Samo odabrani

Iz članka F. Cancellija doznajemo još o susretu franjevaca Bezgrješne s Papom. Prijevod je nakon kratkog uvoda s portala Katholisches.info koji je dodao međunaslove.

"Službene informativne agencije Katoličke crkve u Njemačkoj (KNA) i u Švicarskoj (KIPA) donose naslove: 'Papa pred franjevcima Bezgrješne inzistira na novoj misi' i 'Papa ustraje na novoj misi'. Nadalje stoji: 'Papa je pred franjevcima Bezgrješne ustrajao na zaključcima II. vatikanskog koncila (1962.-1965.) i na njima razvijenoga novog misnog oblika'. Papa je 'upozorio na skretanje od smjernica pape Benedikta XVI. koji je jednim motuproprijem iz 2007. pod određenim uvjetima ponovo omogućio slavlje tridentske mise'. Osim tog osebujnog priznanja da je nakon Koncila bio 'razvijen' novi misni oblik, ti izvještaji se temelje na lažnoj glasini da su franjevci Bezgrješne skrenuli od 'smjernica' motuproprija 'Summorum Pontificum' Benedikta XVI. i tako okrenuli nekim posebnim putem, što je onda učinilo potrebnom intervenciju Rima. Franjevci Bezgrješne bili su u dušobrižništvu potpuno biritualni red. Stoga im je, ne samo u Italiji, bila predana skrb o župama i hodočasničkim mjestima. Izvještaji, ipak, potvrđuju da je zapravo drevni obred bio taj koji je potaknuo Kongregaciju za redovnike da s Papinim odobrenjem tako neobuzdano krene protiv mladog reda. Papa Franjo je više puta podignutim kažiprstom, izravno ili neizravno, protiv katolika povezanih s Tradicijom iznio prijekor 'ideologijski' motiviranog djelovanja. Slučaj franjevaca Bezgrješne, pak, postavlja pod posve drugim predznakom pitanje, tko djeluje 'ideologijski' motiviran. 'Corrispondenza Romana', stranica povezana s Tradicijom, objavila je bogato izvješće o pozadini papinske audijencije koje ovdje dokumentiramo. Međunaslovi potječu od naše redakcije.

__________

- Volpijeva 'partija' u audijenciji kod Pape

Susret Pape s mladim studentima (i drugima manje mladima) franjevaca Bezgrješne dogodio se prošloga 10. lipnja u kapeli Svete Marte. No, vijest je objavljena tek 23. lipnja u jednom članku A. Torniellija i neke fotografije na Facebooku, dok su je vatikanski mediji potpuno ignorirali. Zašto je objavljivanje uslijedilo tek trinaest dana kasnije? Upravo je to bilo izvorom brojnih sumnja koje su bile to veće, što se cijela stvar pomnije motrila.

- Pažljivo odabrani sudionici koji nisu znali s kim će se susresti

Sudionici na Papinoj audijenciji su bili pažljivo odabrani, gotovo jedan po jedan, ali do samoga tog dana nisu znali kamo idu. Tek kad su krenuli prema Sv. Petru priopćeno im je da će se susresti s Papom. Rečeno je da se ide na hodočašće u Sv. Petar, ili pak da se radi o posebnom susretu s komesarom, no gotovo nitko od pozvane braće (novaka, preostalih sjemeništaraca i nekih sa zavjetima koje su odabrali pobunjeni patri) nije znao kamo se to zapravo tog jutra ide.

Iznenađenje! Nakon nekoliko minuta čekanja stajali su pred Svetim Ocem. Malo prije toga, meštar te ceremonije i arhitekt susreta, o. A. M. Gaeta, s komesarom je dao naputke kako se treba vladati u Papinoj nazočnosti: nema spontanih pitanja, pokorno slušanje i na koncu brzi rukoljub bez zadržavanja. Papa je vrlo zauzet, dan prije je zbog zdravstvenih razloga čak otkazao audijencije. 

