Mirjam

Na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije prošle godine, biskup Tulse, msgr. E. Slattery, u svojoj je biskupiji uspostavio novu kongregaciju benediktinki otvorenih objema formama rimskog obreda. U obje koriste latinski, a svećenik je usmjeren 'ad Dominum'.

Utemeljiteljica je R. Moss, sada majka Mirjam od Jaganjca Božjega. Rođena je u brooklynskoj židovskoj obitelji koja je čekala dolazak Mesije.

"S trideset i dvije godine je prvi put čula o Židovima koji više ne čekaju Mesiju jer vjeruju da je već došao. 'Naučili su me da su sva žrtvena janjad Staroga zavjeta, iako nisu mogla skinuti grijehe, bila praslike jednoga Jaganjca Božjega, koji je doista bio sposoban da oduzme grijehe svijeta. Nakon što smo prošli kroz cijeli Stari zavjet, pokazali su mi samo jednu rečenicu iz Novoga zavjeta; u kojoj Ivan navješćuje Isusa Krista riječima: 'Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta!' Tada sam spoznala da je Isus bio Mesija za kojim sam tragala.'

Rosalind je put vodio najprije jedinom obliku kršćanstva koji je do tada upoznala; k jednoj evangeličkoj, protestantskoj- usto još protukatoličkoj skupini." Napustila je posao menadžerice, završila protestantsku teologiju i nastojala obratiti i katolike, među kojima je bio i njezin brat David koji se obratio šesnaest godina prije nje. S njim je prvi put bila na svetoj misi. Uskliknula je: "To je sinagoga, ali s Kristom!" Tako je počelo njezino obraćenje; studirala je katoličku vjeru i na Uskrsnoj vigiliji 1995. ušla u Katoličku crkvu. Sestra je pokušavala spasiti brata, a brat sestru. "On je pobijedio", kaže majka Mirjam. Kasnije će reći: "Puno sam puta rekla da je najžidovskija stvar koju jedan Židov može učiniti, ta da postane katolikom. To ne vrijedi samo općenito, nego i u detaljima. Nema ništa što je katoličko, a da nije ukorijenjeno u Starom zavjetu. Naša katolička vjera nije nikla iz ničega, nego iz vjere Abrahamove, Izakove i Jakovljeve. Isto vrijedi i za liturgiju- imamo tabernakul, oltar i svećeništvo u Novom zavjetu; slično kao i u Starom."

U njenom životu kao katolikinje, veliku su ulogu imala djela sv. Franje Saleškog. Iz bratove knjižnice je uzela "Uvod u pobožni život ili Filoteu". "Tada sam najprije razmišljala: 'Zašto bih čitala ovu knjigu? Pa već sam kršćanka devetnaest godina- ne trebam knjigu za početnike. No, ipak sam je pročitala- i otada je ne mogu ostaviti iz ruku. Pročitala sam zatim još devet knjiga sv. Franje Saleškoga koji je svojim spisima, punima najdubljega razumijevanja ljudske naravi i odgovora na sva društvena zla, vratio 72000 kalvina natrag u Crkvu. Molila sam Gospu da mi toga velikog sveca dade kao duhovnog učitelja s neba. Pet dana kasnije mi je netko poklonio "Duhovni boj" Lorenza Scupolija, a na stražnjoj strani korica sam pročitala da je upravo ova knjiga bila ta koju je sv. Franjo Saleški davao svima koji su se povjeravali njegovu duhovnom vodstvu. Gospa je uslišila moju molitvu. Taj me duhovni učitelj odveo k jednom drugom- svetom Benediktu, ocu zapadnoga monaštva, čije će pravilo slijediti Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove."

Rosalind je bila od 1999. do 2008. stalna apologetkinja za "Catholic Answers", redaktorica mnogih katoličkih publikacija i moderatorica emisija na EWTN-u. U kolovozu 2008. slijedila je poziv tadašnjega nadbiskupa St. Louisa, danas R. kard. Burkea, da u njegovoj dijecezi ostvari svoj san o ženskoj redovničkoj kongregaciji koja bi trebala iz kontemplativnoga života prema tradicionalnom uzoru, crpiti snagu za navješćivanje evanđelja u svijetu. Kao osobnu pripremu na utemeljenje provela je novicijat (2009./'10.) kod vizitatinki u Tyringhamu- kontemplativnom redu s papinskom klauzurom kojemu je utemeljitelj sv. Franjo Saleški.

