"Izraz »za mnoge« otvoren je za uključivanje svakoga čovjeka te svjedoči o činjenici da se ovo spasenje ne događa na mehanički način, bez pristanka ili sudjelovanja pojedinca. Vjernik je, zapravo, pozvan s vjerom prihvatiti dar koji mu je ponuđen i primiti nadnaravni život koji se daje onima koji sudjeluju u tome otajstvu te svjedoče o njemu svojim životom, kako bi bili ubrojeni među »mnoge« o kojima ovaj tekst govori." (Izvor)
Prošlo je više od pet godina otkako je objavljen dokument Kongregacije za bogoštovlje u kojem se traži da se u prijevodima misala ispravno prevedu Isusove riječi u kanonu sv. mise. Provedba je tekla sporo i još nije posvuda zaživjela, tako da je Sveti Otac osobno intervenirao 14. travnja 2012., pismom upućenim biskupima njemačkog jezika. Katholisches.info piše da činjenica što je Papa odlučio pisati na svom materinskom jeziku nije sporedna stvar. Učinio je to zato da njegovu poruku konačno čuju i shvate i ostali biskupi Srednje Europe. Budući da na hrvatskom o tom pismu Svetog Oca postoji samo sažetak na internetskoj stranici Vatikanskog radija, donosim ga ovdje u cijelosti.
"Preuzvišeni!
Poštovani i dragi gospodine nadbiskupe!
Tijekom svoga pohoda, 15. ožujka 2012., dali ste mi do znanja da što se tiče prijevoda riječi 'pro multis' u kanonu svete mise, i dalje nema sloge među biskupima njemačkoga govornog područja. Čini se kako prijeti opasnost da će pri novom izdanju 'Gottesloba', koje se uskoro očekuje, neki dijelovi njemačkoga govornog područja htjeti ostati kod prijevoda 'za sve', i ako bi se Njemačka biskupska konferencija, po želji Svete Stolice, složila tiskati 'za mnoge'. Obećao sam Vam da ću se u pisanom obliku izjasniti o ovom ozbiljnom pitanju kako bi se spriječilo takvo razilaženje u najintimnijem prostoru molitve. Pismo koje putem Vas šaljem članovima Njemačke biskupske konferencije, bit će poslano i ostalim biskupima njemačkoga jezičnog prostora.
Poštovani i dragi gospodine nadbiskupe!
Tijekom svoga pohoda, 15. ožujka 2012., dali ste mi do znanja da što se tiče prijevoda riječi 'pro multis' u kanonu svete mise, i dalje nema sloge među biskupima njemačkoga govornog područja. Čini se kako prijeti opasnost da će pri novom izdanju 'Gottesloba', koje se uskoro očekuje, neki dijelovi njemačkoga govornog područja htjeti ostati kod prijevoda 'za sve', i ako bi se Njemačka biskupska konferencija, po želji Svete Stolice, složila tiskati 'za mnoge'. Obećao sam Vam da ću se u pisanom obliku izjasniti o ovom ozbiljnom pitanju kako bi se spriječilo takvo razilaženje u najintimnijem prostoru molitve. Pismo koje putem Vas šaljem članovima Njemačke biskupske konferencije, bit će poslano i ostalim biskupima njemačkoga jezičnog prostora.
Dopustite mi najprije da nešto kažem o nastanku ovog problema. Kad se prevodio Rimski misal na njemački jezik, '60.-ih godina, pod odgovornošću njemačkih biskupa, postojao je egzegetski konsenzus da je riječ 'die vielen', 'viele' [mnogi, op. splendor] u Iz 53,11 i dalje, hebrejski izraz koji označava cjelinu, 'sve'. Riječ 'viele' je tako u izvješćima Mateja i Marka o ustanovljenju euharistije smatrana semitizmom koji bi se morao prevesti kao 'sve'. To se također odnosilo na latinski tekst čiji je prijevod neposredno predstojao, čiji se 'pro multis' iz evanđeoskog izvještaja odnosi na Iz 53, te ga se zato trebalo prevesti kao 'za sve'. Taj se egzegetski konsenzus u međuvremenu raspao, više ne postoji. U njemačkom prijevodu Svetog pisma u izvještaju o Posljednjoj večeri stoji: 'Das ist mein Blut, das Blut des Bundes, das für viele vergossen wird' [Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.] (Mk 14, 24; usp. Mt 26, 28). Tako se uočava nešto vrlo važno: zamjena 'pro multis' sa 'za sve' nije bio puki prijevod, nego interpretacija koja je bila i ostaje vrlo dobro utemeljena, no ipak tumačenje i više od prijevoda.
