Od jednog do drugog

Iz novog članka poznatog vatikanista M. Tosattija doznajemo za do sada nepoznat detalj sa zasjedanja talijanskih biskupa u Asizu, tijekom kojeg je Papin pouzdanik msgr. Forte pretrpio težak poraz. 

Riječ je o prisutnosti povjerenika Volpija zaduženog za prekrajanje Kongregacije franjevaca Bezgrješne. "Prema onomu što su izvijestili izvori dostojni najvećeg povjerenja, povjerenik se približavao čas jednom, čas drugom biskupu, s namjerom da ih odgovori, da tako kažemo, od primanja u svoje dijeceze redovnika koji se ne prepoznaju u novoj upravi reda koju vode povjerenik i posebno tajnik i glasnogovornik reda o. A. Bruno." (San Pietro e dintorni)

Auktor podsjeća da nikada nisu bili izneseni jasni razlozi za uvođenje komesarijata osim optužbe za kriptolefebvrističko skretanje. Posebno je okrutno to što su u novom milosrđu redovnici prisiljeni ostati u represivnom ozračju. Ne samo da se spriječilo osnivanje nove kongregacije u okviru Ecclesiae Dei, nego ne žele niti pojedinačno otpustiti redovnike u razne biskupije (vidi post Može i gore).

Na to se osvrće i ugledni novinar: "zbog čega bi jedan redovnik koji se više ne osjeća sposobnim nastaviti djelovati u svojoj kongregaciji morao biti gotovo prisiljen ostati u njoj, umjesto da daje svoj svećenički doprinos u nekoj dijecezi, i to u trenutku u kojem zvanja ne cvatu". (San Pietro e dintorni)

Nakon manipuliranja i cenzuriranja biskupa na Sinodi, ovo je još jedan primjer pritiska zbog kojeg Rorate caeli piše da se Crkva nikad nije više osjećala kao diktatura (RORATE CÆLI). Ipak, Forteov neuspjeh, zatim izbor predstavnika Američke biskupske konferencije na Sinodi sljedeće godine, otpor poljskih i ganskih biskupa, znaci su da još ima onih koji su spremni braniti nepromjenjivi nauk i nasljeđe Benedikta XVI. i osobito Ivana Pavla II. u moralnim pitanjima. Franjin autoritarni pristup, prema Rorateu, tako sve više odbija ne samo konzervativne, nego i biskupe koje svrstavaju među umjerenjake.

Sacellum sancti Stanislai

Toma nas poziva na devetnicu molitve krunice za nastavak svete mise po klasičnom rimskom obredu u Zagrebu i malo svjedočanstvo o njenom značenju u našem životu. Kao poticaj za molitvu svetog ružarija neka nam posluži primjer svetog imenjaka našega pokojnog misnika (1, 2).

Budući da je prekjučer bio spomendan sv. Stanislava Kostke, prenosim nekoliko slika stana u kojem je svetac živio od 1566. sa svojim bratom dok je pohađao isusovačku školu u Beču (1564.-1567.). U toj mu se sobi dok je bio bolestan ukazala sveta Barbara s dva anđela i donijela mu svetu pričest, a zatim i Presveta Djevica koja mu je u ruke stavila Malog Isusa i- budući da je tada još dvojio o izboru zvanja- rekla mu da je Spasiteljeva želja da pristupi k isusovcima (3, 4).

Oba su događaja prikazana na oltarnoj slici. Neka nam svetac izmoli bar još jednog Stanislava; možda ne imenom, ali svakako svećenika koji će nastaviti službu našega pokojnog duhovnika. 

O ovom svetcu i krunici pisao je u jednoj knjižici patnik o. Manelli. U njoj stoji da bi sv. Stanislav dirnuo ljude koji su ga vidjeli kako klečeći moli krunicu te "nježnim načinom i punim vjere" zaziva svoju nebesku Majku kao da se stvarno nalazi pred njom i gleda je. (5)

Nešto dalje spominje da na samrti svetac više nije mogao moliti ružarij, ali je ipak držao krunicu u ruci.

Kad mu je netko od nazočnih predložio da je ostavi ako ne može moliti, odgovorio je da je to "predmet moje Gospe... tješi me i što je samo držim". Tako je i umro, a braća su mu je nakon smrti omotala oko ruku. (Isto)

Slike: splendor, ea

Otvorena vrata

Brazilski se biskupi žale na nedostatak svećenika. Oni iz tradicijskih ustanova im očito nisu dovoljno prikladni, pa se ozbiljno nastoji oko uvođenja oženjenih svećenika. O tomu je još početkom godine govorio biskup Kräutler, a krajem listopada M. Tosatti.

Kardinal Brandmüller bi rekao da je "postavljanje u pitanje i nepoštivanje celibata u prošlosti uvijek išlo ruku pod ruku s drugim simptomima propadanja Crkve". Kako u prošlosti, tako i danas.

"Papa je prošloga 7. studenog u Svetoj Marti primio C. kard. Hummesa. Bivši prefekt Kongregacije za kler danas je delegat Brazilske biskupske konferencije za Amazoniju. Je li samo 'dugogodišnje prijateljstvo', kako kaže Njemački odjel Vatikanskog radija, razlog što se tako redovito susreću ili se nešto zbiva u žbunju Amazonije?

Hummes koji je od 1998. do 2006. bio nadbiskup São Paula, prema Papinoj izjavi, bio je taj koji mu je predložio da si uzme ime Franjo. Novi prvosvećenik htio ga je u svakom slučaju uza se na središnjoj loži kad se prvi put pokazao svijetu i spada u uži krug 'popemakera'/'Papstmachera' sadašnjega pontifikata.

