petak, siječnja 10, 2014

Figura diskontinuiteta

Za vrijeme prosinačkog posjeta Guamu, E. dal Covolo SDB, rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta, kojeg je Benedikt XVI. izabrao za biskupa i postavio u više važnih tijela Svete Stolice, susreo se u sjemeništu Redemptoris Mater sa sjemeništarcima, profesorima i vodstvom Katoličkog bogoslovnog instituta za Oceaniju koje nosi ime po blaženom Didaku Ljudevitu de San Vitoresu. Nasuprot nadbiskupu Gänsweinu koji govori o apsolutnom kontinuitetu dvojice zadnjih papa, rektor spominje suprotno pa čak i egzorcizam nad Crkvom (video od 1:20).

"Vjerujem da papa Franjo predstavlja figuru diskontinuiteta glede prethodnog pontifikata i to krajnje pozitivnog diskontinuiteta, jer gura Crkvu, egzorcira Crkvu od svih strahova koje je imala u prošlosti.

Potpuno se slažem s promjenama koje provodi papa Franjo jer točno odgovaraju izazovima s kojima se danas moramo suočiti."

Izvor: katholisches.info, RORATE CÆLI

utorak, siječnja 07, 2014

U nedaćama

Poznatog novinara A. Soccija ne može se svrstati u tradicionaliste i vrlo je naklonjen našem Svetom Ocu, zato su njegova razmišljanja, kao nekoga tko nije u uskom smislu zainteresirana strana u slučaju franjevaca Bezgrješne, privukla dosta pozornosti.

"Zna li Papa što u njegovo ime rade franjevcima Bezgrješne? Prije samo dva dana Franjo je s pravom ustvrdio da se 'evanđelje ne navješćuje batinama, nego ljubavlju i ljubaznošću'.

Ipak, bez ikakvog razloga ili kakve krivnje s njihove strane, franjevce Bezgrješne je zadesila oluja batina. Sravnjuju jednu od malobrojnih redovničkih zajednica koja je živa, pravovjerna i puna zvanja (koju je cijenio i podupirao Benedikt XVI.).

Najgore je što se to čini u Franjino ime. No, je li moguće da Papa nježnosti odobrava te metode i progon?

UDARAJU NAJBOLJE

Između ostalog, franjevce Bezgrješne u općoj katastrofi redovničkih zajednica (bez zvanja, često u doktrinarnoj i stegovnoj krizi s mnogobrojnim poznatim zabludama), trebalo bi istaknuti kao primjer: zapravo, radikalno žive siromaštvo, žive jedino od milostinje, imaju mnogo zvanja, provode vrlo asketski život, čine mnoga djela milosrđa za siromašne i odbačene, navješćuju radosnu vijest misionarskim žarom i poslušni su Crkvi (tijekom posljednjih mjeseci represije trpjeli su sve u krotkosti i mûku).

Mnogi su vjernici skandalizirani žestinom kojom su franjevci Bezgrješne pogođeni. Ima ljudi koji plaču zbog prisilnog uklanjanja tih dobrih fratara iz zajednica u kojima su do sada radili.

Nisam nikad s njima imao [izravnog] dodira, no, kao nepristran promatrač, divim im se. I čudim se: zašto takva tvrdoća protiv redovnika koji vjernicima predstavljaju jedan veliki uzor života i pravu duhovnu referenciju?

Nikad, pak, nije došlo do takve žestine ni u slučajevima redovnikâ, svećenikâ i telogâ s velikim problemima u nauku, stezi i ostalom.

Primjerice, poslijekoncilsko doba bilo je katastrofalno. Desetci tisuća su odbacili svoj redovnički habit: 'posvuda su se raširile ideje suprotne s objavljenom istinom koja se oduvijek naučavala'- rekao je Ivan Pavao II.- 'širila su se prava krivovjerja na dogmatskom i moralnom području, stvarajući sumnju, zbrku, pobunu, manipuliralo se i liturgijom; uronjeni u 'intelektualni i moralni indiferentizam', dakle u permisivizam, kršćani su kušani od ateizma, agnosticizma, maglovitoga moralnog iluminizma, sociologijskoga kršćanstva bez definiranih dogma i bez objektivnog morala'.

KATASTROFA ISUSOVACA

I Družba Isusova je, kako Bergoglio dobro zna, bila u oluji i neki su njeni članovi potpirivali konfuziju u teologiji. Pa ipak, protiv njih nikada nisu poduzete mjere kao ove koje se danas primjenjuju protiv franjevaca Bezgrješne.

Prema službenoj statistici od 1965. (kad je Koncil završio) do 2005., broj članova Družbe Isusove (isusovaca) pao je za 45%, salezijanaca za 24%, manje braće za 41%, kapucina za 29%, benediktinaca za 35%, dominikanaca za 39%.

Naprotiv, franjevci Bezgrješne, redovnička obitelj koju su '70.-ih utemeljili o. S. M. Manelli i o. G. M. Pellettieri, odmah je privukla mnogo zvanja.

