nedjelja, kolovoza 14, 2011

Kontrast

Često se čuje da su se i kršćani prvih stoljeća pričešćivali na ruku ili rukama. O toj temi je za Radio Mariju Južnog Tirola govorio msgr. A. Schneider, ORC. Prevedeni tekst nije prijepis intervjua, nego su u njemu navedene samo glavne misli i poneki citati. Međutim, gloria.tv ima snimku jednog ranijeg biskupova razgovora o istoj temi pa možete čuti i druga zapažanja, npr. o današnjem načinu gdje se hostija prima na lijevu ruku, što bi starim ocima bilo zastrašujuće.


"Današnja pričest na ruke nema pracrkvene korijene.

Naglasio je to patrolog msgr. A. Schneider, ORC (50) pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, 19. srpnja na 'Radio Mariji Južnog Tirola'.

Pričest na ruke je nakon II. vatikanskog koncila 'potpuno nanovo' izmišljena- tvrdi biskup.

- Pričest na ruku nema ništa zajedničkoga s ranom Crkvom [podnaslov]

Tvrdnja da pričest na ruku potječe iz prvih stoljeća, povijesno je kriva.

Antička Crkva je prakticirala jedan potpuno drugačiji oblik primanja pričesti.

Tada se čistila ruka prije primanja pričesti i nakon primanja se purificirala.

Nadalje, vjernici bi se duboko sagnuli da Tijelo Gospodinovo u takvom klanjajućem stavu uzmu jezikom iz ruke:

'To je gotovo prije bila pričest na usta, nego pričest na ruku.'

Nakon pričesti bi vjernici morali jezikom polizati ruku da se ne izgube ni najmanje čestice.

Čišćenje je kontrolirao đakon.

Pomoćni biskup komentira: 'Ta skrb i oprez stoje u suprotnosti s ravnodušnošću i nebrigom kojom se danas daje tzv. pričest na ruke.'

Žene u načelu nisu primale pričest na dlan, nego bi stavile bijeli rubac, jednu vrstu korporala, na dlan.

Zatim bi pričest uzele izravno ustima s toga lanenog rupca.

'To je jedan veliki kontrast prema današnjem obliku pričesti na ruke'- tvrdi msgr. Schneider.

Nikada antički vjernici nisu pričest grabili svojim prstima: 'Takva gesta samopričesti je u Crkvi bila nepoznata.'

- Antička forma podjele pričesti je bila konačno nepraktična [podnaslov]

Tijekom prvih stoljeća Crkva je, 'zasigurno vođena Duhom Svetim', dalje razvila način pričešćivanja.

Msgr. Schneider je objasnio da je Istočna crkva taj korak dovršila već u V. stoljeću, a Zapadna nešto kasnije.

Prijelaz se dogodio širom svijeta, organski, instinktivno i mirno.

Biskup je rekao da je papa sv. Grgur Veliki († 604.) dijelio pričest na usta.

Francuske i španjolske sinode u VIII. i IX. st. kažnjavale su izopćenjem diranje hostije rukom.

'Kad jedna sinoda tako oštro prijeti, tada taj oblik nije tek odnedavno zabranjen.'

- Pričest na ruke potječe od kalvinista [podnaslov]

Prema biskupu, pričest na ruke potječe od nizozemskih kalvinista XVII. st.

Kalvinizam niječe stvarnu prisutnost Kristovu u hostiji.

Takvu pričest rukama nisu prakticirali ni luterani:

'Luterani su donedavno, i do danas još u skandinavskim zemljama, očuvali pričešćivanje klečeći i na usta.'"

