govori. No, kao i svi političari i Franjo je prolazan. Kako se samo daleko i kao u magli čini medijski toliko eksponirani Ivan Pavao II. Ako je u nekoliko godina "najmilosrdniji" papa uspio nemilosrdno i prevratnički uništiti puno snažnija, opravdanija te na razumu i vjeri utemeljena djela svojih prethodnika, koliko li će nekom budućem papi - koliko god to daleko bilo u budućnosti - biti lakše potezom pera precrtati šuplje fraze jednog dokumenta prepunog površnosti i mržnje?!

***

Iz predavanja kardinala Sticklera, Uspomene i iskustva koncilskoga perita Liturgijskog povjerenstva, prenosim dio u kojem ističe da postoje područja nad kojima ni papa nema moć manipuliranja.

"Da bih izbjegao sva nerazumijevanja kod ovog prikaza reforme koji u bitnome za predmet ima odnos suglasja ili nesuglasja između koncilske konstitucije i Novog reda mise, želim izričito ustvrditi da nikada nisam - dogmatski i juridički - dovodio u sumnju valjanost potonjega iako su mi kod juridičkog pitanja došle ozbiljne sumnje s obzirom na moje intenzivno bavljenje srednjovjekovnim kanonistima, koji su jednoglasnog mišljenja da pape mogu promijeniti sve, izuzimajući ono što propisuje Sveto pismo ili što pogađa već donesene najviše doktrinarne odluke i 'status Ecclesiae'. Kod određivanja toga pojma ne nadaje se jasna sigurnost. Vezanost tradicijom kod bitnih stvari koje su tijekom vremena konačno obilježile Crkvu, sigurno spada u taj fiksni, nepromjenjivi 'status', o kojem također niti papa nema ovlasti raspolaganja. Značenje liturgije za čitav pojam Crkve i njegov razvoj, koje je i II. vatikanski koncil naglasio kao u biti nepromjenjivo, blisko je misli da ona stvarno, što se tiče njezine predajne biti, spada u 'status Ecclesiae'."

Izvor: Gloria.tv
Slika: Orbis catholicus secundus

SVMMORVM PONTIFICVM ~ MMVII - MMXXI

 

Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim.  

Benedikt XVI. (2007. god.)

Slika: Orbis catholicus secundus

Križ na kamenu

 

Ovaj križ učini sveti
Antun svojom
rukom dok je bio redovnik
u samostanu
svetog Vinka de
Fora u ovomu gradu

Svima su nam bliski prikazi sv. Antuna Padovanskog kao franjevca, ali u Portugalu, Španjolskoj i u raznim kongregacijama regularnih kanonika antunovska je ikonografija puno bogatija. Prvenstveno je to prikaz sv. Antuna u odjeći neke od kongregacija redokanonika sv. Augustina (ovdje), ali može se pronaći i sv. Antun kao ministrant, npr. u katedralama Lisabona, Cordobe i drugdje.

U nastavku o pouzdanju sv. Antuna u znak našega spasenja.

Predaja kaže da je na kraju svoga djetinjstva bio izloženiji nekim snažnim napadima požude: "Za jedne od tih prilika, kad ga je napao zloduh dok je molio, Fernando se trčeći niz korske stube sjetio u prolasku načiniti prstom znak križa na mramornom zidu kao obranu pred tim đavolskim napadom." (Aloysio Gomes da Silva, O grande Taumaturgo de Portugal Santo António de Lisboa: sua vida mortal, 1899, p. 34/35)

Mnogo kasnije ušao je u samostan svetoga Vinka de Fora i uzeo habit redokanonika sv. Augustina. I ovdje je čudesno ponovio čudo, fra Fernando je "prstom u pet kamenova utisnuo pet križeva (...). Po tom se prstu vidjela veličina gorostasa krjeposti jer je na neplodnoj tvrdoći kamena ostavio plodno zasađeno drvo života.

Prema/screenshot: Mensagiero do santo António

Reparatio

Sestre Gospe od Nadoknade tradicijska su kontemplativna zajednica pod pravilom sv. Benedikta. U zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom prikazuju Euharistijskom Srcu Isusovu molitve, žrtve i svoje siromaštvo za nebrojene prijestupe ljudi, posebno za mane i slabosti svećenika i redovnika, te istodobno mole i za boljitak tih istih ljudi koji po pravdi zavrjeđuju kaznu Svemogućeg Boga.