- Da homobraku i svećenicama- ne celibatu i 'pretkoncilskoj slici svećenika'

Hummes, uostalom, nije samo papinski šaptač, nego je poznat i po svojim heterodoksnim pogledima. Prošloga se 27. srpnja u brazilskom dnevniku 'Zero Hora' izjasnio za 'homobrak', svećenice i ukidanje celibata. Isto tako, protivio se pokušaju Benedikta XVI. da proglasi zaštitnikom svih svećenika sv. Župnika Arškog- 'pretkoncilsku sliku svećenika' koju je Hummes odlučno odbacivao. U lipnju 2010. mogao je samo zapanjeno odmahivati glavom kad je 17 000 svećenika iz cijelog svijeta došlo u Rim s sudjelovati s Benediktom XVI. na molitvenom bdijenju i pontifikalnoj misi na zaključenju Svećeničke godine pod izvješenom tapiserijom svetog Ivana Marije Vianneyja na pročelju bazilike Sv. Petra. 

- Papa i interes za amazonsko područje

Talijanska je redakcija Vatikanskog radija razgovarala s kardinalom koji je izvijestio o audijenciji. Kazao je da pohodi 56 biskupija i teritorijalnih prelatura ogromnoga, ali slabo naseljenog područja. 'Ponovo sam došao da Papi malo ispripovijedam što se tamo čini, da govorim o mnogim stvarima te divne, žive Crkve koja, ipak, ima velike potrebe. Vlada veliki nedostatak misionara, misionarki pa i materijalne potrebe, jer nemaju ni onoga što je potrebno za osnovne strukture.'

I dalje: 'Znamo kako [papa Franjo] uvažava pitanje amazonskog bazena i kako pozorno obraća pažnju na to kakvu veliku odgovornost Crkva ima u Amazoniji'.

Kardinal, doduše, nije ništa rekao o tomu, no 'čini se nevjerojatnim da se za te prigode tema nisu bili 'viri probati' za svećeničko ređenje'- kaže 'Secretum meum mihi'.

- Razgovori o svećeničkom ređenju za iskušane muškarce [viri probati]?

Deset dana prije Hummesove audijencije kod Pape, vatikanist M. Tosatti je pisao o jednoj vijesti iz Brazila koja bi bila 'prava revolucija u Crkvi'. Brazilska biskupska konferencija vodi razgovore s novim vodstvom Kongregacije za kler koje je postavio papa Franjo o svećeničkom ređenju za iskušane muškarce [viri probati] 'ad experimentum', kako bi se otklonio nedostatak svećenika u Amazoniji.

'Razgovore' s Kongregacijom vodi kard. Hummes koji godinu i pol putuje od Brazila do Rima i natrag. Kardinala M. Piacenzu koji je odbacio ređenje za 'vire probate', Papa je na njegov 69. rođendan otpustio s mjesta prefekta Kongregacije za kler, a na njegovo mjesto postavio svog pouzdanika, diplomata B. Stellu, kojeg je u veljači također kreirao kardinalom. 

Kardinal Hummes je u razgovoru za Vatikanski radio rekao da Papi Amazonija 'jako leži' na srcu, o čemu govore i te redovite audijencije.

- Amazonija kao 'laboratorij' za novo svećeništvo?

'Amazonija bi mogla postati prvo područje na svijetu gdje bi u okviru latinskog obreda mogli postojati svećenici s obitelji'- kaže M. Tosatti. Amazonsko područje kao 'radionica' za novo svećeništvo?

Hummes je već kao prefekt Kongregacije za kler pod Ivanom Pavlom II. pokušao progurati ređenje za 'vire probate', no namjera mu je propala, a Benedikt XVI. ga je razriješio te službe zbog njegova deficitarnog razumijevanja svećeništva. U suprotnosti sa svojim nasljednikom Franjom, njemački papa to nije činio naprasno, nego uvijek po redovitom isteku službe.

Osim Hummesa, kao pristalica široke lepeze ređenjâ ističe se austrijski misijski biskup, E. Kräutler iz Teritorijalne prelature Xingu. Taj biskup koji je u Austriji ljubimac lijevog spektra ne propušta u medijima potpaljivati ono što bi moglo učvrstiti njegovu sliku o samom sebi kao liberalnom (u sjevernoameričkom smislu), svijetu otvorenom, socijalno angažiranom biskupu. 

Papa Franjo je početkom studenog pooštrio odredbe za umirovljenje biskupâ. Nova regulacija koja je hitno zahtijevala smjenu kard. Sardija da se mogne provesti deportacija kard. Burkea k Malteškom redu. Biskup Kräutler koji je 12. srpnja napunio 75 godina, naprotiv, ne stoji na Papinoj listi 'pensionabilâ'.

- Ne molitvi za zvanja- da strukturnim reformama

Xingu je površinom najveća brazilska dijeceza. Na području velikom poput Njemačke živi tek 400 000 ljudi. U prelaturi ima 800 'baznih zajednica' i 27 svećenika. Dušobrižništvo je od osnutka prelature 1934., najprije kao apostolske administrature, povjereno Kongregaciji misionara Predragocjene Krvi. Prije nego što ju je 1981. preuzeo, vodio ju je njegov stric Erich.

Prošloga 4. travnja, biskupa je primio papa Franjo. Misijski je biskup tom prigodom pozvao na ređenja 'vira probata' kako bi se osiguralo dušobrižništvo vjernika. U tu je svrhu Papi predložio da 'odvoji celibat i euharistijsko slavlje'. Da misa treba ovisiti o svećeniku celibatarcu, 'to mišljenje ne dijelim', objasnio je Kräutler tada austrijskom listu 'Die Presse'.