To spajanje prijevoda i tumačenja u izvjesnom smislu pripada načelima kojima se, neposredno nakon Koncila, vodilo pri prevođenju liturgijskih knjiga na moderne jezike. Postojala je svijest o tomu koliko su Biblija i liturgijski tekstovi udaljeni od jezika i misli suvremenog čovjeka, da bi i prevedeni ostali uvelike nerazumljivi sudionicima bogoslužja. To je bio novi pothvat, da tekstovi u prijevodu budu pred sudionicima bogoslužja, no pri tom bi još ostali uvelike udaljeni od njihova svijeta i ta bi udaljenost baš sada postala vidljivom. Činilo se tako ne samo opravdanim, nego i obvezatnim umiješati interpretaciju u prijevod te tako skratiti put do ljudi čije je srce i razum trebalo doseći tim riječima.
To spajanje prijevoda i tumačenja u izvjesnom smislu pripada načelima kojima se, neposredno nakon Koncila, vodilo pri prevođenju liturgijskih knjiga na moderne jezike. Postojala je svijest o tomu koliko su Biblija i liturgijski tekstovi udaljeni od jezika i misli suvremenog čovjeka, da bi i prevedeni ostali uvelike nerazumljivi sudionicima bogoslužja. To je bio novi pothvat, da tekstovi u prijevodu budu pred sudionicima bogoslužja, no pri tom bi još ostali uvelike udaljeni od njihova svijeta i ta bi udaljenost baš sada postala vidljivom. Činilo se tako ne samo opravdanim, nego i obvezatnim umiješati interpretaciju u prijevod te tako skratiti put do ljudi čije je srce i razum trebalo doseći tim riječima.
I nadalje, do izvjesnoga stupnja, vrijedi načelo sadržajnoga, a ne nužno doslovnoga prijevoda temeljnih tekstova. Kako stalno iznova moram moliti liturgijske molitve na različitim jezicima, uočio sam da je između različitih prijevoda katkada teško naći zajedništvo i da se zajednički tekst koji im je u temelju može prepoznati još samo izdaleka. Zatim su tu potkopavajuće banalizacije koje su prava šteta. Tako mi je osobno tijekom godina postajalo sve jasnije da načelo ne doslovne, nego strukturalne ekvivalencije u prevođenju ima svoje granice. Slijedeći takve uvide, Kongregacija za bogoštovlje je 28. ožujka 2001. objavila naputak za prevođenje 'Liturgiam authenticam', u kojem je opet u prvi plan gurnuto načelo doslovnoga prevođenja, dakako, ne propisujući jednostrani verbalizam. Najvažniji uvid koji se nalazi u temelju toga naputka, sastoji se u već spomenutom razlikovanju između prevođenja i tumačenja. To je nužno kako u odnosu na riječ Pisma, tako i u odnosu na liturgijske tekstove. S jedne se strane sveta riječ mora pojaviti kao ona sama, također sa svojom stranošću i pitanjima koja nosi; s druge strane, Crkvi je dana zadaća tumačenja da- u granicama našeg shvaćanja- do nas dođe poruka koju nam je Gospodin namijenio. Također niti najegzaktniji prijevod ne može nadomjestiti interpretaciju: strukturi objave pripada da se Božja riječ čita u interpretativnoj zajednici Crkve, da se međusobno povezuju vjernost i posadašnjenje. Riječ mora opstojati u svom vlastitom, možda nama stranom obliku; tumačenje se mora mjeriti vjernošću samoj riječi, ali istovremeno biti pristupačno današnjem slušatelju.