Izvor: kreuz.net
Slika: Orbis Catholicus Secundus

subota, kolovoza 13, 2011

Crescendo

Slijedi najnoviji intervju uvijek aktualnog i zanimljivog msgr. N. Buxa u kojem tumači razlog popularnosti klasične mise kod mladih. Vjerojatno nitko neće prijeći preko odlomka o neogalikanizmu, a da mu ne padne na pamet današnja situacija oko povrata benediktinskog samostana.
"- Don Nicola, čak je i 'La Repubblica', koja nipošto nije prijateljska Crkvi, posvetila opširnu reportažu proširenju latinske mise po misalu iz 1962. Nešto se mijenja? Bilanca je nesumnjivo pozitivna. Liturgijska mogućnost koju je Papa omogućio cijeloj Crkvi, doživljava 'crescendo'. Otkad je motuprooprij iz 2007. otvorio tu mogućnost, ona se proširila bez ikakvog nametanja. U međuvremenu je pobijedilo uvjerenje da stari obred nije nikad bio ukinut i da liturgijska reforma nije bila jedna od hitnih stvari II. vatikanskog koncila. Neraspoloženje prema latinskoj misi hranilo se neutemeljenim mišljenjima kao što je, da je svećenik u prvim stoljećima celebrirao prema narodu, a da se tek kasnije okrenuo od naroda. Tvrdnja je potpuno kriva jer svećenik celebrira uvijek prema Gospodinu. - Staru misu vole mladi- nije li to paradoks? Dovoljno je otići, kako to sam činim, na svete mise i konferencije. Ne samo u Italiji, nego se i u inozemstvu stari obred širi upravo među mladeži. Po mojem mišljenju to je stoga što se mladi vjeri približavaju tako što traže osjećaj otajstva, a nalaze ga očito u misi celebriranoj u izvanrednom obliku. Povratak tradicionalnom obredu nipošto nije sekundaran za vjeru. On po jednoj vertikalnoj dimenziji pripomaže susretu s Bogom u svijetu, u kojem je pogled ljudi ponajprije usmjeren na sebe same i na materijalnu dimenziju egzistencije, pa je u tom smislu izazvao neku vrstu spasonosne duhovne zaraze. - Prije nekoliko mjesci je Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' objavilo naputak za provedbu motuproprija. Neki govore o nekoj vrsti opomene biskupima da iziđu ususret molbama vjernika. Radi se o prijevodu motuproprija u konkretne upute. Veliki dio biskupa koji je u početku bio zbunjen, sada može raditi u pravom smjeru. Instrukcija ohrabruje biskupe da odgovore zamolbama vjernika koji žele staru misu, koju svi trebaju držati osobitim blagom rimske liturgije. - Nije tajna da neki episkopati tu odluku nisu cijenili i da su je pokušavali spriječiti svim sredstvima, ponašajući se upravo kao pobunjenici protiv Pape. Nesumnjivo postoji jedan oblik puzajućeg neogalikanizma prema kojem neki dijelovi Crkve misle da su sami sebi dovoljni i neovisni o Rimu. Ali onaj tko tako misli, nije katolik. Biskupi neposlušni Papi sami sebe stavljaju u situaciju u kojoj više ne mogu zahtijevati da im svećenici i vjernici budu poslušni. - U Crkvi je oduvijek vrijedilo: 'lex orandi lex credendi'. Liturgija je neraskidivo vezana za teologiju. Papa je kao orijentir u svoje učiteljstvo usidrio kontinuitet s tradicijom. Jedna jaka gesta u tom smislu je bilo povlačenje izopćenja lefebvristima. Što mislite o tomu? Mislim da je to bila gesta velike ljubavi. Lako je prekinuti jedinstvo (comunio), a teško ga je ponovo uspostaviti. Naprotiv Krist želi da budemo jedno. To za nas mora biti imperativ. Papino djelovanje čini vidljivim njegovu strpljivost. S druge strane kad tomu ne bi bilo tako, doživjeli bismo paradoks: dok se tako jako postulira dijalog s nekatolicima, čak s nekršćanima, kako bi se moglo zbog pristranosti odbaciti ideju da se ponovo ujedinimo s onima koji imaju istu vjeru? Sâm Benedikt XVI. je jednom prilikom umjesno citirao poslanicu sv. Pavla apostola Galaćanima: 'Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete.' (Gal 5,15) Sadašnja drama Crkve je ekskluzivizam onih koji se nazivaju ekumenistima. - Govori se o politici i vrijednostima. O 'moralnom pitanju' govore mnogi stranački čelnici... I ja puno čujem o potrebi 'etičkog kodeksa' za stranke. Što se tu misli pod etikom, ne precizira se pobliže. Mogu li ljudi sami odlučivati što je dobro ili loše? Umjesto toga treba se vratiti k Deset zapovijedi Božjih, jedinom pravom etičkom kodeksu koji dolazi od Boga." Izvor: katholisches.info, papalepapale.com Slika: Acción Litúrgica

