Prijevod teksta u kojem auktor nastoji proniknuti u razloge neobično grubog postupka prema Kongregaciji franjevaca Bezgrješne.
"Do sada se posebno naglašavala prisnost između pape Franje i pape Benedikta XVI. Da između njih ne stane ni list papira. Je li to već zaboravljeno? Je li to služilo samo da prijelaz bude glatkiji i da rijetkim novinarima koji su bili vjerni Benediktu omogući brzi prelazak u red Franjinih slavitelja? Nakon inkvizicijskih mjera protiv Kongregacije franjevaca Bezgrješne, činjenica je da spomenuti list između pape Benedikta XVI. i pape Franje ipak stane.
- Jedina mana: otkrivanje stare mise i Tradicije
Jedina se mana toga uzornoga reda sastoji u tomu što je slijedio papu Benedikta XVI. u njegovu liturgijskom senzibilitetu, da se ponovo zadobije izgubljena sakralnost liturgije. Također je slijedio papu Benedikta XVI. u njegovu korigirajućem zahvatu pri interpretaciji Drugoga vatikanskog koncila.
To je za red imalo posljedice. Preko Benedikta XVI. otkrili su bogatstvo starog obreda i korak po korak ga usvojili. Istodobno je počelo dublje bavljenje II. vatikanskim koncilom, kritička inventura i diferencirano razjašnjavanje. Pri tomu se išlo na neke konkretne točke u koncilskim dokumentima, ali i na općeniti smještaj Koncila u dvotisućljetnoj povijesti Crkve.
- Jedina mana: otkrivanje stare mise i Tradicije
Jedina se mana toga uzornoga reda sastoji u tomu što je slijedio papu Benedikta XVI. u njegovu liturgijskom senzibilitetu, da se ponovo zadobije izgubljena sakralnost liturgije. Također je slijedio papu Benedikta XVI. u njegovu korigirajućem zahvatu pri interpretaciji Drugoga vatikanskog koncila.
To je za red imalo posljedice. Preko Benedikta XVI. otkrili su bogatstvo starog obreda i korak po korak ga usvojili. Istodobno je počelo dublje bavljenje II. vatikanskim koncilom, kritička inventura i diferencirano razjašnjavanje. Pri tomu se išlo na neke konkretne točke u koncilskim dokumentima, ali i na općeniti smještaj Koncila u dvotisućljetnoj povijesti Crkve.
- II. vatikanski koncil: niti superdogma niti 'damnatio memoriae'
Sukladno papi Benediktu XVI., odbijali su jednostrano tumačenje Koncila kao 'superdogme', ali također i obrnuto, njegovo kategorično odbacivanje. Franjevci Bezgrješne s Benediktom XVI. ne zastupaju poziciju kao da postoji samo Drugi vatikanski koncil, niti da je on značio neku vrstu 'damnatio memoriae'. Otkrili su Koncil onakav kakav je sam želio biti: pastoralni koncil bez dogmatske pretenzije, koji svoje značenje i relevantnost može imati samo u kontinuitetu crkvene povijesti bez pretenzije za odvajanjem od nje ili za posebnim mjestom.
Taj put ovoga reda odbacila je jedna mala manjina čije je sjedište kod Papinske bazilike Sv. Marije Velike u Rimu. Oni su se obratili Kongregaciji za redovnike s kratkim upozorenjem da je red bio osnovan s novim misnim redom, a da je proširenjem na 'vetus ordo' izgubio svoju karizmu i svoj put. U Rimu su pobunjenici naišli na otvorene uši.
U tomu treba tražiti pravi razlog ovog zahvata. Red je nastao 1990. s povratkom na strogo opsluživanje franjevačkog pravila, ali je nastao u novom obredu. Kao strogi red odan vjeri brzo se proširio. Širenje je moglo proći neometano jer red nije upadao u oči kao 'tradicionalistički', i mogao je proći bez sumnjičenja koje uobičajeno prati skupine povezane s Tradicijom.