U tom je surječju Sveta Stolica bila odlučila da se kod novih prijevoda misala riječi 'pro multis' prevedu kao takve, a da se istovremeno ne interpretiraju. Na mjesto interpretirajućeg 'za sve', mora stupiti jednostavan prijevod 'za mnoge' ['für viele']. Htio bih upozoriti da jednako kod Mateja, kao i kod Marka, nema člana, dakle ne 'für die vielen', nego 'für viele'. Ako je s gledišta temeljnog suodnosa između prijevoda i tumačenja ova odluka, nadam se, potpuno razumljiva, ipak sam svjestan da predstavlja ogroman izazov svima na koje spada tumačenje Božje riječi u Crkvi. Redovitim pohoditeljima bogoslužja će se to gotovo neizbježno činiti kao lom u središtu svetoga. Pitat će se: Nije li Krist umro za sve ljude? Je li Crkva promijenila svoj nauk? Može li se i smije li ona to učiniti? Radi li se tu o reakciji koja želi razoriti nasljeđe Koncila? Svi iz iskustva zadnjih pedeset godina znamo kako promjene u liturgijskim oblicima i tekstovima pogađaju ljude u dušu; kako jako mora ljude uznemiriti promjena teksta na tako središnjem mjestu. Budući da je to tako, kad je primjereno razlici između prijevoda i tumačenja odlučeno u korist prijevoda 'za mnoge', utvrđeno je istovremeno da tom prijevodu u pojedinim jezičnim prostorima mora prethoditi temeljita kateheza preko koje bi biskupi svojim svećenicima, a preko njih vjernicima objasnili o čemu se radi. Ta je kateheza temeljni uvjet za stupanje na snagu novoga prijevoda. Koliko znam, takva kateheza u njemačkom govornom području još nije održana. Namjera je moga pisma da sve Vas, draga subraćo, najžurnije zamolim za to da sada razradite takvu katehezu, da razgovarate o njoj sa svećenicima i istovremeno je učinite dostupnom vjernicima.
U tom je surječju Sveta Stolica bila odlučila da se kod novih prijevoda misala riječi 'pro multis' prevedu kao takve, a da se istovremeno ne interpretiraju. Na mjesto interpretirajućeg 'za sve', mora stupiti jednostavan prijevod 'za mnoge' ['für viele']. Htio bih upozoriti da jednako kod Mateja, kao i kod Marka, nema člana, dakle ne 'für die vielen', nego 'für viele'. Ako je s gledišta temeljnog suodnosa između prijevoda i tumačenja ova odluka, nadam se, potpuno razumljiva, ipak sam svjestan da predstavlja ogroman izazov svima na koje spada tumačenje Božje riječi u Crkvi. Redovitim pohoditeljima bogoslužja će se to gotovo neizbježno činiti kao lom u središtu svetoga. Pitat će se: Nije li Krist umro za sve ljude? Je li Crkva promijenila svoj nauk? Može li se i smije li ona to učiniti? Radi li se tu o reakciji koja želi razoriti nasljeđe Koncila? Svi iz iskustva zadnjih pedeset godina znamo kako promjene u liturgijskim oblicima i tekstovima pogađaju ljude u dušu; kako jako mora ljude uznemiriti promjena teksta na tako središnjem mjestu. Budući da je to tako, kad je primjereno razlici između prijevoda i tumačenja odlučeno u korist prijevoda 'za mnoge', utvrđeno je istovremeno da tom prijevodu u pojedinim jezičnim prostorima mora prethoditi temeljita kateheza preko koje bi biskupi svojim svećenicima, a preko njih vjernicima objasnili o čemu se radi. Ta je kateheza temeljni uvjet za stupanje na snagu novoga prijevoda. Koliko znam, takva kateheza u njemačkom govornom području još nije održana. Namjera je moga pisma da sve Vas, draga subraćo, najžurnije zamolim za to da sada razradite takvu katehezu, da razgovarate o njoj sa svećenicima i istovremeno je učinite dostupnom vjernicima.
