Sestre svih svetih

Nekadašnja anglikanska Kongregacija svih svetih, ili sestara siromaha, postala je prije malo više od mjesec dana dijecezanska redovnička zajednica u Nadbiskupiji Baltimore u SAD-u. Naime, personalni ordinarijat za američke anglikance koji ulaze u crkveno zajedništvo, predviđen Papinim dokumentom Anglicanorum coetibus, osnovat će se 1. siječnja 2012.

Redovnice su donedavno tvorile sjevernoameričku granu istoimene anglikanske zajednice koja je nastala u Londonu 1851. Tri su sestre iz Engleske stigle 1872. u Baltimore. Autonomiju od matične kuće postigle su 1890. i bile su dio Episkopalne crkve. Njihov se život kao djelomično kontemplativne zajednice uvelike ravnao prema pravilu sv. Augustina. Apostolat im se sastoji u pomaganju siromašnima i u pružanju gostoprimstva svima koji traže duhovnu obnovu.

Poplava modernističkih inovacija, doktrinalni nered i moralni relativizam koji je zahvatio Anglikansku zajednicu, naveo ih je da se zajedno sa svojim kapelanom daju u traženje istine. Njihova je potraga sretno dovršena 2009. ulaskom u Katoličku crkvu. Dvije sestre su odlučile ostati episkopalke, ali nisu napustile zajednicu.

Na blagdan zaštitnika družbe, Svih svetih, 1. sudenoga 2011., deset sestara predvođenih majkom Kristinom, koja je na čelu samostana od 1966., položilo je u Bazilici Uznesenja Marijina zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti do kraja moga života na ovom svijetu. Svaka je redovnica, na misi na kojoj se okupio veliki broj svećenika i redovnica raznih kongregacija, na oltaru potpisala što je zavjetovala. Svečanosti je nazočio i njihov kapelan koji je u lipnju zaređen za katoličkog svećenika.

Nadbiskup O'Brien je u propovijedi događaj nazvao velikim danom i velikim darom. Pohvalio je dugo putovanje vjere na koje su se sestre odvažile, a koje nije bilo bez teškoća. Majka priorica je izjavila da ne očekuju navalu zvanja; No, one koje nam Bog pošalje, uzet ćemo.

Na koncu, zanimljivo je usporediti gornju fotografiju američkih redovnica ove družbe s fotografijom njihovih malobrojnih, dojučerašnjih, engleskih susestara.

Sastavljeno prema/slike: Divinas Vocaciones Religiosas, The Anglo-Catholic

Jedanaest razloga

Jedan župnik se naslušao izlika kojima ljudi opravdavaju to što ne idu u crkvu. U jedanaest točaka je parafrazirao te neutemeljene razloge i tako im dao novu perspektivu. Evo kako zvuče kad se radi o kupanju:

"1. U djetinjstvu su me uvijek prisiljavali da se kupam.

2. Dok sam bio dijete, toliko su me često kupali da je to dosta za cijeli život.

3. Prije sam se kupao, ali kupanje je dosadno. Zato sam prestao.

4. Još sam mlad. Kad ostarim, možda ću se opet kupati.

5. Nemam vremena za kupanje.

6. Pa ja se još kupam, ali samo o posebnim prilikama; kao za Božić ili Uskrs.

7. Nijedan se moj prijatelj ne kupa.

8. Oni koji se kupaju su licemjeri; misle da su čistiji od drugih ljudi.

9. Ljudima koji proizvode sapun stalo je samo do novca.

10.Toliko je različitih vrsta sapuna; ne znam koji je za mene pravi.

11. Svi su ratovi na svijetu vođeni zbog sapuna."

Izvor: gloria.tv
Slika: Wikimedia Commons

(Ne)jednakost

Od prošloga mjeseca se ne stišava bura oko jedne bogohulne predstave koja kruži Francuskom. Prošlomjesečni članak koji slijedi prikazuje razvoj događaja i pitanja koja se postavljaju. Predstava je prošloga četvrtka, 10. studenog 2011., gostovala i u Rennesu, došlo je oko tisuću prosvjednika koji su molili i dvjestotinjak onih koji su podržavali takvo uprizorenje, a komu je potporu dao nadbiskup? Poslao je jednoga svećenika kao svoga izaslanika na predstavu i ogradio se kao i većina biskupa od 'integrista', mladeži koja je na ulici molitvom izražavala svoje neslaganje s blasfemijom. Rijetki su poput biskupa bretonske Biskupije Vannes, msgr. Centenea, podržali prosvjednike. Predsjednik Francuske biskupske konferencije, kard. Vingt-Trois, izjavio je u srijedu, da su biskupi složni da treba otkloniti svako 'verbalno ili čak psihičko nasilje' protiv te predstave. Piovo bratstvo je pak najavilo da će u nadoknadu za bogohuljenje služiti svete mise (kath.net). Gloria.tv ima televizijske snimke prosvjeda kao i skandalozne izjave nadbiskupa Rennesa.

