nedjelja, srpnja 01, 2012

Gloria Sanguini Jesu

Slava Krvi Isusovoj natpis je s orgulja crkve Šelenberških sestara Predragocjene Krvi o kojima ovdje postoji članak iz 2009. kada je završavala proslava 150 godina postojanja ove redovničke zajednice (1858.-2008.). Na današnju svetkovinu Predragocjene Krvi prenosim jedan članak o njima otprije nekoliko godina. Fotografija oltara Majke Predragocjene Krvi je iz njihove samostanske crkve, a prikazuje ga onako kako je bio urešen za vrijeme svibanjskih pobožnosti ove godine.

"Maturanti nakon svršetka škole rado odlaze na putovanja. Otkrivaju susjedne zemlje, kreću do Amerike ili Australije, ostali služe vojni rok ili obavljaju civilnu službu. Na pustolovinu posebne vrste odlučile su se Daniela Kling iz Aichena i Elisabeth Baur iz Balzhausena.

Nakon sjajne mature Elisabeth Baur je odlučila studirati crkvenu glazbu u Regensburgu, dok je Daniela Kling htjela studirati medicinu. No, prije toga obje su htjele iskušati život u samostanu
('Kloster auf Zeit', op. splendor) kako bi upoznale redovnički život. Elisabeth je otišla Kongregaciji sv. Josipa u Ursberg, a Daniela mladoj zajednici Djelo u blizini Bregenza.

Kontemplativni red

Obje sestrične su došle do uvjerenja da ih više zanima neki kontemplativni red. Prilikom traženja Elisabeth je naišla na Sestre klanjateljice Predragocjene Krvi, malu zajednicu koja u Šelenberškom samostanu u Kneževini Lihtenštajn vodi kontemplativni život. Četrdeset sestara svoju glavnu zadaću vidi u molitvi. Nakon kratkog posjeta, pala je odluka da pristupi k njima. Uskoro ju je slijedila njena sestrična Daniela. Sada sudjeluju u samostanskoj svakodnevici u kojoj se izmjenjuju časovi klanjanja, korske molitve koja se upravlja na latinskom i svakodnevnog rada.

Nakon mjeseci priprave, u listopadu 2006. uslijedilo je svečano oblačenje koje je osobno vodio vaduški nadbiskup Wolfgang Haas. Elisabeth Baur je postala sestra Marija Vianeja, a Daniela Kling sestra Marija Anuncijata. Nakon dvogodišnjeg novicijata obje su sestre u okviru svečanog bogoslužja koje je služio nadbiskup Haas položile redovničke zavjete. Nisu požalile što su se pridružile klanjateljicama, no trebat će još nekoliko godina dok se vječnim zavjetima zauvijek ne pridruže zajednici.

Na sjaju sunca usred veličanstvenog planinskog okruženja, dvije su mlade sestre primale čestitke svojih rođaka koji su doputovali iz Balzhausena i iz Aichena."

1 komentar:

  1. U Hrvatskoj imamo veliku potrebu za barem jednom muškom i jednom ženskom tradicionalnom zajednicom. Na prelijepom otoku Mljetu je prazna opatija sv.Marije i čeka monahe, a njih nema.

    Ignis ardens

    OdgovoriIzbriši