U toj se KATEHEZI mora najprije posve kratko objasniti zašto je u prijevodu misala nakon Koncila riječ 'mnoge' zamijenjena sa 'sve': da se u smislu u kojem je to Isus htio jasno izrazi univerzalnost spasenja koja dolazi od Njega. Odmah se nameće pitanje: Ako je Isus umro za sve, zašto je onda na Posljednjoj večeri rekao: 'za mnoge' i zašto ostajemo kod tih Isusovih riječi ustanovljenja? Tu se prije svega mora navesti da je Isus prema Mateju i Marku rekao 'za mnoge', a prema Luki i Pavlu 'za vas'. Time se krug prividno još sužava. No, upravo se odatle može doći do rješenja. Učenici znaju da poslanje Isusovo nadilazi njihov krug; da je došao sakupiti raspršenu djecu Božju iz cijeloga svijeta (Iv 11, 52). To 'za vas' poslanje Isusovo čini posve konkretnim nazočnima. Oni nisu bilo kakvi elementi neke ogromne cjeline, nego svaki pojedini zna da je Gospodin umro upravo za mene, za nas. 'Za nas' seže u prošlost i u budućnost, upućeno je osobno meni; nas, ovdje okupljene, Isus kao takve poznaje i ljubi. Tako ovo 'za vas' nije sužavanje, nego konkretizacija koja vrijedi za svaku zajednicu koja slavi euharistiju i povezuje ju konkretno s ljubavlju Isusovom. Rimski kanon je oba biblijska izraza međusobno povezao i prema tomu kaže: 'za vas i za mnoge'. Ta je formula zatim preuzeta u vrijeme liturgijske reforme u sve euharistijske molitve.
No, još jedanput: zašto 'za mnoge'? Nije li Gospodin umro za sve? To da je Isus Krist kao utjelovljeni Sin Božji čovjek za sve ljude, novi Adam, pripada temeljnim istinama naše vjere. Želio bih podsjetiti samo na tri svetopisamska teksta: Bog je svoga Sina 'za sve predao', formulira Pavao u Poslanici Rimljanima (Rim 8, 32). 'Jedan je umro za sve', kaže o smrti Isusovoj u Drugoj poslanici Korinćanima (2. Kor 5, 14). Isus se dao 'kao otkup za sve', kaže se u Prvoj poslanici Timoteju (1. Tim 2, 6). Ali, onda je upravo ispravno još jedanput pitati: Ako je to tako jasno, zašto u kanonu piše 'za mnoge'? Dakle, Crkva je preuzela tu formulaciju iz izvještaja o ustanovljenju euharistije u Novom zavjetu. Tako čini iz poštovanja prema Isusovoj riječi, da mu ostane vjerna i u riječi. Strahopoštovanje pred samom Isusovom riječi je razlog za takvu formulaciju kanona. No, pitamo se zatim: Zašto je sâm Isus to tako rekao? Pravi razlog je taj što nam se Isus objavio kao sluga Božji iz Iz 53, kao lik na koji je čekala prorokova riječ. Strahopoštovanje Crkve pred Isusovom riječi, vjernost Isusova riječi 'Pisma', ta dvostruka vjernost je konkretan razlog za formulaciju 'za mnoge'. Uvrstimo se u ovaj lanac vjernosti pune strahopoštovanja doslovnim prijevodom riječi Pisma.