Kad bi Kräutler znao nešto o crkvenoj povijesti, znao bi da sadašnja situacija u Amazoniji nije ništa drugačija, nego što je bila u bilo koje vrijeme u svakom novom području kristijaniziranja. U ranom srednjem vijeku i u kasnom srednjovjekovlju stanje je bilo potpuno isto i u njegovoj rodnoj Austriji.

O Papi je austrijski misijski biskup rekao da želi 'pokrenuti proces' jer 'taj proces do sada nije bio dopušten. Benedikt XVI. je rekao da molimo za svećenička zvanja. Kod ovog je pape to drugačije'. Sada se vrata mogu otvoriti.

Potpuno ljevičarski, taj biskup ne zna što bi s molitvom za svećenička zvanja, nego se oslanja na strukturne reforme.

Što se, dakle, zbiva u žbunju amazonskog područja? Kardinal Hummes i biskup Kräutler po tom pitanju slijede isti smjer, a papa Franjo se upadljivo često informira o Amazoniji. Vidjet će se zašto."

Izvor: Katholisches.info

Moli svagdar

Naišao sam na Interliberu na povoljan rječnik s fotografije, pa uza nj prilažem i ove molitve na gradišćanskohrvatskom koje nisu dostupne na internetu.

GLAVNE MOLITVE

 Molitva Gospodinova

Oče naš, ki si na nebesi,
sveti se ime tvoje.
Pridi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpušćamo dužnikom našim.
I ne zapeljaj nas u skušavanje,
nego oslobodi nas od zla. Amen.

Ar tvoje je kraljevstvo i slava i moć na sve vijeke.

 Zdrava Marija

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

 Hvalospjev Presvetomu Trojstvu

Slava (Dika) Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,
kot je bilo na početku, tako sada i svagdar
i na sve vijeke vijekov. Amen.

 Vjerovanje apoštolsko (malo)

Vjerujem u jednoga Boga,
Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Jezuša Kristuša, Sina njegovoga jedinorodjenoga,
Gospodina našega,
ki je prijet po Duhu Svetom,
rodjen od Divice Marije,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan,
stupio u oblast smrti,
treti dan se j´ od mrtvih goristao,
stupio na nebesa,
sidi s desne Ocu Bogu svemogućemu,
odanle hoće priti suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Mater Crikvu katoličansku,
općinstvo svetih,
oprošćenje grihov,
goristanje tijela
i život vjekovječni.
Amen.

 Vjera Božja (velika)

Vjerujem u jednoga Boga.
Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje,
svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Jezuša Kristuša,
jedinorodjenoga Sina Božjega.
Rodjenoga od Oca prije svih vijekov.
Boga od Boga,
svitlost od svitlosti,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rodjenoga, ne stvorenoga,
istobitnoga s Ocem, po kom je sve stvoreno.
Ki je zarad nas ljudi i zarad našega spasenja stupio s nebesa
I utjelovljen je po Duhu Svetom od Marije Divice
i postao človikom.
Raspet isto za nas
pod Poncijem Pilatom; mučen i pokopan.
I gori se stao treti dan, po Svetom Pismu.
I stupio na nebesa: sidi s desne Ocu.
I opet će priti u slavi suditi žive i mrtve;
i njegovomu kraljevstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospodina i oživitelja,
ki ishadja od Oca i Sina.
Ki se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi;
ki je govorio po proroki.
I u jednu svetu, katoličansku i apoštoisku Crikvu.
Ispovidam jedno kršćenje za oprošćenje grihov.
I iščekujem goristanje mrtvih.
I život budućega vijeka. Amen.

 Andjeo Gospodinov
moli se po Duhovskoj nedilji do Velike subote dnevno trikrat i to kleče mimo subotu na večer i nedilju cio dan stoje

Andjeo Gospodinov je nazvistio Mariji
i ona je prijela po Duhu Svetom.

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

Evo ja sam službenica Gospodinova,
neka meni bude polag riči tvoje.

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

I Rič je tijelom postala
i med nami prebivala.

Zdrava Marija,
milosti puna,
Gospodin je s tobom.
Blažena si med ženami
i blažen je sad utrobe tvoje,
Jezuš.
Sveta Marija,
Mati Božja,
moli za nas grišnike
sada i va uri smrti naše. Amen.

Moli za nas, sveta Bogorodica!
Da vridni postanemo obećanja Kristuševoga.

Molimo!
Milost tvoju, prosimo te, Gospodine,
uljij u naše pameti,
da mi, ki jesmo po andjeoskom nazvišćenju
Kristuša, Sina tvojega, utjelovljenje spoznali,
po muki i križu njegovom u diku goristanja zapeljani budemo.
Po istom Kristušu, Gospodinu našem. Amen.

 - na podne se doda
Oče naš za mir i domovina

- na večer se doda
Oče naš za pokojne ili sljedeća molitva:

Molimo za sve pravovjerne pokojne.

Bože,
Stvoritelj i Spasitelj svih vjernikov,
otpusti dušam svojih slug i službenic sve grihe,
da zadobenu po naši pobožni prošnja oprošćenje,
za kim stalno stuguju.
Po Kristušu Gospodinu našem Amen.

Pokoj vjekovječni daruj im Gospodine,
i svitlost vjekovječna neka im sviti,
neka počivaju u miru. Amen.

