ponedjeljak, lipnja 09, 2014

Četvrta kriza

Pred spomendan sv. Antuna Padovanskog, već sutra, bit će predstavljen rezultat rekonstrukcije njegova lica. Mnoge zanima kako izgleda "il vero volto" svetca svega svijeta (1, 2). 


Taj je crkveni naučitelj prvu polovicu svog redovničkog života proveo kao član Reda regularnih kanonika sv. križa iz Coimbre. Kod redokanonikâ je i stekao svoje veliko znanje. Kao zanimljivost prilažem ove dvije- nama sigurno neobične- svečeve slike. Na prvoj je u habitu spomenutih augustinskih kanonika iz Coimbre, a na drugoj u starom ruhu austrijskih redokanonika sv. Augustina.


Danas je najistaknutiji predstavnik toga prvog reda u koji je sv. Antun stupio, veliki pobornik dostojanstvenog postupanja s euharistijskim prilikama i promicatelj tradicionalne mise, msgr. Schneider, ORC. Sljedeći članak izdvaja biskupove glavne misli tijekom njegova svibanjskog boravka u Engleskoj.

"Prema biskupu Schneideru, stručnjaku za liturgiju koji nastavlja zaštitnički boj protiv 'zloporaba' u Crkvi, liberali u suradnji s 'novopoganstvom' vode Katoličku crkvu prema podjeli.

Biskup je u intervjuu prošloga tjedna rekao kako su problemi toliki da je ovo četvrta velika kriza u povijesti Crkve, usporediva s arijanskim krivovjerjem iz IV. st. u koje je bio umiješan velik dio crkvene hijerarhije.

Ako dosad niste čuli o ovom biskupu rođenom u bivšem Sovjetskom Savezu, svakako ćete čuti. Taj je iskreni učeni klerik pomoćni biskup daleke Nadbiskupije svete Marije u Astani u Kazahstanu. Ovoga su ga, pak, mjeseca zajednice diljem zemlje na njegovoj turi po Engleskoj dočekale poput rock-zvijezde. On je iskoristio kibernetički prostor za prodornu, tradicionalnu obranu Crkve. 'Bogu hvala što postoji internet'- izjavio je.

Njegovi nazori nisu posvuda popularni, posebno ne nekim njegovim liberalnim kolegama ili 'mainstream' svjetovnim medijima. No, s njegovom je publikom drugačije.

Biskup Schneider je najpoznatiji po svom obrazlaganju da se sveta pričest treba primati na jezik, klečeći. Ustraje da je to učinkovitiji način poticanja poštovanja prema tom sakramentu i sprječavanja zloporabe svetih prilika. Pedeset i trogodišnji biskup pozvao je i na pojašnjenje, novi silab zabluda namijenjen svećenstvu, da se zaustavi liturgijska i doktrinarna proizvoljnost o nizu pitanja u 'duhu II. vatikanskog'.

U svom je intervjuu rekao da je 'banalno' i olako postupanje s Presvetim Otajstvom dio velike krize u Crkvi u kojoj se neki laici i klerici, uključujući neke na pozicijama auktoriteta, svrstavaju uz sekularno društvo. Vjeruje da je u srži problema postupno uvođenje antropocentrične agende, dok se u nekim crkvama Bog u svetohraništu doslovno smješta u kut, a svećenik zauzima središnji položaj. Biskup kaže da se ta situacija sada zaoštrava. 'Kazao bih da smo u četvrtoj velikoj krizi [Crkve], u strašnoj konfuziji oko doktrine i liturgije što traje već 50 godina.'

Koliko će još trajati? 'Možda će nam se Bog smilovati za 20-30 godina.'

Ujesen će se sastati Biskupska sinoda na izvanrednom zasjedanju da raspravlja o obitelji u svjetlu upitnika na čije je ispunjavanje papa Franjo pozvao vjernike kako bi iznijeli svoje mišljenje o braku i o spolnosti. Rastu očekivanja da će se pravila olabaviti na nizu pitanja o spolnosti te dopustiti razvedenima primanje pričesti kao znak 'milosrđa' sa strane Crkve. 

