QVC prenosi vijesti o obratu na Sinodi. Mnogi su se biskupi odvažili podignuti svoj glas nakon još jednog pokušaja cenzure. Tom se prilikom kard. Erdő ogradio od Relatio koja je izašla pod njegovim imenom.
Među onima koji su se ovih dana usprotivili pokušaju prevrata katoličkog nauka je i kard. Pell koji je 15. listopada izjavio da je "'Relatio' tendenciozna i nepotpuna te da se mora revidirati". Objasnio je kako je "sada zadaća uvjeriti dobre prakticirajuće katolike da doktrinarna promjena nije moguća; potaknuti ljude da duboko udahnu, naprave pauzu te rade na tomu da spriječe dublje podjele i radikalizaciju između frakcija". Upozorio je na razorne plodove prihvaćanja duha svijeta i njegova nemorala "u drugim kršćanskim tradicijama" (1).
Intervju koji je A. Gnocchiju dao kard. Burke i koji je objavljen u Il Fogliu 14. listopada 2014. nije nimalo izgubio na aktualnosti.
Naslov posta su riječi iz gesla koje prati grb kard. Burkea, a potječu iz zaziva:
O bone Jesu, fac ut sim sacerdos secundum Cor Tuum!
O, dobri Isuse, učini da budem svećenik po Srcu Tvojemu!
"Kardinal R. L. Burke se svijetu sviđa malo ili nimalo i, ako je to moguće, još manje se sviđa Crkvi koja se sviđa svijetu. S druge strane, taj je šezdeset šestogodišnji Amerikanac iz Richland Centera u Wisconsinu učinio sve da na katolički način protrese kršćanske savjesti previše sklone mlakosti. Sudjeluje na marševima za život, kaže da treba uskratiti pričest političarima koji podržavaju zakone u korist pobačaja, kritizira ubrzani napredak homoseksualne agende, daje papi Franji do znanja da obrana načela o kojima nema pregovora nije moda podložna hirovima prvosvećenika, podržava misu prema tradicionalnom obredu. Nedavno je objavio zajedničku knjigu 'Ostati u istini Kristovoj. Brak i pričest u Katoličkoj Crkvi' koja se otvoreno suprotstavlja 'milosrdnim' otvaranjima kard. Kaspera u pogledu obitelji i pričesti za rastavljene koji su ponovo civilno vjenčani. Dakle, ništa čudno ako Bergogliova rekonstrukcija Rimske kurije predviđa da kardinal s mjesta prefekta Vrhovnog sudišta Apostolske signature treba u egzil na službu kardinala zaštitnika Suverenog malteškog reda. U međuvremenu je istančani kanonist, sin seoske Amerike, na Biskupskoj sinodi o obitelji preuzeo ulogu protuigrača, katechona, protiv 'obrata' koji se zapravo pripisuje Papinoj namisli što nikada nije demantirano. Kako kaže 'Bibbia poliglotta' [Višejezična Biblija] otvorena na stalku za čitanje u njegovoj radnoj sobi, i to na stranici Propovjednika: 'Sve ima svoj čas (...) postoji vrijeme za šutnju/ i vrijeme za govorenje' (Prop 3, 1 i 7)
- Što se vidi s one strane medijske magle koja okružuje Sinodu?
Vidi se jedna zabrinjavajuća tendencija zato što neki podupiru mogućnost prihvaćanja prakse koja se udaljuje od istine vjere. Iako bi moralo biti očito da se ne može ići dalje tim putem, mnogi, na primjer, ohrabruju opasna otvaranja promjeni o pitanju dopuštanja pričesti rastavljenima i ponovo vjenčanima. Ne vidim kako bi se nepromjenjivo razumijevanje nerazrješivosti braka moglo pomiriti s mogućnošću pripuštanja k pričesti onih koji žive u neregularnim situacijama. Ovdje se izravno dovodi u pitanje ono što je naš Gospodin rekao kad je naučavao da čovjek koji ostavi svoju ženu i oženi drugu, čini preljub.
- Prema reformatorima, taj je nauk postao pretvrd.
Zaboravljaju da Gospodin obećava pomoć onima koji su pozvani živjeti u braku. To ne znači da neće biti poteškoća i patnja, nego da će uvijek tu biti božanska pomoć da se s njima suoče i da budu vjerni do kraja.
- Čini se da zastupate manjinsku poziciju...