- svaki večer i jutro
Sveti Jožef,
hranitelj Jezuša Kristuša
i vjerni zaručnjak
Blažene Divice Marije,
moli za nas
i za sve umirajuće ovoga dana/ove noći. [1]

Kraljica neba i zemlje, aleluja

1. Kraljica neba i zemlje, aleluja,
tebi se vas svit raduje. Aleluja.

2. Veseli se, o Marija! Aleluja,
koga si vridno nosila. Aleluja.

3. Kot je rekao, gori se j' stao, aleluja,
na vijeke bude kraljevao. Aleluja.

4. Moli svagdar za nas Boga, aleluja,
Sinka tvoga predragoga. Aleluja.

D.: Raduj se i veseli se, Divica Marija. Aleluja!

Svi: Ar se j' Gospodin zaistinu goristao. Aleluja.

D.: Molimo.

Svi: Bože, ki si po goristanju Sina tvojega Jezuša Kristuša
svit razveselio dopusti, prosimo te, da po njegovoj Materi,
Divici Mariji dostignemo radosti vječnoga života.
Po istom Kristušu Gospodinu našem. Amen.

Sveti očenaši

- radosne skrovnosti se molu u vrimenu od adventa do korizme, odnosno na pandiljke i četvrtke

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam pravu vjeru povekšaj.
b) Ki nam tvrdo ufanje okripi.
c) Ki nam svršenu ljubav važgi.

1. Koga si, Divica, po Duhu Svetom prijela.
2. Koga si, Divica, Elizabetu pohodeć nosila.
3. Koga si, Divica, u Betlehemu rodila.
4. Koga si, Divica, u crikvi prikazala.
5 Koga si, Divica, u crikvi našla.

- žalosne skrovnosti se molu u vrimenu u korizmi, odnosno na utorke i petke

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam razum rasviti.
b) Ki nam pamet okripi
c) Ki nam volju poboljšaj.

1. Ki je za nas krvavi pot točio.
2. Ki je za nas bičevan.
3. Ki je za nas trnjem korunjen.
4. Ki je za nas križ nosio.
5. Ki je za nas križevan.

- odičene skrovnosti se molu u vazmenoj dobi, odnosno na srijede i subote

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam mišljenja ravnaj.
b) Ki nam riči vladaj.
c) Ki nam čine peljaj.

1. Ki se je od mrtvih goristao.
2. Ki je u nebesa stupio.
3. Ki je nam Duha Svetoga poslao.
4. Ki je tebe, Divica, u nebesa prijeo.
5. Ki je tebe, Divica, u nebesi korunio.

- slavopune skrovnosti se molu od Duhov do adventa odnosno na pandiljke i četvrtke [Trostreiche Geheimnisse]

Vjera Božja
Oče naš
Zdrava Marija

a) Ki nam vjeru povekšaj.
b) Ki nam ufanje okripi.
c) Ki nam ljubav važgi.

1. Ki vlada i kraljuje.
2. Ki živi i djeluje u svojoj Crikvi.
3. Ki će priti u slavi.
4. Ki će suditi žive i mrtve.
5. Ki će sve savršiti.

Slika: splendor

O razlozima

U Corrispondenzi Romani je jučer objavljen sljedeći članak R. de Matteija o smjeni kard. Burkea, prema riječima pape Benedikta XVI., velikog kardinala:

"Papa kao vrhovni pastir sveopće Crkve ima puno pravo otpustiti iz službe kojeg biskupa ili kardinala, pa bio taj i značajan. Slavan je bio slučaj L. kard. Billota (1846.-1931.), jednoga od vodećih teologa XX. st., kojega je sveti Pio X. 1911. kreirao kardinalom. Taj je 13. rujna 1927. vratio kardinalski biret Piju XI. s kojim je upao u konflikt zbog 'Action Française', i završio život kao jednostavni isusovac u rezidenciji svog reda u Galloru. 

Drugi eklatantni slučaj je onaj J. kard. Mindszentyja kojega je Pavao VI. zbog njegove opozicije vatikanskoj 'istočnoj politici', smijenio s položaja nadbiskupa ostrogonskog i primasa Ugarske. Zadnjih je godina bilo smijenjeno mnogo biskupa jer su bili upleteni u financijske ili ćudoredne skandale. Međutim, dok nitko ne može Vrhovnom Svećeniku odreći pravo da smijeni svakog prelata iz razloga za koje smatra da su na mjestu, isto tako nitko ne može vjernicima oduzeti pravo koje imaju kao razumna bića, i prije nego krštenici, da se pitaju o razlozima tih smjena, posebno ako nisu eksplicitno proglašene. 

To objašnjava zgranutost mnogih katolika pred viješću koju je službeno priopćio vatikanski Tiskovni ured 8. studenog, o premještaju R. L. kard. Burkea sa službe prefekta Apostolske signature na službu kardinala zaštitnika Malteškog reda. Naime, kad se premještaj, kao u ovom slučaju, tiče jednoga još relativno mladoga kardinala (66 godina) koji s mjesta najveće važnosti odlazi na puku počasnu dužnost, ako se i ne slijedi diskutabilno načelo 'promoveatur ut amoveatur', očito se radi o javnoj kaznenoj mjeri. U tom je slučaju dopušteno pitati se za narav optužaba protiv toga prelata. Kardinal Burke je svoje zadaće prefekta Vrhovnog sudišta ispunio na krajnje pohvalan način. Svi ga cijene kao istaknutoga crkvenog pravnika i čovjeka dubokog duhovnoga nutarnjeg života. Ne najmanje važno, nedavno ga je Benedikt XVI. opisao kao 'velikoga kardinala'. U čemu je njegova krivnja?