Crkveno priznati 1990., s papinskim priznanjem od 1998., danas ih je oko 400 u 55 kuća na svijetu i s još toliko sestara u 47 kuća na svijetu. Također zvanja- koja u svim biskupijama sahnu- među njima rastu impresivnom stopom. Zaista se radi o zajednici koju je Bog blagoslovio.

Prošloga 11. srpnja vatikanska je Kongregacija za redovnike odlučila pogoditi tu cvatuću redovničku obitelj vanjskim povjerenikom.

PROGON

Otada je utemeljitelju o. S. M. Manelliju nametnuta izolacija (njegovi mu fratri ne mogu pisati niti telefonirati, niti mu otići u posjet, niti na bilo koji način s njim razgovarati); sva subraća koja su imala odgovorne uloge protjerana su u udaljena mjesta, katkad i preko granice; laički pokreti povezani s tim redovnicima zamrznuti su; sjemenište je zatvoreno i obustavljena su đakonska i svećenička ređenja.

Povjerenik nije bio u mogućnosti zgrabiti u šaku časopise redovnika jer pripadaju laicima, zato je zabranio fratrima da s njima surađuju. U biti, koristi se željezna šaka.

Nitko ne može vjerovati da je Prvosvećenik nježnosti htio ili ovlastio za nešto slično. Bila bi to prevelika kontradikcija između njegova naučavanja ('ljubav i ljubaznost, ne batine') i konkretne prakse koja doziva u pamet utvare inkvizicije.

Istina je također da je u prošlosti inkvizicija- čije su metode nestale zahvaljujući Josephu Ratzingeru- tijekom svoje povijesti pogodila razne svetce.

Zadnji je bio p. Pio. Kako je poznato, sveti je kapucin između 1960. i 1961. morao pretrpjeti- pod tzv. 'Dobrim Papom'- vrlo teške restriktivne i kaznene mjere. Bile su potpuno neopravdane kako je kasnije pokazala puna rehabilitacija za vrijeme Pavla VI. te kanonizacija stigmatiziranog fratra koju je poduzeo Ivan Pavao II.

Iznenađujuće je da je svetac poput njega bio progonjen, a da se u isto vrijeme nosilo na dlanu teologe kao što je Karl Rahner kojeg je Roncalli imenovao među konzultore II. vatikanskog.

Rahner je imao vrlo katastrofalan utjecaj u poslijekoncilskoj teologiji (dovoljno je kazati da mu je dostojan učenik bio H. Küng). Njegova teorija o 'anonimnim kršćanima' bila je pravi otrov.

Ipak, Rahner je i danas nedodirljiv. Postoje teolozi koji si dopuštaju staviti na raspravu dogme katoličke vjere, Gospu i svetce. No, o Rahneru se ne može diskutirati.

Naprotiv, među hrabrim inicijativama teologijske refleksije koje su poduzeli franjevci Bezgrješne proteklih godina, bila je studijska konferencija značajno naslovljena 'Karl Rahner: kritična raščlamba'. U jasnoj suprotnosti s danas dominantnom 'progresivnom teologijom'.

LIJEVI INKVIZITORI

Mnogi sumnjaju da su činjenice te vrste pridonijele da franjevci Bezgrješne postanu meta kleričkih moći koje danas imaju crkveni ljudi koji su u prošlosti imali udjela u 'teologiji oslobođenja, kao kard. Braz de Aviz, aktualna glava kongregacije koja je donijela odluku o postavljanju povjerenika.

Prije nekog vremena je u jednom intervjuu prelat rekao kako je iskusio tu fazu svog života, no začudo nije se složio s osudom zabluda teologije oslobođenja koju su potpisali i Ivan Pavao II. i J. Ratzinger.

Radije je ustvrdio: 'ostajem, međutim, uvjeren po tom iskustvu da se svakako nešto veliko dogodilo za čitavu Crkvu.'

Da, jedna velika katastrofa. A sada imamo nove 'progresističke' katastrofe kao što je uništenje franjevaca Bezgrješne. Da su ti fratri bili Rahnerovi sljedbenici, Küngovi ili teologije oslobođenja, njihov bi progon izazvao u medijima skandal. Umjesto toga oni su vjerni Crkvi, dakle nitko ih ne brani.

Neki tvrde da se radi o vrsti zaobilazne osvete protiv Benedikta XVI. zbog motuproprija kojim je oslobodio tradicionalnu misu. To je izazvalo snažne reakcije i opoziciju u Kuriji i među biskupima.

Za to su vrijeme franjevci Bezgrješne vjerno provodili motuproprij zato što su htjeli biti u jedinstvu s papom. Je li to njihov grijeh?

Vjerujem da bi njihovo uništenje moglo uvelike naštetiti sadašnjem papi. Zato što se tako uništava dragocjena karizma za Crkvu i jer vodi vodu na mlin 'lefebvreovaca' koji su javno napali Bergoglia. Sada oni mogu reći: 'Vidite, u Franjinoj Crkvi ima mjesta za sve osim za katolike.'

Budući da sam uvijek branio Papu od tih napada, nadam se da će kad bude informiran o činjenicama, prekinuti taj nevjerojatni progon što je prije moguće te opet uspostaviti istinu i pravdu."