Plavi habit sestrama služi kao podsjetnik na Gospinu zaštitu i na nasljedovanje njezinih krjeposti. Prihvatile su ga u svibnju 2019. Te je godine na blagdan Uznesenja vječne zavjete položila majka Izidora Marija, a sestra Benedikta Marija zavjete na tri godine.

Mlada redovnička zajednica nastoji izgraditi samostan i pravu kapelicu u kojoj bi jednoga dana mogli održavati ne samo dnevno, nego također vječno klanjanje Euharistijskom Srcu po Djevici Mariji. To im je nadahnuće koje ih vodi: klanjati se Kristu koji kraljuje u Mariji.

Jedan dan izgleda otprilike ovako: 

4:20 ustajanje
4:50 statio / ispit
5:00 pohvale, božansko čitanje
6:00 prvi i treći čas, kraj velike šutnje
7:00 ordo, čitanje
7:45 sv. misa
9:00 doručak
9:30 rad
11:30 šesti i deveti čas
12:00 ručak
13:30 rad
17:00 duhovno štivo
17:30 večernja
18:00 večernji obrok
18:30 ružarij
19:00 odmor
20:00 kompletorij, početak velike šutnje
21:00 gašenje svjetla

Sestre kandidatice koje se zanimaju za ulazak u samostan upozoravaju da se tu ne radi o romantičnoj zamisli, nego o teškom putu na kojem se treba herojski prepustiti Providnosti i prihvatiti obilje izazova, nesigurnosti i prilika za žrtvu i samozatajenje.

Procvat mnoštva ovakvih pobožnih zajednica najsigurniji je dokaz vitalnosti vjere i tradicije usprkos novim pokušajima onih koji tragikomično žele ponovo pokrenuti rat koji su davno izgubili.

Prema: sistersofourladyofreparation.org, facebook.com
Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2)

VIDERVNT REVOLVTVM LAPIDEM

 Sretan Uskrs

Mala krunica 

na čast pet slavnih rana

ISUSA KRISTA USKRSLOGA
koja se moli u vazmeno vrijeme

℣. Bože, u pomoć mi priteci.

℞. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu

Slavnoj rani lijeve noge

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje lijeve noge i molim te da mi udijeliš milost, da bježim od opasnih prigoda, i da ne idem stazom bezakonja koja vodi u propast. 

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam

Čije rane proslavljene

Kao drago kamenje su

i riznica svima nama

Slavnoj rani desne noge

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje desne noge i molim te da mi dadeš milost da uvijek idem stazom kršćanskih krjeposti sve dok ne stignem u rajsku domovinu. 

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam

Čije rane proslavljene

Kao drago kamenje su

i riznica svima nama

Slavnoj rani lijeve ruke

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje lijeve ruke i molim te da me oslobodiš od svih zlokobnih nezgoda za dušu i tijelo, a posebno od nesretnog svršetka bezbožnih koji će ti stajati slijeva na Sudnjem danu. 

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam

Čije rane proslavljene

Kao drago kamenje su

i riznica svima nama

Slavnoj rani desne ruke

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoje desne ruke i molim te da njome blagosloviš moju dušu te mi nakon smrti njome otvoriš rajska vrata. 

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam

Čije rane proslavljene

Kao drago kamenje su

i riznica svima nama

Slavnoj rani svetog boka

Uskrsli moj Isuse, klanjam se i pobožno ljubim slavnu ranu tvoga presvetoga boka i molim te da u njoj zatvoriš moju dušu, i da mi zapališ u srcu oganj ljubavi svoje na zemlji, da te potom mognem vječno ljubiti u nebu. Tako se, Isuse moj, ufam i tako neka bude.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Uskrslom se Kristu klanjam

Čije rane proslavljene

Kao drago kamenje su

i riznica svima nama

Molitva Presvetoj Mariji

O, Presveta Djevice Marijo, po onoj radosti koju si imala videći već uskrsloga i slavnoga Sina svoga, molim te da mi zadobiješ milost da nakon smrti i ja uskrsnem na vječnu rajsku slavu. Amen.

