I tako dalje

U nedavnom članku A. Soccija spominje se kako su od srpnja 1971. do kraja studenog 1983. u američkim biskupijama na snazi bile Privremene norme kojima se de facto uklonila potreba dviju istovjetnih presuda za postizanje konačne odluke o ništavosti braka. Rezultat je bio da nitko tko je tražio ništavost nije bio odbijen "te se u općoj percepciji taj proces počeo zvati 'katolički razvod'".

Ono što se nakon 1983. nastojalo iskorijeniti, vraća se na velika vrata. Dok se s jedne strane uvjerava da se ne radi ni o kakvom spektakularnom obratu, predsjednik povjerenstva koje je pripremilo novi motuproprij msgr. Pinto napisao je:

"[...] 

u 'Osservatore Romanu' da papa Bergoglio traži od 'biskupâ istinsko i pravo 'obraćenje', promjenu mentaliteta koja ih uvjerava da slijede Kristov poziv'. 

Prema msgr. Pintu 'poziv Kristov, prisutan u njihovu bratu, Rimskom biskupu' bio bi taj da se 's ograničenog broja od nekoliko tisuća ništavosti dospije do neizmjernog broja nesretnih koji bi mogli imati izjavu o ništavosti'.

Nikad se nije čulo da bi Krist htio 'neizmjeran' broj ništavosti. No, sad je jasno da je cilj motuproprija razvod u velikoj mjeri- puno brži, jeftiniji i lakši, nego državni razvod (već ih ima koji pokušavaju dokučiti je li praktičniji razvod preko svećenika).

Do sada- do Benedikta XVI.- pape su uvijek opominjali crkvene sudove jer su bili prepopustljivi u priznavanju ništavosti. S Bergogliom se sve preokrenulo i sad ih se napada iz suprotnog razloga: treba stvoriti masovne 'tvornice' ništavosti.

Zastupnica A. Moretti je u pravu kad trijumfalno kaže da ova 'epohalna reforma' Svetog Oca 'u stopu slijedi zakon o brzom razvodu koji sam predložila Zastupničkom domu'. I naglašava 'zajedničku viziju Crkve i države po tom pitanju'. No, ima još.

RAZVOD

Ovim motuproprijem formulirani su novi razlozi za ništavost- bez ikakve Učiteljske ili bogoslovne osnove- koji 'de facto' preokreću ulogu same Crkve: neće više biti Crkva ta koja mora verificirati izvornu ništavost sakramentalnog braka u Božjim očima, nego riskira postati entitet koji 'de facto' 'raspušta' sakramentalno valjan brak zbog danas izmišljenih razloga. 

Zapravo, u motupropriju- piše De Mattei- 'teorijska potvrda nerazrješivosti braka praćena je u praksi pravom na izjavu ništavosti za svaku propalu bračnu svezu. Dovoljno je u savjesti držati vlastiti brak nevaljanim da ga kao ništavoga prizna i Crkva'.

Eksplozivni naboj nalazi se osobito u čl. 14 'Proceduralnih pravila' gdje se 'nepostojanje vjere' stranaka sugerira kao mogući uzrok hinjenja ili zablude u pristanku, i dakle ništavosti braka. 

Sve do sada je izostanak vjere kao razlog nevaljanosti braka Crkva uvijek isključivala, ograničavala se na uzdizanje naravnoga braka na sakramentalni. 

Benedikt XVI. je protumačio: 'Nerazrješiva veza između muškarca i žene za sakramentalnost ne zahtijeva osobnu vjeru onih koji ulaze u brak; ono što se traži kao nužni minimalni uvjet je nakana učiniti ono što Crkva čini'. [en, nj]

To jest imati nakanu oženiti se. Jasno je da Crkva priznaje mješovite brakove kao sakramentalne, čak i kad je uključen supružnik koji je ateist ili pripada kojoj drugoj religiji; dovoljno je htjeti naravni brak.

Sad se sve preokreće. U skladu s Bergogliovim stilom uporabljen je dvosmisleni oblik kako bi se katolički svijet uvjerio da se nauk nije promijenio.

U 'Avvenireu', 9. rujna 2015., kanonist P. Moneta je izjavio da 'nepostojanje vjere nije uzrok ništavosti ni prije ni sada'. No, u isto vrijeme je msgr. Pinto predstavljajući motuproprij hvalio 'inovaciju pontifikata pape Franje' i govorio o 'sakramentu koji je celebriran bez vjere' što će donijeti 'neizmjeran' broj ništavosti 'zbog evidentnog nedostatka vjere kao mostu do znanja i tako do slobodne volje [nužne] da se dade sakramentalni pristanak'.

To će, nesumnjivo, otvoriti vrata za milijune ništavosti. Milijune! Ma, otkad to za ženidbu treba biti svetac ili imati laureat iz teologije s Gregorijane?

Crkva je kako bi priznala sakramentalni brak uvijek jednostavno pitala za slobodnu odluku za brak, u skladu s karakteristikama naravnog braka. Nadalje, uvijek je naučavala da duhovna dispozicija supružnika (njihova osobna svetost) utječe na plodove sakramenta, no zasigurno ne na njegovu valjanost. 

Sada se sve promijenilo, a među okolnostima koje su širom otvorile mogućnost super-brzog razvoda je 'kratkoća bračnog suživota' ili činjenica da se par vjenčao 'zbog neočekivane ženine trudnoće'. A kakve to veze ima s pristankom?

Taj nevjerojatni popis zapravo završava s 'i tako dalje'. Znači li to da ga svatko može po volji proširiti? Kakav je to zakon? 

Upravo će slabije strane (žene i djeca) biti te koje će platiti cijenu za tu revoluciju u destabiliziranju obitelji koja je već pod teškim napadom svjetovne kulture. 

Sestra Lucija, fatimska vidjelica, rekla je jednoga dana kard. Caffarri: 'Oče, doći će vrijeme kad će Sotonina odlučna bitka s Kristom biti preko braka i obitelji'.

To je to. Ako je ovo čas 'biskupa odjevena u bijelo', bit će patnje za sve (sjećate li se vizije grada u ruševinama?)."

Izvor: Lo Straniero/RORATE CÆLI
Slika: WIKIMEDIA COMMONS