Crno je bijelo?

Za tajni sastanak Svetog Oca s izabranom skupinom franjevaca Bezgrješne, održan 10. lipnja 2014., doznalo se prije samo dva dana. Papa s jedne strane odobrava liniju Benedikta XVI. glede hermeneutike kontinuiteta ili stare mise, no s druge se strane pokazuje da u praksi obrana tih velikih tema može skupo stajati njene zastupnike. Razočarali su se mnogi koji su se nadali da će Papa okončati drakonske zahvate postavljenog povjerenika. Sveti Otac je iskoristio priliku da pokaže kako komesar radi točno po njegovu nalogu.

Prvi dio posta je komentar bloga Rorate caeli, a drugi Torniellijev izvještaj o sastanku. O ovoj temi na hrvatskom postoji još post na Traditio Ecclesiae.

"'- Što se dogodilo 10. lipnja? 

Prije dva tjedna papa Franjo je primio oko 60 članova Kongregacije franjevaca Bezgrješne s povjerenikom kojeg je za intervenciju kod njih imenovala Kongregacija za redovnike, kapucinskim ocem F. Volpijem. Iako je to bio velik i zakazan susret, držan je u tajnosti i nisu ga zabilježili vatikanski službeni mediji.

- Šutnja iz službenih izvora

Začudo, obznanjen je tek danas zajedno s fotografijom, no nije to učinio Vatikanski radio, L'Osservatore Romano niti Tiskovni ured Svete Stolice, nego La Stampa (cijela reportaža ispod) čiji jedan od novinara djeluje kao neka vrsta neslužbenog glasnogovornika Volpijeve intervencije od srpnja 2013. godine. U takvim slučajevima Tiskovni ured Svete Stolice obično naknadno nešto pojasni- napokon, to je velik susret o osjetljivom pitanju, a neke bi točke u izvještaju mogle biti nejasne- međutim, to se nije dogodilo. Zašto? To nije uobičajeni vatikanski 'modus operandi'.

- Što je čudno u izvještaju o tradicionalnoj misi i 'Summorumu'?

To da ako odražava Papin cijeli sentiment, onda se intervencija nikada ne bi ni trebala dogoditi. Tradicionalna misa nije 'dio izvorne karizme' fratara? Tko to nije znao? No, ako se shvaća kao pravo svih svećenika Latinske crkve- što je cijela svrha 'Summoruma'- onda ima smisla da joj se osjećaju bliski svećenici s tradicijskim senzibilitetom- kakvi su franjevci Bezgrješne uvijek bili. Svakako, fratri nikada nisu isključivo celebrirali tu misu niti su ikada vjernici koji su ikada došli na bilo koju tradicionalnu misu koju su ikad fratri služili, čuli  ikada štogod protiv mise Pavla VI.; jednostavno zato jer nikada nije bila barjak ideologije, nego znak liturgijske osjetljivosti. I dalje ostaje težak presedan intervencije glede ograničavanja prava priznatoga po motupropriju 'Summorum Pontificum'- potreba prethodnog 'ovlaštenja od superiora' (odgovori na molbe za ovlaštenjem su izostajali ili su bili odbijeni velikoj većini onih koji su izričito za nj molili). Osim za vrlo mali broj svećenika zaređenih za ustanove pod Papinskim povjerenstvom 'Ecclesia Dei' (manje od 1000 naprama više od 410 000 svećenika), izlika da im tradicionalna misa nije specifična 'karizma' ili izlika 'ideologijske manipulacije', ubuduće bi se mogla koristiti da se ograniči pravo bilo kojeg svećenika Latinske crkve, izuzevši (možebitno) one iz ustanova 'Ecclesije Dei' (kojima je, strogo uzevši, 'Summorum Ponificum' bila dobra stvar, ali pravno nepotrebna). Tako da usprkos Papinim uvjeravanjima, ta intervencija ostaje i ostat će ogromna sjena nad primjenom motuproprija 'Summorum Pontificum'. Dakako, Papa neće promijeniti tekst 'Summoruma', no ovo je papa kojemu tekstovi nisu važni toliko koliko ono što on shvaća da su potrebe Crkve koje traži duh vremena.