Kraljice neba

Izvor: Archive.org/G. Baccher, Esercizii di Pietà, Napulj, 1857.

Slike: WIKIMEDIA COMMONS (1, 2, 3)

Arktik

Oko 250 km sjeverno od Arktičkoga kruga smjestio se samostan sv. Josipa sestara Zajednice Marijine janjadi. U bijeloj pustinji redovnice mole i žrtvuju se za spasenje duša. Posebno u dugim polarnim noćima prikazuju svoje molitve za sve koji žive u tami da nađu svjetlo Kristovo. 

Utemeljiteljica je s. Amada koja se na katoličku vjeru bila obratila u svojim 20-im godinama i potom je provela 30 godina kao misionarka ljubavi u Indiji, na Kosovu, Italiji, Albaniji, Islandu i u Ujedinjenoj Kraljevini. 

Godine 2011. od štokholmskog je biskupa dobila dopuštenje da pokrene kontemplativnu zajednicu. Iako su im nedostajala sredstva čak i za smještaj, brzo su našle one koji su osjetili njihovu pobožnost i bili spremni pomoći. Jedan im je Norvežanin, uvjeren u važnost katoličke prisutnosti na dalekom sjeveru, osigurao dom. Budući da njihov samostan na rubu svijeta privlači sve više namjernika, uz pomoć prijatelja arhitekta staru školu žele pretvoriti u pravi samostan s kapelom. Arhitekt je zamislio drveni samostan s dobrom izolacijom koji bi odgovarao podneblju gdje zime počinju rano i traju vrlo dugo.

Tradicionalna misa prvi je put služena u samostanu 2016. Usprkos tomu što im je do tada bila nepoznata, odmah su osjetile privlačnost drevne mise i potrebu da je uvedu u svoj život. 

Otkada se 2020. doselio jedan benediktinac koji poput njih želi živjeti kontemplativnim pustinjačkim životom, sestre mogu imati sakramente i misu prema klasičnom rimskom obredu, što posebno ističu na svojoj internetskoj stranici. 

Jedan dan izgleda ovako:

4:25 ustajanje

4:45 meditacija

5:30 pohvale

6:00 sveta misa (nedjeljom u 10:00)

7:30 doručak u ćeliji

8:00 molitva sv. Josipu i plan za dotični dan

8:30 krunica

9:00 euharistijsko klanjanje (tišina)

10:00 rad

12:00 Mali oficij na čast Bezgrješnom Začeću

12:25 ručak u ćeliji

14:30 duhovno štivo

15:30 osobna molitva / adoracija / rad

17:00 euharistijsko klanjanje (tišina)

18:00 večernja

19:00 večera u šutnji, same u ćeliji (blagujemo zajedno triput tjedno), studij, duhovno čitanje, osobna molitva

20:30 kompletorij

Blažena Djevica Marija je naša Majka, Pastirica i Kraljica. Imamo pouzdanja u njezinu prateću pomoć i želimo ostati u njezinoj blizini i prijateljstvu. Majka Isusova moli za suradnike u Božjem planu spasenja za spas duša. Janje Marijino potpuno se predaje Bezgrješnom Srcu Marijinu gdje prikazujemo svoje molitve i živote za spas duša ovdje u Skandinaviji te za rast Katoličke Crkve u tim zemljama, za obnovu Crkve i ponovnu uspostavu Tradicije.

Naša je duhovnost potpuno predanje Božjoj providnosti. To znači pouzdavati se u Boga uvijek i u svemu.

U Njegovoj Providnosti motrimo Božju mudrost i dobrotu te Njegovu želju da se pouzdajemo u Njega.

Radost zajedništva s Kristom izvor je naše šutnje. On u meni i ja u Njemu. U šutnji živimo od unutarnje privlačnosti prema Bogu. Pravo međusobno zajedništvo počinje u šutnji koju dijelimo. U šutnji susrećemo Boga. Njegov je jezik šutnja. U šutnji susrećemo također Mariju, našu majku. Susrećemo svetce i anđele kao prave žive prijatelje i zagovornike; uistinu, tu susrećemo cijelo čovječanstvo!

Prema: mariaslamm.se, catholicworldreport.com
Slike: mariaslamm.se