- Bez susreta s Redom; utemeljitelj i njegovi pouzdanici nisu pozvani

Kod toga poziva da se nakon godinu dana komesarske uprave susretnu s Papom, nedostajalo je, ipak, mnogo braće. Nedostajali su utemeljitelji franjevaca Bezgrješne i svi koji su ostali vjerni izvornoj karizmi. Ne vjerni u smislu da su protiv Pape, nego tako vjerni, a da ne bi vidjeli sve razoreno u nekoliko mjeseci, i bez pravih razloga, što se desetljećima s odobrenjem papa pokušavalo izgraditi uz veliki napor. Jedan od novih glavara je pred sjemeništarcima pokušao opravdati taj eklatantni nedostatak najvažnijeg dijela reda tako što je rekao da su bila pozvana samo 'poslušna braća'.

Ne bi li upravo to bio pogodan trenutak da se 'neposlušne' u prisutnosti Svetog Oca potakne da se odreknu otpora? Nisu li (navodno) bolesni oni koji trebaju liječnika? No, zašto su upravo oni ostavljeni potpuno u tami? Ne bi li to mogao biti trenutak pomirenja u istini pred Papom, da je bila dopuštena otvorena riječ? No, ništa takvoga. Ne bi li se morala pozvati upravo braća i svećenici koja su zatražila razrješenje od redovničkih zavjeta, kako bi mogli izložiti svoje razloge za tako tešku odluku? Jesu li oni samo brojevi? Žalosno je što se to mora reći, no to ponašanje odgovara mentalitetu nove sekte u nastanku: vlastite pristalice voditi na kratkom povodcu, a ostale diskreditirati lažima i klevetanjem i istjerati ih iz skupine.

- Audijencija nije imala za cilj rješenje krize

Audijencija sa Svetim Ocem nije, dakle, imala za cilj iznaći rješenja za krizu toga reda u istini i ljubavi, nego samo zaustaviti unutarnje krvarenje, jer mnogi, vrlo mnogi, žele napustiti takvu vrstu redovničkog života zbog sektaškog i strančarskog djelovanja novih poglavara.

Braća su razgovarala s Papom o mnogim stvarima. Tornielli nas informira o nekima, ali o drugima ne izvješćuje i ovdje se postavlja pitanje zašto.

Papa je dao zatvoriti njihovo sjemenište. Nesumnjivo, ovlašten je za to. No, tko ga je informirao? Vizitatori sjemeništa i sâm povjerenik su uvijek nijekali da postoje kakvi teški problemi koji bi mogli ugroziti njegovu budućnost. Jesu li naučavana krivovjerja? Je li bilo ćudorednih skandala? Istospolnosti ili zlostavljanja djece? Čini se da ne. Onda, zašto?

Govorilo se, zatim, o karizmi ovog reda i o utemeljitelju. Tko je jamac karizme? U konačnici, naravno, papa. Međutim, kada je to i gdje utmeljitelj pokušao stupiti na Papino mjesto? Nije li prije istina da je papa uvijek odobrio ono što su utemeljitelji odlučili i poučavali svoju braću? 

- Govor o Koncilu mora laskati općem mišljenju?

Drugi vatikanski koncil je pastoralan, ali i doktrinaran i treba ga čitati na tragu Benedikta XVI. teologijski, a ne ideologijski. Što više to bolje. U stvarnosti, metoda koju rabi novo vodstvo fratara, da kleveću što je bilo ranije, zastrašujuća je. Kao robusni ignoranti uznemire se već pri pukoj riječi 'kritika'. Koncil se ne smije dirati, ni riječ koja ne odgovara osjetljivim ušima unutarckvenog općeg mišljenja.

