Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei jučer se oglasilo priopćenjem o stanju razgovora s Piovim bratstvom. Nakon toga prenosim i intervju s prvim pomoćnikom biskupa Fellaya, p. N. Pflugerom, koji je objavljen nešto prije ovoga priopćenja za novi broj časopisa Kirchliche Umschau, a osim što se bavi trenutačnim odnosima s Rimom, dalo se naslutiti ono što se dogodilo prije nekoliko dana- isključenje jednoga od biskupa Bratstva koji je godinama djelovao protiv svoga poglavara.
"Papinsko povjerenstvo 'Ecclesia Dei' koristi ovu prigodu da objavi kako je u svojoj zadnjoj službenoj izjavi, 6. rujna 2012., Svećeničko bratstvo sv. Pija X. naznačilo potrebu dodatnoga vremena za razmišljanje i studij sa svoje strane kako bi pripremilo svoj odgovor na zadnju inicijativu Svete Stolice.
Sadašnja faza tekućeg dijaloga između Svete Stolice i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nastavlja se na tri godine doktrinarnoga i teološkoga dijaloga za vrijeme kojega se zajedničko povjerenstvo sastalo osam puta da proučava i raspravlja, među ostalim, neka prijeporna pitanja u tumačenju izvjesnih dokumenata II. vatikanskog koncila. Nakon što su ovi doktrinarni dijalozi zaključeni, postalo je moguće nastaviti s fazom diskusije izravnije usmjerenoj vrlo željenoj pomirbi Svećeničkog bratstva sv. Pija X. s Petrovom Stolicom.
Ostale odlučujuće korake u ovom pozitivnom procesu postupne reintegracije Sveta je Stolica već poduzela 2007. proširenjem izvanrednog oblika rimskog obreda na sveopću Crkvu motuproprijem 'Summorum Pontificum', i 2009. uklanjanjem izopćenjâ. Vrhunac na tom teškom putu dosegnut je istom prije nekoliko mjeseci kada je, 13. rujna, Papinsko povjerenstvo Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. predstavilo doktrinarnu izjavu zajedno s prijedlogom za kanonsku normalizaciju njegova statusa unutar Katoličke crkve.
U sadašnjem trenutku Sveta Stolica očekuje službeni odgovor poglavarâ Svećeničkog bratstva na ova dva dokumenta. Nakon trideset godina odvojenosti, razumljivo je da je potrebno vrijeme da se prihvati značenje ovoga najnovijega razvoja. Dok naš Sveti Otac, papa Benedikt XVI., nastoji promicati i očuvati jedinstvo Crkve ostvarenjem dugo nadanoga pomirenja Svećeničkog bratstva s Petrovom Stolicom- što je djelatna snažna manifestacija Petrove službe ('munus Petrinum')- strpljivost, ozbiljnost, ustrajnost i povjerenje su ono što trebamo."
Sadašnja faza tekućeg dijaloga između Svete Stolice i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. nastavlja se na tri godine doktrinarnoga i teološkoga dijaloga za vrijeme kojega se zajedničko povjerenstvo sastalo osam puta da proučava i raspravlja, među ostalim, neka prijeporna pitanja u tumačenju izvjesnih dokumenata II. vatikanskog koncila. Nakon što su ovi doktrinarni dijalozi zaključeni, postalo je moguće nastaviti s fazom diskusije izravnije usmjerenoj vrlo željenoj pomirbi Svećeničkog bratstva sv. Pija X. s Petrovom Stolicom.
Ostale odlučujuće korake u ovom pozitivnom procesu postupne reintegracije Sveta je Stolica već poduzela 2007. proširenjem izvanrednog oblika rimskog obreda na sveopću Crkvu motuproprijem 'Summorum Pontificum', i 2009. uklanjanjem izopćenjâ. Vrhunac na tom teškom putu dosegnut je istom prije nekoliko mjeseci kada je, 13. rujna, Papinsko povjerenstvo Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. predstavilo doktrinarnu izjavu zajedno s prijedlogom za kanonsku normalizaciju njegova statusa unutar Katoličke crkve.
U sadašnjem trenutku Sveta Stolica očekuje službeni odgovor poglavarâ Svećeničkog bratstva na ova dva dokumenta. Nakon trideset godina odvojenosti, razumljivo je da je potrebno vrijeme da se prihvati značenje ovoga najnovijega razvoja. Dok naš Sveti Otac, papa Benedikt XVI., nastoji promicati i očuvati jedinstvo Crkve ostvarenjem dugo nadanoga pomirenja Svećeničkog bratstva s Petrovom Stolicom- što je djelatna snažna manifestacija Petrove službe ('munus Petrinum')- strpljivost, ozbiljnost, ustrajnost i povjerenje su ono što trebamo."