Prije nekoliko dana gledao sam televizijsku emisiju u kojoj je kard. Kasper rekao da se ide u pravom smjeru otvaranja. Ukratko: 5,7 milijuna Talijana koji su pratili tu emisiju, morali su dobiti dojam da cijela Sinoda maršira na istoj liniji te da je Crkva došla do točke da mijenja svoj nauk o braku. No, to, jednostavno, nije moguće. Mnogi su biskupi uzeli riječ kako bi rekli da promjene nisu dopustive.
- Ali to ne proizlazi iz dnevnog 'briefinga' vatikanske Tiskovne službe. Na to se požalio i kard. Müller.
Ne znam kako je zamišljen 'briefing', ali mi se čini da nešto ne funkcionira dobro ako se tako manipulira informacijama da se iznosi samo jedno mišljenje, umjesto da se vjerno izvijesti o različitim iznesenim pozicijama. To me jako zabrinjava jer zamjetan dio biskupa ne prihvaća ideje o otvaranju, ali se za to ne zna dovoljno. Govori se o nužnosti da se Crkva otvori svijetu kako je to u veljači navijestio kard. Kasper. Zapravo, njegov stav o temi obitelji i pričesti za rastavljene koji su se ponovo vjenčali nije nov. O tom se diskutiralo prije trideset godina. Od veljače je dobio novu snagu i pustilo se da se širi na nimalo nevin način. No, sve to mora prestati jer nanosi veliku štetu vjeri. Biskupi i svećenici mi kažu da sada mnogi rastavljeni koji su se opet civilno vjenčali zahtijevaju da ih se pripusti k pričesti jer to hoće papa Franjo. Zapravo, tvrdim da se on o tom pitanju do sada nije izjasnio.
- Međutim, čini se očitim da kard. Kasper i oni koji su na toj liniji govore s Papinim dopuštenjem.
To da. Papa je imenovao kard. Kaspera za Sinodu i dopustio da debata ide dalje tim kolosijekom. Ali, kako je kazao jedan drugi kardinal: 'Papa se još nije izjasnio'. Očekujem njegovu izjavu koja može biti samo u kontinuitetu s naukom Crkve svih vremena. Nauk koji se nije promijenio jer se ne može promijeniti.
- Neki prelati koji zastupaju tradicionalni nauk kažu da bi prihvatili promjene ako ih Papa poduzme. Nije li to proturječje?
Da, to je proturječje jer je Papa Namjesnik Kristov na zemlji i time prvi sluga istine vjere. Znajući nauk Kristov, ne vidim kako bi se moglo odstupiti od tog nauka nekom doktrinarnom izjavom ili pastoralnom praksom koja ignorira istinu.
- Ne pridonosi li akcent koji je Papa stavio na milosrđe kao najvažniju, ako ne i jedinu misao vodilju Crkve, iluziji da bi se moglo prakticirati pastoral razriješen od nauka?
Širi se ideja da bi mogla postojati jedna milosrdna Crkva koja se ne bi brinula oko istine. Duboko me vrijeđa ideja da navodno sve do danas biskupi i svećenici nisu bili milosrdni. Odrastao sam u seoskom predjelu SAD-a i sjećam se kako je dok sam bio dijete u našoj župi bio jedan par s farme blizu naše koji je dolazio na misu u crkvu, ali se nikada nije pričešćivao. Kad sam bio veći, pitao sam svog oca za razlog i on mi je objasnio vrlo prirodno objasnio da oni žive u neregularnom stanju i prihvaćaju to što se ne mogu pričestiti. Župnik je s njima bio vrlo prijateljski, vrlo milosrdan i svoje je milosrđe uporabio za to da se par opet povrati životu u skladu s katoličkom vjerom. Bez istine ne može biti pravog milosrđa. Roditelji su me uvijek učili: ako ljubimo grješnike, moramo mrziti grijeh i sve učiniti da otrgnemo grješnike od zla u kojem žive.
- U Vašoj se radnoj sobi nalazi kip Srca Isusova. U Vašoj je kapeli još jedna slika Srca Isusova. Biskupsko Vam geslo glasi: 'Secundum Cor Tuum'. Jedan biskup, dakle, može ujediniti milosrđe i nauk...