Izvor: lo Straniero, RORATE CÆLI

nedjelja, siječnja 05, 2014

Nepopustljivo

Nažalost, ne čini se izglednim da će se u ovoj novoj godini nešto promijeniti glede teške situacije u kojoj su se našli franjevci Bezgrješne. Jedan od fratara iznio je svoje dosadašnje iskustvo života u ovoj redovničkoj zajednici koja se od prošle godine nalazi pod upravom povjerenika. Nemoguće je ne primijetiti da niz mjera kojima su izloženi ovi fratri koje je povjerenik optužio za kriptolefebvrizam, po svemu podsjećaju na karikiranu sliku pretkoncilske rigidnosti. Sigurno im nije lako kad pisac na kraju teksta ide tako daleko da čak vidi sličnost između straha u kojem žive s raznim represivnim režimima i svršetkom zemaljskog života sv. Maksimilijana Kolbea, posebnog zaštitnika i uzora franjevaca Bezgrješne, koji je postao mučenikom u logoru pod nacističkim režimom.

"Otkada je o. F. Volpi, kapucin, apostolski povjerenik, zajedno s novim suradnicima preuzeo vodstvo naše ustanove franjevaca Bezgrješne, naš se život uvelike promijenio. Rekao bih da se potpuno iskrivio s obzirom na izvornu karizmu dvojice utemeljitelja, o. S. M. Manellija i o. G. M. Pellettierija, koju je potvrdila u svoje vrijeme Sveta Stolica (1. siječnja 1998. godine). Naš se život hranio franjevačkom duhovnošću, studijem izvora, molitvenim susretima i skupovima o biblijskim, liturgijskim i patrističkim spisima; crpio je iz prebogate katoličke liturgije, bilo u novom ili u starom redu, s gregorijanskim pjevanjem Libera usualis, 'Graduala Triplex', s polifonim pjesmama kršćanske tradicije, ali i tolikim starim i novim pučkim pjesmama na suvremenom jeziku za što je sastavljena posebna knjižica za korištenje u našim samostanima. Svake je godine u planu bio jedan međunarodni simpozij o nekoj posebnoj temi iz katoličke teologije; svi su mogli sudjelovati, nitko nije bio isključen. Zatim su svake godine bili organizirani dani duhovnosti, kako za braću tako i za oce, dani studija, konferencije o karizmi naše ustanove, no i o različitim temama franjevačke i marijanske duhovnosti, tečajevi o moralu i o teologiji bl. Ivana Dunsa Škota te o drugim velikim teolozima... Danas od svega toga nema ništa! Ne samo da je odjednom nestalo toga duhovnog i teologijskog supstrata koji je duša unutarnjeg života za svakog redovnika, njegova svakodnevna hrana za razmatranje i molitvu, nego taj nedostatak nije apsolutno ničim nadomješten! Samo grobni muk o biti redovničkog i kršćanskog života struji od novih čelnika našeg instituta.

Apostolski povjerenik- uvijek sa svojim vjernim i osvetoljubivim tajnikom, o. A. Brunom- nikada nije na opširan i sustavan način govorio braći; sastao se samo s nekima i u pojedinim kućama. Nikad nije dao kakvu duhovnu konferenciju, ni tumačio odlomak iz evanđelja, franjevačkih spisa ili iz Katekizma katoličke Crkve. Nikada nije govorio o Bezgrješnom Začeću, uporištu kršćanske duhovnosti. Zauzvrat, obilno je izdavao dekrete, nadasve prijeteće i uznemirujuće za sve nas, optužujući bez ikakva dokaza i opravdanja za neposluh, protivljenje Papi, II. vatikanskom koncilu, optužujući da smo 'lefebvreovci'. Tvrdoglavi i opsesivni prijekor udara poput lažnih optužaba u procesima-farsama zatočenika Lubjanke u staljinističkoj Moskvi. Mnogobrojne kaznene mjere koje nalijeću od jutra do sutra, bez ikakvog objašnjenja i bez ikakve odgojne ili korektivne svrhe. Imamo osjećaj da smo kažnjavani ili da trpimo bezrazložnu osvetu. Moto Reda je postao: slušati bez razmišljanja.

- Ako šef želi uništiti, onda mora uništiti. To želi komesar, dakle to žele Crkva i Papa.

Najvažnije komesareve mjere su:

1.) Obveza da se više ne celebrira misa prema starom misnom redu koji je zadnji promulgirao Ivan XXIII. godine 1962. Zašto? Bez objašnjenja. Prvih je dana našim svećenicima rečeno da treba napisati formalni pisani zahtjev povjereniku da je mogu služiti. Mnogi od njih (velika većina) uzdali su se u tu mogućnost i pisali su komesaru. Nitko od njih (osim smiješno malog broja) nije dobio nikakav odgovor. Možda je misa prema drevnom obredu loša? Iz komesarovih prijetnji zaključujem da je možda ta misa 'protiv Pape' i 'lefebvreovska' i da se zato ne smije služiti. No, onda su i bl. Ivan XXIII. koji ju je promulgirao i papa Benedikt XVI.- koji ju je vratio, dajući mogućnost svim svećenicima da je celebriraju- zapravo 'lefebvreovci', 'protiv Pape'; dakle protiv samih sebe?