No, još jedanput: zašto 'za mnoge'? Nije li Gospodin umro za sve? To da je Isus Krist kao utjelovljeni Sin Božji čovjek za sve ljude, novi Adam, pripada temeljnim istinama naše vjere. Želio bih podsjetiti samo na tri svetopisamska teksta: Bog je svoga Sina 'za sve predao', formulira Pavao u Poslanici Rimljanima (Rim 8, 32). 'Jedan je umro za sve', kaže o smrti Isusovoj u Drugoj poslanici Korinćanima (2. Kor 5, 14). Isus se dao 'kao otkup za sve', kaže se u Prvoj poslanici Timoteju (1. Tim 2, 6). Ali, onda je upravo ispravno još jedanput pitati: Ako je to tako jasno, zašto u kanonu piše 'za mnoge'? Dakle, Crkva je preuzela tu formulaciju iz izvještaja o ustanovljenju euharistije u Novom zavjetu. Tako čini iz poštovanja prema Isusovoj riječi, da mu ostane vjerna i u riječi. Strahopoštovanje pred samom Isusovom riječi je razlog za takvu formulaciju kanona. No, pitamo se zatim: Zašto je sâm Isus to tako rekao? Pravi razlog je taj što nam se Isus objavio kao sluga Božji iz Iz 53, kao lik na koji je čekala prorokova riječ. Strahopoštovanje Crkve pred Isusovom riječi, vjernost Isusova riječi 'Pisma', ta dvostruka vjernost je konkretan razlog za formulaciju 'za mnoge'. Uvrstimo se u ovaj lanac vjernosti pune strahopoštovanja doslovnim prijevodom riječi Pisma.
Kako smo naprijed vidjeli da 'za vas' u lukovsko-pavlovskoj tradiciji ne sužava, nego konkretizira, tako sada možemo spoznati da dijalektika 'mnoge'-'sve' ima svoje značenje. 'Sve' se odnosi na ontologijsku razinu- bitak i djelovanje Isusovo obuhvaćaju sve ljude, prošlost i sadašnjost, i budućnost. No, zapravo, povijesno, u konkretnoj zajednici onih koji slave euharistiju on dolazi samo 'mnogima'. Možemo prepoznati trostruko značenje pridavanja riječi 'mnoge' i 'sve'. Ponajprije bi za nas koji smijemo sjediti za njegovim stolom trebalo značiti iznenađenje, radost i zahvalnost što me pozvao da smijem kod Njega biti i poznavati ga. 'Dank sei dem Herrn, der mich aus Gnad‘ in seine Kirch‘ berufen hat …' [Hvala budi Gospodinu koji me iz milosti u svoju Crkvu pozvao...]. Tu je zatim i odgovornost. Kako Gospodin na svoj način doseže druge- 'sve'- ostaje u konačnici tajna, ali nesumnjivo je odgovornost što nas je izravno pozvao za svoj stol, tako da mogu čuti: za vas, za mene je patio. Mnogi nose odgovornost za sve. Zajednica mnogih mora za sve biti kvasac, svjetlo na svjećnjaku, grad na gori. To je poziv koji se tiče svakoga pojedinog na osobni način. Mnogi, a to smo mi, moraju, svjesni svoga poslanja, biti odgovorni za sve. Zaključno, možemo dodati treći aspekt. U današnjem društvu nipošto nemamo osjećaj da smo 'mnogi', nego baš malobrojni- mali broj koji se kontinuirano smanjuje. Ali, ne- mi smo 'mnogi': 'Zatim sam vidio: veliko mnoštvo iz svih naroda i plemena, puka i jezika; nitko ga ne mogaše izbrojiti', stoji u Otkrivenju sv. Ivana (Otk 7, 9). Mi smo mnogi i predstavljamo sve. Tako obje riječi, 'mnoge' i 'sve', spadaju skupa i odnose se jedna na drugu u odgovornosti i obećanju.
Preuzvišeni, draga subraćo u biskupskoj službi! Htio sam svime ovim naznačiti glavne linije sadržaja kateheze kojom se sada, što je moguće prije, svećenici i laici trebaju pripremiti na novi prijevod. Nadam se da sve ovo može istodobno poslužiti produbljenom sudjelovanju u slavlju euharistije, postajući tako dijelom velike zadaće koja je pred nama u Godini vjere. Nadam se da će kateheza uskoro biti pripravljena i tako postati dijelom obnove liturgije oko koje se Koncil trudio od svoje prve sjednice.
S uskrsnim blagoslovom ostajem u Gospodinu Vaš
Benedictus PP. XVI"
S uskrsnim blagoslovom ostajem u Gospodinu Vaš
Benedictus PP. XVI"
Izvor: gloria.tv
Slika: Sense of the Sacred
Nema komentara:
Objavi komentar