Da, na neiscrpivom i nepresušnom vrelu istine i ljubavi, to jest u slavnom probodenom Srcu Isusovu, svećenik nalazi mudrost i snagu da vodi stado u istini i ljubavi. Arški Župnik je definirao svećenika kao ljubav Srca Isusova. Svećenik ujedinjen s Presvetim Srcem Isusovim neće podleći kušnji reći stadu nešto drugo, doli riječi Kristove koje su nam nepogrješivo predane po Crkvi. Neće podleći kušnji da riječi zdravoga nauka zamijeni konfuznim jezikom i vrlo lako zabludivim.
- Ali reformatori tvrde da se ljubav prema Crkvi sastoji u tome da se trči za svijetom.
To je zaglavni kamen u razmišljanjima onih koji hoće promijeniti nauk ili disciplinu. To me jako brine. Kaže se da su se vremena toliko promijenila da se više ne može govoriti o naravnom pravu, nerazrješivosti braka... Ali, čovjek se nije promijenio. On je i dalje onakav kakvim ga je stvorio Bog. Zasigurno, svijet se sekularizirao, ali to je samo razlog više da se jasno i glasno navješćuje istina. To je naša dužnost, ali da to mognemo učiniti mora se, kako u 'Evangelium vitae' poučava Ivan Pavao II., stvari nazvati imenom. Ne možemo rabiti dvoznačan govor da se svidimo svijetu.
- Čini se da jasnoća nije prioritet reformatorima ako, na primjer, ne vide kontradikciju kada tvrde da rastavljeni koji su se ponovo vjenčali mogu pristupiti pričesti pod uvjetom da priznaju nerazrješivost braka.
Ako netko iskreno zastupa nerazrješivost braka, onda je jedino što može urediti neregularno stanje u kojem se nalazi ili se suzdržati od pričesti. Tu nema srednjeg puta.
- Čak ni tzv. pravoslavna rastava?
Pravoslavna praksa 'oikonomie' ili drugog ili trećeg pokorničkog braka je i povijesno i aktualno vrlo složena. U svakom slučaju Katolička Crkva tu praksu za koju je stoljećima znala, nikada nije prihvatila zbog snage Gospodinovih riječi koje se spominju u Evanđelju po Mateju (19, 9).
- Ne mislite li da bi ukoliko se osigura to otvaranje, uslijedila mnoga druga?
Sigurno. Sada se kaže da bi se to osiguralo samo u nekim slučajevima. No, tko barem malo poznaje ljude zna da ako se popusti u jednom slučaju, popušta se i u svim ostalima. Ako se zajednica rastavljenih koji su se ponovo vjenčali dopusti kao zakonita, bit će otvorena vrata svim zajednicama koje nisu po zakonu Božjem jer će biti eliminiran konceptualni zaštitni zid koji štiti dobar nauk i dobar pastoral koji se iz njega izvodi.
- Reformatori često govore o Isusu koji je spreman tolerirati grijeh da se mogne približiti ljudima. Je li to zaista bilo tako?
Takav Isus je jedna izmišljotina bez primjera u evanđeljima. Dovoljno je sjetiti se sukoba sa svijetom u Evanđelju po Ivanu. Isus je bio najveći protivnik svoga vremena, a to je i danas. Mislim na ono što je rekao ženi uhvaćenoj u preljubu: 'Ni ja te ne osuđujem. Idi i ne griješi više' (Iv 8, 11).
- Pripuštanje razvedenih koji su se ponovo civilno vjenčali prišesti, potkopava sakrament ženidbe, ali i sakrament euharistije. Nije li to odstupanje koje dira srce Crkve?
U Prvoj poslanici Korinćanima, u jedanaestom poglavlju, sv. Pavao poučava da onaj tko prima Euharisitju u stanju grijeha, 'sud sebi jede'. Pristupiti Euharistiji znači biti u zajedništvu s Kristom, biti suobličeni Njemu. Mnogi oponiraju idejom da Euharistija nije sakrament savršenih, ali to je krivi argument. Nijedan čovjek nije savršen i Euharistija je sakrament onih koji se bore da budu savršeni, prema onomu što Isus zahtijeva: 'Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!' (Mt 5, 48). I onaj koji se bori da postigne savršenost griješi, i ako je u stanju smrtnoga grijeha ne može se pričestiti. da bi opet mogao, mora se ispovjediti, pokajati i čvrsto odlučiti više ne griješiti. To vrijedi za sve, uključujući rastavljene koji su se ponovo civilno vjenčali.
- Danas se sudjelovanje na euharistiji ne promatra kao sakramentalni čin, nego kao jedna socijalna praksa. Ne znači više zajedništvo s Bogom, nego prihvaćenost od zajednice. Nije li u tomu korijen problema?