Oni koji prate Vatikan, ljudi različitih usmjerenja, jasno su odgovorili na to pitanje. Prema njima, kardinal Burke bi bio kriv zato što je 'prekonzervativan' i ne slaže se s papom Franjom. Nakon nesretnoga izvještaja kard. Kaspera na Izvanrednom kardinalskom konzistoriju, 20. veljače 2014., američki se kardinal zauzeo objavljivanjem jedne knjige u kojoj su na pristojan način petorica vodećih kardinala i drugih stručnjaka iznijela svoju zadršku prema novoj vatikanskoj liniji koja otvara mogućnost da se razvedenima i ponovo civilno vjenčanima osigura pričest i da se priznaju izvanbračna partnerstva. 

Biskupska sinoda u listopadu je potvrdila zabrinutost kardinalâ kad su na razini pravovjerja najopasnije teze bile prihvaćene u sažetak radova koji je prethodio zaključnom izvještaju. Jedino je uvjerljivo mišljenje to da je Papa glavu kardinala Burkea na pladnju dao kardinalu Kasperu, a preko njega kardinalu Lehmannu, bivšem predsjedniku Njemačke biskupske konferencije. Općepoznato je, barem u Njemačkoj, da konce njemačkog protivljenja Rimu iza kulisa još uvijek vuče Lehmann, učenik K. Rahnera. Otac Ralph Wiltgen je u svojoj knjizi 'Rajna utječe u Tiber' objasnio ulogu koju je Rahner od prvoga trenutka zauzimao na II. vatikanskom koncilu, otkad su europske biskupske konferencije počele igrati odlučujuću ulogu. 

Biskupskim su konferencijama dominirali teologijski periti, a kako je među njima bila najmoćnija Njemačka biskupska konferencija, njenom je vodećem teologu, isusovcu K. Rahneru, pripala odlučujuća uloga. Otac Wiltgen je snagu progresističkog lobija, 'Europske alijanse', kako ju je nazvao, sažeo kako slijedi: 'Budući da je pozicije biskupa njemačkog jezika redovito preuzimala europska alijansa, a da je pozicije alijanse Koncil općenito prihvaćao, dostajalo je da jednom jedinom teologu uspije da njegove ideje preuzmu biskupi njemačkog jezika, da ih tako Koncil učini svojima. Postojao je takav teolog. Bio je to o. K. Rahner, Družbe Isusove.'

Pedeset godina nakon II. vatikanskog koncila još uvijek Rahnerova sjena pokriva Katoličku Crkvu i izražava se, primjerice, u prohomoseksualnim pozicijama nekih njegovih učenika koji su mlađi od Lehmana i Kaspera; poput nadbiskupa minhensko-frajsinškog R. kard. Marxa i nadbiskupa Chietija i Vasta B. Fortea.

Papa Franjo se izjasnio protiv obaju smjerova, kako progresizma tako tradicionalizma, a da nije objasnio što bi obuhvaćali ti pojmovi. Međutim, iako se na riječima distancirao od oba danas u Crkvi suprotstavljena pola, djelima je ipak pokazao veliko razumijevanje za 'progresizam', dok je na ono što naziva 'tradicionalizmom' pustio sjekiru. Smjena kard. Burkea primjer je značenja usporedivoga sa sadašnjim razaranjem franjevaca Bezgrješne. 

Mnogi su projekt uništenja toga reda pripisivali kard. Brazu de Avizu, no danas je jasno svima da se papa Franjo potpuno slaže s tom odlukom. Ne radi se tu o tradicionalnoj misi koju niti kard. Burke niti franjevci Bezgrješne ne celebriraju kao isključivi oblik, nego o njihovu nekonformističnom držanju prema danas prevladavajućoj crkvenoj politici.

S druge se strane Papa na veliko bavi predstavnicima tzv. 'narodnih pokreta' ultramarksističkog usmjerenja koji su se od 27. do 29. listopada bili okupili u Rimu te je još P. d'Orsa, heterodoksnog svećenika, imenovao konzultorom Papinskog vijeća za kulturu. Postavlja se pitanje kakve će biti posljedice takve politike kad se pomisli na dva načela: 1.) filozofijsko načelo heterogeneze ciljeva prema kojemu određeni čini proizvode učinke suprotne od namjeravanih i 2.) teologijsko načelo djelovanja Providnosti u povijesti po kojemu prema riječima sv. Pavla, 'omnia cooperantur in bonum' (Rim 8, 28)- sve u planu Božjem vodi k dobru.

Slučaj Burke i slučaj franjevaca Bezgrješne kao i (na jednoj drugoj razini) slučaj Piova bratstva, samo su znaci jedne proširene slaboće zbog koje se Crkva čini poput broda prepuštena slučaju. No, sve i kad ne bi bilo Piova bratstva, kad bi franjevci Bezgrješne bili ukinuti ili 'preodgojeni', a kard. Burke ušutkan, crkvena kriza ne bi prestala biti manje teška. Gospodin je obećao da Petrova barka nikada neće potonuti ne zahvaljujući sposobnosti kormilara, nego zbog božanske pomoći Crkvi koja- može se reći- živi usred oluja, ali ne dopušta da je potope valovi (Mt 8, 23-27; Mk 4, 35-41; Lk 8, 22-25).

Katolički se vjernici ne daju obeshrabriti: oni zbijaju redove, usmjeravaju pogled na vječni, nepromjenjivi crkveni nauk, traže ojačanje u sakramentima, dalje mole i djeluju u čvrstom uvjerenju da u povijesti Crkve, kao i u ljudskom životu, Gospodin intervenira kad se sve čini izgubljenim. Ono što se od nas očekuje nije rezignirana pasivnost, nego pouzdana borba u uvjerenosti u pobjedu. 