2.) zabrana moljenja liturgije časova po latinskom obredu te uporabe latinskih obrednika, iako je to dopustio papa Benedikt XVI. Ovdje se, znači, ne radi više o misi, nego o latinskom jeziku. I latinski jezik je, čini se, prema komesarovu shvaćanju sve u svemu 'loš', 'lefebvreovski', 'protiv Pape', 'protiv Koncila'. Ne smiju se rabiti latinski tekstovi, ni studirati? Ali jezik je Crkve bio i još ostao latinski, kako to potvrđuje isti II. vatikanski koncil (usp. Sacrosanctum Concilium br. 36). Kako se može zabraniti studij i uporaba tog jezika? Što je u tom 'protiv Pape'? Primjećujem da je u našoj samostanskoj knjižnici tekst II. vatikanskog koncila u dvojezičnom izdanju. Na prvom je mjestu latinski koji je originalni jezik II. vatikanskog koncila, a ne suvremeni jezik. Dakle, II. vatikanski koncil bi bio u svom originalnom izdanju napisan jezikom koji je 'protiv Koncila'.

3.) Zabrana pristupa našem utemeljitelju o. S. M. Manelliju. Ne možemo mu pisati, nazvati ga telefonom, niti razgovarati, a još manje ga posjetiti. Zabrana je u toj točki apsolutna i radikalna. Čini se da je postao opasnim delikventom kojeg treba držati strogo zatvorenim. Što je lošega učinio? Zašto nitko s njim ne smije razgovarati? Apsolutna šutnja apostolskog povjerenika i poglavarstva našeg instituta. Ipak, on je taj koji nas je poučavao duhovnom životu, koji nam je dao dobar primjer koji proizlazi od velikih svetaca Reda: sv. Maksimilijana, sv. Pija iz Pietrelcine, sv. Franje, sv. Klare i tolikih drugih o kojima je pisao predivne životopise. On je taj koji je napisao Marijansku stazu pod vodstvom sv. Pija iz Pietrelcine i druge temeljne tekstove naše duhovnosti kao Marijanski zavjet. Trebamo zaboraviti sve duge godine formacije i intenzivnog duhovnog života sve do sada, i sve što smo naučili čitajući godinama po dekretu apostolskog povjerenika i neke druge 'vlasti' koja mu je odana?! Čovjek bi pomislio da naši 'novi odgovorni' u Redu ne poznaju duhovnost i karizmu naše ustanove.

4.) Zabrana pisanja u našim tjednicima, revijama, zabrana suradnje s našom izdavačkom kućom 'Casa Mariana Editrice', zabrana širenja spisa iste kuće. Ove drakonske mjere nalikuju nacističkim i starim komunističkim režimima u kojima je bio zabranjen sav tisak koji nije kontrolirao režim. Jedina sredstva informiranja bila su ona državna i jedne jedine partije. Toliko o 'slobodi djece Božje' o kojoj toliko pjeva i koju toliko slavi apostolski povjerenik! Tu se krše temeljna ljudska prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.) gdje se u čl. 19 čita: 'Svaki pojedinac ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući pravo da ga se ne ometa zbog vlastita mišljenja, te da traži, prima i širi informacije i ideje preko bilo kojeg sredstva i bez obzira na granice', da se ne vraćamo na evanđelje. Niječe se sloboda mišljenja i izražavanja! Mišljenje i pisanje ili primanje i širenje knjiga su 'lefebvreovske' aktivnosti, 'protiv Pape', 'protiv Koncila'? Znam da naša izdavačka kuća tiska spise sv. Alfonza M. de Liguorija, crkvenog naučitelja, sv. Ljudevita Montfortskog, sv. Pija iz Pietrelcine. Zasigurno su i ti auktori prema komesaru 'lefebvreovci', 'protiv Pape' i 'protiv Koncila', te zato treba zabraniti njihovo širenje. Naš je apostolski povjerenik, čini se, obnovio 'Indeks zabranjenih knjiga', koji je 1966. svečano ukinuo papinskim dekretom Pavao VI. To pokazuje da je kanonski auktoritet našeg komesara viši od onog vrhovnog svećenika!

5.) Zabrana laičkih skupina koje su prijašnjih godina nastale uz naše samostane. Iz kojeg razloga? Nema objašnjenja. Zajednice naših laika su raspuštene, ne smiju više nositi svoj habit iako su se zavjetovali kao svjetovnjaci Trećeg franjevačkog reda Bezgrješne. Znam za skupinu starijih gospođa koje prije mise mole krunicu u jednom našem samostanu. Bile su zatražile da se zavjetuju kao svjetovnjakinje i tako nose redovnički habit franjevačkih trećoredaca kako bi u njemu umrle, a koji je bio tako drag i bl. Piju IX. i bl. Ivanu XXIII. Apostolski je povjerenik svima nametnuo da se moraju lišiti redovničkog habita trećoredaca franjevaca Bezgrješne. Fratri su im prenijeli da više ne smiju nositi taj habit. Pitale su: 'Zašto?' Fratri su im odgovorili: 'Zato što je apostolski povjerenik rekao da ste protiv Pape.' Zatim su upitale: 'Zašto smo protiv Pape?!' Na to pitanje braća nisu znala odgovoriti.