"Od 20. listopada 2011. izvodi se u 'Theatre de la Ville' u Parizu kazališna predstava 'On the Concept of the Face of God', Romea Castelluccija. Ogromnu Kristovu sliku koja zauzima pozornicu gađa se i prlja fekalijama. Poruka glasi: 'Ti nisi moj pastir'.

Već od premijere mladi katolici kleče pred kazalištem i mole se protiv toga bogohulnog komada, u nadoknadu i za prosvjetljenje voditelja kazališta, režisera i glumaca. Na taj su način izrazili svoje nezadovoljstvo.

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. na svojim stranicama kritizira francusko novinstvo. "Mediji uglas viču 'cenzura' i pišu o 'fundamentalistima', pojam koji se služe francuski biskupi koji, s malim hvale vrijednim iznimkama, šute... Isti su mediji u zadnje vrijeme s oduševljenjem popratili pokret 'indignadosa': Zar se kršćani nemaju pravo ljutiti? Je li slavna sloboda mišljenja rezervirana samo za neprijatelje Crkve?'

Kako se čini, francuski ministar kulture F. Mitterand, gradonačelnik Pariza B. Delanoë i ravnatelj kazališta 'Theatre de la Ville' E. Demarcy zajedno su prijavili katoličke molitelje. Čini se pak da su mladi katolici odlučni nastaviti sa svojim oblikom mirnog prosvjeda.

Francuska je policija sve iznova provjeravala molitelje, uzimala podatke, i pokušavala primijeniti silu protiv katolika. Lisičine je dobilo više molitelja. 'Ne boje li se vlasti da će izgubiti svaku vjerodostojnost kad s maricama i psima uhićuju mirne molitelje?', pita se Piovo bratstvo u svojoj izjavi i postavlja pitanje: 'Kakvi bi krici bijesa i demonstracija potresli Francusku kad bi se tako rugalo primjerice s Marianne, jednim rabinom ili Muhamedom u nekom kazališnom komadu?'

U subotu, 29. listopada održava se sljedeći molitveni prosvjed na Place des Pyramids pred 'Theatre de la Ville'. U pozivu stoji: 'Ponovo ćemo u velikom broju mirno klečati samo kako bismo molili'.

20. listopada, na premijeri predstave, više mladih katolika iz zajednice 'Francuska obnova' došlo je na pozornicu s transparentom na kojem je stajalo: 'Stop kristijanofobiji'. Mlade je odmah napala kazališna trupa. Policija je konačno raščistila pozornicu i udaljila mlade katolike iz kazališta.

Glasnogovornik Francuske biskupske konferencije distancirao se od mladih katolika, osudio 'nasilje' protiv predstava i uvjeravao da biskupska konferencija 'promiče dijalog između kulture i vjere'.

Talijanski novinar Marco Tossati o tomu je napisao: 'Ne slažem se često s mišljenjima i pozicijama Piova bratstva. Zapravo vrlo rijetko. Ali, u ovom slučaju ne mogu drugačije, nego se složiti s njihovom obranom mladih prosvjednika protiv toga kazališnog komada. Francuske katoličke dnevne novine, 'La Croix, pogrdile su mlade prosvjednike kao 'integraliste'. Dostaje posegnuti za današnjim pravilima medijskog jezika, pa da se shvati da se zapravo kod te mladeži radi o katolicima. U izvjesnoj mjeri s naznakom da se radi o nekomu druge klase, nekomu tko se, za razliku od drugih, još nije oslobodio izvornoga grijeha', tako Tosatti. 'Kako list izvješćuje francuski su se biskupi distancirali od mladih molitelja.'

'To mi se držanje čini izrazito slabo, ono je također izraz kompleksa manje vrijednosti. Da bih branio mlade molitelje iz Pariza, ne moram opet posezati za sakralnim. Uvjeren sam da je, kad god se nečije lice kalja izlučevinama, počinjena gesta nasilja, pa i onda ako se radi samo o slici', piše Tosetti. 'Onaj tko kalja time kaže: vi ga volite, vi ga častite i promatrate kao nešto jako važno; zato ja njegovo lice kaljam izmetom.'

