Samostan šutnje

Slika koja se ovih dana nalazi u zaglavlju bloga Rorate caeli podsjeća na dvije velike trapističke obljetnice; 350 godina od početka trapističke obnove i 200 godina od ponovnog utemeljenja opatije La Trappe. 

Na stranici opatije iz Mariawalda nalazi se jedan članak izvjesnog dr. F. Meeringa iz časopisa Gartenlaube od 5. svibnja 1932., u kojem na popularan način za čitatelje predstavlja trapiste. Časopis je na tavanu svoje majke pronašao jedan gospodin koji ga je poslao u Mariawald. Pisac govori o cistercitskim pravilima; to su zapravo posebne konstitucije koje proizlaze iz temeljnih dokumenata s početaka reda, a pravilo u pravom smislu riječi je ono sv. Benedikta.  Od tada se mnogo toga promijenilo, ali još uvijek među cistercitima postoje obnoviteljska nastojanja. Tako dva cistercitska samostana- jedan strogoga, a drugi općeg opsluživanja- od pontifikata nekoć slavno vladajućeg pape Benedikta XVI., nastoje oko obnove svoje stare litugije i koludarskog života.

Samostan šutnje

Napisao: dr. F. Meering

(iz časopisa 'Gartenlaube' od 5. svibnja 1932.)

strogo redovničko pravilo propisuje da se monasi s rada u polju vraćaju jedan iza drugoga

Po strani od dnevne buke, od velikih zbivanja i prevrata našega vremena, održao se jedan svijet koji si je za jedini cilj postavio rad i razmatranje, koji bez stremljenja za vanjskim uspjehom provodi svoje dane u tišini i povučenosti. Među starim redovničkim ustanovama posebno su kod cistercita, velikih kulturnih nositelja i kolonizatora, trapisti ti koji prema starom cistercitskom pravilu iz 1098. u brojnim samostanima vode javnosti skriven, ali radišan život.

Trapisti su nastali kao jedan od mnogih obnoviteljskih pokreta samostanskog života nakon propadanja i površnosti na izmaku srednjovjekovlja i početku novovjekovlja. Htjeli su povratak izvornom cistercitskom životu koji je vrlo strog i zahtijeva veliku žrtvu, ali zato osigurava koludarski život neometan svim vanjskim utjecajima. Temeljna su pravila cistercita kod trapista pronašla nov i čvrst oblik. Morao je doći jedan svjetovnjak da se ponovo uvede to staro 'opsluživanje' koje se mnogima moglo činiti neshvatljivim i jedva podnošljivim za jedan ljudski život. Francuski plemić Ivan Le Bouthillier de Rance stupio je 1664. nakon raspuštenoga i uspješnoga dvorskog života u opatiju La Trappe, čiji su mu prihodi pripadali prema posebnom pravu onih vremena. Darovao je sav svoj imetak, potpuno se povukao i onda sa sve većom skupinom istomišljenika ponovo uveo stara pravila. Iznenađujuće, popularnost samostana La Trappe postajala je sve veća. Težnja i čežnja za askezom još nisu bili izumrli, nego su upravo nakon vremenâ površnosti i pustošenja tražili nova mjesta na kojima bi se mogli živjeti. Pojedine su odredbe kao konačne uvedene tek nakon pomnog ispitivanja i sakupljenih iskustava. Morala se najprije dokazati njihova korisnost za život monaha. Usprkos raznim smetnjama, trapisti su se do danas održali s mnogobrojnih filijalama i tisućama članova. I tamo gdje su bili protjerani, primjerice u Francuskoj, godinama nakon toga su ponovo naišli na gostoljubivo prihvaćanje. U novije su se vrijeme u većoj mjeri okrenuli misijama. Njemačka danas ima samo još jednu veću samostansku filijalu u prioratu Mariawald u Eifelu, jer je veća njemačka opatija Oelenberg u Elzasu nakon zaključenja mira pripala Francuskoj.

u bravariji se odrađuju razni popravci

Kruže mnoge neobične priče o redu koji se dijeli na koriste i laike tj. korske koludre i braću konverze. Koristi su odjeveni u bijelo, a braća u smeđe.