6.) Zabrana vlastitog sjemeništa teologijskih studija. Zašto? Nikakva objašnjenja apostolskog povjerenika. Ukinuto je i gotovo. Svi profesori koji su predavali završili su aktualna papinska sveučilišta: Papinsko sveučilište 'Antonianum', Lateransko papinsko sveučilište, Patristički institut 'Augustinianum', Papinsko sveučilište 'Svetog križa' Opusa Dei, Papinski teološki fakultet 'Marianum' i ostala s punim odobrenjem Svete Stolice. No, čini se da su i ta papinska sveučilišta prema shvaćanju našeg apostolskog povjerenika sumnjiva zbog 'lefebvreovskih' aktivnosti, da su 'protiv Pape', 'protiv Koncila'. Povjerenje je dobro, još je bolje nepovjerenje. Pitam se je li naš komesar u svoje vrijeme studirao na nekom od tih sveučilišta koje sada sumnjiči za kriptolefebvrizam.

7.) Upravljanje ekonomskim poslovima je također tema za oštar i konstantan prijekor koji nam upućuje povjerenik. Ne znamo upravljati dobrima- uvijek govori. Zato trebamo njega da to čini. Zapravo, kruži glasina da za svoje uzvišene usluge našoj ustanovi komesar i njegovi nevidljivi suradnici ubiru iz kase franjevaca Bezgrješne 5300 € mjesečno. Nema sumnje- povjerenik nam je odmah dokazao da zna baratati novcem! Osobito onim prosjačkog franjevačkog instituta koji nema svrhu ostvarivanja profita. Čitao sam u tekstu liturgije časova sluge Božjeg pape Pavla VI. na blagdan sv. Franje Saleškog, 24. siječnja, odlomak iz Uvoda u pobožan život (I, 1) istog svetca u kojem stoji: 'Reci mi Filotea, bi li bilo prikladno da biskup želi živjeti u samoći sličnoj onoj kartuzijanaca? I da udane žene ne žele ništa imati kao kapucini?' (Liturgija časova prema Rimsko-serafskom obredu III, Asiz, 1975., str. 1254). Pitam se poznaje li o. F. Volpi, kapucin, taj aspekt kapucinskog siromaštva tako lijepo naglašen u liturgiji časova pape Pavla VI.?

8.) Čuo sam o predstojećem zatvaranju nekih naših samostana koje je poduzeo povjerenik. Slučajno su to bili jedini samostani u kojima je bilo dopušteno služiti misu u obliku koji je 1962. promulgirao bl. Ivan XXIII. Biskupi tih mjesta su bili suglasni s tim misama. Vjerojatno su i oni opasni za nas i za Crkvu, pa i za Papu jer su 'kriptolefebvreovci', ljubitelji mise i jezika koji više ne smije postojati.

9.) Ne možemo slobodno telefonirati ili koristiti mobitel ili računalo. Rečeno nam je da se naši telefoni i računala nadgledaju preko sofisticiranog elektroničkog sustava uhođenja, i da se sve što kažemo i pišemo iznosi apostolskom komesaru. Tako moramo biti oprezni što pišemo ili govorimo. Budući da smo kao franjevci Bezgrješne pod komesarijatom, naši mobiteli i računala koje koristimo ne uživaju pravilo privatnosti.

Upravo zbog ovoga zadnjega stvorena je doista klima sumnjičenja i straha među nama. Ne znamo tko nam je blizak. Vrlo smo oprezni kad govorimo. Jao šali, osobito o apostolskom komesaru. Mogao bi kakav mini-mikrofon biti skriven u džepu habita kakvog fratra-uhode koji bi mogao sve cinkati komesaru ili njegovim vjernim slugama. Nešto slično sam, čini mi se, čitao u memoarima sovjetskih disidenata iz vremena NKVD-a ili KGB-a i iz vremena Gestapa u nacističkoj Njemačkoj. Tvoj bližnji mogao bi biti tvoj neprijatelj. Čak i osoba koju poznaješ godinama mogla bi, naprotiv, biti tvoj izdajnik. Skupo bi mogao platiti svoj nevini komentar o radu povjerenika i njegovih najbližih suradnika: oni su sada sveta i nedodirljiva kasta. Znam braću koja su premještena u samostane na drugim kontinentima zbog jednostavnih razmišljanja danih prijateljski među drugom subraćom o apostolskom komesaru i novoj upravi naše ustanove. To bi bila karizma koju naš ljubljeni komesar želi 'ispraviti', kako kaže u svojim pismima. Možda nas treba vratiti u vrijeme 'oca naroda', kako se od milja nazivao drug Staljin, ili u vrijeme 'Führera', A. Hitlera, i njegovih koncentracijskih logora i rasnih zakona.