Ne treba puno tražiti u misaonom svijetu auktora i redatelja uzroke za mržnju koju je s puno energije, kao svjesnu provokaciju, iznio na pozornicu. Budući da se provokacija kao stilsko sredstvo s godinama istrošila, ostalo je jedino još sveto to što može izazvati skandal. Ruganje Bogu kao jeftina reklama? Time se svakako ne objašnjava sve.

Filozofija tolerancije, razumijevanje za druge, politička korektnost, zabranjuje izmetom zamazati u jednoj kazališnoj predstavi menoru, Kuran, pa i lice rabina ili Muhameda. S pravom bi takvo ponašanje bilo shvaćeno kao 'hate speech', kao poticanje na mržnju. Stoga Tosetti pita: 'Zašto je u svjetovnoj, takozvanoj tolerantnoj i naprednoj Francuskoj moguć jedan tako brutalan 'hate speech' protiv kršćana? Zašto se njih za razliku od svih ostalih građana smije vrijeđati?'

'Odgovor je', piše Tosetti, 'jasan i jednostavan'. Dao ga je nadbiskup New Yorka, msgr. Dolan, od kojega bi francuski biskupi mogli nešto i naučiti: 'Kršćani, a osobito katolici, u međuvremenu su postali u zapadnom svijetu divljač koju se smije loviti. U laicističkoj Francuskoj je 'liberté' nešto sveto. Gotovo za sve. Za kršćane u svakom slučaju 'egalité' i 'fraternité' vrijede nešto manje.'"

Izvor i slika: katholisches.info

Molitva sv. Terezije Male Presvetom Licu za grješnike

Vječni Oče, dao si mi kao baštinu klanjanja dostojno Lice svojega Božanskoga Sina. Prikazujem Ti to Lice i molim Te zauzvrat da zaboraviš nezahvalnosti duša Tebi posvećenih i da oprostiš svim siromašnim grješnicima.

Preporuka

Toma nam je preporučio u molitve prečasnog prebendara dr. S. Vitkovića da uspješno završe medicinski postupci i terapije koje ga očekuju. Odazovimo se ovom pozivu kako bismo barem na taj način uzvratili ovomu vrijednom Kristovu svećeniku, koji se "i po cijenu već narušenog zdravlja upustio u ovaj apostolat" služenja tradicionalne sv. mise koja je toliko na srcu našem papi Benediktu XVI.

Litanije sv. Odilije, zaštitnice Elzasa

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, kraljice djevica, moli za nas


Sveta Odilijo, koja si, slijepa rođena, svjetlo očiju na svetom krštenju zadobila,
Sveta Odilijo, koja si od rođenja podnosila teške kušnje,
Sveta Odilijo, koja si u najranijoj mladosti uvelike uznapredovala u krjepostima,
Sveta Odilijo, koja si prezrjela svijet da se Bogu posvetiš,
Sveta Odilijo, koja si prije svega tražila Kraljevstvo Božje,
Sveta Odilijo, postojana u svom zvanju,
Sveta Odilijo, koja si utemeljila slavni samostan djevica,
Sveta Odilijo, ljubiteljice siromaštva,
Sveta Odilijo, uzore poniznosti,
Sveta Odilijo, primjeru strpljivosti i krotkosti,
Sveta Odilijo, priliko pobožnosti,
Sveta Odilijo, ljiljane nedirnute čistoće,
Sveta Odilijo, prema kojoj se trebaju ravnati Bogu posvećene djevice,
Sveta Odilijo, majko siromaha,
Sveta Odilijo, utočište slijepih i na oči oboljelih,
Sveta Odilijo, blizu za rasvjetljenje našega duha,
Sveta Odilijo, savjetnice u izboru zvanja,
Sveta Odilijo, djeliteljice mnogih tjelesnih i duhovnih dobročinstava,
Sveta Odilijo, koja si svojom molitvom i svojim suzama iz čistilišta svoga oca izbavila,
Sveta Odilijo, moćna zaštitnice Elzasa,
Sveta Odilijo, koja si Elzasu spomen na svoje krjeposti kao slavno nasljeđe ostavila,
Sveta Odilijo, zagovornice svih koji te zazivaju,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!
Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Moli za nas sveta Odilijo,
Da dostojni postanemo obećenja Kristovih.

MOLITVA

Bože, svjetlo istinsko, koji si blaženoj djevici Odiliji na čudesan način sljepoću s kojom se rodila izliječio, podaj da mi, prema njezinu primjeru i po njezinu zagovoru, oči naše od taština ovoga svijeta odvratimo i Tebe, jedinoga Boga, u nebeskoj slavi, licem u lice budemo dostojni gledati. Po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Imprimatur- Argentinae die XVII, Jul 1889, S. Hilsz, vic. gen.

