Opatija Gospe od Vjernosti

Deus, qui ánimam beátæ Vírginis tuæ Scholásticæ ad ostendéndam innocéntiæ viam in colúmbæ spécie coelum penetráre fecísti: da nobis ejus méritis et précibus ita innocénter vívere; ut ad ætérna mereámur gáudia perveníre. Per Dóminum.

Bože, iže dušu blaženije Děvi svojeje Sholastiki, put nezlobja javiti hote, v obrazě golubińi nebesa proiti stvoril jesi: daj nam jeje utežanji i molitvami tako nepovinně žiti, da k věčnim radostem priti utegnem. Gospodem našim.

Opatija Gospe od Vjernosti blizu Jouquesa ima početke 1967. godine. Blagoslov samostanske crkve bio je 1969. nakon prve faze građevinskih radova. Novicijat je otvoren 1970., a samostan je uzdignut na čast opatije 1981. i iste godine izabrao svoju prvu opaticu. Opatijska je crkva posvećena 1984. Svete mise se u njihovoj crkvi služe i u redovitom obliku, ali uvijek na latinskom i s gregorijanskim pjevanjem.

Ove su se benediktinke pokazale vrlo zaslužnima u širenju klasične rimske mise jer su osnovale još dva samostana od kojih je jedan, u Rosansu, već postao opatija, a drugi su na poziv msgr. P. N'Kouéa otvorile 2005. u Beninu. Pismo ovog biskupa o provedbi motuproprija Summorum Pontificum nalazi se u postu Afrička lekcija. Monsinjor je danas nadbiskup Parakoua.

Jedan belgijski novinar koji je obišao samostane raznih monaških redova objavio je knjigu u kojoj iznosi svoje dojmove i o koludricama iz opatije Gospe od Vjernosti. Naslov knjige spomenutog novinara, F. Drewahla, je "Bogotražitelj. Što ljudi traže i nalaze u samostanu".

"Rektor samostana čita misu prema drevnom rimskom obredu. [...] Tadašnji profesor teologije J. Ratzinger doživio je njegovo brzo odbacivanje kao puč i kao papa je stvari ponovo stavio na svoje mjesto. Na veliku radost sestara iz opatije Gospe od Vjernosti koje nemaju nikakvu posebnu naklonost prema liturgijskim reformama. Svećenik danas na misi nosi ljubičasto, pokorničko, misno ruho, a samo čitanja drži na francuskom jeziku. [...]

Velike rešetke se otvaraju za vrijeme pričešćivanja. Sestre u redu koračaju prema naprijed, kleknu pred svećenikom, drže zlatnu pliticu i na usta prime hostiju. Kad se vrate na mjesto u koru, sakriju lice u obje ruke. Dugo zahvaljivanje, velika tišina."

Izvor: et nunc

Bože, koji si dao da se duša blažene djevice tvoje Skolastike vine u liku golubice u nebo, da tako očituješ nevinost njena života, daj nam po njezinim zaslugama i molitvama tako nevino živjeti da zavrijedimo doći do vječnih radosti. Po Gospodinu.

Slike: cite-catholique.org, evangelhodehoje