A, glede kard. Burke, usuđujemo se- također s pogledom na nove kušnje koje ga sigurno očekuju- ponoviti riječi koje je prof. P. Corrêa de Oliveira 10. veljače 1974. uputio kard. Mindszentyju kad su 'najsvetije ruke svijeta potresle stup i slomljena ga bacile na tlo'; 'ako je nadbiskup i srušen i izgubio svoju dijecezu, njegov moralni lik dobrog pastira koji daje svoj život za svoje ovce, narastao je do zvijezda.' [citat u originalu na: accionfamilia.org]"

Izvor: CORRISPONDENZA ROMANA, Katholisches.info, RORATE CÆLI
Slika: CORRISPONDENZA ROMANA

Samostan šutnje

Slika koja se ovih dana nalazi u zaglavlju bloga Rorate caeli podsjeća na dvije velike trapističke obljetnice; 350 godina od početka trapističke obnove i 200 godina od ponovnog utemeljenja opatije La Trappe. 

Na stranici opatije iz Mariawalda nalazi se jedan članak izvjesnog dr. F. Meeringa iz časopisa Gartenlaube od 5. svibnja 1932., u kojem na popularan način za čitatelje predstavlja trapiste. Časopis je na tavanu svoje majke pronašao jedan gospodin koji ga je poslao u Mariawald. Pisac govori o cistercitskim pravilima; to su zapravo posebne konstitucije koje proizlaze iz temeljnih dokumenata s početaka reda, a pravilo u pravom smislu riječi je ono sv. Benedikta.  Od tada se mnogo toga promijenilo, ali još uvijek među cistercitima postoje obnoviteljska nastojanja. Tako dva cistercitska samostana- jedan strogoga, a drugi općeg opsluživanja- od pontifikata nekoć slavno vladajućeg pape Benedikta XVI., nastoje oko obnove svoje stare litugije i koludarskog života.

Samostan šutnje

Napisao: dr. F. Meering

(iz časopisa 'Gartenlaube' od 5. svibnja 1932.)

strogo redovničko pravilo propisuje da se monasi s rada u polju vraćaju jedan iza drugoga

Po strani od dnevne buke, od velikih zbivanja i prevrata našega vremena, održao se jedan svijet koji si je za jedini cilj postavio rad i razmatranje, koji bez stremljenja za vanjskim uspjehom provodi svoje dane u tišini i povučenosti. Među starim redovničkim ustanovama posebno su kod cistercita, velikih kulturnih nositelja i kolonizatora, trapisti ti koji prema starom cistercitskom pravilu iz 1098. u brojnim samostanima vode javnosti skriven, ali radišan život.

Trapisti su nastali kao jedan od mnogih obnoviteljskih pokreta samostanskog života nakon propadanja i površnosti na izmaku srednjovjekovlja i početku novovjekovlja. Htjeli su povratak izvornom cistercitskom životu koji je vrlo strog i zahtijeva veliku žrtvu, ali zato osigurava koludarski život neometan svim vanjskim utjecajima. Temeljna su pravila cistercita kod trapista pronašla nov i čvrst oblik. Morao je doći jedan svjetovnjak da se ponovo uvede to staro 'opsluživanje' koje se mnogima moglo činiti neshvatljivim i jedva podnošljivim za jedan ljudski život. Francuski plemić Ivan Le Bouthillier de Rance stupio je 1664. nakon raspuštenoga i uspješnoga dvorskog života u opatiju La Trappe, čiji su mu prihodi pripadali prema posebnom pravu onih vremena. Darovao je sav svoj imetak, potpuno se povukao i onda sa sve većom skupinom istomišljenika ponovo uveo stara pravila. Iznenađujuće, popularnost samostana La Trappe postajala je sve veća. Težnja i čežnja za askezom još nisu bili izumrli, nego su upravo nakon vremenâ površnosti i pustošenja tražili nova mjesta na kojima bi se mogli živjeti. Pojedine su odredbe kao konačne uvedene tek nakon pomnog ispitivanja i sakupljenih iskustava. Morala se najprije dokazati njihova korisnost za život monaha. Usprkos raznim smetnjama, trapisti su se do danas održali s mnogobrojnih filijalama i tisućama članova. I tamo gdje su bili protjerani, primjerice u Francuskoj, godinama nakon toga su ponovo naišli na gostoljubivo prihvaćanje. U novije su se vrijeme u većoj mjeri okrenuli misijama. Njemačka danas ima samo još jednu veću samostansku filijalu u prioratu Mariawald u Eifelu, jer je veća njemačka opatija Oelenberg u Elzasu nakon zaključenja mira pripala Francuskoj.

u bravariji se odrađuju razni popravci

Kruže mnoge neobične priče o redu koji se dijeli na koriste i laike tj. korske koludre i braću konverze. Koristi su odjeveni u bijelo, a braća u smeđe.