Izvor: ALSATIA CATHOLICA
Slike: PetarZrinjski, Wikimedia Commons

Zahvalnost

Gospa od Stupa ili Nuestra Señora del Pilar, slavi se danas širom hispanskoga svijeta kao spomen na ukazanje, 40. godine, Blažene Djevice Marije sv. Jakovu Apostolu- starijem. Ovaj je datum značajan i stoga što je 12. listopada 1492. Kolumbo stigao u Ameriku, i tada je služena prva sveta misa na tom kontinentu. Bazilika se nalazi u Zaragozi, a pohode je rijeke hodočasnika. Za vrijeme španjolskoga građanskog rata na nju su bačene tri avionske bombe, ali ni jedna nije eksplodirala. Među nebrojenima koji su se zavjetovali Gospi od Pilara bio je i Justo Gallego Martínez, koji je mlad ušao u trapistički samostan Santa María de Huerta. Međutim, obolio je od tuberkuloze koja je bila neizlječiva, pa je morao napustiti samostan jer je predstavljao opasnost za cijelu zajednicu. Zavjete nije bio položio. Justo se molio Gospi od Pilara za ozdravljenje, a zahvalio joj je na izmoljenoj milosti na jedan zaista veličanstven i nevjerojatan način- počeo je graditi katedralu kojoj je dao njeno ime.

"Jedan pobožni i tvrdoglavi Španjolac preko četrdeset godina gradi vlastitu crkvu. Tisuće posjetitelja iz cijeloga svijeta divi se njegovu djelu. No, za susjede iz mjesta Justo Gallego Martinez je lud. Mejorada del Campo je zapravo jedno posve normalno mjesto. Nastala iz sela od tisuću duša istočno od Madrida, danas je spavaonica u kojoj prebiva deset tisuća ljudi. Jednolični stambeni blokovi se izmjenjuju s novoizgrađenim tvorničkim postrojenjima. Iza okolnih polja tutnji promet autocestom prema glavnom gradu.

Jedna građevina visoka šezdeset metara uzdiže se iznad susjednih kuća. Nad njom stoji masivna konstrukcija za kupolu od plavo lakiranih metalnih šipki. Pored nje strše tornjevi u vedro nebo, zidani od starih ostataka cigle različite veličine, oblika i boje. Zidovi tornjeva sliče tepihu od starih zakrpa, kao i fasada moćnih vanjskih zidova glavne lađe. Pod gredom vire zahrđale šipke armature na čijim se vrhovima nalaze u gipsu izlivene glave apostola. Katedrala od građevinske šute. Ukupne je površine od blizu 8000 kvadratnih metara. Izgradio ju je jedan čovjek, koji nije ni zidar ni tesar, a nije studirao ni arhitekturu niti statiku.

Put do Justa Gallega Martíneza vodi preko grubog betonskog poda glavne lađe, u kojem je neka mačka ovjekovječila svoje šape. Justo Gallego Martínez stoji prekriženih ruku u maloj pokrajnjoj prostoriji katedrale, koja njemu i njegovim pomoćnicima služi kao radionica i kao boravište. Vatra od europaleta plamti u kaminu. Na gredi stoji pakiranje 'Nescaféa' pokraj plastičnog kipića Isusa. Vonja na dim i svježi mort. Justo Gallego Martínez kašljuca i prelazi rukom preko sijedih, neobrijanih, upalih obraza; ruke su mu grube i prljave. "Dobro smo napredovali zadnje dvije godine." Šmugnu osmijeh preko umornog lica starog čovjeka. Preko 45 godina ovaj 85-ogodišnjak radi na svojoj katedrali, bez građevinske dozvole, poznavanja statike ili potpore Crkve. "Jednostavno sam to morao učiniti", reče i energično kimnu. Justo Gallego Martínez potječe iz starosjedilačke seoske obitelji. Na svom su posjedu uzgajali žito, rajčicu i drugo povrće. Njega je privuklo nešto drugo: kao mladić je proveo osam godina u jednom trapističkom samostanu. No, morao je napustiti bratstvo jer je obolio od tuberkuloze. Majka ga je do ozdravljenja njegovala doma. Nakon ozdravljenja, odlučio je u zahvalu sagraditi crkvu. Naslijedio je od obitelji jedno polje na rubu sela i najprije iskopao podrum za kriptu, opremljen jedino pijukom i lopatom. Kasnije mu je netko pomogao malim bagerom. "Svi su rekli da to neće biti nešto." Kratko bljesnuše starčeve duboke oči. "Ali, s Božjom pomoću čovjek može gore premještati."