- Prelazak 'normalnoga' reda na drevni obred za neke je crkvene krugove bio šok
Sukladno papi Benediktu XVI., odbijali su jednostrano tumačenje Koncila kao 'superdogme', ali također i obrnuto, njegovo kategorično odbacivanje. Franjevci Bezgrješne s Benediktom XVI. ne zastupaju poziciju kao da postoji samo Drugi vatikanski koncil, niti da je on značio neku vrstu 'damnatio memoriae'. Otkrili su Koncil onakav kakav je sam želio biti: pastoralni koncil bez dogmatske pretenzije, koji svoje značenje i relevantnost može imati samo u kontinuitetu crkvene povijesti bez pretenzije za odvajanjem od nje ili za posebnim mjestom.
Taj put ovoga reda odbacila je jedna mala manjina čije je sjedište kod Papinske bazilike Sv. Marije Velike u Rimu. Oni su se obratili Kongregaciji za redovnike s kratkim upozorenjem da je red bio osnovan s novim misnim redom, a da je proširenjem na 'vetus ordo' izgubio svoju karizmu i svoj put. U Rimu su pobunjenici naišli na otvorene uši.
U tomu treba tražiti pravi razlog ovog zahvata. Red je nastao 1990. s povratkom na strogo opsluživanje franjevačkog pravila, ali je nastao u novom obredu. Kao strogi red odan vjeri brzo se proširio. Širenje je moglo proći neometano jer red nije upadao u oči kao 'tradicionalistički', i mogao je proći bez sumnjičenja koje uobičajeno prati skupine povezane s Tradicijom.
- Prelazak 'normalnoga' reda na drevni obred za neke je crkvene krugove bio šok
Kad je red pod Benediktom XVI. djelomično, a onda interno potpuno prešao na drevni obred, to je okretanje jednoga 'normalnog' reda k Tradiciji bilo šok nekim crkvenim krugovima. Ono je s jedne strane signaliziralo atraktivnost Tradicije te bjelodanim učinilo ono što je potaknuo Benedikt XVI. i što je učinio mogućim. To je okretanje u izvjesnoj mjeri bilo najvidljiviji vrh cijeloga jednog trenda; odjednom su iz cijeloga svijeta pristizale vijesti da je u nastajanju bio jedan potpuno novi liturgijski pokret povezan s Tradicijom.
Red franjevaca Bezgrješne se isprva mogao neometano širiti kao 'normalan' red, jer nije pripadao zajednicama Povjerenstva 'Ecclesia Dei'. Te zajednice su pod većom kontrolom, no zbog toga, što je pozitivna strana koja je sada postala očitom, uživaju također izvjesnu zaštitu. Zaštitu koju franjevci Bezgrješne nemaju.
- Poseban slučaj u Crkvi, ali i unutar Tradicije
Zbog povijesti svoga nastanka ovaj red nije samo poseban slučaj unutar Crkve, nego iz istog razloga i unutar Tradicije. Većina tradicijskih zajednica djeluje samo unutarcrkveno. Preuzimaju dušobrižništvo vjernika odanih Tradiciji ili pokušavaju za Tradiciju pridobiti one vjernike koji s njom nisu povezani, što je pod Benediktom XVI. bilo vrlo uspješno. Ta izolacija ima svoje razloge. Jedan od njih je često iskustvo dugogodišnjeg progona i ograničavanja, a daljni znanje da ih u mnogim dijecezama manje-više samo podnose. Posljedica je svakako ozbiljna jer gotovo ne djeluju evangelizacijski, a u javnosti stoga nisu uočljivi. No, uočljivost bi mogla privući pozornost unutarcrkvenih neprijatelja ili ih razjariti, a oni u mnogim dijecezama imaju veću težinu.
Red franjevaca Bezgrješne se isprva mogao neometano širiti kao 'normalan' red, jer nije pripadao zajednicama Povjerenstva 'Ecclesia Dei'. Te zajednice su pod većom kontrolom, no zbog toga, što je pozitivna strana koja je sada postala očitom, uživaju također izvjesnu zaštitu. Zaštitu koju franjevci Bezgrješne nemaju.