- Što je čudno u reportaži glede teologije i bogoslovnog instituta franjevaca Bezgrješne?

Drugo, i najčudnije, ako je postojao- i jedan- institut u Katoličkoj crkvi koji nastoji provesti viziju Benedikta XVI. o Koncilu, to su franjevci Bezgrješne. Skandalozno je da je zatvoren njihov bogoslovni institut i da tu odluku brani Viši auktoritet. Postoji li naznaka da je propagirao krivovjerje, raskol, otpadništvo? Gdje je dokaz? Ako jest, tu su dvije kongregacije Rimske kurije osposobljene da prouče pitanje s obrazovne (Kongregacija za katolički odgoj) i osobito doktrinarne (Kongregacija za nauk vjere) točke gledišta. Jasno je u povijesti Instituta da je poziv k premoštavanju bilo kakve prividne razlike između II. vatikanskog i njemu prethodećeg Učiteljstva, stigao tek nakon javnog poziva pape Benedikta XVI. u njegovu obraćanju Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005. godine. Dakle, bilo kakva istraga ne bi ništa našla što je u suprotnosti s katoličkim naukom. Može li itko tko svakodnevno vidi što se naučava i brani na većini katoličkih sveučilišta, sjemeništa i škola, reći i stajati iza toga da je prioritet zatvoriti mali bogoslovni institut koji vode fratri čije pravovjerje i ćudoređe nikada nisu bili u pitanju? No, dopustimo zbog daljnje argumentacije da je taj institut promicao heterodoksiju i herezu; nije li čudno da se strpljivost iskazana svakom pojedinom heretiku proteklih desetljeća, s disidentskim sveučilištima, s disidentskim teolozima, jednostavno nije primijenila na ove fratre? 

Dakle, kako je to zajamčeno pravovjerje formacije fratara? Pa, mogu ići na papinska sveučilišta i sjemeništa, a puka činjenica da su pod papom 'jamstvo' je njihova 'pravovjerja'... Gotovo da možemo vidjeti mnoštvo čitatelja kako je na tu pretpostavku prasnulo u smijeh.

- Rorate doznaje

Čak i ova zaslađena reportaža, ipak ne može sakriti istinu: u redovničkoj zajednici od 400 članova, oko 40 ih je već izričito zatražilo razrješenje od zavjeta, preko 12%, polovica od njih sjemeništaraca. U manje od godine dana! I još će ih mnogo, naravno, to učiniti ili samo čekaju najbolji trenutak za to.

Zapravo, Rorate može dodati da je pravi razlog za ovaj čudno skriveni susret, potreba da se zaustavi krvarenje pokazujući svima da je sve to volja Svetog Oca. Rorate je doznao da je na susretu Papa citirao Loyolu†, rekavši fratrima da ako Papa kaže da je crno bijelo, onda moramo vjerovati da je bijelo. Rorate također može potvrditi zanimljivu činjenicu da nitko nije bio nazočan, pa čak ni pozvan tko bi predstavljao suprotan pogled onom manjine koja je prozročila intervenciju, niti bivše vodstvo redovničke ustanove. Nadalje, Rorate je doznao da je jedan od nazočnih, povrijeđen još jednom uvredom prema većini u tom redu, ukljujučujući utemeljitelje, u lice upitao Svetog Oca zašto su imali drugi tajni sastanak bez nazočnosti ostalih, onih koji su sada ocrnjeni. Svi koji su bili nazočni mogli su vidjeti da je Sveti Otac bio prilično osupnut neočekivanom smjelošću očajnog fratra. Priličan ¡lío!

