U intervjuu za Vidu Nuevu kard. Burke je rekao da mnogi danas žive s osjećajem vrtoglavice jer im se čini da je Crkva izgubila kompas.
Najbolji primjer za zbrku u kojoj se mnogi ne snalaze su Papine izjave u intervjuima i usputnim razgovorima s novinarima. Katkad se kaže da nije moguće da ih je izrekao papa Franjo pa su krivi novinari, loši prijevodi, vađenje iz konteksta... Prvi intervju sa Scalfarijem se nedavno nakratko ponovo bio pojavio na vatikanskoj internetskoj stranici, ali je opet povučen. I kad smo pomislili da je tu kraj nesretnoj priči, vatikanska izdavačka kuća objavljuje pod Papinim svjetovnim i vladarskim imenom cijelu knjigu pod naslovom Intervjui i razgovori s novinarima u kojoj se nalaze svi sporni intervjui.
"Nastavlja se igra konfuzije na najvišoj razini i to u najstvarnijem smislu, jer u Vatikanu pape Bergoglia vlada zbrka i svakim danom to više. [...] U obliku knjige će se izdati svi prijeporni 'priznati intervjui pape Franje koje je bio objavio 'Osservatore Romano', dnevnik Svete Stolice, i druge novine'.
- Franjo ustraje na intervjuima kao dijelu svoga Učiteljstva
Objavljivanjem će im se pridati posebno značenje. Naglasak je na 'priznatim' intervjuima. Upravo je pitanje autentičnosti do sada bilo krajnje prijeporno. I to nakon što je E. Scalfari, doajen ljevičarsko-liberalnog novinstva izjavio da je sam formulirao Papine odgovore u oba intervjua koja je s njim vodio. Međutim, kaže Scalfari, tiskanje je uslijedilo s izričitim Papinim odobrenjem. Pravi demantij Vatikan nikada nije dao. Vatikanski glasnogovornik o. F. Lombardi je u svezi obaju Scalfarijevih intervjua s jedne strane potvrđivao sadržaj spornih Papinih izjava, ali istodobno pokušao izvesti i neku vrstu distanciranja.
Nije bilo malo onih koji su do sada sporili da su intervjui dio papinskog Učiteljstva. Čini se da je papa Franjo to oduvijek drugačije vidio. 'Osservatore Romano' ih je bio svojevremeno objavio, a pojavili su se i na internetskoj stranici Svete Stolice kao dio papinskog Učiteljstva, zatim su bili povučeni, no ponovo objavljeni, međutim nakon ovog sabranog izdanja kod vatikanskog izdavača, više ne može biti sumnje da papa Franjo daje prednost obliku brzog i spornog intervjua pred oblikom učiteljskih dokumenata, i potpuno im pridaje autentičnost svoga Učiteljstva.
'Najgore zlo' svijeta: 'nezaposlenost mladih'
Prvi Papin intervju sa Scalfarijem se pojavio 1. listopada 2013. u dnevniku 'La Repubblica'. Kao 'najgore zlo' koje muči svijet, Papa nije označio možda gubitak vjere, nijekanje Boga ili napade na vrijednosti o kojima nema pregovora i na naravno pravo. Ne, kao 'najgore zlo' koje tlači svijet, papa Bergoglio je naveo 'nezaposlenost mladeži' te 'usamljenost starih'.
To je zapanjilo čak i jednog ateista i protivnika Crkve stare framasonske tradicije kao što je E. Scalfari, koji je Papi skrenuo pozornost da je nezaposlenost mladih 'politički i gospodarski problem' koji se tiče više 'država, vlada, stranaka i sindikata'. Ne bi li se Papa trebao brinuti o Bogu? No, Bergoglio je potvrdio što je izjavio i ponovio da je to i za Crkvu 'najhitniji i najdramatičniji problem'.
- 'Svatko ima svoju predodžbu o dobru i zlu'- dijametralno proturječje nauku Crkve pa ipak šutnja
Najeksplozivnija izjava u intervjuu je dalekosežnija. Papa Franjo je prema Scalfariju izjavio: 'Svaki od nas ima vlastitu viziju dobra i također zla. Moramo svakog ohrabriti da postupa prema onom što smatra da je dobro.'