petak, kolovoza 12, 2011

Odgovoreno

"Ni ubuduće neće biti ministrantica u izvanrednom obliku rimskog obreda. Ministrantice u ovom obliku katoličke liturgije nisu dopuštene, priopćilo je nadležno Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' u pismu od 19. svibnja 2011. Pismo je sastavljeno na engleskom jeziku i nosi potpis tajnika Povjerenstva, msgr. G. Pozza. Prelat se poziva u pismu na paragraf 28 nedavno objavljenog naputka 'Universae Ecclesiae', gdje stoji: '28. Nadalje, snagom svoga karaktera posebnog prava, u okviru vlastitog područja, motuproprij 'Summorum Pontificum' ukida one zakonske odredbe, povezane sa svetim obredima, promulgirane nakon 1962. pa nadalje, i nespojive s rubrikama liturgijskih knjiga na snazi 1962.'

Iz toga razloga 'okružnica Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu iz 1994. [usp. 'Notitiae' 30 [1994] 333-335] koja dopušta ministrantice, ne primjenjuje se na izvanredni oblik', objašnjava tajnik Povjerenstva."

Izvor: kathnews.de
Slika: WDTPRS

nedjelja, kolovoza 07, 2011

Znak klanjanja

Među lijepim i važnim vijestima iz Tomina novog posta I lijepo i ružno, izabrao sam ovu lijepu novost:


"Kardinal A. Cañizares Llovera je u Katoličkoj crkvi odgovoran za provedbu liturgijskih smjernica Benedikta XVI. Španjolca je vladajući prvosvećenik 2008. pozvao u Rim i postavio za prefekta Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu.

U intervjuu za španjolsku agenciju 'ACI Prensa' kurijalni kardinal se izjasnio o pitanju primanja pričesti; predložio je katolicima da se pričešćuju klečeći, na jezik.

Kongregacija koju vodi priprema jedan dokument koji predviđa pričest klečeći i na jezik kao dostojanstven i prikladan oblik pričešćivanja kakav je papa Benedikt XVI. ponovo uveo u papinskim liturgijama. O tom izvješćuje Messainlatino.it.

Na pitanje što bi odgovorio, trebaju li se vjernici pričešćivati na ruku ili na usta, kardinalov je odgovor bio kratak i jednoznačan: 'preporučljivo je da vjernici pričest primaju na usta, klečeći.'

Na potpitanje je objasnio zašto svi koji se pričešćuju kod pape Benedikta XVI. pričest primaju na taj način. Klečeći je stav prikladan izraz, jer je 'pričešćivanje jedan sasvim poseban oblik klanjanja i priznavanja Boga. Radi se o svijesti da se nalazimo u izravnoj Božjoj prisutnosti, da je On došao k nama i da mi nismo dostojni', objašnjava kardinal Cañizares.

Prefekt naglašava da je pričest na taj način 'znak klanjanja koji trebamo povratiti. Mislim da je nužno da se u cijeloj Crkvi sveta pričest prima klečeći.'

O široko rasprostranjenoj praksi od '70.-ih godina, pričešćivanja stojeći, kaže: 'Tko prima svetu pričest stojeći, mora prignuti koljeno ili se duboko nakloniti, što nitko ne radi.'

Papin 'ministar' nadalje govori: 'Kad banaliziramo primanje pričesti, banaliziramo sve. Ne smijemo izgubiti jedan tako značajan trenutak kao što je primanje pričesti, stvarne prisutnosti Krista, Boga koji je ljubav, kako pjevamo u jednoj španjolskoj pjesmi.'

Agencija je upitala kardinala također o 'liturgijskim zloporabama' koje neki provode. Odgovorio je da ih je nužno 'ispraviti prije svega dobrom formacijom- sjemeništaraca, svećenika, kateheta, svih kršćanskih vjernika.'

Ta formacija mora osigurati da se 'celebrira dobro i dostojanstveno u skladu s propisima Crkve jer je to jedini način da se autentično slavi euharistiju.'

Zaključno je objasnio da u međusobno povezanim pitanjima formacije, pravilne i dostojanstvene celebracije liturgije te ispravljanja zloporaba 'mi biskupi nosimo jasnu odgovornost i ne smijemo je zanemariti, jer sve ono što činimo da se euharistija dostojno slavi, služi dostojanstvenom i dobrom sudjelovanju na euharistiji.'"