Izvor: VIS - Vatican Information Service
Razgovor s prvim pomoćnikom poglavara piovaca
"- Oče Pflugeru, još prije nekoliko mjeseci se činilo da neposredno predstoji regularizacija Bratstva. U međuvremenu se više čini kao da su napori propali. Nadbiskup Müller, novi prefekt Kongregacije za nauk vjere, to je više-manje tako naznačio u više intervja koje je zadnjih dana dao.
Nisu propali, ali neposredan dogovor nije vjerojatan. Kurija i mi smo jedinstveni da je dogovor smislen samo onda kada postoji zajedničko shvaćanje vjere. Ono je trebalo biti izraženo u 'doktrinarnoj izjavi' o kojoj se dugo raspravljalo, da bi u travnju 2012. biskup Fellay, naš generalni poglavar, predstavio preliminarni, neformalni tekst. Međutim, na naše iznenađenje taj tekst Kongregacija za nauk vjere nije prihvatila. Opet smo, dakle, na početku.
- Kako si objašnjavate ovu promjenu smjera u Rimu?
U Rimu postoje protivnici kanonske regularizacije Bratstva. Službeno priznanje Bratstva bi bilo signal da je završila epoha II. vatikanskog koncila u povijesti Crkve i da započinje novo poglavlje. To, naravno, ne odgovara koncilijaristima; njima priznanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. ne bi bilo samo uvrjeda, nego i dovođenje Koncila u pitanje, dakle, debakl. Očito, oni su prevladali.
- Vjerujete li da se to može promijeniti?
Čak sam u to siguran jer postoji normativna moć činjenica. Crkva se širom svijeta, uz rijetke iznimke, nalazi u procesu samouništenja. Ne samo u Europi, u Latinskoj Americi, na primjer, situacija ne izgleda ništa bolje. Tamo gdje ima dovoljno novca- u Njemačkoj, Švicarskoj, SAD-u- strukture još postoje, ali posvuda je gubitak vjere. Bez vjere nema Crkve. Biskupi su u Njemačkoj nedavno dali jasan signal: pravo na prikupljanje poreza važnije je od 120 000 istupa iz Crkve godišnje. Predstoji nam jedinstveni proces vjerskog nazadovanja u svjetskoj povijesti koji ni biskupi ne mogu zaustaviti, pogotovo ne taktikom koja ne uključuje vjeru. Još je prije 50 godina J. Ratzinger govorio o 'Crkvi u čijem srcu živi poganstvo'. Dotle smo došli također zahvaljujući Koncilu. Siguran sam da će taj proces dovesti biskupe do jasnijeg uvida i da će preostati samo konzervativni, dakle, katolici koji jednostavno katolički vjeruju i to hoće ostati. S njima ne trebamo naveliko raspravljati jer ćemo se brzo složiti.
- Pri tom insinuirate da će taj proces nazadovanja ići na štetu liberalnih katolika. No, oni argumentiraju drugačije; žele daljnje reforme da održe Crkvu živom.
Ne insinuiram ništa, samo gledam činjenice. Koji redovi, koje dijeceze, koje skupine imaju podmladak, budućnost, a koje ne? Možemo vidjeti da je tamo gdje su nakon II. vaticanuma najviše provedene reforme i najveći pad. Ne niječem da je u javnom mnijenju, a i u župama, liberalni put, kao i prije, jasno, najsimpatičniji. No, Crkva ne živi od toga da bude simpatična i da prima aplauze. Ona živi od ljudi koji vjeruju i to prakticiraju, koji su spremni odreći se svoga građanskog života i postati svećenici, monasi ili redovnice. Takvi se ne nelaze kod liberala, zbog toga oni žele da se svi zarede za svećenike, jasno, bez celibata, bez odricanja. Kao da bi zbog toga više ljudi išlo u crkvu!
- Očekujete li novo izopćenje biskupâ ili čak čitavoga Bratstva?