- Poseban slučaj u Crkvi, ali i unutar Tradicije
Zbog povijesti svoga nastanka ovaj red nije samo poseban slučaj unutar Crkve, nego iz istog razloga i unutar Tradicije. Većina tradicijskih zajednica djeluje samo unutarcrkveno. Preuzimaju dušobrižništvo vjernika odanih Tradiciji ili pokušavaju za Tradiciju pridobiti one vjernike koji s njom nisu povezani, što je pod Benediktom XVI. bilo vrlo uspješno. Ta izolacija ima svoje razloge. Jedan od njih je često iskustvo dugogodišnjeg progona i ograničavanja, a daljni znanje da ih u mnogim dijecezama manje-više samo podnose. Posljedica je svakako ozbiljna jer gotovo ne djeluju evangelizacijski, a u javnosti stoga nisu uočljivi. No, uočljivost bi mogla privući pozornost unutarcrkvenih neprijatelja ili ih razjariti, a oni u mnogim dijecezama imaju veću težinu.
Tradicijske zajednice tako imaju dijelom nedostatak koji je papa Franjo dvaput kritizirao, kad je govorio o 'pelagijanskoj opasnosti'. Pojam 'pelagijanski' s tim u svezi nije lako dešifrirati, no ono što Franjo misli je jasno. Njemu se Tradicija čini retrogradnom, držanjem za prošlo ili još gore, što je nemoguće, željom da se sat vrati unazad. Papina je kritika, tako izražena, razumljiva. Kako je rekao latinskoameričkim biskupima; ljude treba evangelizirati u sadašnjosti, a ne u prošlosti ili u budućnosti. No, koliko kategorički on shvaća tu kritiku? Pomislili se na izvjesni manjak liturgijskoga senzibiliteta i uzme li se k tomu dekret protiv franjevaca Bezgrješne, nadaje se slika koja nije jako prijateljska prema Tradiciji.
Kako se inače može prisiliti jedan red od 800 članova da preuzme upravo onaj oblik rimskog obreda koji su odložili, zato što je šestero njegovih članova uložilo žalbu protiv drevnog obreda. Pomislili se na značenje svete liturgije za jednu redovničku zajednicu, je li se moglo postupiti još neosjetljivije?
- Nikakva 'barokna pompa s čipkom', nego franjevačko siromaštvo
Red franjevaca Bezgrješne najjasnije proturječi negativnoj slici o Tradiciji koju je skicirao papa Franjo, koji je predstavlja kao nazadnu i izolacionističku. I baš je tom redu smijenio vodstvo. Njemu se ne može predbaciti 'barokni raskoš i čipka', što oni daleko od Tradicije bez dubljeg poznavanja rado tvrde. Franjevci Bezgrješne žive franjevačko siromaštvo dostojanstveno i prihvaćajući njegove posljedice, što je kod mnogih starih franjevačkih redova izblijedilo. Dovoljan je samo jedan pogled na njihovu redovničku odjeću i način na koji je nose da se spozna kako ona ne predstavlja samo neki drugi identitet koji se navuče, a ispod njega se skriva pravi, prepoznatljiv po kariranim kragnama košulja ili civilnim hlačama koje vire ispod habita, te se može jednostavno svući jer je ispod građanska odjeća. Samo detalj? Sigurno, ali smislen.
Kako se inače može prisiliti jedan red od 800 članova da preuzme upravo onaj oblik rimskog obreda koji su odložili, zato što je šestero njegovih članova uložilo žalbu protiv drevnog obreda. Pomislili se na značenje svete liturgije za jednu redovničku zajednicu, je li se moglo postupiti još neosjetljivije?