Angel je ušao u sobu. Maleni, okrugli čovjek pomaže mu već mnogo godina. "On sve može i uvijek je dobre volje", hvali ga Justo Gallego Martínez. Angel se smiješi i uzima cigaretu, a zatim oblači radnu odjeću. Danas treba biti dovršena pokrajnja kupola.

Inspiraciju za svoju monumentalnu građevinu je Justo našao u knjigama o srednjovjekovnim dvorcima i crkvama. Njegova je crkva divlja mješavina različitih stilova. Špicasti lukovi i kupole s križnim rebrastim svodovima podsjećaju ponajviše na gotiku, nešto na romaniku ili barok. Materijal je darovan ili je od ostataka ili otpada. U crkvenoj lađi nagomilane poluotvorena vreća cementa, razbijeni komadi cigle, šareni komadići kaljevih krhotina, na zid naslonjena razbijena prozorska okna. U jednom kutu leže nebrojena plastična vjedra izvađenog dna. Poslagana jedno na drugo služe kao model za izradu betonskih stupova koji nose moćne lukove i svodove. Samo malo materijala mora Justo kupovati. "Trenutačno upravo dva Nijemca u svojoj domovini sakupljaju za mene čelik i cement."

Uporni majstor Justo i njegov pomoćnik pale vatru u tačkama zavarenim od metalnih ploča. Preko kosih stuba jednog kružnog stubišta tegle svoju provizornu napravu pod jednu nadstrešnicu. Tu već stoji aparat za zavarivanje. Zajedno s jednim pomoćnikom iz Rumunjske, Angel se penje na kupolu, namješta metalne šipke i zavaruje. Kasnije iznutra spaja panele od kartona na šipke, kako bi izvana ožbukao kupolu. Uvijek iznova Justo stisnutih očiju zamahuje. Cilja duž kupole. "Dalje nadesno, morate šipke pritisnuti nadesno!" Na hladnom zraku se majstorov dah pretvara u paru. Silazi namješta komad drva i trlja ruke nad vatrom. Justo nosi isluženi kaput španjolske pošte koji je naprijed povezao komadićem žice. Ostatci morta su se zalijepili na plavoj tkanini. Oko vrata mu je jedan crveni šal od filca s reklamom jednog poznatog proizvođača limunade. Na glavi crvena vunena kapa ispod koje strši njegova sijeda kosa. Za svojih 85 godina djeluje iznenađujuće okretno. "Izvrsno se osjećam, imam ideale i jedan plan- to me održava mladim." Justo svako jutro radi od šest sati na svojoj baušteli. Tek se uvečer vraća u svoj dvjesto metara udaljeni dom koji dijeli sa sestrom.

Tvrdoglavi je majstor sa svojom katedralom dospio u njujorški muzej moderne umjetnosti. Bio je model za reklamu jedne španjolske mineralne vode.

Tisuće posjetitelja iz cijeloga svijeta svake godine dolaze i čude se. Neki su kredom našarali posvete i priznanja po sivoj žbuci u crkvenoj lađi. Ljeti dolaze trupe dragovoljnih pomoćnika iz Europe. Spavaju na gradilištu i od Justa dobiju skromni obrok. Starac kod vjerničke mladeži uživa kultni status. Ipak, tko u njemu traži vjerskog reformatora, razočarat će se. "Ja nisam smutljivac, samo želim graditi svoju katedralu, a ne dovoditi u pitanje crkveni auktoritet", govori dok odlazi u malu prostoriju pokraj crkvene lađe. U prostoriji Justo Gallego Martínez podiže glas koji odzvanja od golih zidova: "Prava vjera dolazi iz Rima, a Papa je nezabludiv." Pod pokrivačem visi krletka s papigicom koja sve glasnije krešti. Zatim se majstor saginje nad jedno okno i od raznobojnih krhotina počinje slagati sliku s ovcama, koju fiksira posebnim ljepilom.