Nisu propali, ali neposredan dogovor nije vjerojatan. Kurija i mi smo jedinstveni da je dogovor smislen samo onda kada postoji zajedničko shvaćanje vjere. Ono je trebalo biti izraženo u 'doktrinarnoj izjavi' o kojoj se dugo raspravljalo, da bi u travnju 2012. biskup Fellay, naš generalni poglavar, predstavio preliminarni, neformalni tekst. Međutim, na naše iznenađenje taj tekst Kongregacija za nauk vjere nije prihvatila. Opet smo, dakle, na početku.
- Kako si objašnjavate ovu promjenu smjera u Rimu?
U Rimu postoje protivnici kanonske regularizacije Bratstva. Službeno priznanje Bratstva bi bilo signal da je završila epoha II. vatikanskog koncila u povijesti Crkve i da započinje novo poglavlje. To, naravno, ne odgovara koncilijaristima; njima priznanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. ne bi bilo samo uvrjeda, nego i dovođenje Koncila u pitanje, dakle, debakl. Očito, oni su prevladali.
- Vjerujete li da se to može promijeniti?
Čak sam u to siguran jer postoji normativna moć činjenica. Crkva se širom svijeta, uz rijetke iznimke, nalazi u procesu samouništenja. Ne samo u Europi, u Latinskoj Americi, na primjer, situacija ne izgleda ništa bolje. Tamo gdje ima dovoljno novca- u Njemačkoj, Švicarskoj, SAD-u- strukture još postoje, ali posvuda je gubitak vjere. Bez vjere nema Crkve. Biskupi su u Njemačkoj nedavno dali jasan signal: pravo na prikupljanje poreza važnije je od 120 000 istupa iz Crkve godišnje. Predstoji nam jedinstveni proces vjerskog nazadovanja u svjetskoj povijesti koji ni biskupi ne mogu zaustaviti, pogotovo ne taktikom koja ne uključuje vjeru. Još je prije 50 godina J. Ratzinger govorio o 'Crkvi u čijem srcu živi poganstvo'. Dotle smo došli također zahvaljujući Koncilu. Siguran sam da će taj proces dovesti biskupe do jasnijeg uvida i da će preostati samo konzervativni, dakle, katolici koji jednostavno katolički vjeruju i to hoće ostati. S njima ne trebamo naveliko raspravljati jer ćemo se brzo složiti.
- Pri tom insinuirate da će taj proces nazadovanja ići na štetu liberalnih katolika. No, oni argumentiraju drugačije; žele daljnje reforme da održe Crkvu živom.
Ne insinuiram ništa, samo gledam činjenice. Koji redovi, koje dijeceze, koje skupine imaju podmladak, budućnost, a koje ne? Možemo vidjeti da je tamo gdje su nakon II. vaticanuma najviše provedene reforme i najveći pad. Ne niječem da je u javnom mnijenju, a i u župama, liberalni put, kao i prije, jasno, najsimpatičniji. No, Crkva ne živi od toga da bude simpatična i da prima aplauze. Ona živi od ljudi koji vjeruju i to prakticiraju, koji su spremni odreći se svoga građanskog života i postati svećenici, monasi ili redovnice. Takvi se ne nelaze kod liberala, zbog toga oni žele da se svi zarede za svećenike, jasno, bez celibata, bez odricanja. Kao da bi zbog toga više ljudi išlo u crkvu!
- Očekujete li novo izopćenje biskupâ ili čak čitavoga Bratstva?
Ponovljeno izopćenje bi odgovaralo mnogima, ali, barem u ovom ponitifikatu, nije vjerojatno. Kako bi se ono opravdalo? Ne postoji nikakvo 'tradicionalističko krivovjerje'. Nismo 'sedevakantisti', ne sporimo ni na koji način pomoć Duha Svetoga Papi i biskupima. Neposluh- kako ga vide u Rimu- postojao je kod ukidanja izopćenja iz 1988. Kako bi se obrazložile nove crkvene kazne? Odbacivanjem Koncila? U Vjerovanju nema članka: 'Vjerujem u Drugi vatikanski koncil...!' Važnija od takvih razmišljanja bi trebala biti već spomenuta normativna snaga činjenica- lagano, ali stalno, nova generacija mladih svećenika otkriva drevni obred, a time pronalazi cjelovitu vjeru i pravo svećeništvo. Također i mladi ljudi koji se zanimaju za vjeru i nalaze je gotovo uvijek izvan svojih župnih zajednica, jako su zainteresirani za tradicionalu liturgiju i nauk, pa i onda kada još prakticiraju novi obred. Promatraju Bratstvo, bave se nama, traže kontakt, naše publikacije i imaju nas u svom koordinatnom sustavu. Nije drugačije ni sa zajednicama 'Ecclesiae Dei' niti s većinom dijecezanskih svećenika koji su nakon motuproprija iz 2007. počeli redovito čitati tradicionalnu misu. Mi nismo samo, već gotovo, 600 svećenika, nego naše djelovanje seže duboko u Crkvu, i to upravo u sredine koje imaju budućnost. Rim će si, ako ne želi potpuno izgubiti vjerodostojnost, uštedjeti još jedno izopćenje koje se opet mora povući.