Istina, sve više se širi takva protestantska ideja. I to ne vrijedi samo rastavljene koji su se opet vjenčali. Često se čuje da u posebnim trenutcima poput prve pričesti, potvrde djece ili vjenčanja i nekatolici mogu primiti Euharistiju. To je protiv vjere, i ponavljam to, to izravno proturječi istini o Euharistiji.
- Umjesto da raspravlja o tim temama, što bi Sinoda trebala učiniti?
Sinoda nije demokratska skupština na kojoj se biskupi okupljaju da već prema većini mijenjaju nauk. Želim da ona bude prigoda da svim obiteljima koje imaju namjeru i trude se svoju vjeru i poziv živjeti najbolje što je moguće, osigura potporu pastirâ; da bude podrška svim muškarcima i ženama koji se usprkos mnogim teškoćama ne žele odreći onoga što evanđelje naučava. To bi trebala činiti Sinoda o obitelji umjesto da se gubi u beskorisnim diskusijama o argumentima koji se ne mogu raspravljati u pokušaju da se promijene istine koje se ne mogu promijeniti. Prema mojem bi mišljenju bilo bolje maknuti te teme sa stola jer one nisu otvorene za raspravu. Umjesto toga, trebalo bi raspravljati kako se može pomoći vjernicima da žive istinu braka. Trebalo bi razgovarati o formaciji djece i mladih koji do braka stižu bez poznavanja fundamentalnih elemenata vjere i onda padaju kod prvih poteškoća.
- Reformatori ne misle na takve katolike koji svoje obitelji drže skupa i u dramatičnim situacijama, umjesto da si započnu 'novi život'?
Mnogi ljudi koji su na sebe preuzeli taj trud pitaju se sada jesu li nešto pogrješno shvatili. Pitaju se jesu li svoj život bacili zbog besmislene žrtve. Sve to nije prihvatljivo, to je izdaja!
- Ne mislite li da je kriza morala povezana s krizom liturgije?
Naravno. U poslijekoncilskom se vremenu dogodio pad vjerskog života i crkvene stege koji je posebno postao vidljiv preko krize liturgije. Liturgija je postala antropocentrična aktivnost. Odražava ljudske ideje umjesto pravo Božje, da mu se klanjamo kao što to On sam traži. Otuda je pozornost na moralnom području usmjerena gotovo isključivo na potrebe i želje ljudi umjesto na ono što je Stvoritelj upisao u srca stvorenja. 'Lex orandi' je uvijek povezan s 'lex credendi'. Kada čovjek ne moli ispravno, onda i ne vjeruje ispravno i prema tome i ne ponaša se ispravno. Primjerice, kad celebriram tradicionalnu misu, vidim mnogo lijepih mladih obitelji s mnogo djece. Ne vjerujem da te obitelji nemaju problema, ali je očito da imaju više snage za suočavanje s njima. Sve to nešto govori. Liturgija je najsavršeniji i najkompletniji izraz našeg života u Kristu, i kad se to sve napusti ili izda, škodi se svakom aspektu u životu vjernika.
- Što može reći pastir katoliku koji se osjeća izgubljenim pred ovim vjetrovima promjene?
Vjernici samo trebaju imati hrabrosti jer Gospodin neće nikada napustiti svoju Crkvu. Sjetimo se kako je Gospodin umirio olujno more i Njegovih riječi: 'Što ste plašljivi, malovjerni?' (Mt 8, 26). Ako se čini da ovo vrijeme konfuzije ugrožava njihovu vjeru, trebaju se samo još snažnije potruditi oko doista katoličkog načina života. No, jasno mi je da živjeti u ovo vrijeme uzrokuje velike patnje.
- Postaje teško ne misliti o kazni.
Tu prvenstveno mislim na sebe sama. Ako sada patim zbog stanja Crkve, onda mislim da mi Gospodin kaže da sam potrebit čišćenja. Također mislim: ako je patnja tako proširena, onda to znači da je cijela Crkva potrebita čišćenja. No, nije to zbog Boga koji samo čeka da nas kazni, nego zbog naših grijeha. Ako smo na bilo koji način izdali nauk, moral ili liturgiju, neminovno slijedi patnja koja nas čisti da nas vrati na uski put."
Izvor: Katholisches.info, Chiesa e post concilio
Slika: St. Louis Catholic
Nema komentara:
Objavi komentar