Na prepad

Kao da nije dosta sramote i skandala koji je nastao razaranjem franjevaca Bezgrješne, prefekt Kongregacije za redovnike, ljubitelj teologije oslobođenja i poznat po volji za dijalogom s kvaziredovnicama, odlučio se za korak od kojeg su mnogi strahovali. Iznenada je 19. svibnja 2014. obavijestio poglavaricu franjevaka Bezgrješne da im šalje vizitatoricu te da ta odluka na snagu stupa, ni manje ni više, nego odmah. 

Ostvarila se, dakle, prijetnja povjerenika za franjevce Bezgrješne koji je sestre više puta oštro prozvao. Što će se događati ubuduće možemo zamisliti promatrajući sve što se događa muškoj grani ove pobožne redovničke obitelji.

Svoje je mišljenje u zapaženom članku iznio R. de Mattei.

"Potpuno su nestale posljednje sumnje i onima koji su ih još imali. Postoji plan za sustavno uništenje franjevaca i franjevaka Bezgrješne, dviju redovničkih ustanova koje je osnovao o. S. M. Manelli, a na koje se sada sručila oluja.

U ponedjeljak, 19. svibnja 2014., kard. J. Braz de Aviz, prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života, obavijestio je majku generalicu franjevaka Bezgrješne o imenovanju koje stupa na snagu odmah; 'vizitatorice' njihove ustanove s ovlastima željezna kontrole koje, zapravo, odgovaraju onima jedne 'komesarice'.

U generalnoj kući Frattocchie 'ipso facto' je postavljena sr. F. Barbiero, iz Ustanove sestara učiteljica svete Doroteje. 'Odrasla' i 'posadašnjena' redovnica umjereno feminističkih tendencija, zastupnica (s više godina zakašnjenja) maritainovskog 'integralnog humanizma'.

Sestre franjevke Bezgrješne su red papinskog prava koji se odlikuje mladenačkom prosječnom dobi, brojnim zvanjima te iznad svega strogošću kojom žive svoju karizmu prema Potvrđenom pravilu sv. Franje. Jedan dio njih provodi intenzivan misijski apostolat u Africi, Brazilu, Filipinima, dok je drugi dio prihvatio kontemplativni život u duhu duboke askeze i molitve. Seste, nadahnjujući se na uzoru sv. Maksimilijana M. Kolbea, drže izdavačke kuće, radijske postaje, vrlo popularne revije, kao što je 'Il Settimanale di Padre Pio'. Ovaj osvajački apostolat, sjedinjen s ljubavlju prema Tradiciji, jamačno je jedan od razloga mržnje koja je pala na njih i na njihovu subraću.

Kardinal Braz de Aviz je 11. srpnja 2013. predao upravu franjevaca Bezgrješne 'apostolskom povjereniku' koji je u manje od godine dana uspio rastrojiti red, prisiljavajući najbolje među fratrima da zatraže oslobođenje od zavjetâ, kako bi napustili ustanovu koja je sada svedena na polje ruševina i kako bi na drugi način mogli živjeti vlastito zvanje.

Slučaj franjevaka Bezgrješne koji se sada otvara još je ozbiljniji od slučaja muške ustanove. Povod za 'vizitaciju' i kasnije za komesarijat braće bila je nazočnost male i agresivne skupine 'disidenata', ohrabrivane i poticane izvana. Međutim, među sestrama nije bilo nikakvih disidentkinja, nego žive u duhu zajedništva i bratske ljubavi. Franjevke i franjevce Bezgrješne treba zabraniti prvenstveno zbog njihova približavanja Tradiciji, što je u suprotnosti s praksom većine ustanova posvećenog života. Kažemo 'približavanja' jer su ove dvije franjevačke zajednice nastale i nalaze se izvan 'tradicionalističkog' svijeta.

Sučeni s teologijskim i pastoralnim slomom poslijekoncilskog vremena, oni su očitovali privrženost pravovjerju Crkve koja je u oprjeci s dotrinarnom i liturgijskom kreativnošću koja danas prevladava. Kongregacija za redovnike ovaj 'sentire' s 'tradicionalnom' Crkvom drži inkompatibilnim sa 'sentire' s 'drugovatikanskom' Crkvom.