Reportaža uključuje strašnu optužbu da je jedan od nazočnih napustio 'novicijate' (sic) 'kako je rekao zbog svoga protivljenja II. vatikanskom koncilu'. Sama je ta apsurdna izjava dovoljan dokaz da ta reportaža dolazi izravno iz ureda povjerenika Volpija. Kako se zove sjemeništarac? Gdje je njegova eksplicitna izjava u kojoj se iznosi ta apsurdnost? Što uopće znači biti 'protivan II. vatikanskom koncilu'? Samo Piovo bratstvo, s kojim je besmisleno povjerenik Volpi usporedio fratre kad ih je nazvao 'kriptolefebvristima', nikada to ne bi tvrdilo.* Ako govorimo o stvarnom slovu koncilskih dokumenata, 'progresivci' su jedini koji se doista 'protive II. vatikanskom koncilu' kad im ne odgovara. Optužba bi bila jednako apsurdna kao kazati da je zato što je redovnica napustila samostan kako bi se udala, 'protivna Tridentu'... Možemo sa sigurnošću kazati da je taj siroti mladić, ne teolog, jednostavno odlučio otići, kao i mnogi drugi, jer ga je susret uvjerio da mu novo, možemo reći antimanellijansko, usmjerenje ustanove ne odgovara.

- Kršćanski skandal

Ono što je ostalo neizrečeno je da je intervencija kod franjevaca Bezgrješne nešto što uzrokuje neizmjeran skandal u kršćanskom svijetu, čak izvan Crkve: ako su oni koji su na poticaj jednog pape (Benedikta XVI.), pokušali najbolje što mogu studirati načine da skladno predstave učenja II. vatikanskog i eliminiraju svaku naznaku prividnoga proturječja s prethodnim Učiteljstvom zatim tako okrutno progonjeni, kako će Crkva prihvatiti one s još više težih razlika, posebno na Istoku? Kad vide kako se ova mala skupina fratara tretira pod drugačijim pontifikatom, usprkos tomu što nema problema s pravovjerjem, posluhom ili ćudoređem, kako će promatrač izvana vidjeti vrhovnu vlast Katoličke crkve? Mogu vidjeti da su kokoši vezane, ali lisice još na slobodi...

Možda je došlo vrijeme da Njegova Svetost konačno odustane od krivih posrednika koji mu jamačno nisu prenijeli ispravnu informaciju, te da se osobno susretne s utemeljiteljima franjevaca Bezgrješne, osobito s o. S. Manellijem? To je želja koja stoji iza ove peticije. Molimo da mu Sveti Otac da priliku za njegovu verziju činjenica.

Uskoro ćemo imati više za reći. U nastavku je tekst iz 'La Stampe' (koji, kako rekosmo, treba shvatiti kao komesarevo izvješće za tisak).

†Ili parafrazirajući, no referencija je točna i očito je iz Duhovnih vježba u kojima sv. Ignacije Lojolski kaže u 13. pravilu o pravom osjećanju s Crkvom vojujućom: 'Da uvijek ostanemo pri istini, treba da za ono što nam se čini bijelim uvijek smatramo i vjerujemo da je crno ako tako izrekne Crkveno Poglavarstvo.''

*Dr. J. Lamont je prošle godine napisao: 'Piovo bratstvo ne odbacuje II. vatikanski u cijelosti. Naprotiv, biskup Fellay je izjavio da Bratstvo prihvaća 95% koncilskog nauka. To znači da je Piovo bratstvo lojalnije nauku II. vatikanskog od većeg dijela klera i hijerarhije Katoličke crkve.'"

__________

'Susret koji je potrajao sat i pol zbio se u utorak, 10. lipnja 2014. u kapeli Gostinjca svete Marte u Vatikanu, unatoč indisponiranosti Svetog Oca koji je dan ranije morao otkazati neke termine. Franjo se sat i pol bavio šezdesetoricom franjevaca Bezgrješne, reda koji je osnovao o. S. Manelli, a koji je Sveta Stolica protekle godine stavila pod povjereničku upravu kako bi se riješile unutarnje razmirice povezane s vodstvom, upravom, odnosom sa ženskom granom i u međuvremenu isključivom uporabom starog misala te interpretacijom zadnjeg koncila. Nazočilo je četrdesetak sjemeništaraca, novaka i studenata bogoslovlja i filozofije sa svojim učiteljima i papinskim povjerenikom, o. F. Volpijem.