Pretpostavka da trapisti spavaju u vlastitom mrtvačkom kovčegu, temelji se na pogrješnom shvaćanju da se pokapaju nakon svoje smrti u jednostavnom kovčegu u kojem čuvaju svoje dnevno ruho. Dan je vrlo strogo podijeljen, a počinje noću u 2 sata čitanjima, molitvama i pjevanjem. Tomu se kasnije pridružuje misa i od 6.30 sati rad i pouka. Slijede svečana misa i pobožne vježbe do ručka koji je u 11, a u vrijeme posta u 12 sati. Samo vrijeme posta traje vrlo dugo, od 14. rujna do Uskrsa. Poslijepodnevno vrijeme omogućuje slobodu za studij i praktični rad. Zatim slijedi Večernja pa skromna večera u 18 sati. Prije samog noćnog mira koji je ljeti počinje u 20 sati, a zimi u 19, još je Povečerje i ispit savjesti. Dakle, život strogo teče između uglavnom tjelesnog rada i molitve. Velika se vrijednost polaže na to da svi članovi, također korski koludri, sudjeluju baš u tjelesnom radu. Samopožrtvovan život se vidi i iz skromnosti obroka. Tako je zabranjeno svako uživanje mesa, masti, ribe i vina, a zdravima su i jaja zabranjena. Ručak se sastoji od tanjura juhe, zdjelice povrća, komada kruha, pola litre razblaženog piva i nešto voća. Jednako je tako skromna i večera.

skromni se obrok trapista sastoji od juhe, povrća, krumpira, kupe piva. Vilica i žlica su drvene, posuđe kositreno, kupa glinena

Jedna od najtežih zapovijedi trapista je vječna šutnja. Ako je potrebno sporazumijevanje, npr. kod praktičnog posla, događa se putem znakovnog jezika.

Unutar samostanske zajednice sve poslove obavljaju sami, tako da samostan predstavlja zatvoreni gospodarski krug. Stočarstvo i siranu je Red doveo do posebnog ugleda. 

Naše fotografije iz mariawaldskog samostana u Eifelu omogućuju predodžbu jednostavnog dnevnog posla koludara. Život ukućana teče između razmatranja, molitve i rada. 

Tko je jedanput, dolazeći posjetiti samostan preko eifelskih brda, proboravio kratko vrijeme u njegovoj okolici, neće zaboraviti jak dojam koji mu bez patetike i bez riječi dolazi od tih zidova i odlazi u svakodnevicu kao nježna i tiha uspomena. 

koludri za berbe voća

Tko pita za djelovanje Reda, za njegovo šire značenje; tko si ne može objasniti taj skromni, gotovo tvrdi i oštri život, tomu ne vrijedi ponuditi odgovor iz jednoga dana koji prikazuje njihov život. Neće mu dostajati odgovor da trapisti manje rade na znanstvenom području, ali da mogu pokazati ovaj ili onaj uspjeh u poljodjelstvu. Njihov se život mora motriti iz uvida čovjeka koji vjeruje, s onu stranu svih konfesionalnih granica. Sve što trapist čini, zbiva se iz svijesti i spoznaje da se pokora, molitva, odricanje i rad, dakle jedno samožrtvovanje osobnosti u oskudnim uvjetima- može se reći u anonimnosti samostanskih zidova- obavlja za dobro i boljitak ne samo vlastitog pročišćenja, za postizanje boljeg razumijevanja života i svijeta, nego u konačnici također da se otkloni nevolja i zlo koje se svakog dana i sata zbiva u svijetu. Tu je pored sve koncentracije na božansko veza koju svjetovni ljudi razumiju i instinktivno osjećaju.

znakovni razgovor između korskog novaka i voditelja praonice

Teret koji obilježava taj život u takvom jednostavnom okruženju sa svim odricanjima, sami su izabrali, podnosi se slobodnom odlukom. Zato trapist u ispunjenju svojih zadaća može uspjeti samo onda kada veličina njegove ljudskosti raste sa slobodnom spoznajom i prihvaćanjem svih teškoća i askeze koje mu pravilo propisuje. To u jednakoj mjeri vrijedi i za druge redove, npr. kartuzijance. Pobjeda nad mnogostrukim ciljevima i željama srca, sjetila i duha preko velike i uređene stege, može samo onda postići pravi učinak ako proizlazi iz iskrena srca. To je u nekom smislu svrha života uopće koju svatko za se nastoji postići, pa bio mu put usto bitno teži ako ga se hvata i smeta mu sve ono što mimoilazi ove samostanske zidove.

prije ulaska u refektorij stanari samostana po starom običaju posvećenom vodom ovlaže dva prsta

Izvor i slike: kloster-mariawald.de