U intervjuu je ispričala i jedan doživljaj koji joj se dogodio davno prije nego što je spoznala da je Krist došao. Kada je kao mlada djevojka prije pedeset godina čitala da su katoličke redovnice dobile dopuštenje da skrate svoje habite (era mini-sukanja iz '60.-ih godina) kaže da ju je to tada "upravo pogodilo na tjelesan način". Zapitala se: "Kako su te žene, koje su, naprotiv, trebale svijet otvoriti utjecaju Božjem, mogle tako podleći utjecaju svijeta?"

Sestre njezine kongregacije nose puni benediktinski habit u javnosti, što je važan dio njihova apostolata- "Mnogi ljudi- i katolici i nekatolici- spontano nas zamole da za njih molimo. Nekima zasuze oči dok nam govore kako im je drago ponovno vidjeti koludrice u habitu. Mi smo znak Božji u svijetu i svatko nam se može slobodno obratiti, a najuzbudljivije je što ljudi vjeruju da im mi na neki način pripadamo. Vjeruju da nam mogu pristupiti, da smo mi tu za njih, da imaju pravo očekivati od nas da molimo za njih, da im pomognemo, da smo Božja ruka za njihove potrebe. To je predivno očekivanje s njihove strane, i mislim, da to tako i treba biti."

Odlazak nadbiskupa Burkea iz St. Louisa u Rim i dolazak novoga nadbiskupa R. J. Carlssona, ljeti 2009., značio je udarac za planove sestre Rosalind. Novi joj je nadbiskup dao do znanja da u njegovoj nadbiskupiji nema mjesta za redovničku zajednicu po njenim predodžbama; neka si potraži drugo mjesto. Zato je odabrala nekolicinu biskupa kojima je odlučila pisati, a prije nego što je poslala pisma, izmolila je za njih devetnicu. Od biskupa Slatteryja je dobila lijep odgovor i poziv da dođe u Tulsu, kamo se s prvim susestrama preselila u ožujku 2011. "Mnogo je onih koji se zanimaju za ulazak u družbu. U svibnju je bilo sedamdeset žena na listi za uži izbor. Otada Mirjam od Jaganjca Božjega provodi puno vremena u pojedinačnim razgovorima kako bi ispitala ta zvanja i dala rastu zajednice siguran temelj."

Nova redovnička zajednica je svim srcem prihvatila primjer Svetog Oca kojim želi obnoviti liturgiju. Onomu što je na početku rečeno o latinskom i usmjerenosti svećenika "ad Dominum" za vrijeme svete mise, treba dodati i da sestre njeguju gregorijanski koral "čiji korijeni leže u bogoslužju Staroga zavjeta. Psalmi se nisu samo čitali, nego i pjevali u javnom bogoslužju, u kojemu je sudjelovao i Isus u djetinjstvu. To pjevanje je dalje razvijeno u Katoličkoj crkvi i konačno postalo onim što danas zovemo gregorijanskim koralom. Čula sam mnoge vrste koralnoga pjevanja, ali ni jedno nije kao gregorijansko.

Papa Benedikt je potaknuo vjernike da se priviknu na taj oblik pjevanja i da ga primjenjuju u liturgiji; mi želimo slijediti taj Papin naputak."

Biskup je primio zavjete majke Mirjam na svetoj misi, 8. rujna 2011. i objavio dekret o ustanovljenju nove zajednice:

"U svako doba i na svakom mjestu, Duh Sveti, Gospodin i Životvorac, djeluje u Tijelu Kristovu da obnavlja i širi različite oblike posvećenog života kojima se Crkva obogaćuje i uprisutnjuje u svijetu.

Počevši sa zvanjem sv. Antuna Egipatskog, oca svakog oblika posvećenog života na Istoku i na Zapadu, te nastavljajući preko karizmi sv. Pahomija, sv. Bazilija, sv. Augustina i sv. Benedikta, te nebrojenih svetih utemeljitelja i utemeljiteljica u svakom stoljeću, Crkva nikada nije bila bez novih i različitih izražaja poziva da se slijedi siromašnoga i djevičanskoga Krista, poslušna do smrti, i to do smrti na križu.