Zapravo, bolje promislivši, upravo je pod 'Führerom' postao svetcem nadahnitelj naše franjevačko-marijanske karizme sv. Maksimilijan Marija Kolbe..."

Izvor: Libertà e Persona

Slika: Traditio Catholica Romana

subota, siječnja 04, 2014

Iz punine vjere

Kako je bilo i najavljeno, zajednica sestara Klanjateljica Kraljevskog Srca Isusa Krista Velikog Svećenika od ove godine premješta svoj međunarodni novicijat u Njemačku, u bivši samostan oblata Bezgrješne u starom hodočasničkom stjecištu Maria Engelport. Poglavarica majka Marija Karolina stigla je s manjom skupinom sestara već 30. prosinca 2013. kao prethodnica, da pripravi sve za dolazak ostalih redovnica. Budući da zajedno s Ustanovom Krista Kralja i Velikog Svećenika čine jednu duhovnu obitelj, kao duhovnik je stigao jedan njihov svećenik i klerički oblati, odnosno braća Ustanove koja obavljaju razne praktične poslove.

Oblati Bezgrješne koji su živjeli u tom samostanu, službeno su se oprostili od Maria Engelporta 8. prosinca 2013., no mise su u crkvi služene sve do Nove godine. Od 2. siječnja 2014. svete mise i molitva časova su prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

Budući da su do sada u samostanu živjela samo dvojica starijih oblata (jedan šezdeset i sedmogodišnji svećenik i jedan pedesetogodišnji brat), očekuje se da će dolazak skupine od dvadesetak postulantica i novakinja Klanjateljica Kraljevskog Srca Isusova dati novi polet ovom hodočasničkom mjestu. Poglavarica ističe da je rad s mladeži jedan od prioriteta njihove zajednice. Žele dati mogućnost mladima da dožive živu Crkvu, da se sa sestrama, čija je prosječna dob daleko ispod trideset godina, zajedno mole, druže, pjevaju...


Već možete pogledati novu internetsku stranicu sestara koja ukratko predstavlja ovu redovničku zajednicu i donosi raspored ispovijedi, svetih misa, euharistijskog klanjanja i korske molitve.

Svetci koje ističu kao svoje osobite uzore su sv. Franjo Saleški i sv. Ivana de Chantal (o njoj na stranicama zagrebačkih vizitatinki: kratki životopis, litanije i prezentacija) koji su neumorno radili za spas svojih bližnjih. Prvi kao ženevski knez-biskup, a druga najprije kao udana žena, a nakon što je postala udovica kao majka svoje mlade duhovne obitelji. Primjer ovih velikana upućuje sestre da budu spremne pomoći ljudima današnjice- Iz punine vjere za bolji svijet u Kristu.

Sestre žele živjeti u stvarnoj prisutnosti Kristovoj, zato su tradicionalna sveta misa, latinski pjevana korska molitva i klanjanje Presvetom Sakramentu okosnica njihova dana.

Molitva ih, pak, vodi k djelotvornoj ljubavi. Nastoje sjediniti u svom životu poziv biblijskih učenica Marije i Marte u molitvi i radu.

Klanjateljice žele da Maria Engelport i dalje bude otvorena kuća, zato sve srdačno pozivaju k sebi jer su samostanska crkva i milosni oltari svima dostupni, a također rado preuzimaju razne osobne nakane i u molitvama ih iznose pred Gospodina.

Proštenište Gospi od Engelporta i svetoj Ani koje tu postoji od srednjovjekovlja opstat će, dakle, i u XXI. st. zahvaljujući mladim sestrama koje vole staru misu, obred koji- kako kaže sestra Karolina- i danas dira srce i dušu ljudi.

Prema: rhein-zeitung.de (1, 2), bistum-trier.de, kloster-engelport.de
Slika: Orbis Catholicus Secundus

srijeda, prosinca 25, 2013

Dies est laetitiae





Današnja je svetkovina pravi dan za predstavljanje kapucinki od vječnog klanjanja iz Salzburške nadbiskupije.

Koludrice žive u samostanu Gospe Loretske, i spadaju u krug onih samostana i redova koji su se vratili klasičnoj rimskoj misi još prije motuproprija Summorum Pontificum. Sljedeća je posebnost ovog samostana što je jedno od središta pobožnosti prema Isusovu djetinjstvu, na glasu ne samo u salzburškom kraju, nego i u okolnim zemljama njemačkog jezika.

Na stranici Reda manje braće kapucina na kojoj se predstavlja služba asistenta za koludrice (1), razlikuju četiri skupine kontemplativnih kapucinki: 1. klarise kapucinke sa 150 samostana, 2. klarise od vječnog klanjanja s 25 samostana, 3. kapucinke Trećega samostanskog reda sa 16 samostana i 4. kapucinke Franciske Taffin (2) s 23 sestre u 4 samostana.