- Nikakva 'barokna pompa s čipkom', nego franjevačko siromaštvo
Red franjevaca Bezgrješne najjasnije proturječi negativnoj slici o Tradiciji koju je skicirao papa Franjo, koji je predstavlja kao nazadnu i izolacionističku. I baš je tom redu smijenio vodstvo. Njemu se ne može predbaciti 'barokni raskoš i čipka', što oni daleko od Tradicije bez dubljeg poznavanja rado tvrde. Franjevci Bezgrješne žive franjevačko siromaštvo dostojanstveno i prihvaćajući njegove posljedice, što je kod mnogih starih franjevačkih redova izblijedilo. Dovoljan je samo jedan pogled na njihovu redovničku odjeću i način na koji je nose da se spozna kako ona ne predstavlja samo neki drugi identitet koji se navuče, a ispod njega se skriva pravi, prepoznatljiv po kariranim kragnama košulja ili civilnim hlačama koje vire ispod habita, te se može jednostavno svući jer je ispod građanska odjeća. Samo detalj? Sigurno, ali smislen.
- Nikakva 'pelagijanska' nazadnost, nego misijski i evangelizacijski red
Redu se ne može predbaciti nikakva tradicionalistička zatvorenost od svijeta jer djeluje misionarski i evangelizatorski, koristi najmodernija komunikacijska sredstva kakva jedva koriste 'normalni' redovi, da ne govorimo o većini tradicijskih zajednica. Ukratko, ukazivanje na franjevce Bezgrješne dostatno je da pobije iskrivljenu predodžbu o Tradiciji. Do 27. srpnja...
Red, svakako, nije skrivao svoje mišljenje o crkvenom razvitku nakon Koncila. Tko je liturgijski osjetljiv, bavi se drevnim obredom, a onda neizbježno slijedi pitanje kako je došlo do liturgijske reforme. Pitanja se onda nameću i zahtijevaju odgovor. Red je izašao sa svojim spoznajama koje su slijedile liniju Benedikta XVI., a liturgijski pod utjecajem B. Gherardinija: na radiju, televiziji, internetu, na zasjedanjima i konferencijama, preko knjiga.
- 'Opasan' red 'zbog uspješnosti i vjernosti Tradiciji'
Preko telefona sam dobio iskren odgovor: 'Oni su jednostavno preuspješni. To ide na Kongregaciju za redovnike, ali ne samo zbog pakosti unutar reda. Franjevci Bezgrješne glase kao opasni jer su uspješni i povezani s Tradicijom. Takva mješavina kakvu ne mogu lako svi podnijeti. Pod Benediktom XVI. se u svakom slučaju ne bi usudili na takav korak.'
O čemu svjedoči dekret protiv franjevaca Bezgrješne: izvanredni oblik rimskog obreda nije po sebi zabranjen. No, za red je ponovo reduciran na način traženja izričitog dopuštenja, što je pad u vrijeme prije motuproprija 'Summorum Pontificum'. Dekret, naime, naglašava da od 11. kolovoza vrijedi općenito 'novi obred', a 'eventualno' i 'stari obred' može biti dopušten, ne za red, nego samo pojedinim pripadnicima reda. O jednakopravnosti obaju oblika nema više govora
Kako se jedina 'krivica' reda sastoji se u tomu što je papu Benedikta XVI. uzeo zaista ozbiljno, Tradicija se predstavlja kao da je neki čudnovat nauk koji poput drugih posebnih učenja odvodi od Crkve. Postavljeni komesar naglašava 'sentire cum Ecclesia'. To znači da se u Kongregaciji za redovnike, s odobravanjem pape Franje, put Tradicije promatra kao nezdrav 'posebni put' koji je učinio ovakav zahvat nužnim; kao kod redovničkih zajednica i crkvenih organizacija koje naglašavaju neki poseban nauk koji nije u skladu s crkvenim naukom.
- Protivnici Tradicije imaju nove prostore za igru
Kako Tradicija zasigurno nije nikakvo 'posebno učenje', što je apsurdno protuslovlje u sebi, dekret više svjedoči o novim prostorima za igru protivnika Tradicije u Vatikanu. Prostorima koje je omogućio papa Franjo. Franjevci Bezgrješne trebaju sada puno povjerenja u Boga i discipliniranosti da se poslušno podvrgnu ovom ispitu i polože ga. Za to trebaju i molitve vjernika, prije svega zato da taj uzorni red zbog ovog zahvata ne propadne, nego da očuva svoju karizmu i da u budućnosti opet procvjeta.