Čak što više, od apostolskih su vremena neudane žene i udovice težile nasljedovati Kći Sionsku, Blaženu Djevicu Mariju, u njenom bezuvjetnom predanju volji Očevoj i sjeni Duha Svetoga. Rekavši svoje 'da' na poruku Gabrijela Arkanđela, Nazaretska Djevica je postala blagoslovljena nad svim ženama, radost Izraela i slava Jeruzalema.

Među ženama koje nastoje nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju i teže danas udjelovati u njenom duhovnom majčinstvu, Kćeri su Marije, Majke Nade Izraelove. Otajstvo Prikazanja Isusova u Hramu svijetli je uzorak njihove crkvene misije svim narodima: Židovima i poganima, mladima i starima, bogatima i siromašnima.

Razmatrajući to otajstvo, one se raduju da je došlo Svjetlo svijeta i primaju Dijete Isusa, Izraelovo Ufanje i Utjehu, iz ruku Njegove Presvete Majke kao što je to učinio Šimun; njihova misija je da pouče druge da isto čine i tako nađu nadu u ovoj dolini suza.

One slušaju Šimunovu proročku izjavu i u njegovim rukama prepoznaju Obećanoga, koji će s oltara križa prinijeti sebe Ocu kao pomirno janje. Stoga su potaknute poduzimati djela kateheze kako bi svi ljudi u svetoj misnoj žrtvi mogli pronaći vrelo spasenja, života i uskrsnuća.

One promatraju Anu, kći Penuelovu, koja je hvalila Boga i govorila o Djetetu svima koji su iščekivali otkupljenje Izraela. Ojačane hrabrošću i gorljivošću svete Ane, one će se posvetiti misijama prema onima 'koji sjede u tmini i sjeni smrtnoj', apostolskim djelima evangelizacije, učvršćivanju obiteljskog života i promicanju katoličke kulture dobrote, ljepote, istine i života.

Nove ustanove posvećenog života su krhki pothvati; moraju s poniznošću i zahvalnošću prihvatiti mudrost prošlih generacija, učiti od nauka i primjera svetaca koji nikad ne zastarjevaju. Hvalevrijedan je i pouzdan instinkt kojim su Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove izabrale ucijepiti svoj nježni izdanak na vjekovito stablo benediktinske tradicije.

Od vremena svete Liobe jedne od evangelizatora Sjeverne Europe u osmom stoljeću, benediktinke misionarke su donosile ljubav prema učenju i želju za Bogom narodima koji su bili u verigama neznanja i idolatrije. U XV. stoljeću je sv. Franjka Rimska u Pravilu sv. Benedikta pronašla snažan poticaj za svoje služenje siromašnima, bolesnima i napuštenima. Od toga vremena su brojne misijske ustanove sestara posvećenih djelima aktivnoga apostolata, u Pravilu sv. Benedikta pronašle jako uporište, potrebno onima koje će kao ponizne službenice raditi u vinogradu Gospodnjem.

Iz toga razloga, zadovoljstvo mi je potvrditi i odobriti Pravilo sv. Benedikta kao temeljni obrazac života Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove. Njihov život će se nadalje ravnati prema Konstitucijama, ovdje priloženima, koje ovime odobravam i objavljujem.

S tm plemenitim ciljem na umu i na veću radost Crkve u Tulsi koja je povjerena mojoj skrbi, ovim dekretom, dakle, uzdižem i uspostavljam Kćeri Marije, Majke Nade Izraelove kao javnu udrugu vjernika, u skladu s kanonom 312, s perspektivom da će kasnije biti priznate kao redovnička ustanova dijecezanskoga prava.

U skladu s gore spomenutim Konstitucijama, imenujem Rosalindu Moss, u redovništvu majku Mirjam od Jaganjca Božjega, prioricom zajednice i odobravam otvorenje njihove rezidencije u Biskupiji Tulsa kao Priorata Gospe Guadalupske.

Dano u Tulsi, godine Gospodnje 2011., 8. rujna, na svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije"

Sastavljeno prema: ncregister.com, vultus.stblogs.org, summorum-pontificum.de, marian.org
Slike: vultus.stblogs.org