I opet je Scalfari pred takvim izjavama iz usta jednog pape ostao gotovo bez riječi: 'To ste Vi, Svetosti, već napisali u pismu koje ste mi poslali. Savjest je autonomna, rekli ste, svatko se mora pokoravati vlastitoj savjesti. Mislim da je to jedna od najhrabrijih izjava jednog pape.'
Iako mu je Scalfari izričito ukazao na značenje te izjave, papa Bergoglio je ustrajao također u tom slučaju: 'I ovdje to ponavljam. Svatko ima svoju predodžbu dobra i zla te mora odabrati da slijedi dobro i da se bori protiv zla, onako kako on to shvaća. To bi trebalo dostajati da se svijet poboljša.'
Službeno se u Crkvi te Papine riječi prešutjelo te se postupalo i postupa kao da ih se nije čulo. Potajice, pak, nije nedostajalo negativnih primjedaba koje su dolazile i od najviših crkvenih predstavnika, koji su primjećivali da su Papine tvrdnje dijametralno suprotne cjelokupnom crkvenom nauku i k tomu vrlo opasne, jer takvom bi izjavom čak Hitler i Staljin mogli opravdavati svoje najgore zločine.
- Kritika liberalizma, ali ne marksizma
To još nije bilo dosta. I sljedeća je izjava izazvala nelagodu. Papa je izgovorio oštru osudu 'neobuzdanog liberalizma', no niti riječ protiv marksističke ljevice ili teologije oslobođenja. Posve suprotno. U oba je slučaja hvalio pripadnike tih ideologija.
Konačno, papa Franjo je osudio i katolički 'prozelitizam' kao 'ogromnu glupost', jer 'naš cilj nije prozelitizam, već slušanje potreba, želja i razočaranja'; iako je Isus u Svetom pismu naložio: 'Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane- do svršetka svijeta' (Mt 28, 18-20).
- 'Ne postoji katolički Bog'
Među zapanjujućim je izjavama papa Franjo čak rekao: 'Vjerujem u Boga. Ne u katoličkog Boga, ne postoji katolički Bog, postoji Bog'. U međuvremenu je došla i Papina izjava da nema ni samog Boga, nego samo tri božanske Osobe, ali ne Bog.
Puno riječi, puno zbrke.
Ne treba izostaviti niti Bergogliove eshatologijske primjedbe koje je iznio pred Scalfarijem: 'Sjećam se da sam Vam u svom pismu spomenuo da će i naša vrsta okončati, no svjetlo Božje neće nikada, da će tada prodrijeti u sve duše i da će sve biti u svemu. Transcendentno ostaje jer to svjetlo, to sve u svemu, transcendira univerzum i vrste koje tu postoje u toj fazi.'
- Bez demantija
Intervju je sljedećeg dana odmah tiskao 'Osservatore Romano' i objavljen je na internetskoj stranici Svete Stolice. Bilo je malo hrabrih koji su podigli glas i usudili se izraziti da slično još ni jedan papa nije rekao; da je to proturječno ili čak otvoreno protiv katoličkog nauka.
Vatikanski glasnogovornik F. Lombardi je počeo upravo mucati, takav je užas bio u Vatikanu zbog intervjua o kojem se nije ništa znalo i što je očito sve iznenadilo, ali od kojeg se nije moglo distancirati jer se papa Franjo ni na koji način nije htio distancirati. Otac Lombardi je pokušao kvadraturu kruga tako što se pokušao izgovoriti da Papa nije više osobno vidio tekst prije tiskanja. Lombardijeve izjave nisu mogle nikoga uistinu uvjeriti.
Scalfari si je priuštio zadovoljstvo pred inozemnim novinstvom detaljno ocrtati kako je došlo do tiskanja intervjua. Prema tomu može biti da papa Franjo više nije vidio gotovi intervju, koji mu je ipak Scalfari bio podnio na uvid prije tiskanja i dobio od Pape dopuštenje za tiskanje. Iz toga bi se moglo izvući zaključak da je papa Franjo imao toliko povjerenja u Scalfarija da je prihvatio što god je novinar bio napisao.