Sestre koje danas upoznajemo spadaju u treću skupinu, a kratica reda nakon imena im je TORCap (3). Ne spadaju, dakle, u drugu navedenu skupinu kapucinki iako im u imenu stoji i odrednica "od vječnog klanjanja", jer su sveudiljnu adoraciju uvele 1940. godine. Same se predstavljaju ovako:

"Mi smo sestre Trećega samostanskog reda sv. Franje. Po uzoru na našeg utemeljitelja nastojimo živjeti sveto evanđelje Gospodina našega Isusa Krista u bezbračnoj čistoći, siromaštvu i poslušnosti. Sav svoj život stavljamo u službu Boga i Crkve. U zatvorenosti papinske klauzure želimo nasljedovati skriveni život Svete Obitelji iz Nazareta. Preblažena Djevica Marija i sv. Josip bili su prvi klanjatelji Božanskog Djetešca! Već preko 300 godina sestre Loretskog samostana čuvaju jednu malu skulpturu Isusa: 'Milosnog Djeteta Isusa', zvanog i 'Loretskim Djetićem', kojeg s velikim pouzdanjem štuju mnogi vjernici. Sestrama je On pravi gospodar kuće i hranitelj.

Naša se životna zadaća prvenstveno sastoji u vječnom klanjanju Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ujedinjene s našim Gospodinom Isusom Kristom smijemo Presvetom Trojstvu u ime cijele Crkve i za sav svijet prinositi klanjanje, hvalu, zahvalu, nadoknadu i prošnje. S radošću smijemo s izvora spasenja crpiti milost na milost. Radost zbog Gospodina naša je snaga. Uzdržavamo se ručnim radom i proizvodima iz našeg vrta"
(4).

Ukratko ćemo se upoznati i s dolaskom milosnog kipa u Salzburg te nastankom samostana kapucinki. U vrijeme Tridesetogodišnjeg rata Šveđani su provalili u Bavarsku i čak zauzeli München. Pomoć i zaštitu je kod kneza-nadbiskupa Salzburga Parisa od Lodrona, 1632. zamolilo deset koludrica Trećega samostanskog reda sv. Franje iz Landshuta. Nadbiskup je za njih počeo graditi samostan 1633. uz pomoć ostavštine od 5000 guldena koje je za osnutak samostana s pravilom svetog Franje, prije svog odlaska u kapucine, ostavio Fridrik od Grimminga. Kad su se ratne prilike stišale, u Bavarsku se vratila većina spomenutih sestara prognanica, ali su ostale tri; sr. Marija Franciska, sr. Marija Tekla i sr. Marija Marta i 13. srpnja 1636. uselile u još nedovršeni samostan (5). Knez-nadbiskup blagoslovio ga je sljedeće godine, a gradnja je konačno dovršena 1648. Statute obnovljenih sestara sv. Franje nadbiskup je potvrdio 1649. Želeći ojačati malu zajednicu pozvao je još iz Elzasa nekoliko iskusnih koludrica.

Među njima je bila sr. Marija Eufrazija koja je kao mlada monahinja od jedne grofice dobila umjetnički izrezbaren kipić od slonovače Malog Isusa, nastao oko 1620., visok oko deset centimetara. Skulpturu je posudila kapucinu Ivanu Zlatoustom Schenku od Castella (6) koji je u narodu postao poznat kao svećenik Djeteta Isusa. On je osigurao prvu odjeću za sveti lik i drvenu kutiju kako bi ga mogao nositi sa sobom. I odjeća i kutija još se danas čuvaju i prema starom ruhu se kopira i izrađuje novo. Isus je kao nagradu tom kapucinu, štovatelju otajstva Njegova djetinjstva, dao brojne milosti i objavio mu razne skrivene stvari i buduće događaje. U povijesti milosnog kipa ističe se kako se nakon nezgoda u kojima je bio oštećen popravljao sam i kako se sam vraćao pobožnom kapucinu. Otac Ivan Zlatousti Schenk umro je 25. studenog 1634. na glasu svetosti kao definitor i gvardijan samostana u Delsbergu (7).

Nakon mnogo truda, majka Eufrazija je nakon njegove smrti uspjela ponovno doći do svoga kipa. U međuvremenu je došla u samostan Gospe Loretske u koji je tako dospjela i skulptura koja će po loretskom samostanu dobiti ime. U zahvalu za uslišanja i čudesna izlječenja zahvalni vjernici darovali su dragocjenu odjeću, krunu, žezlo i križ. Mnogi potrebiti i danas dolaze do rešetki samostana da im sestra vratarica položi kipić na glavu. Sestra Josipa koja često iznosi vjernicima kipić do rešetki, kaže da u tom liku 'poniznost Božja lijepo dolazi do izražaja' (8). Puk dolazi osobito kroz božićno vrijeme, a poštu dobivaju iz cijelog svijeta, od Amerike do Australije, a primile su molbu jedne gospođe čak iz Nairobija koja je željela stupiti u njihov samostan. Domaći svoje nakane upisuju u debeloj knjizi na samostanskoj porti. Tako, dok austrijski profesori teologije pišu peticije protiv pape, župnici pokreću svoje inicijative protiv doktrine, pastoralni asistenti i asistentice kreiraju svoje 'liturgije', ovaj je samostan u takvom okruženju prava oaza.