Izvor: katholisches.info
Slika: Orbis Catholicus Secundus

srijeda, srpnja 13, 2011

O Crux ave, spes unica!

U svibnju prošle godine L'Osservatore Romano je objavio članak o Papinskom povjerenstvu Ecclesia Dei, s popisom redovničkih zajednica i družbi apostolskog života koje mu pripadaju. Među njima se nalaze dvije kongregacije koje danas predstavljam s ono malo podataka koji su dostupni na internetu. Zanimljivo je da su nastale u Africi, a kako im nisu posve dostupne moderne komunikacijske mogućnosti, malo su poznate.

Najprije o utemeljiteljima; to su majka Marija Lidija Stieren, misionarka koja je 1976. osnovala Majke sv. križa, i nekadašnji profesor i dekan na Papinskom ateneju Antonianum, fra Kornelije M. Del Zotto koji je osnovao Misionare sv. križa kao mušku granu ove duhovne obitelji. Od svoga umirovljenja fra Kornelije, učenik i prijatelj pape Ratzingera, živi u tanzanijskoj Pumi, a spominje se 1999. u našim medijima kad je u Rimu predstavljao knjigu sjećanja pokojnog nadbiskupa Frane Franića. Majke su papinsko priznanje dobile 1991., a misionari 2004. Redovnice imaju četiri kuće u Tanzaniji i po jednu u Brazilu i u Münchenu, a redovnici su nazočni u Tanzaniji i u Brazilu.

Bavarka M. L. Stieren rođena je 21. srpnja 1923. u Fürstenfeldbrucku, a odrasla je u Olchingu. Nošena žarom svoga plemenitog srca da širi katoličku vjeru, ušla je u Tutzinšku misijsku benediktinsku kongregaciju, a od 1958. je djelovala u Tanzaniji. Družbu Majki svetog križa osnovala je 1976. sa sjedištem u Pumi. Bitne sastavnice duhovnosti ove redovničke zajednice su pravilo sv. Benedikta, liturgija časova, euharistijsko klanjanje, posveta Bezgrješnom Srcu Marijinu, rad za najsiromašnije, pomoć bolesnima i formacija mladeži.

Partnerstvo s njemačkom župom sv. Martina u Bad Honef Selhofu traje dvadesetak godina. Težište je na osiguranju zdravstvene skrbi, obrazovanju i na navodnjavanju, tako da zajednica u vrijeme suše dnevno hrani i do 5000 ljudi. Sestre su aktivne u obrazovanju stanovnika u gospodarskim i obrtničkim zanimanjima, a posebnu pozornost pri tom posvećuju djeci i mladeži koja su zbog side ostala siročad.

Suradnja s njemačkim liječnicima započela je kad je jedan kirurg naišao na misijsku postaju majke Marije Lidije, i za afričke uvjete našao dosta dobro opremljenu bolnicu. Otada njemački liječnici putuju u Pumu i tamo obavljaju operacije i domaćem medicinskom osoblju služe kao instruktori. Također dolaze i električari. Za predodžbu o sjedištu redovnica dovoljno je reći da je udaljenost od zračne luke Kilimandžaro do Pume 470 km, a kako nema pravih cesta za taj su put džipom potrebna dva dana.

Majka M. L. Stieren je umrla 17. travnja 2008. u Pumi. Na sprovod su doputovali i prijatelji iz Njemačke, ali i mjesni dužnosnici, pa čak i predsjednik Tanzanije. Naslijedila ju je majka Melanija koja s fra Kornelijem (na slici) nastavlja voditi ovu vrijednu redovničku zajednicu.

Sastavljeno prema/slike: diebadhonnefer.de, honneftal.de (1, 2), Il Popolo di Pordenone

ponedjeljak, srpnja 04, 2011

Nadvojvoda Oton Habsburški

U ranim jutarnjim satima današnjega dana, umro je u dobi od 98 godina nadvojvoda Oton Habsburški. Osim njegove važne uloge u širim europskim i svjetskim okvirima, zapamtili smo ga kao velikog prijatelja Hrvatske u teškim danima borbe za neovisnost i kasnije, do kraja njegova ovozemaljskog života. Taj njegov angažman prikazuje članak na stranici Vjesnika. Neka mu pomogne zagovor bl. Karla (1, 2) i službenice Božje Zite (1, 2) da mu Gospodin širom otvori vrata svoga Kraljevstva.