Justo bi svoje životno djelo najradije prepisao nadležnoj biskupiji u Alcali de Henares. "Obećali su mi da će se nakon moje smrti katedrala nastaviti graditi na moj način." Većina ljudi u mjestu u to sumnja, a mnogi ga drže luđakom koji je svoje nasljedstvo mogao bolje uložiti u nešto smislenije. "Crkva neće preuzeti građevinu", kaže konobar iz bara preko puta. Ona bi mogla biti magnet za publiku, ali tko će preuzeti odgovornost za tako veliku građevinu koju je podigao laik bez dozvole i znanja statike? Justo se time ne opterećuje kad njegovi posjetitelji balansiraju na vrtoglavim visinama preko klimavog kositrenog krova. Dosad se nikom ništa nije dogodilo. Ali osim njega nitko na to ne gleda tako opušteno. Službenike iz općine je uvijek potjerao s gradilišta oštrim riječima. Otkad je katedrala od šute dobila međunarodnu pozornost, nadležne vlasti se drže tiho. Ali, koliko dugo? "Lako moguće da nakon njegove smrti dođe bager i sve to sravni", kaže konobar. I to bi bilo pravedno. Konačno, svaki normalni građanin mora si već za gradnju garaže priskrbiti iscrpljujući proces ishođenja dozvole.

Ali, izvan mjesta ogromna je zadivljenost katedralom od šute. "Dolazim već drugi put- građevina je jednostavno fantastična", kaže francuski turist iz okolice Bordeauxa. Ostaje na ulazu i otvorenih usta gleda uvis. Pored njega na zidu visi cedulja s najvažnijim informacijama o izgradnji katedrale. Justo ne želi da ga znatiželjnici zapitkuju. To ga udaljuje od posla. Dovršenje katedrale od šute on neće doživjeti. Ali, možda će sve dobro završiti za njega te će grad ili Crkva dovršiti njegovo životno djelo. Na to ukazuje i ime ulice u Mejoradi del Campo u kojoj se katedrala od šute nalazi: 'Avenida Antoni Gaudi'. Genijalni arhitekt je ostavio Barceloni 1926. svoju nedovršenu katedralu, 'Sagradu Familiju'. Ona je danas najpoznatiji simbol katalonskoga glavnog grada, a papa Benedikt XVI. posvetio ju je u studenom 2010."

Izvor: kathnews.de
Slike: Wikimedia Commons 1, 2, 3

Bratstvo sv. Vinka Fererskog

Na dan Kraljice Sv. Krunice pripremio sam nekoliko rečenica o jednoj redovničkoj zajednici koja njeguje dominikanski obred sv. mise. Otac Ljudevit Marija de Blignières, također matematičar i astrofizičar, završio je teologiju kod Piova bratstva i zaređen je 1977., a godine 1979. osnovao je Bratstvo sv. Vinka Fererskog (jedan brat mu je član Svećeničkog bratstva sv. Petra). Prvi članovi nove zajednice položili su zavjete 1981. Razgovori oko regularizacije njihova statusa započeli su 1986., a dovršeni su 1988. njihovim službenim priznanjem kao redovničke ustanove papinskog prava. Konačni oblik konstitucija je odobren 1995.

Sjedište ovog malog bratstva je u mjestu Chémeré-le-Roi, u samostanu Sv. Tome Akvinskog. Članovi bratstva koji se spremaju za svećeništvo filozofiju studiraju na Sorbonni, a teologiju na Université Catholique de l'Ouest (Angers).

Život u samostanu ravna se prema staroj dominikanskoj disciplini što se ogleda i u odjeći, pa na ovoj slici vidimo jednog redovnika u crnom škapularu; što je u bratstvu znak, kao što je bio prije kod dominikanaca, da se ne radi o svećeniku, nego o bratu. To je razlog zašto na slikama neki dominikanski svetci poput sv. Martina de Porresa ili sv. Ivana Maciasa nose crni škapular i kapuljaču. Kako bi se razlikovali od Reda propovjednika, članovi bratstva na habitu nose križ.

Apostolski djeluju na različitim područjima; tradicionalna misa, propovijedaju na pučkim misijama, vode hodočašća, pripreme za brak, duhovne obnove, tomističke kružoke, imaju zajednice mladeži kao i laika koji su pridruženi bratstvu preko pobožne udruge, Družbe ružarija. Objavljuju reviju Sedes Sapientiae, a zaštitnici bratstva su sv. Dominik, sv. Vinko Fererski, sv. Toma Akvinski, sv. Katarina Sijenska i sv. Pio V. Ideal im je kontemplirati, a zatim komunicirati drugima kontempliranu istinu.

U rujnu je generalni kapitul ovoga bratstva izabrao novog poglavara, o. Dominika Mariju de St. Laumera, koji će sljedećih šest godina voditi zajednicu čiji je član od njena osnutka. Prefekt Kongregacije za nauk vjere, ujedno predsjednik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, W. kard. Levada, potvrdio je izbor, 23. rujna 2011.

