Blog Ad Dominum objavio je nekoliko odlomaka iz intervjua nećaka pape Pija XII. iz 1973. godine.
"Pio XII. je stvarno, a ne samo riječju ljubio sve ljude, osobito one koji su patili. Ta ga je ljubav vodila dotle da je želio trpjeti kao oni, da si je nametnuo ista odricanja kao ona u kojima su bili prisiljeni živjeti ti ljudi. Za rata je znao da su mnogi trpjeli glad, tako da si je sam uskratio hranu koje je lako mogao imati u izobilju.
Kad je započelo bombardiranje Rima, mnogo je ljudi ostalo bez krova nad glavom i bili su prisiljeni trpjeti hladnoću zbog nedostatka ogrjeva, s malo odjeće i u stanju teškog siromaštva. Misleći na te obitelji, Pio XII. nije u svom stanu htio imati grijanje. Ruke i noge su mu otekle, imao je mnogo ozeblina. Teško je pisao na pisaćem stroju, teško je držao pero u ruci, nije bio u dobromu zdravstvenom stanju, a ipak nije želio grijanje.
Kad je u Italiji počelo nedostajati šećera i kave, moj je stric prestao piti kavu i do konca rata nije popio niti jedne šalice. Zalihe šećera i kave koje su stizale u Vatikan slao je bolesnicima u mjesne bolnice.
Kad je započelo bombardiranje Rima, mnogo je ljudi ostalo bez krova nad glavom i bili su prisiljeni trpjeti hladnoću zbog nedostatka ogrjeva, s malo odjeće i u stanju teškog siromaštva. Misleći na te obitelji, Pio XII. nije u svom stanu htio imati grijanje. Ruke i noge su mu otekle, imao je mnogo ozeblina. Teško je pisao na pisaćem stroju, teško je držao pero u ruci, nije bio u dobromu zdravstvenom stanju, a ipak nije želio grijanje.
Kad je u Italiji počelo nedostajati šećera i kave, moj je stric prestao piti kavu i do konca rata nije popio niti jedne šalice. Zalihe šećera i kave koje su stizale u Vatikan slao je bolesnicima u mjesne bolnice.
Javno je moj stric htio djelovati potpuno besprijekorno. Predstavljao je Crkvu i jako je osjećao značenje toga vrhovnog dostojanstva. Njegovo su ponašanje i odjeća izvana bili besprijekorni, kao kraljevski. A zapravo, bio je vrlo siromašan. Nakon njegove smrti smo ustanovili da mu je garderoba bila siromaška. Imao je samo tri košulje, iznošene i zakrpane, kojima je dao zamjenjivati samo donji dio rukava jer se taj vidio ispod odjeće. Imao je dva ili tri para cipela koja je stalno davao na popravak. Ratnih godina je siromasima razdao sve što je imao, sav novac koji je dobivao. Kad je umro, nikomu nije ništa ostavio jer jednostavno ništa nije imao. Kako su svi lako mogli vidjeti na fotografijama objavljenima nakon njegove smrti, spavao je u neopremljenoj sobi na željeznoj postelji."
Izvor: Ad Dominum
Slike: Catolico, Apostolico y Romano, HALLOWEDGROUND
Također podsjećam na molitvu za beatifikaciju sluge Božjega Pija XII. i na neke druge primjere (1, 2, 3) papa pokornika.
Hvala za reklamo! :)
OdgovoriIzbrišiPozdrav v Jezusu in Mariji!
Tog Velikog papu...nikako da proglase blazenim i svetim!!!! Zalosno i tragicno!
OdgovoriIzbrišiŠta će mu to, možda je već svet!!
IzbrišiKrasan prilog!
OdgovoriIzbrišiHvala lijepa-papa je Pijo XX. meni vrlo drag Prvosvećenik. Obradovao me ovaj tekst. Znao sam za njegovu svetost, ali da je herojski živio siromaštvo, nikada nigdje nisam pročitao.
Slično sam izvješće pročitao o đenovskom kardinalu Siriju. Poznato je da je i blaženi Pijo IX. živio u velikoj jednostavnosti i skromnosti.
Možemo pretpostaviti kako su modernistički prelati i teolozi cijenili(odnosno cijene) siromaštvo?!
Oni koji se najviše pred drugima busaju u prsa i govore o siromašnoj Crkvi, imaju vile, organiziraju skupe večere, vole brze automobile i imaju štedne knjižice po švicarskim bankama.
Kikii