Demantij, kao što je već spomenuto, nije uslijedio. Iz toga treba izvući zaključke. Tek 15. studenog, mjesec i pol kasnije, intervju je bio izbrisan s vatikanskih internetskih stranica. Ponovo upitan o tomu, opet se vatikanski glasnogovornik morao izvlačiti- intervju je u svojoj 'cjelini vjerodostojan', ali 'ne u pojedinim ocjenama'. Konačno dodavši da je 'Državno tajništvo' naredilo njegovo brisanje.
- Zbunjena šutnja jednih i oduševljenje drugih
Tek su se u tom trenutku Bergogliovi fanovi među katoličkim medijima, kao što je Vatican Insider, usudili izreći suzdržanu kritiku na intervju i primijetiti da sadrži 'izjave koje se teško mogu pripisati papi Franji'. I u tom trenutku, ako je netko bio kriv, bio je to Scalfari. No, taj je uvjerljivo tvrdio da je samo iznio sadržaj Papinih izjava. Demantij koji je izostao dao mu je za pravo, a pogotovo sada kada će intervju objaviti čak vatikanska izdavačka kuća unutar knjige. Nažalost neće uslijediti ozbiljna i upadljiva rasprava sa sumnjivim, prijepornim pa i neizdrživim izjavama u intervjuu, nego još veći tajac crkvenih predstavnika kojima bi zapravo bila dužnost da govore. Čini se da šutnjom žele preskočiti 'problem'. Međutim, papa Franjo i njegovi najbliži suradnici nemaju mira. Čini se da upravo hoće Papine 'revolucionarne' izjave učiniti javnima, jer se drugačije ne može objasniti objavljivanje intervjua na 'Osservatore Romanu', vatican.va, a sada i kod vatikanskog izdavača.
- Drugi Scalfarijev intervju
'Dijalog' između Pape i Antipape se, usprkos ovom posrtanju, nastavio kao da ničega nije bilo. Scalfari je 13. srpnja 2014. objavio u 'La Repubblici' drugi intervju s Papom, ponovo sa zapanjujućim izjavama. Tako je Bergoglio rekao: 'ako se [netko] odlučuje za zlo jer je siguran da će iz toga s nebeske visine biti nešto dobro, onda te namjere i njihove posljedice treba razmotriti. Više ne možemo reći jer više ne znamo'.
O uvijek aktualnom pitanju za crkvene protivnike izvan Crkve i za progresivne krugove u Crkvi, dakle o celibatu, Papa je na čuđenje crkvenih povjesničara izjavio: 'Celibat je ustanovljen u X. stoljeću', a o mogućnosti oženjenih svećenika: 'treba vremena, ali ima rješenja i ja ću ih naći'.
No još eksplozivnije- kad je Papa govorio o temi zlostavljanja djece i Crkvi, naveo je prevelik postotak takvih klerika i još dodao da među njima ima 'svećenika i čak biskupa i kardinala'. Kad bi to bilo tako, sâm je kao crkveni poglavar odavno trebao intervenirati umjesto da o tomu stoički izvješćuje u intervjuu.
- Bizarno nedistanciranje
Još su čini se 13. srpnja, iako je bila nedjelja, neki utjecajni kardinali posegli za telefonom i uputili energične riječi, pa se još jedanput morao javiti glasnogovornik Lombardi i pokušati zamršenom izjavom izvesti špagu koja jednostavno nije mogla uspjeti. Od pape Franje ni ovaj put nije bilo ni riječi distanciranja ili opravdanja (vidi izvještaj).
Otac Lombardi nije mogao demantirati sadržaj, jer Papa nije bio voljan distancirati se od vlastitih riječi. Glasnogovornik je tada u nedostatku drugih mogućnosti negirao formu: 'ni u kojem se slučaju ne može govoriti o intervjuu', kao da je to u konačnici bitno. Pogotovo se izjave o nastranim kardinalima i celibatu ne mogu 'sa sigurnošću' pripisati Papi. Uostalom, rekao je glasnogovornik, Scalfari nije ispravno stavio navodnike zbog čega nije isključena 'manipulacija' čitatelja.
Izbor riječi mora začuditi. Glasnogovornik je predbacio 'manipulaciju' jednom novinaru koji kao kućni prijatelj pape Franje k njemu slobodno ulazi i izlazi. [...]
I sada, ujesen 2014., vatikanski izdavač objavljuje novo izdanje intervjuâ uključujući sve sporne izjave. Izdavač knjige je don G. Costa osobno, direktor izdavačke kuće. Osim ovih dvaju spomenutih Scalfarijevih intervjua, u svesku su sadržani i drugi, ne manje sporni intervjui.