Sastavljeno prema: chemere.org, katholisches.info, diocese-laval.fr

Slika: chemere.org

Razabiranja

Gloria.tv je danas objavila snimku razgovora koji je 17. rujna održala s tajnikom Papinskog povjerenstva 'Ecclesia Dei', msgr. G. Pozzom. Dakle, nedugo nakon predaje Doktrinalne preambule, o čemu smo mogli čitati prethodnoga mjeseca. O tomu i o drugim pitanjima: "- Monsinjore, sudjelovali ste u razgovorima sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Kakav je Vaš osobni dojam o tim susretima? Koliko smo napredovali? Vjerujete li da će uskoro doći do sporazuma? Moj dojam je načelno pozitivan. Razgovori i dogovori su se odvijali u srdačnoj atmosferi. Moram reći da je to bio uvijek vrlo slobodan, iskren dijalog, i s vremena na vrijeme vrlo živahan; što se moglo i očekivati s obzirom na diskutiranu problematiku i tematiku. Mislim da smo stigli na odlučujuću, iako ne i konačnu točku toga puta. On je uvelike i značajno poslužio da se razjasne pozicije Svećeničkog bratstva sv. Pija X. i one stručnjaka Kongregacije za nauk vjere. Sada se ide za tim da se prijeđe na razinu vrjednovanja prijepornih točaka, odnosno da se konkretno ustanovi postoje li mogućnosti da se prevladaju doktrinalne teškoće i problemi o kojima se razgovaralo. - Je li predviđen postupak za slučaj da se Doktrinalna preambula ne potpiše? Trenutačno je tekst Doktrinalne preambule predan msgr. Fellayu i glavarima Bratstva, te ga mogu proučiti i na nj odgovoriti. Nadamo se jednom, u biti dobrom, pozitivnom i potvrdnom odgovoru. Uvijek postoji mogućnost da se zatraže neka preciziranja i razjašnjenja na koja ćemo sigurno odgovoriti u razumnom roku. Sada mi se čini neprikladnim baviti se problemom koji bi se mogao dogoditi u slučaju da se teškoće pokažu značajnima i neprevladivima. U sadašnjem trenutku se taj problem ne postavlja. - Bratstvo nije nastalo iz ničega, nego kao odgovor na značajnu crkvenu krizu, osobito u zemljama poput Njemačke, Francuske ili Švicarske. Ta kriza traje. Vjerujete li da bi nakon dogovora u Rimu, Bratstvo moglo biti pod krovom službene Crkve? Pa, samo bih rekao da onaj tko je zaista i pravi katolik, taj može potpuno i s punim pravom biti u Katoličkoj crkvi, gdje god Katolička crkva živi i djeluje. To nije samo načelna izjava, nego egzistencijalna, koja odgovara stvarnosti Katoličke crkve. To, naravno, ne znači da nema poteškoća; također zbog kritičnog položaja u kojem se katolici i Katolička crkva nalaze u tim zemljama. Ali, ne vjerujem da u povijesti nije već bilo sličnih slučajeva. Stoga je odgovor vrlo jednostavan: onaj tko je istinski i pravi katolik, ne samo da ima pravo, nego dobro živi i dobro se osjeća u Katoličkoj crkvi. - Iz kojih razloga postoji neprijateljstvo u mnogim crkvenim krugovima prema onoj liturgiji Crkve koju je slavilo tako mnogo svetaca tako dugo vremena, i koja je bila instrumentom veličnstvenog razvoja Crkve? To je kompleksno pitanje. Vjerujem da treba uzeti u obzir mnoge čimbenike kako bi se razumjela ta, još uvijek tako raširena, zadrška protiv liturgije u izvanrenom obliku, starom obredu. Mora se misliti na to da tijekom niza godina u Katoličkoj crkvi nije bilo ponuđena prikladna i cjelovita liturgijska izobrazba. Htjelo se uvesti načelo loma, udaljenja, radikalnog kontrasta između liturgijske reforme koji je predložio, uspostavio i promulgirao papa Pavao VI., te tradicionalne liturgije. U zbilji stvari stoje drugačije. Jasno je da postoji bitni kontinuitet u liturgiji i u liturgijskoj povijesti. Postoji rast, napredak, obnova, ali nema loma, nema diskontinuiteta, a takve predrasude bitno utječu na mentalitet ljudi; klera kao i vjernika. Mora se prevladati ta predrasuda, mora se ponuditi cjelovita i autentična liturgijska izobrazba. Liturgijske knjige koje je željela reforma Pavla VI. su jedno. Načini primjene, kakvi su se u mnogim dijelovima katoličkog svijeta provodili i koji predstavljaju pravu zloporabu te liturgijske