[DODATAK, 6. VII. 2011.: a) dodana su točna vremena obredâ, b) čitatelj M. je sastavio rodoslovlje nadvojv. Otona koje se može vidjeti ovdje i c) postoji mogućnost da na ovoj stranici upišete izraze sućuti, također na hrvatskom jeziku. U knjigu žalosti su se već upisali brojni pojedinci i organizacije iz cijeloga svijeta, a ima i Hrvata iz domovine i inozemstva kao i nekih udruga.]

Sprovodne ceremonije će izgledati ovako:

- utorak, 5. srpnja do subote, 9. srpnja: posmrtni ostatci nadvojvode Otona Habsburškog bit će u crkvi Sv. Ulrika u Pöckingu. U crkvi će se održavati euharistijsko klanjanje, a bit će otvorena i noću. Svete mise: srijeda u 16 h, četvrtak u 17 h.

- subota, 9. srpnja: povorka kreće iz crkve sv. Ulrika prema župnoj crkvi sv. Pija u Pöckingu gdje će u 14 h biti rekvijem; glavni celebrant bit će dijecezanski biskup dr. Konrad Zdarsa.

- ponedjeljak, 11. srpnja: rekvijem u Teatinskoj crkvi u Münchenu u 10 h, glavni celebrant: nadbiskup dr. Rainhard kard. Marx. Na Odeonplatzu molitva kard. Marxa i ispraćaj uz Bayerische Gebirgsschützen i Tiroler Schützenkompanien. Primanje kod bavarskog ministra predsjednika u Carskoj dvorani rezidencije.

- utorak, 12. srpnja: Dolazak u Mariazell u 17 h, molitva presvetog ružarija u 18 h. Posmrtni ostatci nadvojvode Otona i nadvojvotkinje Regine bit će izloženi u hodočasničkoj Bazilici Mariazell gdje su proslavili svoj srebrni i zlatni jubilej braka. Ne treba zaboraviti ni simboliku mjesta jer se tu Blažena Djevica Marija štuje kao Velika Majka Austrije, Velika Gospa Ugarske i Velika Majka Slavenskih Naroda.

- srijeda, 13. srpnja: rekvijem u Bazilici Mariazell u 14 h. Glavni celebrant bit će biskup Graza, dr. Egon Kapellari.

- četvrtak, 14. srpnja i petak, 15. srpnja: ostatci Otona i Regine u Kapucinskoj crkvi, Neuer Markt u Beču.

- subota, 16. srpnja: rekvijem u Stephansdomu u 15 h, glavni celebrant će biti nadbiskup dr. Christoph kard. von Schönborn. Povorka će ići kroz Wiener Innenstadt i pokop u Kapuzinergruft.

- nedjelja, 17. srpnja: u 15 h rekvijem u Budimpešti u Bazilici Sv. Stjepana. Pohrana urne sa srcem nadvojvode Otona u benediktinskoj Teritorijalnoj nadopatiji Sv. Martina u Pannonhalmi.

Sigurno će biti nešto i u hrvatskim gradovima [u zagrebačkoj katedrali, 16. srpnja 2011. u 18 h- IKA]. Na kraju bih preporučio njegovu biografiju koju je 2005. objavila Hrvatska paneuropska unija; S. Baier: "Otto von Habsburg: životopis" i video koji prikazuje ritual na ulazu u kapucinsku kriptu na sprovodu kraljice Zite (od 1:26).

Sastavljeno prema: ottovonhabsburg.org, kath.net
Slika: Wikimedia Commons

srijeda, lipnja 29, 2011

Suradnici radosti

Prije 60 godina, na blagdan sv. apostola Petra i Pavla, svećenicima su postali naš slavno vladajući papa Benedikt XVI. i njegov brat msgr. Georg, uz brojne druge ređenike (film).

Od dvadeset i sedam njemačkih biskupija tu je vijest na svojim internetskim stranicama objavilo njih trinaest (!) (1).

Na sličicu s obavijesti o ređenju i mladoj misi Papa je tada stavio riječi iz 2. Kor. 1, 24: Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti.

Slike: Klosterneuburger Marginalien, Messainlatino.it, Piusbruderschaft.de