Rektor Visoke škole za novinarstvo iz Perugie, A. Socci postavlja pitanje: 'Smije li Papa sijati taj kaos među vjernike?'"
Izvor i slika: Katholisches.info
Katholisches.info je zbilja izvratan. Redovito ga čitam . No, dosada bi mu neki mogli predbaciti "kriptolefebvtovstvo" - a to je bio prišivak onima koji ne mistificiraju i ne zamagljuju istinu, nego se trude govoriti sve otvoreno.
OdgovoriIzbrišiZanimljivo je da dosadašnji ED ili SP blogovi citiraju katholisches.info ili pišu dosta oštre kritike izjava teologa i sl., a simpatizeri Bratstva skupljaju potpise za kard.Burkea. Očito da su se nakon Sinode počele mijenjati paradigme na svim razinama: u biti, mnogi jasno vide istinu.Tada će lefebvrovci od šizmatika, heretika, reakcionarnih i retrogradnih tipova postati obični katolici koji vole moliti Krunicu.
U biti, točno je ono što se uvijek ponavljalo: nije problem u Bratstvu, nego u modernizmu. Ovaj tekst gore jasno pokazuje da srljamo u propast i da su odškrinuta vrata pakla. Ako se nastavi ovim trendom,uskoro će sve eksplodirati i to će prouzročiti raskol, kaos, anarhiju i neizmjerne patnje za Crkvu, ali i cijelo društvo.
Generacijama će koje dođu biti smiješno koliko su se katolici bavili ocrnjivanjem Tradicije i FSSPX-a, a mirno su sjedili, po naređenju, uz vulkan koji je trebao svaki čas eksplodirati i "pjevali borbene".
Mnogi će plakati što su prekasno upoznali nadbiskupa Lefebvrea, a ja ću ostati jedan od nekolicine tužnih svjedoka cijelog naroda koji se nije htio čvrsto uhvatiti Tradicije da ga bujica nevjere ne povuče u propast i smrt
Kikii
Zbilja "izvrstan", a ne izvratan. Pardon!
IzbrišiKikii
Dobar sazetak.
OdgovoriIzbrišiOdličan članak kao i obično!
OdgovoriIzbrišiTko je slijedeća žrtva? Možda monsinjor A. Schneider?!?
Ove čistke se moraju žurno zaustaviti. Možda dođe na proljeće do velikog otpora daljnjoj liberalizaciji, kada bi vjerni katolici mogli izvršiti snažan pritisak na svoje biskupe. Monsinjor je Schneider putujući glasnik koji postaje vruć krompir za papu Franju!
Mons. Schneider ima privilegij biti pomoćni biskup u Kazahstanu. Ima privilegij biti "nijemac s Volge". To su potomci Alzašana koje je majka svih revolucija koncem 18. i početkom 19. stoljeća protjerala s teritorija Francuske, a "despotska" Rusija ih je naselila u krajeve oko Volge, gdje su 1941. opet platili cijenu zbog krivih krvnih zrnaca i bili s Volge prebačeni u Kazahstan, Kirgistan, Turkmenistan... Što mu mogu napraviti? Poslati ga u rodni mu Kirgistan? Ostaviti ga bez biskupije? Baciti ga u zatvor Anđeoske tvrđave? Zabraniti blogove koji objavljuju njegove propovijedi? Pomoćni je biskup pa mu teško mogu prišiti da je znao za nekog svećenika pedofila i nije reagirao... Njem. Schneider = krojač = tal. sarto. Slučajnost?
Izbriši"Što mu mogu napraviti?"
IzbrišiMogu ga pokušati uplašiti izopćenjem, mada ono u slučaju mons. Schneidera zbog bilo kojeg razloga ne bi vrijedilo. Kao i kod mons. Lefebvrea!
Situacija je svakoga dana sve složenija. Mislim da će ubrzo Duh Sveti početi s razlučivanjem. Neki bi to okarakterizirali raskolom. To je povijesno veoma učinkovit sustav čišćenja Crkve od bezbožnih nametnika.
Takav je scenarij veoma izgledan. Prije ili poslije on će se ostvariti!
Izbriši