Pretpostavka da trapisti spavaju u vlastitom mrtvačkom kovčegu, temelji se na pogrješnom shvaćanju da se pokapaju nakon svoje smrti u jednostavnom kovčegu u kojem čuvaju svoje dnevno ruho. Dan je vrlo strogo podijeljen, a počinje noću u 2 sata čitanjima, molitvama i pjevanjem. Tomu se kasnije pridružuje misa i od 6.30 sati rad i pouka. Slijede svečana misa i pobožne vježbe do ručka koji je u 11, a u vrijeme posta u 12 sati. Samo vrijeme posta traje vrlo dugo, od 14. rujna do Uskrsa. Poslijepodnevno vrijeme omogućuje slobodu za studij i praktični rad. Zatim slijedi Večernja pa skromna večera u 18 sati. Prije samog noćnog mira koji je ljeti počinje u 20 sati, a zimi u 19, još je Povečerje i ispit savjesti. Dakle, život strogo teče između uglavnom tjelesnog rada i molitve. Velika se vrijednost polaže na to da svi članovi, također korski koludri, sudjeluju baš u tjelesnom radu. Samopožrtvovan život se vidi i iz skromnosti obroka. Tako je zabranjeno svako uživanje mesa, masti, ribe i vina, a zdravima su i jaja zabranjena. Ručak se sastoji od tanjura juhe, zdjelice povrća, komada kruha, pola litre razblaženog piva i nešto voća. Jednako je tako skromna i večera.

skromni se obrok trapista sastoji od juhe, povrća, krumpira, kupe piva. Vilica i žlica su drvene, posuđe kositreno, kupa glinena

Jedna od najtežih zapovijedi trapista je vječna šutnja. Ako je potrebno sporazumijevanje, npr. kod praktičnog posla, događa se putem znakovnog jezika.

Unutar samostanske zajednice sve poslove obavljaju sami, tako da samostan predstavlja zatvoreni gospodarski krug. Stočarstvo i siranu je Red doveo do posebnog ugleda. 

Naše fotografije iz mariawaldskog samostana u Eifelu omogućuju predodžbu jednostavnog dnevnog posla koludara. Život ukućana teče između razmatranja, molitve i rada. 

Tko je jedanput, dolazeći posjetiti samostan preko eifelskih brda, proboravio kratko vrijeme u njegovoj okolici, neće zaboraviti jak dojam koji mu bez patetike i bez riječi dolazi od tih zidova i odlazi u svakodnevicu kao nježna i tiha uspomena. 

koludri za berbe voća

Tko pita za djelovanje Reda, za njegovo šire značenje; tko si ne može objasniti taj skromni, gotovo tvrdi i oštri život, tomu ne vrijedi ponuditi odgovor iz jednoga dana koji prikazuje njihov život. Neće mu dostajati odgovor da trapisti manje rade na znanstvenom području, ali da mogu pokazati ovaj ili onaj uspjeh u poljodjelstvu. Njihov se život mora motriti iz uvida čovjeka koji vjeruje, s onu stranu svih konfesionalnih granica. Sve što trapist čini, zbiva se iz svijesti i spoznaje da se pokora, molitva, odricanje i rad, dakle jedno samožrtvovanje osobnosti u oskudnim uvjetima- može se reći u anonimnosti samostanskih zidova- obavlja za dobro i boljitak ne samo vlastitog pročišćenja, za postizanje boljeg razumijevanja života i svijeta, nego u konačnici također da se otkloni nevolja i zlo koje se svakog dana i sata zbiva u svijetu. Tu je pored sve koncentracije na božansko veza koju svjetovni ljudi razumiju i instinktivno osjećaju.

znakovni razgovor između korskog novaka i voditelja praonice

Teret koji obilježava taj život u takvom jednostavnom okruženju sa svim odricanjima, sami su izabrali, podnosi se slobodnom odlukom. Zato trapist u ispunjenju svojih zadaća može uspjeti samo onda kada veličina njegove ljudskosti raste sa slobodnom spoznajom i prihvaćanjem svih teškoća i askeze koje mu pravilo propisuje. To u jednakoj mjeri vrijedi i za druge redove, npr. kartuzijance. Pobjeda nad mnogostrukim ciljevima i željama srca, sjetila i duha preko velike i uređene stege, može samo onda postići pravi učinak ako proizlazi iz iskrena srca. To je u nekom smislu svrha života uopće koju svatko za se nastoji postići, pa bio mu put usto bitno teži ako ga se hvata i smeta mu sve ono što mimoilazi ove samostanske zidove.

prije ulaska u refektorij stanari samostana po starom običaju posvećenom vodom ovlaže dva prsta

Izvor i slike: kloster-mariawald.de

Promijeniti paradigme

Talijanski redovnički poglavari su se od 3. do 7. studenog 2014. bili okupili na LIV. generalnoj skupštini svoje konferencije. Tema je bila "Misija Crkve i posvećeni život. Čitanje pobudnice 'Evangelii gaudium'". Raspravljali su o tomu kako opet oživjeti redovnički život i izvući se iz krize podmlatka.

Čulo se puno fraza o izlaženju, otvorenosti, nadvladavanju straha od onoga što je različito i sl. Govorio je zamjenik spornoga priora monaške zajednice iz Bosea E. Bianchija- za učenje potonjega je bivši rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta msgr. A. Livi, 2012. rekao da je "samo nominalno kršćanski, a zapravo ateistički humanizam"- zatim tajnik Kongregacije za redovnike, pa kamaldulac pripadnik Bolonjske škole i profesor na Urbanijani.

Istaknuto je mjesto imao Papin pouzdanik biskup Galantino koji je postao poznat po kritici bezizražajnih lica onih koji mole pred klinikama za pobačaje. Rekao je da se redovnički život danas nalazi "u vremenu preokreta, novog pozicioniranja, štoviše novog utemeljenja [rifondazione]". Jer više nije riječ samo o tomu da se taj život "prilagodi ili jednostavno samo posadašnji. Potrebno je čak promijeniti same paradigme redovničkog života ako se hoće započeti autentičan proces promjene." 

Gospođa L. Scrosati je na stranici Libertà e Persona pretražila ključne riječi iz biskupova izlaganja. Prema njima, niti jedanput se u tom procesu promjene paradigme ne pojavljuju pojmovi kao što su grijeh, mrtvljenje, pokora, molitva, askeza, Marija. Međutim, sedamnaest se puta javlja papa Franjo, po šest puta izaći i periferija, četiri puta slušati... 

