Benedicta ſit ſancta Creatrix & Gubernatrix omnium, Sancta & Individua Trinitas, nunc & ſemper & per infinita ſæcula ſæculorum. In Te credo, in Te ſpero, Te amo, Te adoro, o Beata Trinitas, Unus Deus, miſerere mei nunc & in hora mortis meæ & ſalva me. Benedicta ſit Sancta Trinitas in æternum.
Blagoslovljeno da si, sveto i nerazdijeljeno Trojstvo, koje sve stvaraš i svime upravljaš, i sada i vazda i u vjekovječne vijeke vjekova. U Tebe vjerujem, u Te se ufam, Tebe ljubim, Tebi se klanjam, o Blaženo Trojstvo, jedan Bože, smiluj se meni sada i na času smrti moje i spasi me. Blagoslovljeno Sveto Trojstvo uvijeke.
Na današnju svetkovinu Presvetog Trojstva kad ćemo opet imati milost pribivati tradicionalnoj svetoj misi, nastavljamo s upoznavanjem velikih ličnosti Reda Presvetog Trojstva i otkupa robova.
Prije 325 godina, 13. travnja 1690., u dobi od 41 godine umrla je časna službenica Božja Anđela Marija od Začeća. Drugom Terezijom su je prozvali kako zbog toga što je pokrenula obnovu svog reda, tako i zbog toga što je bila velika spisateljica mističnih djela zadnje etape španjolskoga zlatnog doba.
- Djetinjstvo i mladost
Rođena je u Cantalapiedri, 1. ožujka 1649. kao zadnje od desetero djece Alfonza Tabaresa Velasca i Marije Martín Santos. Petero djece je preživjelo: Marija koja se udala za Ivana de Oyagüea bila je franjevka trećoredica, Alfonz je bio svećenik u Villoriji i kasnije u Cantalapiedri, Katarina je u Medini del Campo bila bosonoga karmelićanka, Franjo je bio svećenik i na koncu Anđela koju će povijest zapamtiti kao utemeljiteljicu trinitarka rekolektkinja u El Tobosu.
Odrasla je dobrostojećoj obitelji u kojoj se otac posvetio upravljanju haciendom, a majka vođenju kućanstva i odgoju brojne djece. Roditelji su držali do toga da se u obitelji obavljaju pobožnosti i da se djeca uče djelima milosrđa prema potrebitima.
Anđelu su pokušali udati četiri puta. Zadnji put je za nekog mladića posredovao njen brat Franjo, ali joj je također rekao: "Pogledaj na tegobe koje ćeš imati ako se udaš; brige, poslove, opasnost za spasenje. Razmotri to da ćeš ako postaneš koludrica biti ugodna Bogu, primjer drugima i da ćeš postići veću sreću u životu". Dva dana nakon toga mu je rekla da želi biti redovnica. Učinila je i zavjet djevičanstva te da će postati redovnicom.
Sveta Terezija od Isusa čije su moći ove godine povodom 500. obljetnice njena rođenja pohodile i Hrvatsku, umrla je 1582. Njen je način života utjecao na mnoge pa se i Anđela smatrala njenom nasljedovateljicom i držala ju je svojom majkom i uzorom.
Kad se kao djevojčica igrala koludrica, rekla je: "Želim biti koludrica, ali od onih pravih". Već je tada bila izražena njena sklonost prema savršenstvu; da bude prava koludrica.
- U Karmelu
Oduvijek je htjela biti bosonoga trojstvenica. U Madridu su u to vrijeme postojale takve koludrice koje je osnovao sv. Ivan Krstitelj od Začeća, no Anđela za to nije znala. Najbliže njenom idealu je bilo da postane bosonoga karmelićanka. Svi su u njenoj obitelji bili pobožni svetici iz Avile. Ipak, majka se protivila njenom ulasku u Karmel, no ubrzo se razboljela i nakon pet mjeseci umrla. Otac joj isprva nije bio protiv, ali kad je postao udovac počeo se predomišljati. Na koncu joj je dao blagoslov. Zapisi kažu da je Anđela kleknula pred nj i osjetila kako joj očeve suze padaju na glavu. Dao joj je blagoslov iako s velikom boli.
