Protiv etiketiranja

U sljedećem je članku R. de Mattei iznio primjere rastućeg zanemarivanja pravovjerja u korist pastoralne prakse, a zatim je reagirao na besmislene optužbe za kriptolefebvrizam te pozvao na prestanak etiketiranja.

"Glavni kriterij prosudbe za katolika mora biti onaj Crkve: ljubiti ono što Crkva ljubi i mrziti ono što Crkva mrzi. Ljubiti istinu u svoj njezinoj jedinstvenosti i cjelovitosti, mrziti zabludu u svim njezinim mnogostrukim izrazima. Pravovjerje i krivovjerje ostaju zadnjim mjerilom prosudbe kojem se kršćanski razum mora podložiti.

Papa Pavao II. je 1542. osnovao Kongregaciju rimske inkvizicije- kasnije nazvanu Svetim uficijem, a danas Kongregacijom za nauk vjere- s ciljem da skrbi o čistoći pravovjerja. Sveti Pio V. ju je 1571. potpomogao Kongregacijom za indeks koja je imala zadaću da zabilježi sve knjige koje odstupaju od katoličkog nauka. 'Centre d’Etudes de la Renaissance' Sveučilišta u Sherbrookeu objavio je 2002. 'L'Index Librorum prohibitorum 1600-1966', gdje je sakupio sva osuđena djela do ukidanja Indeksa, 1966. godine, voljom Pavla VI. Od protestantizma do iluminizma, od katoličkog liberalizma do modernizma, nema ni jednog krivovjernog auktora koji nije bio individuiran i osuđen za dobro Crkve i spasenje duša.

Indeks je bio dragocjeno pomagalo katolicima da znaju i mrze zablude i krivovjerja. Sveti uficij je bio vrhovno sudište kojemu se svaki katolik mogao obratiti kad je imao kakvih sumnja ili nedoumica na području vjere ili morala. 

Kongregaciji za nauk vjere, koja je naslijedila Sveti uficij, zadnjih godina dugujemo za brojne izjave kao što su 'Dominus Iesus' iz 2002. ili 'Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica osoba istoga spola' iz 2003. Nakon uznemirujućeg interventa kardinala Kaspera o temi rastavljenih, na Konzistoriju 20. veljače 2014., i jednako uznemirujućeg dokumenta 'Instrumentum laboris', predstavljenog 26. lipnja 2014. kao priprava za nadolazeću Sinodu o obitelji, bilo bi ispravno očekivati od Kongregacije kojoj predsjeda G. kard. Müller, tumačenje o teškim problemima koji se tiču obitelji i spolnog morala.

Međutim, danas se 'ortodoksija' nastoji nadomjestiti 'ortopraksijom'. Međunarodni časopis za teologiju 'Concilium', posvetio je svoj zadnji broj temi: 'Od 'anathema sit' do 'Tko sam ja da sudim?''; polazeći od famozne fraze pape Franje o homoseksualnosti ('Tko sam ja da sudim') koju je izgovorio na povratku iz Brazila u srpnju 2013. Auktori pravovjerje ['ortodoksiju'] definiraju kao 'metafizičko nasilje'. 

Oni drže da formule i dogme ne mogu obuhvatiti povijesnu evoluciju, nego svaki problem treba staviti u njegov povijesni i sociopolitički kontekst. Koncept pravovjerja treba prevladati, ili barem redimenzionirati, jer se rabio kao 'referentna točka za gušenje slobode mišljenja i kao oružje za nadziranje i kažnjavanje' ('Concilium', 2/2014, str. 11). Primat doktrine treba zamijeniti pastoralna praksa, kako to intervenirajući u potporu kardinalu Kasperu tumači o. J. C. Scannone [1, 2], u članku 'Ozbiljna teologija na koljenima' u časopisu 'Civiltà Cattolica' od 7. lipnja 2014.