Takvi nazori, prema Schneideru, otkrivaju dubinu problema. 'Mislim da će to pitanje primanja pričesti ponovo vjenčanih buknuti i pokazati pravu krizu u Crkvi. Prava crkvena kriza je antropocentrizam i zaborav kristocentrizma...

To je najdublje zlo: čovjek, ili svećenstvo, kad se stavlja u središte pri celebraciji liturgije i kad mijenjaju objavljenu Božju istinu, primjerice glede šeste zapovijedi i ljudske spolnosti.'

Iako prema njemu govor o promjeni većinom dolazi od 'antikršćanskih medija', vidi svećenike i katolike laike koji 'kolaboriraju' s onim što on naziva novopoganstvom. Biskup je posebno kritičan o ideji da su promjene potrebne kako bi se iskazalo milosrđe prema onima kojima je trenutačno zabranjeno primanje sakramenata. '[To je] vrsta sofizma'- kaže. 'To nije milosrđe, nego okrutnost.'

Sugerirao je da se radi o 'krivom konceptu milosrđa', izjavivši: 'To je usporedivo s liječnikom koji dijabetičaru daje šećer iako zna da će ga to ubiti.'

Vjeruje da postoje jasne paralele s velikim krizama iz prošlosti kad su vodeći klerici bili umiješani u krivovjerja. Arijanskoj se herezi, kaže, navodeći imena na prste, suprotstavila samo šačica iz hijerarhije. 'Mi smo [kršćani] manjina. Okruženi smo vrlo okrutnim poganskim svijetom. Napast i izazov današnjice usporediva je s prvim stoljećima.'

Dodao je: 'Nažalost, bilo je... članova klera pa i biskupa koji su prinijeli zrna tamjana pred carevim likom ili poganskim kumirom, ili su predali knjige Svetog pisma na spaljivanje. Takvi su se kršćanski kolaboracionisti i svećenici nazivali u tim vremenima 'thurificati' ili 'traditores'.'

I danas, ustvrdio je, također imamo onih koji kolaboriraju, naših 'izdajica vjere'.

Smatra se da je papa Franjo na čelu novog liberalnog stava koji dolazi iz Rima. No, biskup Schneider kaže: 'Bogu hvala, papa Franjo se nije izrazio na način na koji to mediji od njega očekuju. U službenim je homilijama dosad iznosio vrlo lijep katolički nauk. Nadam se da će nastaviti poučavati katolički nauk na vrlo jasan način.'

Biskup kaže da se nada da 'većina biskupa još ima dovoljno katoličkog duha i vjere da odbace i ne prihvate taj prijedlog' [pričešćivanje rastavljenih i ponovo vjenčanih, op. splendor].

Ipak, može predvidjeti dolazak raskola koji će u konačnici dovesti do eventualne obnove Crkve na tradicionalnim načelima. Međutim, misli da to neće biti prije nego što kriza Crkvu još više ne uvali u nered. Na koncu će, smatra, 'antropocentrički' klerički sustav propasti. 'Ta liberalna klerikalna struktura će se survati jer nemaju ni korijena ni plodova'.

Strahuje da bi u tom metežu tradicionalni katolici mogli biti proganjani ili diskriminirani, čak i po nalogu onih koji imaju 'moć u vanjskim strukturama Crkve'. No, vjeruje da oni umiješani u 'krivovjerje' neće 'nadvladati Crkvu'. S nadom je izjavio: 'Vrhovno će Učiteljstvo zasigurno izdati nedvosmislenu doktrinarnu izjavu koja odbacuje svaku kolaboraciju s neopoganskim idejama.'

Smatra da će tada moderni 'thurificati et traditores' napustiti Crkvu. 'Mogu pretpostaviti da će takvo odvajanje pogoditi sve razine katolika: laike ne isključujući ni visoki kler'.

Teško da će takvim komentarima u izvjesnim krugovima steći simpatije, no obrazlaže: 'Prilično je beznačajno biti popularan ili nepopularan. Prvi interes svakog člana klera treba biti da bude popularan u očima Božjim, a ne u očima današnjice ili moćnika. Isus je upozorio: 'Jao tebi ako ljudi o tebi dobro govore.''

Nastavio je: 'Popularnost je lažna... Veliki svetci poput Tome Mora i Ivana Fišera odbacili su poplarnost... oni koji se danas brinu o popularnosti kod masovnih medija i javnog mnijenja... bit će zapamćeni kao kukavice, a ne kao junaci vjere.'