U kolovozu 1669. otputovali su u Medinu del Campo gdje su posjetili njenu sestru Katarinu u samostanu bosonogih karmelićanki. Put su, zatim, nastavili do Valladolida gdje je i sama primila habit terezijanskog Karmela. No, kad je prvi put bila u donjem koru- odakle su koludrice slušale misu- kontemplirala je nad raspelom koje je visjelo nad rešetkom i osjetila da joj kaže: "Anđela, nećeš ostati ovdje".
Otada su joj se počele događati različite nesreće. Najprije ju je zadesila neka vrsta sljepoće pa nije mogla čitati u koru, a onda i nesvjestice.
Jednog je dana za vrijeme molitve u zajednici vidjela jasnu svjetlost i pred njom anđela, koji je u rukama nosio škapular Presvetog Trojstva i nad njim krunu. To je shvatila na način da treba postati trojstvenicom u samostanu Medina del Campo i da taj red treba obnoviti.
Priorica i učiteljica novakinja su smatrale da su Anđeline tegobe vražje djelo, pa su joj objesile oko vrata kamen koji je- poslušna kakva je bila- nosila sve dok nije dobila bruh. Samostan je morala napustiti zbog svojih bolesti.
- Obuvena trinitarka
Kad joj se stanje poboljšalo, nije se vratila karmelićankama, nego je otišla u Medinu del Campo k obuvenim trinitarkama. Tamo su je 1670. na osminu blagdana sv. Petra dovela braća.
Niti tu stvari nisu išle glatko. Odgađali su dan njenih zavjeta. Međutim, Mali Isus joj je za vrijeme molitve pokazao sve kroza što će proći: zajednica će se uznemiriti, braća će joj se morati boriti s ministrom Reda, zatvor priorice..., ali na koncu će se zavjetovati. I zaista, 21. rujna 1671. bio je dan njenih zavjeta. Od toga ju je trenutka Gospodin poveo putem kontemplacije ili većeg sjedinjenja s Njim. Dao joj je dar sabranosti- cijelo je njeno biće bilo uronjeno u Boga; prisutnost Božja bila joj je kontinuirana; zatim očitovanja Gospodinova iako nikada u potpunosti- jedanput joj je pokazao svoje ruke, drugi put oči, stopala itd.
- Početak obnove
Godine 1673. čula je razgovor svojih susestara koje su razgovarale o tomu kako bi se mogao sagraditi samostan u kojem bi se bolje služilo Gospodinu. Anđela im je rekla da neće proći ni devet godina dok se to ne dogodi. Gospodin joj je to potvrdio i izrazio svoju želju da Anđela bude poput svoje majke, dakle svete Terezije od Isusa.
Počela je raditi na ostvarenju te zamisli, a Gospodin joj je priopćavao korake i postupke koji su trebali dovesti do cilja. Kad je jednog popodneva bila u ćeliji, imala je viđenje koludrica u bijelom habitu s križem Reda na prsima. Išle su u procesiji, a bili su tu i Isus i njegova Presveta Majka Marija. Gospodin joj je kasnije dao ponovo isto viđenje anđela koje je imala u Valladolidu. Na isti joj je način dao spoznati da će joj u pothvatu pomoći jedan stariji svećenik koji je kasnije zapisao: "Jednog sam dana molio u svojoj sobi pred slikom Naše Gospe kad sam vidio trinitarsku koludricu [...]". Gospodin mu je rekao da će mu se ona obratiti za pomoć i da će se spasiti ako joj pomogne. Tako je za osnutak novog samostana u početku ostavio deset tisuća dukata.
Anđela je počela pisati svoju autobiografiju na izričitu želju svog ispovjednika koji ju je pratio od 1672. do 1675. Njega je naslijedio kapucin otac Trujillo.