Kategorije pravovjerja i krivovjerja se stavljaju nastranu kao zastarjele te nastaju novi semantički izrazi. Jedan od najneobičnijih je 'kriptolefebvrizam'; pojam koji je o. A. Geiger nedavno uporabio na svojoj internetskoj stranici kako bi, osim moje osobe, diskvalificirao zaslužnu katoličku stranicu 'Rorate caeli', zbog krivice izražavanja zabrinutosti glede događaja kod franjevaca Bezgrješne. Za o. Geigera je sve normalno, a tko posumnja u tu normalnost, on je 'kriptolefebvrist'.

Tko su 'kriptolefebvristi'? To su oni koji, u sadašnjem stanju konfuzije, makar ne pripadali Piovu bratstvu, u katoličkoj Tradiciji vide referentnu točku. To su katolici koji žele ostati pravovjerni i da to budu pozivaju se na definitivno crkveno Učiteljstvo, ne manje 'živo' i aktualno od onog indirektnog i nedefinirajućeg Učiteljstva biskupâ i vladajućeg pape. 

Otac Geiger optužuje franjevce Bezgrješne vjerne o. Manelliju, 'Rorate caeli' i mene da smo protiv Pape, biskupâ i II. vatikanskog. Molimo ga da pročita objavljenu knjigu svoga subrata o. S. M. Lanzette, 'Drugi vatikanski. Pastoralni koncil. Hermeneutika koncilskih učenja', Cantagalli, Siena, 2014. Djelo je nastalo pod vodstvom prof. M. Haukea i priskrbilo je auktoru kvalifikaciju predavanja na Bogoslovnom fakultetu u Luganu.

Otac Lanzetta objašnjava da je nauk II. vatikanskog na liniji redovitog crkvenog Učiteljstva, bez zahtjeva pristanka vjere. [...] Diskusija tih teologijskih teza je još slobodna i otvorena. Učenja II. vatikanskog, piše još o. Lanzetta, moraju se čitati svjetlu trajne crkvene Tradicije i Koncil ne može drugo, nego se pridružiti toj neprekinutoj Tradiciji (str. 37). 'Jedino što može biti vodilja u našem razumijevanju II. vatikanskog je cjelokupna Tradicija Crkve: II. vatikanski nije ni prvi ni zadnji koncil u Crkvi, nego trenutak u njezinoj povijesti' (str. 74-75). 'Trajna crkvena Tradicija je, dakle, prvi hermeneutički kriterij II. vatikanskog' (str. 75).

Je li o. Lanzetta, jedan od franjevaca Bezgrješne koji je zatražio dispenzu kako bi napustio svoju redovničku ustanovu, 'kriptolefebvrist'? Ako jest, onda je glava 'kriptolefebvrista' Benedikt XVI. koji je predložio čitanje II. vatikanskog koncila u svjetlu Tradicije, a ne Tradicije u svjetlu II. vatikanskog, kako bi to htjela Bolognska škola. Ako o. Geiger želi o. Lanzettu suprotstaviti nadbiskupu A. Marchettu, za kojeg je papa Franjo rekao da je 'najbolji hermeneutičar II. vatikanskog', trebao bi znati da su o. Lanzetta i prof. de Mattei dio skupine učenjaka koja uključuje nadbiskupa Marchetta, koji se više od dvije godine, svaki sa svojim vlastitim identitetom teologa i povjesničara, na konstruktivan način, bez demonizacija, bavi produbljivanjem II. vatikanskog koncila. Frazu 'in necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas', dragu Ivanu XXIII., odbacili su oni koji 'Novus ordo missae' i II. vatikansko koncil rabe da zatvore usta onima koji postavljaju pitanja u interesu ispravne katoličke vjere.

Molimo o. Geigera da lažne etikete zamijeni dobrim argumentima- ako ih može naći. Ono što nas kvalificira ili diskvalificira pred Istinom i našim Gospodinom Isusom Kristom, koji je Put, Istina i Život (Iv 4, 1-6), nisu denominacijske polemike, nego dobra uporaba našeg razuma koji nikada ne može biti u proturječju s našom vjerom. 

Na optužbe nominalista, odgovaramo riječima sv. Pacijana iz Barcelone: 'Christianus mihi nomen est, catholicus cognomen' [Kršćanin mi je ime, katolik prezime]."

Izvor: corrispondenzaromana.it, RORATE CÆLI