- Postoji, dakle, samo jedna šansa da se uredi situacija Bratstva; 'priznanje koncila'.
Pa mi priznajemo da je bio II. vatikanski koncil. Sâm je nadbiskup Lefebvre bio koncilskim ocem. No, čvrsto držimo da ne samo poslijekoncilske reforme, nego također neki koncilski tekstovi, proturječe ranijim najvišim doktrinarnim odlukama učiteljstva. Izvjesne dvoznačnosti i novine u srži su današnjega procesa rastakanja Crkve. Rimu je nepodnošljivo to što mi govorimo o 'pogreškama Koncila'. Gledajte, mi smo kritizirali Koncil kad je bio slavljen sa svih strana i kad je Crkva bila još neusporedivo životnija i vjernija, nego što je to sada. Zašto bismo prestali sada kad su se naša upozorenja i kritike pred svakim vidljivo potvrdile? Prema žalosnoj stvarnosti 50 godina nakon Koncila, teško da su upozorenja nadbiskupa Lefebvrea bila pretjerana! Naprotiv, još '70.-ih godina, za vrijeme provale te atmosfere oduševljenja i naivnosti, bilo je potpuno nezamislivo da bi se katolički biskupi zauzimali za homoseksualnost, širenje islama i ukidanje braka, kao što to danas moramo doživljavati.
Vatikan stoji pred ruševinama Crkve kakva je bila, a nema ništa novoga, nije izraslo ništa novo što se održalo. Realističan pogled na 'karizmatske nastanke' novih duhovnih zajednica, koji su zadnjih desetljeća nazivani uvijek iznova vitalnim znacima, trebao bi biti upozorenje. Nemam razumijevanja za to što nije konačno pokrenuto istraživanje uzroka crkvene situacije. Crkva se uništava- ta se činjenica ne mijenja time što zabranjujemo o tomu govoriti. Neprestano oslobađanje Koncila od poslijekoncilske krize je ideologija.
- Kad ste tako beskompromisni, zašto onda razgovarate s Kongregacijom za nauk vjere?
Jer su papa i Rim neodvojivi od stvarnosti vjere. Gubitak vjere u crkvenim strukturama- od čega smo mi, Bogu hvala, pošteđeni- samo je jedna strana krize. Druga je da i mi patimo zbog jednoga nedostatka, naime kanonske neregularnosti. Nije samo stanje poslijekoncilske Crkve nesavršeno, i naše je.
- Govorite o onima unutar Vaše zajednice koji odbijaju razgovore s Rimom?
Da, ali njih je malo, jako malo. Na tim malobrojnim svećenicima vidimo da je vrijeme duge odvojenosti dovelo do teološke zbrke. Ti su ljudi, u biti, vjeru suprotstavili pravu, kao da bi povezanost s papom, njegovo prvenstvo, bili samo pravno, podređeno pitanje.
Velika je opasnost kad se legitimnost pape odvaja od vjere kao neko samo pravno pitanje. To je krajnje protestantsko shvaćanje Crkve. Crkva je vidljiva. Papa pripada vjeri.
I mi katolici vjerni tradiciji patimo u dvostrukom smislu od ove krize. Imamo udjela u njoj, iako na drugačiji, mislim, bolji način. Ne sporimo obvezu da radimo na nadvladavanju krize, a taj rad počinje od nas samih- prevladati nenormalno kanonsko stanje.
- Postoji, dakle, samo jedna šansa da se uredi situacija Bratstva; 'priznanje koncila'.