Prema biskupu su pravi problem redovničkog života "redovnici koji se trude doslovno slijediti svoje pravilo; lakovjernost i ekscesivno minuciozan jezik". 

Moglo se čuti i famoznog Volpija u svojstvu generalnog tajnika te konferencije koji bi umjesto o tomu kako oživjeti redovništvo, "bolje mogao referirati kako uništiti cvatući red koji nije znao za nedostatak podmlatka niti je bio u krizi". Misli se, naravno, na franjevce Bezgrješne. (Katholisches.info)

Traži se drugačiji tip redovnika i svećenika. Takvih koji se ne boje iznenađenja. Među te bi svakako spadao novi savjetnik u Papinskom vijeću za kulturu. Papa Franjo je na to mjesto 1. srpnja 2014. odabrao pisca i madridskog svećenika oca P. d'Orsa. Sâm sebe u intervjuu za La Repubblicu, koja je u međuvremenu postala važno crkveno glasilo, opisuje kao "erotičnoga, mističnoga i čudnoga [comico]".

Život mu je bio "pun ljubavnih veza, lektire i putovanja, također nemara". To mu je pomoglo kad je otkrio svoje zvanje s 27 godina jer "poznavati ljudsku ljubav pomaže boljem upoznavanju božanske ljubavi".

"Prvenstveno je o. d'Orsu 'neprimjereno' crkveno shvaćanje kulture. U usporedbi s visokom kulturom, to je razumijevanje roba B klase. Treba se prilagoditi prestati htjeti biti 'alternativa', već živjeti kršćanstvo u 'dijalogu' sa svijetom. 

- Svećenici koji žive sa ženom su bolji: 'Vrijeme je došlo'

Napisao je više romana i vrijedi za 'najnjemačkijega' među živim španjolskim piscima. U jednom od njegovih romana Slovakinja, glavni lik, ide u krevet sa svim velikim piscima XX. stoljeća. Otac d'Ors u intervjuu kaže da svećenik živi bolje sa ženom uza se. Zašto? 'Zato što je u međuvremenu sazrijelo vrijeme'. No, to je samo 'osobno mišljenje'."

U Papinskom se vijeću za kulturu o ženidbi svećenika neće razgovarati. Međutim, prema njemu, na sljedećem plenarnom zasjedanju 2015., razgovarat će se o ženskom svećeništvu. On će i sâm sudjelovati te je "apsolutno za". Još dodaje: "I ja nisam sâm".

"Izdao je i neke knjige iz publicistike, među kojima uspješnicu 'Životopis šutnje' u kojoj smatra da bi svatko od života 'trebao stvoriti umjetničko djelo'. Čini se da je posve u skladu s tom premisom njegova temeljna orijentacija: 'Važan kriterij za određivanje duhovne vitalnosti osobe je njena spremnost na promjene. Suprotstavljati se životu je grijeh jer je život neprestani razvoj'; potpuno prema starogrčkom 'pantha rei'.

- Dati se 'ponijeti životom'- 'Da nisam kršćanin, bio bih budist'

D'Ors je izložio 'novi oblik' askeze. Zastarjelo je graditi život na čvrstoj stijeni, jer se i na živom pijesku dade izvrsno živjeti 'autentična duhovna vitalnost'. Kiše, divlje rijeke, vjetrovi i oluje nisu nikakv problem, jer čovjek si mora dopustiti da ga 'ponese život'.

O tomu novi konzultor Papinskog vijeća već godinama drži tečajeve. Za sudjelovanje nije uvjet nikakva duhovna formacija ili vjerska pripadnost iako tečaj polazi prvenstveno od kršćanske tradicije i 'u drugom redu' od zen-budizma. Prikladno tomu je u jednom ranijem intervjuu izjavio: 'Da nisam kršćanin, bio bih budist'.

Na pitanje 'La Repubblice' kako najbolje ispratiti čovjeka kod umiranja, d'Ors odgovara: 'Slušati ga i gotovo, zaboravljajući sebe što je i najteže'.

NBQ nasuprot tomu dodaje: 'Prije nekoliko dana sam posjetio svoju staru gorsku župu. Župnika nema već godinama, preselio se u nebo. On se bio upravo žrtvovao da bi pohodio bolesne i umiruće te im donosio ljudsku i prije svega sakramentalnu pomoć i utjehu, jer mu je bilo stalo se spase njihove duše.'

- Kako je došlo do kontakta s papom Franjom?

Na pitanje se ne može odgovoriti. Otac Pablo, dotad voditelj kazališne radionice na Madridskom sveučilištu, ne daje uporišta za to. Upitan kako je Papa došao do njega, iznio je samo mišljenje: 'Možda je pitao: 'Tko je najbeznačajniji madridski svećenik?'.

Otac Pablo, unuk slavnog španjolskog kritičara umjetnosti E. d'Orsa, učenik je njemačkog benediktinca o. E. Salmanna. Za svećenika je zaređen 1991. i njegov ga je red poslao u evangelizaciju Hondurasa. Po povratku u Španjolsku postao je sveučilišni dušobrižnik i specijalizirao se u književnim radionicama s težištem na dramaturgiji i teologijskoj estetici u Španjolskoj i Argentini. 

Pomoću svojih kontakata u Njemačkoj upoznao je isusovca F. Jalicsa i s njim osnovao Udruženje prijatelja pustinje, što je također naslov jednog njegova romana. Pustinja znači beskraj. Knjiga ocrtava putovanje kršćanske mistike i zen-budizma. 

[...]"

Izvor: Katholisches.info