Prijevod intervjua s priorom Samostana sv. Benedikta u Nursiji, Cassianom Folsomom o novom apostolatu slavljenja euharistije "in utroque usu":
"Uvažava li ova odluka Drugi vatikanski koncil?
Bilo bi korisno pažljivo čitati koncilski dokument o liturgiji, Sacrosanctum Concilium. U SC 22 stoji: «Pravo na uređivanje liturgije, pridržano je auktoritetu Crkve. Taj auktoritet ima Apostolska Stolica i ako pravo određuje, biskup.» Motuproprij Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. jednostavno potvrđuje to načelo i ozakonjuje uporabu starog obreda pored novoga. Papa Benedikt također naglašava da koncilske dokumente treba tumačiti hermeneutikom kontinuiteta. To je načelo izraženo u dokumentu o liturgiji gdje piše: «...treba se pobrinuti da svaki novi usvojeni oblik na neki način organički izrasta iz već opstojećih oblika» (SC 23). Ovdje zapravo govorimo o legitimnom pluralizmu koji Koncil zagovara: «U stvarima koje se ne tiču vjere ili općega dobra, Crkva ne želi nametnuti rigidnu uniformnost, pa ni u liturgiji» (SC 37). Tako da na svaki način, slavlje mise «in utroque usu» poštuje Drugi vatikanski koncil. Uzimamo oba oblika i idemo u susret drugima, u potrazi za jedinstvom. To je vrlo koncilski pristup.
Ne znači li to vraćanje sata unatrag?
Naprotiv, vjerujem da je samostan sa «utriusque usus» orijentiran prema budućnosti, osobito glede autentičnoga ekumenizma. Pod tim mislim na dvije stvari. Najprije, izvanredni oblik jako nalikuje mnogim istočnim obredima i zato nam prilika da koristimo «Novus Ordo» i «Ordo Antiquior», omogućuje da budemo most između Istoka i Zapada. Zatim, mislim da trebamo dobru dozu «unutarnjeg ekumenizma» u Crkvi, kako bismo bili sposobni dijalogizirati s katolicima odanima starijim liturgijskim oblicima bez predrasuda.
Kako kao liturgičar opravdavate ovu odluku?
Kao liturgičar imao sam prigodu studirati i iskusiti bogatstvo liturgijskih tradicija koje postoje u Crkvi. «Politički je korektno» da su katolici latinskoga obreda oduševljeni bizantskim obredom. Zašto isto tako nije «politički korektno» biti oduševljen izvanrednim oblikom. Povijest liturgije jasno pokazuje mnogostrukost uporabe rimskoga obreda. Zahvaljujući godinama proučavanja liturgije, uvidio sam važnost toga jedinstva u različitosti. O toj sam činjenici raspravljao na liturgijskoj konferenciji održanoj 1997. u Fontgombaultu, u nazočnosti tada kardinala Ratzingera. Kao liturgičar želim reći da nema savršenoga obreda; u svakoj liturgijskoj tradiciji postoje pozitivni i negativni aspekti. Jedina savršena liturgija je ona nebeska. I izvanredni i redoviti oblik se može slaviti na loš način. Da bi usporedba bila poštena, trebamo uspoređivati najbolje od oba oblika.
Kako dva oblika mogu utjecati jedan na drugi?
Redoviti oblik naglašava elemente kao što su sudjelovanje vjernika, uporaba narodnoga jezika, daljnji razvoj liturgije dodavanjem novih svetaca u kalendar itd.: sve je to vrlo važno. Uz rizik pojednostavljenja, rekao bih da redoviti oblik naglašava racionalno razumijevanje, govori u prozi. Izvanredni oblik hrani intelekt, ali puno polaže na geste, simboliku, intuiciju, tišinu, ritualne radnje bez riječi, govori pjesnički. Čovjek spoznaje racionalno i intuitivno. Treba i prozu i poeziju. Ako dva oblika, kao dvije različite kulture, mogu mirno zajedno živjeti, s vremenom bi mogli postati prijatelji.
Koja će pastoralna korist proizaći iz toga novog apostolata?
Nursijski samostan sv. Benedikta je u jedinstvenoj poziciji. O gradu se dobro pastoralno skrbi svjetovni kler. Bazilika, s druge strane, nije župa, nego svetište, čiji je pastoralni fokus na hodočasnicima iz cijeloga svijeta. Mi smo zajednica koja je sastavljena od pripadnika raznih naroda, a služimo isto tako ljudima s raznih strana. Hodočasnici dolaze zbog posebne benediktinske liturgije, koju karakterizira monaški ili kontemplativni stil. To je naš jedinstveni prinos. Izvanredni oblik je jako prikladan za taj kontemplativni, čak mistični stil, što je razlog zašto toliko privlači mlade. Misu slavimo u redovitom obliku, u istom stilu, zbog čega ljudi dolaze izdaleka da sudjeluju na našoj nedjeljnoj misi.
Ne bi li bilo bolje biti kao i svi ostali?
Upotrijebit ću riječ iz svijeta trgovine, rast i razvitak ovise o pronalasku «niše» koja nas razlikuje od drugih. Upravo posebni apostolat slavljenja euharistije «in utroque usu», čini Nursiju različitom, jedinstvenom.Siguran sam da će to pridonijeti rastu zajednice, u vrijeme kada mladi nisu zainteresirani za zvanje koje znači živjeti «kao i svi ostali»."