Sa žaljenjem je primijetio da postoje mnogi čiji se nazori slažu s onima poganskoga svijeta i koji se 'izjašnjavaju katolicima, pa i vjernima Papi', dočim se oni 'koji su vjerni katoličkoj vjeri ili oni koji promiču Kristovu slavu u liturgiji' etiketiraju kao ekstremisti.


Takvi kritičari mogu tvrditi da je Schneiderova briga oko svete pričesti jednaka brizi o tomu koliko anđela stane na pribadaču. Međutim, biskup inzistira da postupanje s Euharistijom stoji u samom središtu krize. 'Euharistija stoji u srcu Crkve'- kaže. 'Ako je srce slabo, cijelo je tijelo slabo.'

Ustvrdio je da pričešćivanje na ruku 'postupno pridonosi gubitku katoličke vjere u stvarnu prisutnost i u transsupstancijaciju'.

Također je odbacio zamisao da je briga za liturgiju manje važna ili odijeljena od brige za siromašne. 'To je krivo. Prva zapovijed koju nam je Krist dao bila je da se klanjamo samo Bogu. Liturgija nije susret prijatelja. Naša je prva zadaća da se klanjamo Bogu i slavimo ga u liturgiji i u načinu na koji živimo. Iz prave adoracije i ljubavi prema Bogu raste ljubav prema siromasima i bližnjima. To je posljedica.'

Biskupova je gledišta oblikovalo njegovo rano djetinjstvo dok je odrastao kao progonjeni njemački katolik u Sovjetskom Savezu, gdje je u školi imao lekcije iz ateizma. Njegova knjiga 'Dominus est' otkriva kako je njemačka katolička zajednica očuvala živom svoju vjeru usprkos teškoj nevolji i progonu. Iz iskustva zna koliko su njegova majka i sestra njegova djeda riskirale za svoju vjeru i za ostale u zajednici. Zato su biskup Schneider i njegova obitelj bili prestravljeni liberalnim stavom i praksom na Zapadu, posebice glede svete pričesti koja je progonjenim njemačkim katolicima u Sovjetskom Savezu bila tako rijetka i tako dragocjena.

Naizgled kao dječak iz priče Carevo novo ruho, biskup se osjeća primoranim izjasniti se i ne može razumjeti zašto isto ne učine i drugi. 'Čini se da je većina svećenika i biskupa zadovoljna tim modernim načinom pričesti na ruku... Meni je to nevjerojatno. Kako je to moguće kad je Isus prisutan u tim malim hostijama?'

'Postoji bolna činjenica gubitka euharistijskih čestica koje se gaze nogama. To je zastrašujuće! Našeg se Boga, u našim crkvama, gazi nogama!'

Biskup je priznao da je 'vrlo tužan jer se osjeća kao onaj koji viče u pustinji'.

Rekao je: 'Vrijeme je da biskupi dignu glas za Euharistijskog Isusa koji nema glasa da se sam brani. Zbiva se napad na Presveto, napad na euharistijsku vjeru.'

Usprkos svojoj zabrinutosti, Schneider nije pesimist i vjeruje da već postoji široka potpora za tradicionalne vrijednosti koje će, u svoje vrijeme, obnoviti Crkvu: 'Maleni su u Crkvi bili iznevjereni i zanemareni'- tvrdi. '[Međutim,] oni su sačuvali čistoću svoje vjere i predstavljaju pravu snagu Crkve u očima Božjim, a ne onih u administraciji.'

'Razgovarao sam s mladim studentima u Oxfordu koji su me jako impresionirali. Bilo mi je drago vidjeti njihovu čistoću vjere i njihovih uvjerenja, i čistu katoličku svijest. To će obnoviti Crkvu. Dakle, uvjeren sam i pun sam nade također glede ove krize u Crkvi. Duh Sveti će pobijediti tu krizu s tom malom vojskom.'

Na koncu: 'Nisam zabrinut za budućnost. Crkva je Kristova Crkva i On je prava glava Crkve, papa je samo namjesnik Kristov. Duša Crkve je Duh Sveti, a On je moćan.'"

Nema komentara:

Objavi komentar