Fratri su pjevali fatimsku 'Ave Mariju' i obnovili na Papine ruke svoje zavjete potpune posvete Bezgrješnoj. Franji su postavili pitanja o najprijepornijim temama koje pogađaju unutarnji život toga reda. Papa Bergoglio je pokazao da je dobro obaviješten o svim pitanjima, izbliza je bio pratio to pitanje te nekoliko puta pokazao koliko cijeni o. Volpija, demantirajući tako da su postupci komesarove uprave bili poduzimani bez Papina znanja. 

Zbog komesarske uprave i ograničavanja uporabe starog misala- u suprotnosti s onim što je postalo normom prema motupropriju 'Summorum Pontificum'- koji franjevci Bezgrješne mogu koristiti samo uz prethodni zahtjev i dopuštenje poglavara, došlo je do revolta kod braće i sjemeništaraca. Od 400 fratara na svijetu, 40 ih je zatražilo razrješenje od zavjeta, od toga su polovica sjemeništarci, dakle još studenti koji su položili tek privremene zavjete.

O motupropriju je papa Franji rekao da ne želi skrenuti s linije Benedikta XVI. i ponovio da su franjevci Bezgrješne i dalje slobodni služiti staru misu, iako je trenutačno, zbog polemika o isključivoj uporabi toga misala, potrebno 'savjetovanje' [un discernimento] s poglavarom i biskupom ako se radi o celebraciji u župnim crkvama, svetištima i učilištima. Papa je objasnio da mora postojati sloboda za one koji hoće celebrirati prema starom obredu, kao i za one koji to hoće prema novom, tako da obred ne postaje ideologijski barjak.

Jedno se pitanje ticalo tumačenja II. vatikanskog koncila. Franjo je još jedanput izrazio svoje priznanje radu nadbiskupa A. Marchetta, definirajući njegovo djelo kao 'najbolju hermeneutiku' Koncila. Zatim je odgovorio na prigovor da je II. vatikanski bio samo pastoralni koncil koji je naškodio Crkvi. Papa je rekao da iako je bio pastoralan, on sadrži doktrinarne elemente i radi se o katoličkom koncilu, potvrđujući liniju hermeneutike reforme u kontinuitetu jednoga subjekta Crkve, kako je to predstavio Benedikt XVI. u svom govoru Rimskoj kuriji u prosincu 2005. godine. Podsjetio je da su svi koncili izazivali pomutnju i reakcije jer demon 'ne želi da Crkva postane jaka'. Također je rekao da dalje treba nastaviti s teologijskom, a ne s ideologijskom hermeneutikom II. vatikanskog.

Franjo je izjavio da je sâm htio zatvaranje bogoslovnog učilišta franjevaca Bezgrješne (STIM-a), kako bi sjemeništarci studirali na rimskim bogoslovnim fakultetima. Zatim je protumačio da se u crkvi pravovjerje jamči po Petrovu nasljedniku.

Kao i obično, Bergoglio je ispričao neke osobne uspomene, spomenuvši brata Anzelma, franjevca Bezgrješne s Filipina kojeg je susreo kao kardinal kad je posjetio crkvu Navještenja na Tiberu, gdje ga je prvi put susreo s vjedrom u ruci prilikom čišćenja. Fra Anzelmo je sada u Nigeriji. 'On me poučio poniznosti, učinio mi je toliko dobra'- kazao je Franjo.

Na koncu susreta, Papa je osobno pozdravio svakog sudionika. Dvojica od njih su izrazila svoju zbunjenost zbog postupanja prema o. S. Manelliju. Jedan od te dvojice sjemeništaraca, nekoliko dana kasnije, najavio je svoju odluku da napusti novicijat jer se protivi Koncilu.' [auktor članka je naknadno izbacio ovdje precrtane riječi, op. splendor]"

Izvor i slika: RORATE CÆLI, Vatican Insider