Izvor: osbnorcia.org
"Uvažava li ova odluka Drugi vatikanski koncil?
Bilo bi korisno pažljivo čitati koncilski dokument o liturgiji, Sacrosanctum Concilium. U SC 22 stoji: «Pravo na uređivanje liturgije, pridržano je auktoritetu Crkve. Taj auktoritet ima Apostolska Stolica i ako pravo određuje, biskup.» Motuproprij Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. jednostavno potvrđuje to načelo i ozakonjuje uporabu starog obreda pored novoga. Papa Benedikt također naglašava da koncilske dokumente treba tumačiti hermeneutikom kontinuiteta. To je načelo izraženo u dokumentu o liturgiji gdje piše: «...treba se pobrinuti da svaki novi usvojeni oblik na neki način organički izrasta iz već opstojećih oblika» (SC 23). Ovdje zapravo govorimo o legitimnom pluralizmu koji Koncil zagovara: «U stvarima koje se ne tiču vjere ili općega dobra, Crkva ne želi nametnuti rigidnu uniformnost, pa ni u liturgiji» (SC 37). Tako da na svaki način, slavlje mise «in utroque usu» poštuje Drugi vatikanski koncil. Uzimamo oba oblika i idemo u susret drugima, u potrazi za jedinstvom. To je vrlo koncilski pristup.
Ne znači li to vraćanje sata unatrag?
Naprotiv, vjerujem da je samostan sa «utriusque usus» orijentiran prema budućnosti, osobito glede autentičnoga ekumenizma. Pod tim mislim na dvije stvari. Najprije, izvanredni oblik jako nalikuje mnogim istočnim obredima i zato nam prilika da koristimo «Novus Ordo» i «Ordo Antiquior», omogućuje da budemo most između Istoka i Zapada. Zatim, mislim da trebamo dobru dozu «unutarnjeg ekumenizma» u Crkvi, kako bismo bili sposobni dijalogizirati s katolicima odanima starijim liturgijskim oblicima bez predrasuda.
Kako kao liturgičar opravdavate ovu odluku?
Kao liturgičar imao sam prigodu studirati i iskusiti bogatstvo liturgijskih tradicija koje postoje u Crkvi. «Politički je korektno» da su katolici latinskoga obreda oduševljeni bizantskim obredom. Zašto isto tako nije «politički korektno» biti oduševljen izvanrednim oblikom. Povijest liturgije jasno pokazuje mnogostrukost uporabe rimskoga obreda. Zahvaljujući godinama proučavanja liturgije, uvidio sam važnost toga jedinstva u različitosti. O toj sam činjenici raspravljao na liturgijskoj konferenciji održanoj 1997. u Fontgombaultu, u nazočnosti tada kardinala Ratzingera. Kao liturgičar želim reći da nema savršenoga obreda; u svakoj liturgijskoj tradiciji postoje pozitivni i negativni aspekti. Jedina savršena liturgija je ona nebeska. I izvanredni i redoviti oblik se može slaviti na loš način. Da bi usporedba bila poštena, trebamo uspoređivati najbolje od oba oblika.
Kako dva oblika mogu utjecati jedan na drugi?
Redoviti oblik naglašava elemente kao što su sudjelovanje vjernika, uporaba narodnoga jezika, daljnji razvoj liturgije dodavanjem novih svetaca u kalendar itd.: sve je to vrlo važno. Uz rizik pojednostavljenja, rekao bih da redoviti oblik naglašava racionalno razumijevanje, govori u prozi. Izvanredni oblik hrani intelekt, ali puno polaže na geste, simboliku, intuiciju, tišinu, ritualne radnje bez riječi, govori pjesnički. Čovjek spoznaje racionalno i intuitivno. Treba i prozu i poeziju. Ako dva oblika, kao dvije različite kulture, mogu mirno zajedno živjeti, s vremenom bi mogli postati prijatelji.
Koja će pastoralna korist proizaći iz toga novog apostolata?
Nursijski samostan sv. Benedikta je u jedinstvenoj poziciji. O gradu se dobro pastoralno skrbi svjetovni kler. Bazilika, s druge strane, nije župa, nego svetište, čiji je pastoralni fokus na hodočasnicima iz cijeloga svijeta. Mi smo zajednica koja je sastavljena od pripadnika raznih naroda, a služimo isto tako ljudima s raznih strana. Hodočasnici dolaze zbog posebne benediktinske liturgije, koju karakterizira monaški ili kontemplativni stil. To je naš jedinstveni prinos. Izvanredni oblik je jako prikladan za taj kontemplativni, čak mistični stil, što je razlog zašto toliko privlači mlade. Misu slavimo u redovitom obliku, u istom stilu, zbog čega ljudi dolaze izdaleka da sudjeluju na našoj nedjeljnoj misi.
Ne bi li bilo bolje biti kao i svi ostali?
Upotrijebit ću riječ iz svijeta trgovine, rast i razvitak ovise o pronalasku «niše» koja nas razlikuje od drugih. Upravo posebni apostolat slavljenja euharistije «in utroque usu», čini Nursiju različitom, jedinstvenom.Siguran sam da će to pridonijeti rastu zajednice, u vrijeme kada mladi nisu zainteresirani za zvanje koje znači živjeti «kao i svi ostali»."
Izvor: osbnorcia.org
Nema komentara:
Objavi komentar