petak, listopada 18, 2013

Novi početak

Prelazak sjevernofrancuske opatije Sv. Pavla iz Wisquesa na tradicionalno benediktinsko opsluživanje i klasičnu svetu misu, ostvario se s 10. na 11. listopada 2013. nakon višemjesečnih priprema koje smo pozorno pratili (1, 2). Događaj nije propustio ni ordinarij Arrasa, msgr. Jaeger, koji je 10. listopada u propovijedi zahvalio dosadašnjim monasima koji su tijekom vremena dirnuli mnoga srca. Spomenuo je i teškoće koje za neke predstavlja taj prelazak, ali ih je pozvao da krenu dalje od svoje suzdržanosti i rezerviranosti te pristupe blagu koje Bog želi ponuditi.

Dok je Fontgombault usprkos poslijekoncilskoj liturgijskoj reformi ostao vjeran drevnom obredu, u Wisquesu su prešli na novus ordo. Budući da je samostanu prijetilo utrnuće zbog starenja članova i izostanka novih zvanja (dvadeset i pet godina nisu imali novaka), preostali benediktinci zamolili su sestrinsku opatiju iz Fontgombaulta da im pomogne u tom kritičnom trenutku, što je ova plodna opatija prihvatila također zbog povijesnih veza dvaju samostana; prvi opat Fontgombaulta, dom Eduard Roux, bio je novak drugog opata Wisquesa, dom Augustina Savatona. Osmorica monaha kojima ta odluka nije bila draga prešla su u druge samostane Benediktinske kongregacije iz Solesmesa. Ostali sada čine novu zajednicu oživljenu s čak trinaestoricom koludara koje je poslao Fontgombault. Među onima koji su ostali je i najstariji od koludara iz Wisquesa, devedeset i jednogodišnji dom P. Dutrieux koji je u tu opatiju ušao 1945. god. Iako tradicionalna liturgija nije ona koju preferira, smatra da je bitno to što će se tu nastaviti monaški život. 

Nakon Večernje je za novog administratora Sv. Pavla postavljen dom J. Pateau, opat Fontgombaulta. Novi prior koludarske zajednice je dom P. Montauzan. Činu su u kapitularnoj dvorani nazočili msgr. Jaeger i opat Solesmesa koji je tu vidio čin milosrđa između dviju kćeri Solesmesa, gdje se kao u obitelji mlađi brinu za starije, a biskup je izrazio zadovoljstvo što nakon ukidanja cistercitske opatije Belval, neće ostati bez još jedne opatije- 'duhovnih pluća' biskupije.

Poljski fotograf Paweł Kula dokumentirao je promjene koje su nastupile u opatiji. Od zadnje koncelebrirane mise s biskupom prema novom misnom redu i raznih stadija preuređenja crkve za uporabu novoj tradicijskoj monaškoj zajednici, što uključuje i pokrajnje oltare, do fotografije prve konventualne klasične mise kao i korske molitve.

Sastavljeno prema: Famille chrétienne, katholisches.info, summorum-pontificum.de

3 komentara:

  1. S vremenom će mnoge opatije upasti u istu krizu zvanja
    (mnogima se kriza uvelike događa) kao što se je dogodilo Abbaye Wisques.
    Onda će doći u istu situaciju: prihvatiti stari misni obred da bi privukli nova zvanja ili zatvoriti opatije, priorate i samostane!!?
    I mnogim mladima u zap. Europi i šire puna je kapa
    razvodnjenoga gemišt-katolicizma koji iza sebe ostavlja
    dekadentne i modernističke redovnike na baterije tipa "Made in 2VK", te površnosti takva diletansko-avangardnog polu-poslanja.
    Ovo je jasan primjer postkoncilskih oluja koji su otpuhali
    skoro sve ono najautentičnije i najvidljivije u Crkvi; duhovna zvanja, obitelj, zajedništvo u Kristu itd.
    Trebao bi veliki 30-litarski lonac pun kave da bi se danima nabrojale "blagodati" II. vat. koncila koji nas je "osviježio" duhom
    modernizma i svim -izmima, a ponajmanje Katekizmom KC!
    Ovako mladi katolici danas razmišljaju kad im predložite
    alternativu sakramentu braka.
    Koješta, nisam uvjeren-a u taj duh. poziv. Sve mi to izgleda beskrvno, izlizano i neuvjerljivo.
    Radije ću se oženiti/udati, te roditi djecu i pokušati autentičnije sa svojom obitelji živjeti kršćansko poslanje!
    Koliko je zvanja umrlo u dušama mladih u ovome modernističkom vremenu a samostani su prazni, fali svećenika itd. Onda se u našoj, odn. Gospodinovoj Katoličkoj Crkvi neki (kojima je poticati zvanja - zadaća) tobože čude zašto mladi ne odgovaraju na Božji zov te vrste.
    Previše je licemjerja po tom pitanju, kao i u ostalim mnogim problemima u Crkvi!
    A gdje je Božanska mudrost, razum, vjera, ljubav...
    Opet mi treba onaj lonac za kavu, te 100 kg kave u špajzu za rezervu.
    Bože, molim te popravljaj sve za nama što smo pokvarili i što svakodnevno kvarimo!
    Ionako Te mnogi katolici doživljavaju kao Servis službu, i ja nisam bolji od ostalih.
    Da mi je Tvoje strpljenje!!?
    DEUS CARITAS EST!

    Augustin

    OdgovoriIzbriši
  2. Ono što je najgore kod gemišt- katolcizma i općenito katolcizma u europi je to da mladi ljudi više ništa ne vide u KC i općenito u kršćanstvu, na osnovu toga profitiraju islamske zajednice useljenika koje na islam preobraćaju veliko mnoštvo kršćana.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemojmo se previše brinuti, dragi prijatelju!
      Moramo sačuvati živce i dostojanstvo Božje djece. Katkad svi izgubimo strpljenje.
      Nije ni čudo kada nam bjelosvjetski hohštapleri i duhovno-intelektualni liliputanci svakodnevno
      serviraju recepte iz svoje kuhinje.
      Lutherova kuharica domaće radinosti!
      U ovome karnevalu ljudske nevjere i instant-duhovnosti ovoga svijeta, u lažnome sjaju olinjalih medija sa mirisom patetike, moramo još čvršće i revnije prionuti uz Krista, koji je taj duh odavno već osudio i pripravio mu stvarnost bezdana.
      Molimo ovako:
      Bože, vrati nam Duh svoje svete tradicije a mi se odričemo svoga modernizma u korist "braće" muslimana i protestanata!
      I na kraju sve obrati i svima udijeli milost pokajanja i spasenja!

      Augustin

      Izbriši