Fra Baltazar Álvarez, provincijal Reda Presvetog Trojstva i otkupa robova, 9. siječnja 1676. dao joj je dopuštenje da započne s osnutkom obnovljenih koludrica Presvetog Trojstva. U osnutku samostana joj je pomagao njen brat Alfonz i više drugih osoba. Potraga za mjestom osnutka na koncu se zaustavila u El Tobosu gdje je bio nedovršeni samostan klarisa. General trojstvenika i majka Anđela zatražili su od nadležnog vijeća i od kralja dopuštenje za svoj projekt. Međutim, tomu su se usprotivili kapucini, pa karmelićani i sam gradić. Parnica je potrajala do prosinca 1679., ali nekoliko dana prije Božića stiglo je dopuštenje.
Prve koje su krenule u novi samostan bile su Anđela i još tri koludrice iz Medine del Campo. Na dan rastanka od dotadašnje zajednice general obuvenih trinitaraca o. Olivera je podijelio dužnosti: Anđela je određena za prioricu, Marija de Arenas za potprioricu, a Josipa de Castro za učiteljicu novakinja.
Tako je 7. svibnja 1680. na put krenula mala družba praćena Anđelinim bratom svećenikom Franjom, njenim ispovjednikom o. Ivanom Feliksom... Ukupno osam osoba. Usput je posjetila svoju sestru Katrinu u Karmelu. Kad su nakon par dana stigli u Madrid, odustala je jedna sestra i vratila se u stari samostan.
- U novom samostanu rekolekcije posvećenom Bezgrješnoj i svetom Josipu
Habit trinitarskih rekolektkinja u samostanu obuvenih trinitaraca u Corteu, 20. svibnja 1680. obuklo je uz Anđelu još jedanaest drugih sestara. U novom samostanu u El Tobosu je svom imenu dodala Marija. Prvi se put tako potpisala 12. listopada 1680. u pismu bratu. Na zavjetima, 10. lipnja 1681. uzela je redovničko prezime od Začeća. Papa Inocent XI. potvrdio je konstitucije rekolektskih trinitarka, 22. veljače 1685. Od sestara iz Medine del Campo u novom je samostanu na kraju uz Anđelu ostaka samo jedna koludrica. One koje su bile nove, lakše su se prilagodile novim normama.
To je, dakle, bio početak samostana koludrica "dostojnih svake hvale".
Relikvije časne službenice Božje Anđele Marije od Začeća, nalaze se u samostanu u El Tobosu gdje je i umrla. Iako je sama neprestano patila od bolesti, nije propuštala pomoći bolesnim sestrama pa se znala i zaraziti njihovim bolestima. Zapamćena je kao blaga, milosrdna i jednostavna.
Na usluzi Google Books dostupno je glavno djelo službenice Božje, Duhovno navodnjavanje za nove biljke. Osim već spomenute autobiografije, napisala je još Spis o krjepostima i nedovršeni Spis o mislenoj molitvi. Najviše su na nju utjecala djela sv. Terezije Avilske, sv. Ivana od Križa, sv. Šimuna de Rojasa i sv. Ivana Krstitelja od Začeća.
Na YouTubeu postoji snimka emisije televizijskog kanala Toledske nadbiskupije o ovom samostanu. Nekoliko koludrica je provelo jednog svećenika samostanom i upoznalo ga s prošlošću i sadašnjošću tog Escoriala La Manche. Možete pogledati ćeliju službenice Božje koja još čuva dosta stvari kojima se koristila. U muzeju su uz liturgijsko ruhu, kipove... i slike istaknutih sestara. Za koludricu od Očišćenja (Purificación) sestra kaže da je "velika svetica"- imala je dar bilokacije.
I ovaj bi stari samostan bio gotovo prazan da nema zvanja izvan Španjolske. U radionici misnog ruha, pri kraju videa, može se vidjeti da su mlade sestre s Madagaskara gdje djeluje više trojstveničkih redovničkih zajednica.
Podsjećam na kraju i na post o još jednoj trojstvenici, ali stare grane ovoga reda koja je već beatificirana.
Prema: Wikipedija, manchainformacion.es, federaciondemonjastrinitarias.com
Slike: las diez vírgenes sensatas, InfoParroquia El Toboso (screenshot)
Nema komentara:
Objavi komentar