Pa mi priznajemo da je bio II. vatikanski koncil. Sâm je nadbiskup Lefebvre bio koncilskim ocem. No, čvrsto držimo da ne samo poslijekoncilske reforme, nego također neki koncilski tekstovi, proturječe ranijim najvišim doktrinarnim odlukama učiteljstva. Izvjesne dvoznačnosti i novine u srži su današnjega procesa rastakanja Crkve. Rimu je nepodnošljivo to što mi govorimo o 'pogreškama Koncila'. Gledajte, mi smo kritizirali Koncil kad je bio slavljen sa svih strana i kad je Crkva bila još neusporedivo životnija i vjernija, nego što je to sada. Zašto bismo prestali sada kad su se naša upozorenja i kritike pred svakim vidljivo potvrdile? Prema žalosnoj stvarnosti 50 godina nakon Koncila, teško da su upozorenja nadbiskupa Lefebvrea bila pretjerana! Naprotiv, još '70.-ih godina, za vrijeme provale te atmosfere oduševljenja i naivnosti, bilo je potpuno nezamislivo da bi se katolički biskupi zauzimali za homoseksualnost, širenje islama i ukidanje braka, kao što to danas moramo doživljavati.
Vatikan stoji pred ruševinama Crkve kakva je bila, a nema ništa novoga, nije izraslo ništa novo što se održalo. Realističan pogled na 'karizmatske nastanke' novih duhovnih zajednica, koji su zadnjih desetljeća nazivani uvijek iznova vitalnim znacima, trebao bi biti upozorenje. Nemam razumijevanja za to što nije konačno pokrenuto istraživanje uzroka crkvene situacije. Crkva se uništava- ta se činjenica ne mijenja time što zabranjujemo o tomu govoriti. Neprestano oslobađanje Koncila od poslijekoncilske krize je ideologija.
- Kad ste tako beskompromisni, zašto onda razgovarate s Kongregacijom za nauk vjere?
Jer su papa i Rim neodvojivi od stvarnosti vjere. Gubitak vjere u crkvenim strukturama- od čega smo mi, Bogu hvala, pošteđeni- samo je jedna strana krize. Druga je da i mi patimo zbog jednoga nedostatka, naime kanonske neregularnosti. Nije samo stanje poslijekoncilske Crkve nesavršeno, i naše je.
- Govorite o onima unutar Vaše zajednice koji odbijaju razgovore s Rimom?
Da, ali njih je malo, jako malo. Na tim malobrojnim svećenicima vidimo da je vrijeme duge odvojenosti dovelo do teološke zbrke. Ti su ljudi, u biti, vjeru suprotstavili pravu, kao da bi povezanost s papom, njegovo prvenstvo, bili samo pravno, podređeno pitanje.
Velika je opasnost kad se legitimnost pape odvaja od vjere kao neko samo pravno pitanje. To je krajnje protestantsko shvaćanje Crkve. Crkva je vidljiva. Papa pripada vjeri.
I mi katolici vjerni tradiciji patimo u dvostrukom smislu od ove krize. Imamo udjela u njoj, iako na drugačiji, mislim, bolji način. Ne sporimo obvezu da radimo na nadvladavanju krize, a taj rad počinje od nas samih- prevladati nenormalno kanonsko stanje.
- Opet smo na početku. Zašto jednostavno ne potpisati u Rimu?
Zato što ne možemo jedno nesavršeno stanje zamijeniti drugim još manje savršenim. Dogovor s Rimom mora biti poboljšanje, a ne pogoršanje. Izostavljanje istina vjere- u to spada i pravo kritiziranja liberalnih i upitnih izjava II. vaticanuma- bilo bi pogoršanje, čak bitno. To nećemo učiniti.
- Generalni kapitul je zasjedao u srpnju. Kako su se postavili članovi kapitula?
Ustanovljeno je šest točaka za mogući dogovor koje odgovaraju onomu što smo uvijek zastupali. Naša je pozicija još jedanput ojačana.
- Na internetu se ne nalazi jedinstvo po tom pitanju. Vodstu Bratstva se predbacuje izdaja, čak mu nad glavom visi 'anathema'.
Sada citirate biskupa Williamsona kojega je velika većina poglavara isključila s generalnog kapitula. Samo to je dostatno da vidite da smo vrlo jedinstveni.
- Onda imate komunikacijskih problema. Dojam koji se nadaje na izvjesnim internetskim forumima je takav da jedva može biti gori.
Istina je da internet potiče i zahtijeva jedan potpuno drugi, novi oblik komunikacije. Moramo- kao i Vatikan- nadići dosadašnje tiskane medije! No, očito postoje jednostavne duše koje se daju zbuniti internetskim razmiricama. Naši su svećenici pozvali vjernike da ne kontaktiraju te, često sramotne, forume i da se ne daju zbuniti ni obeshrabriti internetom, glasinama i spletkama. Ubuduće ćemo zato aktivnije komunicirati, pa i putem interneta.