Kongregacija za ustanove posvećenog života je počinila napadnu zloporabu vlasti kad je zabranila franjevcima Bezgrješne celebraciju mise prema drevnom Rimskom misalu. A braća su počinila drugu očitu pogrješku kad su prihvatila da se odreknu služenja tradicionalne mise. To su opravdavali dvama motivima: poslušnošću i biritualnošću. No, glavni problem nije monoritualnost ili biritualnost.

Činjenica je da tradicionalna misa nikada nije bila ukinuta i ne može biti, te da svi svećenici zadržavaju pravo da je celebriraju. Ključna stvar se nalazi u retku  motuproprija Summorum Pontificum Benedikta XVI. od 7. srpnja 2007. koji svakom svećeniku daje pravo da 'celebrira misnu žrtvu prema tipskom izdanju Rimskog misala koji je promulgirao bl. Ivan XXIII., godine 1962. i koji nikada nije ukinut, kao izvanredni oblik crkvene liturgije'. Radi se o univerzalnom zakonu Crkve koji potvrđuje Quo primum sv. Pija V. iz 1570. Nijedan svećenik nije kažnjen niti treba biti kažnjen stoga što je služio tradicionalnu misu. Niti se vjernici, laici ili redovnice, mogu se prisiliti da se odreknu dobra jednog obreda kanoniziranog gotovo dvotisućljetnom uporabom u povijesti Crkve.

Posluh je krjepost, možda i najviša. Međutim, problem koji se danas javlja u Crkvi je koga i što bi trebalo poslušati. Kad poslušnost ljudskim auktoritetima, namjesto da usavršuje duhovni života, šteti, ugrožavajući vlastito spasenje, treba je energično odbaciti jer se Bogu treba pokoravati više nego ljudima (Dj 5, 29).

Možda kard. Braz de Aviz želi gurnuti sestre da masovno prijeđu Piovu bratstvu, kako bi dokazao da nema mjesta za 'raskolničke' tradicionaliste u 'koncilskoj' Crkvi. Čini se da on zaboravlja dvije stvari: 1.) da se mnogi biskupi, pa čak i cijele biskupske konferencije, nalaze danas odijeljeni od vjere Crkve u puno većoj mjeri, nego što je Piovo bratstvo odijeljeno od crkvenih auktoriteta; 2.) da crkveno pravo braći i sestrama dopušta oslobađanje od njihovih zavjeta kako bi se reorganizirali u oblik privatnog vjerskog udruženja, živeći vlastito zvanje izvan svakog proizvoljnog nametanja (kanoni 298-311). 

Hoće li doista Kongregacija za redovnike odbiti 400 sestara koje bi tražile dispenzaciju od zavjeta? Bilo bi to brutalno kršenje one slobode savjesti o kojoj se danas toliko govori- obično na krivi način. Tradicionalna crkvena doktrina smatra nedodirljivom slobodu savjesti 'in foro interno', jer se nikoga ne može siliti u njegovim odlukama, no niječe tu slobodu u javnom području ili 'in foro externo' jer samo istina, a ne zabluda ima prava. Fanatici II. vatikanskog teoretiziraju o vjerskoj slobodi 'in foro externo', priznajući prava svim kultovima i sektama, no niječući je 'in foro interno', prosuđujući nakane i upadajući u područje individualne savjesti.

No, je li moguće silom nametnuti braći i sestama da ostanu unutar redovničke ustanove u kojoj se ne prepoznaju jer joj je uništen identitet? Načelo prema kojem  je 'salus animarum suprema lex', temelj je ne samo kanonskog prava, nego duhovnog života svakog krštenika koji kao neodrecivo pravilo vlastitog djelovanja treba imati spas vlastite duše.

Ako se netko, u tom smislu, slijedeći ispravnu savjest hoće suprotstaviti nepravednim naređenjima, što može očekivati? Zagrljaj u dijalogu i milosrđu ili tvrdu politiku batine? Jesu li progoni, cenzure, suspenzije 'a divinis', izopćenja i interdikti rezervirani samo za one koji su zadržali ispravnu vjeru?

Zadnje je pitanje trenutačno bez odgovora. Je li batina kard. Braza de Aviza u otvorenom proturječju s politikom milosrđa pape Franje ili je, pak, njezin posebni izraz?"

Izvor: corrispondenzaromana.it, RORATE CÆLI
Slika: The hermeneutic of continuity