reforme Pavla VI., nešto su drugo, a sadržavaju i doktrinalne zablude te moraju biti ispravljeni i odbačeni. To je Sveti Otac Benedikt XVI. u svom govoru na 'Anselmianumu' krajem prošlog proljeća htio još jedanput naglasiti. Jedno su liturgijske knjige reforme, a drugo je njihova konkretna primjena. Ta se, nažalost, naširoko rasprostranila, a ne odgovara načelima koja su fiksirana i protumačena u konstituciji II. vatikanskog koncila o svetoj liturgiji, 'Sacrosanctum Concilium'. - Povjerljiva preamblua predana je 14. rujna msgr. Fellayu. Dan kasnije je već A. Tornielli znao o tomu. Kako tako povjerljive informacije dolaze tako brzo u medije? Sposobnosti novinara su jako poznate. Radi se o sposobnosti da se ulove vijesti koje su na određeni način dojmljive. U ovom su slučaju novinari, ne samo A. Tornielli, nego i drugi, dan nakon, preuzeli u biti samo priopćenje za medije koja već informira o nekim bitnim izjavama Doktrinalne preambule. Dublji sadržaji preambule u pojedinostima nisu poznati. Barem do sada nisu obznanjeni. Novinari o tomu nisu govorili, nisu detaljno opisali razvoj i izgradnju Doktrinalne preambule. Dakle, vjerujem, da je u ovom slučaju povjerljivost, u bitnome, očuvana, a nadam se da će tako i ostati. - Jeste li prije nego što ste bili član 'Ecclesiae Dei' imali osobna iskustva sa starom misom? Kako ste doživjeli liturgijske promjene šezdesetih? To su dva pitanja. Na prvo bih odgovorio da prije motuproprija 'Summorum Pontificum', 2007., nisam imao kontakta s celebracijom mise prema starom obredu. Počeo sam s celebracijom u izvanrednom obliku točno s motuproprijem 'Summorum Pontificum', koji je otvorio mogućnost za celebraciju mise u tom obliku. Kako sam doživio promjene u šezdesetima i sedamdesetima? Uvijek sam pokušavao, kako sam naučio i kako su me pripremili moja sjemenišna izobrazba i moji učitelji teologije na Papinskom sveučilištu 'Gregoriana', razumjeti Učiteljstvo čitajući tekstove, a ne po onome što su Učiteljstvu htjeli pripisati pojedini teolozi ili izvjesni katolički auktori. Nisam imao teškoća s prihvaćanjem mise prema liturgijskoj reformi Pavla VI. Ali, odmah sam uočio da se, zbog velikog nereda koji je nakon 1968. ušao u Crkvu, misa Pavla VI. slavila često strano i potpuno protivno temeljnim nakanama Zakonodavca, dakle, Svetog Oca. Tako da sam prilično izravno doživio taj nered, taj slom liturgije o kojem je kardinal Ratzinger govorio u nekim svojim knjigama i publikacijama. Uvijek sam htio razdvojiti dvije stvari- jedna su stvar obredi, misni tekstovi, a druga je stvar način na koji se liturgija celebrira, odnosno kako se slavila u mnogim prigodama i mjestima- osobito polazeći od načela kreativnosti. Ta divlja kreativnost nema ništa s Duhom Svetim. Ona je upravo suprotnost onomu što Duh Sveti hoće. - Zašto vrijedi promicati staru misu? Zato što u drevnom obredu izvjesne vrijednosti postaju jasne i rasvijetljene, izvjesni temeljni aspekti liturgije koje vrijedi očuvati. Ne govorim samo o latinskom jeziku ili gregorijanskom pjevanju. Govorim o osjećaju za otajstvo, za sveto, o osjećaju za žrtvu, za misu kao žrtvu, stvarnu i bitnu prisutnost Kristovu u Euharistiji; i govorim o činjenici da postoje veliki trenutci unutarnje sabranosti, unutarnjeg udjelovanja u svetoj liturgiji. To su sve temeljni elementi koji u misi u drevnom obredu posebno dolaze do izražaja. Ne kažem da ih nema u misi prema reformi Pavla VI., ali govorim o jasnijoj vidljivosti. Oni mogu obogatiti i one koji celebriraju misu u redovitom obliku ili na njoj sudjeluju. Ništa nas ne priječi da mislimo kako bi u budućnosti moglo doći do ponovnog jedinstva dvaju oblika; s elementima koji se međusobno nadopunjuju. No, to nije kratkoročni cilj, posebno ne takav koji se može postići odlukom za pisaćim stolom, nego koji traži sazrijevanje čitavog kršćanskog naroda koji je pozvan da shvati vrijednost obaju liturgijskih oblika rimskog obreda."

Izvor: gloria.tv