- Izvjesni krugovi su uzeli na metu biskupa Fellaya.
Biskup Fellay je sigurno postigao više za nakane katolika vjernih tradiciji, nego oni koji ga sumnjiče, kritiziraju ga, pa i prebacuju izdaju. Mnogo godina na oprezan, mudar način vodi razgovore s Rimom. Nikada ne djeluje prenagljeno, nikada se ne da isprovocirati niti gubi strpljenje. Imamo slobodu mise, povlačenje izrečenih izopćenjâ, razgovore o problemima Koncila. Mi smo- kako se izrazio jedna austrijski biskup- od Koncila ponovo napravili temu. Dakle, Koncil više nije nedodirljiv i njegova je aura razbijena. Jubilejska slavlja pedesete obljetnice to ne mogu promijeniti.
Naš je generalni poglavar puno postigao jer je djelovao ustrajno i uvijek iznova zastupao naše teološke pozicije. Kao njegov pomoćnik vidim da ima pred očima samo jedan cilj: očuvati vjeru u ovoj crkvenoj krizi i svim našim snagama služiti Crkvi.
Zato što ne možemo jedno nesavršeno stanje zamijeniti drugim još manje savršenim. Dogovor s Rimom mora biti poboljšanje, a ne pogoršanje. Izostavljanje istina vjere- u to spada i pravo kritiziranja liberalnih i upitnih izjava II. vaticanuma- bilo bi pogoršanje, čak bitno. To nećemo učiniti.
- Generalni kapitul je zasjedao u srpnju. Kako su se postavili članovi kapitula?
Ustanovljeno je šest točaka za mogući dogovor koje odgovaraju onomu što smo uvijek zastupali. Naša je pozicija još jedanput ojačana.
- Na internetu se ne nalazi jedinstvo po tom pitanju. Vodstu Bratstva se predbacuje izdaja, čak mu nad glavom visi 'anathema'.
Sada citirate biskupa Williamsona kojega je velika većina poglavara isključila s generalnog kapitula. Samo to je dostatno da vidite da smo vrlo jedinstveni.
- Onda imate komunikacijskih problema. Dojam koji se nadaje na izvjesnim internetskim forumima je takav da jedva može biti gori.
Istina je da internet potiče i zahtijeva jedan potpuno drugi, novi oblik komunikacije. Moramo- kao i Vatikan- nadići dosadašnje tiskane medije! No, očito postoje jednostavne duše koje se daju zbuniti internetskim razmiricama. Naši su svećenici pozvali vjernike da ne kontaktiraju te, često sramotne, forume i da se ne daju zbuniti ni obeshrabriti internetom, glasinama i spletkama. Ubuduće ćemo zato aktivnije komunicirati, pa i putem interneta.
- Izvjesni krugovi su uzeli na metu biskupa Fellaya.
Biskup Fellay je sigurno postigao više za nakane katolika vjernih tradiciji, nego oni koji ga sumnjiče, kritiziraju ga, pa i prebacuju izdaju. Mnogo godina na oprezan, mudar način vodi razgovore s Rimom. Nikada ne djeluje prenagljeno, nikada se ne da isprovocirati niti gubi strpljenje. Imamo slobodu mise, povlačenje izrečenih izopćenjâ, razgovore o problemima Koncila. Mi smo- kako se izrazio jedna austrijski biskup- od Koncila ponovo napravili temu. Dakle, Koncil više nije nedodirljiv i njegova je aura razbijena. Jubilejska slavlja pedesete obljetnice to ne mogu promijeniti.
Naš je generalni poglavar puno postigao jer je djelovao ustrajno i uvijek iznova zastupao naše teološke pozicije. Kao njegov pomoćnik vidim da ima pred očima samo jedan cilj: očuvati vjeru u ovoj crkvenoj krizi i svim našim snagama služiti Crkvi.
- Postavlja se pitanje zašto biskup Fellay, čini se, nije djelovao protiv kampanje koja na internetu zadnjih mjeseci vodi protiv njega?