Iako sestre nemaju svoju internetsku stranicu, dosta se informacija i fotografija o njihovu samostanu i crkvi može pronaći u raznim postovima koje objavljuju hodočasnici, a što svjedoči o živoj pučkoj pobožnosti. Vjernici tako iz samostana odnose blagoslovljeno ulje, zatim male komade tkanine s otisnutim likom Loretskog Djetića ili njegove voštane replike, medaljice, sličice i knjižice. 

Koludrice, kojih je danas četrnaest, vratile su se tradicionalnoj misi u vrijeme nadbiskupa Edera (1988.-2002.), a u vrijeme njegova nasljednika koji je umirovljen ove godine, A. Kothgassera, sestre su svoj indult, koji je u svako doba mogao biti ukinut, morale neprestano obnavljati- sve do 2007. godine kada je papa Benedikt XVI. objavio motuproprij Summorum Pontificum kojim je vratio punu slobodu tradicionalnoj svetoj misi i ostalim obredima, što je sestre lišilo neizvjesnosti. S drevnom misom su im se javila i nova zvanja (9).

U samostanskoj crkvi se kroz dan održavaju i mise po novom misnom redu, no konventualna sveta misa je klasična, tradicionalna latinska misa. U neposrednoj blizini samostana kapucinki, u crkvi Sv. Sebastijana svoj apostolat ima Petrovo bratstvo čiji su svećenici uvijek na raspolaganju ne samo koludricama, nego i svima koji rado dolaze u crkvu kapucinki koja je jedno od omiljenih mjesta za ispovijedanje, i zbog toga što se u njoj održava sveudiljno klanjanje (10).

"Svakog dana se za sve štovatelje i također za sve one koji ne poznaju Isusa- za spas svijeta- u 14 sati udjeljuje blagoslov Loretskog Djetića na sve četiri strane svijeta. 'Mi kapucinke od vječnog klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu nosimo to ime zato što danju i noću držimo počasnu stražu pred Isusom u čudesnoj tajni ljubavi- pred Svetom Euharistijom. [...] To je naša najvažnija zadaća. [...] Možemo biti duhovne majke svih ljudi'" (11).

Adresa samostana i broj telefona nalaze se na stranici Salzburške nadbiskupije, dok se raspored bogoslužja i blagoslova milosnim likom nalaze na stranicama introibo.net i salzburg info.

Slike: 1. ?, 2. sagen.at, 3. gloria.tv

ponedjeljak, prosinca 23, 2013

Zastrašivanje

Franjevci Bezgrješne provode i ove svete dane u ozračju zastrašivanja i straha. Danas je objavljeno da je njihov komesar zatvorio tri sjedišta Kongregacije franjevaca Bezgrješne u Biskupiji Albenga-Imperia. Tako je povukao braću iz svetišta Gospe della Rovere u San Bartolomeu al Mare (Imperia), iz crkve Sv. Leonarda Portomauricijskog u Imperiji i iz svetišta Gospe di Pontelungo u Albengi, uz prozirno obrazloženje da su fratri misionari i da moraju u misije.

Zapravo se radi o odmazdi protiv mjesnog biskupa M. Oliverija koji je odlučio podržati zahtjev koji je jedan franjevac Bezgrješne uputio neslavnom komesaru kako bi mogao nastaviti celebraciju klasične mise za jednu skupinu vjernika.

"Svjedočimo destrukciji jednog uzornog reda i uništenju suutemeljitelja o. S. Manellija [...].

Što možemo učiniti mi jednostavni vjernici? Da samo gledamo? Sada nije dovoljno samo moliti. Pišimo Papi koji jedni može prekinuti ovu nepravdu..."

Izvor: Libertà e Persona

***

Još uvijek možete potpisati peticiju za smjenu komesara.


petak, prosinca 20, 2013

S dubokom tugom

Franjevke Bezgrješne, jedina ženska redovnička zajednica koja opslužuje Potvrđeno pravilo sv. Franje (Regola bollata iz 1223.), za sada su izmaknule uvođenju komesarijata koji se odnosi samo na mušku kongregaciju, ali ta prijetnja, kako smo već čitali, nije nestvarna. Zato su 13. prosinca 2013. na svojoj novoj službenoj stranici odlučno reagirale na izjavu iz okružnice apostolskog povjerenika za franjevce Bezgrješne, u kojoj je sestrama uputio oštru kritiku.

"S dubokom tugom i zaprepaštenjem doznale smo da u okružnici od 8. prosinca 2013., upućenoj svim franjevcima Bezgrješne, velečasni otac Volpi optužuje 'neke istaknute članice sestara franjevaka Bezgrješne' da su pridonijele stvaranju 'iskrivljenog mentaliteta' kod fratara, utječući snažno na njihov način života.

Smatramo potpuno neutemeljenima takve optužbe koje u svojoj općenitosti vrijeđaju cijelu našu ustanovu, i zato ih u potpunosti odbacujemo sjećajući se s našim papom Franjom da 'tko kleveće, ubija braću' (2. rujna 2013.) dok, naprotiv, 'milosrđe mijenja svijet' (17. ožujka 2013.).

S naše strane, pokušavamo slijediti poziv Namjesnika Kristova: 'kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed. ' (14. ožujka 2013.)."