"Nalazim se pred posljednjim dijelom svojega života i ne znam što me očekuje. Ali, znam da ima Božje svjetlosti, da je On uskrsnuo, da je Njegova svjetlost jača od bilo kakve tame, da je Božja dobrota snažnija od bilo kojega zla ovoga svijeta. To mi pomaže sigurno ići dalje. To pomaže nama da idemo dalje, i u ovom času zahvaljujem od srca svima onima koji mi stalno daju da kroz njihovu vjeru osjetim Božji 'da'." Benedikt XVI., 16. IV. 2012. (KTA)
Sretan rođendan!!!
Ova lijepa fotografija podsjetit će vas na nedavni članak o papinskom ruhu.
"Ovih prvih tjedana novoga pontifikata mnogi su ukazivali na Pija V. kao na opravdanje odluke pape Franje da se- kako se čini definitivno- riješi papinskoga ruha. U tom se smislu u svijet širio pogrješan mit prema kojem bi sv. Pio V., dominikanac, i kao papa nastavio nositi svoj bijeli dominikanski habit umjesto purpurne odjeće papâ. Time je, kako cilja taj mit, uveo nešto potpuno novo, bijelu papinsku odjeću, koja je time postala novim tradicionalnim papinskim ruhom. Naglasak je na 'novini' i 'konstruiranoj' tradiciji koje nisu tako stare, iz čega se izvodi zaključak da se naposljetku uvijek sve može nanovo napraviti.
U stvarnosti, upozorava poznati kritičar umjetnosti i kulture F. Colafemina, da je Pio V. jedino odlučio i nakon svoga izbora za papu nadalje nositi ispod papinske odjeće svoj dominikanski habit. To je bio osobni čin pape koji je svijetu ostao skriven. Papa Pavao VI. je nosio cilicij, pokornički pojas, pod svojom papinskom odjećom, što je obznanjeno tek nakon njegove smrti.
Za Pija V.- svetog papu ranog novovjekovlja koji je postao poznatim po misalu nazvanom njegovim imenom i općevrijedećim do liturgijske reforme, a koji se u Crkvu vratio motuproprijem 'Summorum Pontificum'- dodatno nošenje redovničke odjeće bila je njegova opomena samom sebi, kakva se nalazi kod velikih asketa. To je trebalo dominikanca M. Ghislierija, koji je izabran za papu, odnosno Vrhovnog svećenika, trajno podsjećati na njegovu osobnu dimenziju jednostavnog redovničkog svećenika.
- Najstariji izvori ukazuju na bijelu papinsku odjeću
Dakle, bijelo ruho ne potječe od toga pape, nego je znatno starije. Koliko izvori otkrivaju, može ga se dokazati već prije avignonskog sužanjstva. Budući da je već u najstarijem sačuvanom ceremonijalu zabilježeno da je papa odjeven u bijelo i crveno, mora se prihvatiti da ta tradicija seže znatno dublje u prošlost. Najstarije objašnjenje simboličnog sadržaja nalazi se kod biskupa G. Duranda u Rationale Divinorum Officiorum iz 1286.
- Bijelo označuje čistoću i ljubav, a crveno milosrđe
'Hinc est quod summus pontifex cappa rubea exterius semper apparet indutus, cum interius sit indutus candida veste: quia etiam interius candere debet per innocentiam, et charitatem et exterius rubere per compassionem, ut videlicet ostendat se semper paratam ponere animam pro ovibus suis, quia personam gerit illius, qui pro nobis universis rubrum fecit indumentum suum.' (Liber III, Cap. XIX, Nr. 18).
I dalje: 'Tertio imponit albam talarem, ut habeat munditiam carnis perseverantem.' (Liber III, Cap. I, Nr. 3).
Ono što stoji kod Duranda, ponavljaju svi sljedeći ceremonijali, kao 'Liber Pontificalis' Agostina Patrizija Piccolominija s kraja XV. stoljeća. Mnogostruko papinsko ruho, koliko seže spomen, uvijek je predviđalo bijeli talar, isto tako bijelu roketu i kratki ogrtač iz kojega se razvila ona purpurna mozzetta s kapucom koju je papa Franjo odbio nakon svoga izbora. Crvenu boju G. Durand opisuje kao izraz milosrđa i suosjećanja."
U stvarnosti, upozorava poznati kritičar umjetnosti i kulture F. Colafemina, da je Pio V. jedino odlučio i nakon svoga izbora za papu nadalje nositi ispod papinske odjeće svoj dominikanski habit. To je bio osobni čin pape koji je svijetu ostao skriven. Papa Pavao VI. je nosio cilicij, pokornički pojas, pod svojom papinskom odjećom, što je obznanjeno tek nakon njegove smrti.
Za Pija V.- svetog papu ranog novovjekovlja koji je postao poznatim po misalu nazvanom njegovim imenom i općevrijedećim do liturgijske reforme, a koji se u Crkvu vratio motuproprijem 'Summorum Pontificum'- dodatno nošenje redovničke odjeće bila je njegova opomena samom sebi, kakva se nalazi kod velikih asketa. To je trebalo dominikanca M. Ghislierija, koji je izabran za papu, odnosno Vrhovnog svećenika, trajno podsjećati na njegovu osobnu dimenziju jednostavnog redovničkog svećenika.
- Najstariji izvori ukazuju na bijelu papinsku odjeću
Dakle, bijelo ruho ne potječe od toga pape, nego je znatno starije. Koliko izvori otkrivaju, može ga se dokazati već prije avignonskog sužanjstva. Budući da je već u najstarijem sačuvanom ceremonijalu zabilježeno da je papa odjeven u bijelo i crveno, mora se prihvatiti da ta tradicija seže znatno dublje u prošlost. Najstarije objašnjenje simboličnog sadržaja nalazi se kod biskupa G. Duranda u Rationale Divinorum Officiorum iz 1286.
- Bijelo označuje čistoću i ljubav, a crveno milosrđe
'Hinc est quod summus pontifex cappa rubea exterius semper apparet indutus, cum interius sit indutus candida veste: quia etiam interius candere debet per innocentiam, et charitatem et exterius rubere per compassionem, ut videlicet ostendat se semper paratam ponere animam pro ovibus suis, quia personam gerit illius, qui pro nobis universis rubrum fecit indumentum suum.' (Liber III, Cap. XIX, Nr. 18).
I dalje: 'Tertio imponit albam talarem, ut habeat munditiam carnis perseverantem.' (Liber III, Cap. I, Nr. 3).
Ono što stoji kod Duranda, ponavljaju svi sljedeći ceremonijali, kao 'Liber Pontificalis' Agostina Patrizija Piccolominija s kraja XV. stoljeća. Mnogostruko papinsko ruho, koliko seže spomen, uvijek je predviđalo bijeli talar, isto tako bijelu roketu i kratki ogrtač iz kojega se razvila ona purpurna mozzetta s kapucom koju je papa Franjo odbio nakon svoga izbora. Crvenu boju G. Durand opisuje kao izraz milosrđa i suosjećanja."
Izvor: FIDES ET FORMA, katholisches.info
Slika: Orbis Catholicus Secundus
Nema komentara:
Objavi komentar