Redu se ne može predbaciti nikakva tradicionalistička zatvorenost od svijeta jer djeluje misionarski i evangelizatorski, koristi najmodernija komunikacijska sredstva kakva jedva koriste 'normalni' redovi, da ne govorimo o većini tradicijskih zajednica. Ukratko, ukazivanje na franjevce Bezgrješne dostatno je da pobije iskrivljenu predodžbu o Tradiciji. Do 27. srpnja...
Red, svakako, nije skrivao svoje mišljenje o crkvenom razvitku nakon Koncila. Tko je liturgijski osjetljiv, bavi se drevnim obredom, a onda neizbježno slijedi pitanje kako je došlo do liturgijske reforme. Pitanja se onda nameću i zahtijevaju odgovor. Red je izašao sa svojim spoznajama koje su slijedile liniju Benedikta XVI., a liturgijski pod utjecajem B. Gherardinija: na radiju, televiziji, internetu, na zasjedanjima i konferencijama, preko knjiga.
- 'Opasan' red 'zbog uspješnosti i vjernosti Tradiciji'
Preko telefona sam dobio iskren odgovor: 'Oni su jednostavno preuspješni. To ide na Kongregaciju za redovnike, ali ne samo zbog pakosti unutar reda. Franjevci Bezgrješne glase kao opasni jer su uspješni i povezani s Tradicijom. Takva mješavina kakvu ne mogu lako svi podnijeti. Pod Benediktom XVI. se u svakom slučaju ne bi usudili na takav korak.'
O čemu svjedoči dekret protiv franjevaca Bezgrješne: izvanredni oblik rimskog obreda nije po sebi zabranjen. No, za red je ponovo reduciran na način traženja izričitog dopuštenja, što je pad u vrijeme prije motuproprija 'Summorum Pontificum'. Dekret, naime, naglašava da od 11. kolovoza vrijedi općenito 'novi obred', a 'eventualno' i 'stari obred' može biti dopušten, ne za red, nego samo pojedinim pripadnicima reda. O jednakopravnosti obaju oblika nema više govora
Kako se jedina 'krivica' reda sastoji se u tomu što je papu Benedikta XVI. uzeo zaista ozbiljno, Tradicija se predstavlja kao da je neki čudnovat nauk koji poput drugih posebnih učenja odvodi od Crkve. Postavljeni komesar naglašava 'sentire cum Ecclesia'. To znači da se u Kongregaciji za redovnike, s odobravanjem pape Franje, put Tradicije promatra kao nezdrav 'posebni put' koji je učinio ovakav zahvat nužnim; kao kod redovničkih zajednica i crkvenih organizacija koje naglašavaju neki poseban nauk koji nije u skladu s crkvenim naukom.
- Protivnici Tradicije imaju nove prostore za igru
Kako Tradicija zasigurno nije nikakvo 'posebno učenje', što je apsurdno protuslovlje u sebi, dekret više svjedoči o novim prostorima za igru protivnika Tradicije u Vatikanu. Prostorima koje je omogućio papa Franjo. Franjevci Bezgrješne trebaju sada puno povjerenja u Boga i discipliniranosti da se poslušno podvrgnu ovom ispitu i polože ga. Za to trebaju i molitve vjernika, prije svega zato da taj uzorni red zbog ovog zahvata ne propadne, nego da očuva svoju karizmu i da u budućnosti opet procvjeta.
Ovaj dekret potvrđuje: papa Franjo voli, doduše, Benedikta XVI. zvati 'djedom' i 'ocem', koji se, dakako, ne treba miješati i treba 'živjeti svoj život', ali onaj često citirani 'list' ipak stane između ove dvojice. Pa i više od samo jednog lista."
Slike: NLM, Orbis Catholicus Secundus, NLM
Nema komentara:
Objavi komentar