Strpljivost, dobrota, velikodušnost nekima se čine kao slabost, ali one to nisu. Zbog internetske paljbe nećemo odustati od naših vrijednosti niti načela. S tim se spletkama suočavamo prema crkvenom zakonu. To može nekima činiti bolno sporim, ali ne ide drugačije ako ne želimo ispasti nevjernima sebi. No, želim pojasniti; nitko si ne treba umišljati da može nekažnjeno postavljati u pitanje auktoritet, a da se on ne očituje.
- Što to konkretno znači?
Biskup Williamson je dobio kanonsko upozorenje. To je tragično poglavlje u povijesti našega Bratstva. Nastavi li taj prelat svoj internetski rat protiv Bratstva i njegova generalnog poglavara, isključenje iz Bratstva će biti neizbježno [vidi ovdje, op. splendor]. Svojim je krivim idejama djelovao iza kulisa. Zapravo je tragično da godinama nije prihvaćao autoritet generalnog poglavara i da si je sam zadao misiju. Pred kapitul je pozivao na revolt. To je ozbiljna stvar za jednoga katoličkog biskupa.
- Bratstvo nije tu samo da bi razgovaralo s Rimom. Što vidite kao ostale zadaće?
Zapadni je svijet izgubio vjeru. To je i zbog toga što je Crkva više ne zastupa, ne unosi u svijet. Čini se da se moderni crkveni ljudi stide vjere, zato se toliko brinu za zaštitu okoliša, raspodjelu dobara i pomoć u razvoju. Mi ne možemo jednostavno čekati dok oni dođu pameti, moramo više nego do sada djelovati prema van, dobiti javni utjecaj i zastupati kršćanstvo- s razboritošću, poniznošću i ljubavlju. Kako je Krist pozivao svoje suvremenike: 'Ne bojte se!'
- Gdje vidite konkretne izazove?
Strpljivost, dobrota, velikodušnost nekima se čine kao slabost, ali one to nisu. Zbog internetske paljbe nećemo odustati od naših vrijednosti niti načela. S tim se spletkama suočavamo prema crkvenom zakonu. To može nekima činiti bolno sporim, ali ne ide drugačije ako ne želimo ispasti nevjernima sebi. No, želim pojasniti; nitko si ne treba umišljati da može nekažnjeno postavljati u pitanje auktoritet, a da se on ne očituje.
- Što to konkretno znači?
Biskup Williamson je dobio kanonsko upozorenje. To je tragično poglavlje u povijesti našega Bratstva. Nastavi li taj prelat svoj internetski rat protiv Bratstva i njegova generalnog poglavara, isključenje iz Bratstva će biti neizbježno [vidi ovdje, op. splendor]. Svojim je krivim idejama djelovao iza kulisa. Zapravo je tragično da godinama nije prihvaćao autoritet generalnog poglavara i da si je sam zadao misiju. Pred kapitul je pozivao na revolt. To je ozbiljna stvar za jednoga katoličkog biskupa.
- Bratstvo nije tu samo da bi razgovaralo s Rimom. Što vidite kao ostale zadaće?
Zapadni je svijet izgubio vjeru. To je i zbog toga što je Crkva više ne zastupa, ne unosi u svijet. Čini se da se moderni crkveni ljudi stide vjere, zato se toliko brinu za zaštitu okoliša, raspodjelu dobara i pomoć u razvoju. Mi ne možemo jednostavno čekati dok oni dođu pameti, moramo više nego do sada djelovati prema van, dobiti javni utjecaj i zastupati kršćanstvo- s razboritošću, poniznošću i ljubavlju. Kako je Krist pozivao svoje suvremenike: 'Ne bojte se!'
- Gdje vidite konkretne izazove?
Globalno, upravo doživljavamo progon kršćana na Istoku. Potaknuti smo da skrenemo pozornost na to i da pomažemo. Na to je upozorila izjava generalnog kapitula. U zapadnim zemljama vidimo da se rađa sve manje djece jer su obitelji ostale bez vrijednosti; državni zakoni prijete obitelji, jezgri društva. Zauzimanje za obitelji, pomoć obiteljima je važno polje djelatnosti. Moramo podupirati kršćanske obitelji brojne djecom i voditi k tomu da ne budu gurnute na rub društva. Ali, naša glavna zadaća ostaje- a i to je izjava generalnog kapitula u srpnju ponovo naglasila- očuvanje i obrana vjere i formiranje uistinu katoličkih svećenika. Tako možemo najbolje služiti Crkvi. U osobnom odnosu radi se o posvećenju. S jedne strane, molitva, vjerska formacija, primanje sakramenata, a s druge, obraćenje u životu i ljubav prema bližnjemu. To dvoje ide skupa. Time uvjeravamo svoje bližnje i pripremamo se za nebo, doživljavamo čak trenutke u kojima možemo predokusiti njegovu harmoniju i blaženstvo. Materijalizam, bezbožnost, ali i sekte, lažne religije sve više ograničavaju zdrav katolički život. To je odlučujuće poslanje za Bratstvo; da pomogne vjernicima dobre volje da u mračnim vremenima očuvaju i žive vjeru. To je naša zadaća u ovo vrijeme, lijepa i usrećujuća zadaća ako nam uspije dalje pružati oganj božanske ljubavi. To uspijeva samo po dubokoj, živoj vjeri.
- Oče Pflugeru, odsrca hvala na razgovoru!"
- Oče Pflugeru, odsrca hvala na razgovoru!"
Izvor: pius.info
Izvanredno! Nije prvi put da pater Pfluger daje ovakav snažan intervju. Mislim da njegove riječi jasno pokazuje koliko se FSSPX nalazi u srcu Crkve, a daleko od svih sektaških strujanja. No, još uvijek katolicima upravlja ideologija, modernistička zasljepljenost, stoga je mnogima ovo tvrd govor!
OdgovoriIzbrišiHvala vlasniku bloga na ovom krasnom(iznenađujućem) članku!
Fidelis
Počesto smo u Lijepoj Našoj sve tradicionaliste držali šugavima i bježali od njih kao od kakve opasnosti. Do njihovog se mišljenja uopće nije držalo. Dugo smo prenosili razorne stavove kontroverznih, izrazito proturimskih teologa, poglavito iz zemalja njemačkog govornog područja, a to smo našim naivnim vjernicima servirali kao najviše domete današnje teologije premda se tu ni o teologiji ni o dometima ne može ozbiljno govoriti. Stasala je generacija koja skupa s papom Benediktom XVI. vidi situaciju kakva jest. Molimo se Kraljici Hrvata da da snage mladim ljudima da se odlučno svrstaju pod Kristov stijeg i brane vjeru svete Majke Crkve! Nije situacija bezizlazna, postoje recepti, Tradicija je jasan put obnove narušenih struktura Crkve!
OdgovoriIzbrišiFidelis
Upravo Bratstvo radi ono što mu je Providnost povjerila: bori se velikim žarom za spas duša i odgaja mlađe ljude da budu pravi (tradicionalni) katolici. Ne znači biti pravi katolik samo ići na svetu Misu(po starom obredu). Cijeli život treba biti prožet tim velikim tajnama, a to je posve oprečan stav posvjetovnjačenosti koja već dominira našim prostorima.Drže se tradicionalistima, idu u Rim, a po povratku govore i pišu kao okorjeli modernisti. Putovanje, žderanje,druženje, zabava...osjećaj za nadnaravno na minimumu. Hedonizam je, čini se, osvojio srca mlađih generacija(i moje uključujući), a hedonizam idu uvijek skupa s modernizmom. Ne postoje modernisti asketi. Tradicionalne katolike mora krasiti jednostavnost, požrtvovnost, odricanje i poniznost-inače nas neće biti.
OdgovoriIzbrišiNe znam na koga misliš, no najbolje je da se držimo one sv. Franje: "Neka radije svatko osuđuje i prezire samoga sebe."
OdgovoriIzbrišiČisto konstatacija o meni samome, potom ljudima s kojima se družim, a onda mnogim koji se busaju u prsa da su tradicionalisti premda su u biti(bez skromnosti, poniznosti i doze asketizma) samo esteticisti-ljudi s malo više osjećaja za ljepotu glazbe,crkvene umjetnosti,misnog ruha.
OdgovoriIzbrišiMožda je ovo samo kratko vrijeme u kojemu možemo nasljedovati Gospodina noseći svoj križ: ismijavaju nas, proglašavaju umobolnima, isključuju iz svih zajednica-a mi znamo da smo na pravoj strani. Usuprot tomu, vazda nailazimo na prijezir što ljudsku osobu toliko boli.
U onoj sekundi, kada ljubav prema Tradiciji bude korisna za napredak u karijeri, kada tradicionalisti ponovno budu "in", namirisat će to mnogi poput morskih pasa koji oćute kap krvi na kilometre udaljenosti, a mi ćemo opet morati u zadnje klupe s bakicama, hromima i nagluhima. Daj Bože da za to smognemo snage!
Fidelis