Zatim je bila tema siromaštva. Sveti Otac je preporučio povjereniku i braći da budu siromašni, štoviše, da žive kao 'Cigani' (sveti bi Franjo rekao kao: 'hodočasnici i putnici na ovome svijetu'). No, koncept je bio jasan: Ne smije se hvatati za zemaljske sigurnosti poput kuća i samostana. Zapravo, neko je vrijeme, dok mu nisu zaprijetili odvjetnikom, komesar lažno optuživao o. Manellija da je dobra svog reda davao svojoj obitelji. Dobra kao i uvijek pripadaju nekim neprofitnim udrugama kako bi fratri mogli doista živjeti u siromaštvu, prema viđenju pape Franje. [katholisches.info je preveo šire ovaj dio, odnosno tumačeći pozadinu: 'Komesar je mjesecima potpuno neopravdano predbacivao o. Manelliju da je nakon što je obznanjeno imenovanje povjerenika, dobra i nekretnine Reda prepisao članovima svoje obitelji, govorio je to najprije otvoreno, a kad su ga potonji tužili, više potajno. Zapravo jedva da postoji red koji siromaštvo živi takvom ozbiljnošću- kako to uvijek potiče papa Franjo- kao što to čine franjevci Bezgrješne.' Zato katholische.info dodaje da je Papin govor o siromaštvu ovim fratrima bio nepotreban, odnosno da je 'Papa nosio sove u Atenu.']

- Suzbijanje drevnog obreda

Konačno, došlo se do 'vetus orda'. Papa je ograničio pravo njegove celebracije samo stoga da bi se razjasnilo je li doista pod bivšim vodstvom bilo kakve prisile u tom pogledu. Tako kaže službena verzija. Čim bude zajamčeno da se odluka za taj obred čini u slobodi, komesar bi ponovo općenito odobrio stari obred u Redu. 'Bi' jer u klimi dijaloga koji Papa hvali, a kojega nikad nije bilo, komesar ne samo da to dopuštenje celebracije nije obnovio (osim u vrlo malo slučajeva), nego nije ni odgovorio na brojne zahtjeve za celebraciju stare liturgije. K tomu, u nekim se slučajevima ispričavao da je dopuštenje za celebraciju bilo iznuđeno preko mjesnih biskupa sa zloćom i arogancijom. 

- Fratar hrabro govori pred Papom

Tako je susret došao kraju onako kako su se mnogi nadali- otpust nakon kratkog pozdrava s Papom. Jedan nazočni fratar nije mogao suzbiti svoju zbunjenost i žalost što se susret dogodio bez utemeljitelja, premda ih se neprestano spominjalo i kritiziralo. Imao je hrabrosti reći Papi: 'Nije istina da je o. Manelli protiv Pape, protiv Crkve, nego samo ponizno i jednostavno moli da ga se sasluša, kako bi mogao iznijeti svoje viđenje. Papa je odgovorio da su vrata Svete Marte otvorena i utemeljiteljima. Jedan od nazočnih novih glavara, nimalo zadovoljan time što je situacija prijetila da izmakne kontroli, približio se i na uho Sv. Ocu rekao da tom mladom bratu ne treba vjerovati. Pravo duhovno bratoubojstvo. Taj glavar, nažalost, na tako vidljiv način nije odjelotvorio ponovljene propovijedi pape Franje protiv suđenja drugih, klevetanja, lošeg govorenja i pretpostavljanja loše savjesti drugih ljudi. Samo bi ta epizoda trebala dostajati Papi da shvati tko je doista duhovno pokvaren, tko stoji iza cijele afere. Ljubomora, zavist, ogovaranja, zamjerke, karijerizam. Ljudske stvari, a tako malo ljudske.

- Otac Manelli u kućnom pritvoru. Zašto ga papa Franjo nije pozvao?

Od početka komesarijata, o. Manelliju je određen jedan samostan u južnom Laciju blizu Cassina; zapravo je prisiljen na kućni pritvor. Svaki njegov pokret izvan granica dijeceze u kojoj se nalazi mora 'odobriti' povjerenik. Do odobrenja i ne mora doći, kao što se nedavno dogodilo kad mu nije dopustio da ode u Frigento (Avellino) služiti misu na grobu svojih roditelja. Ne radi li se tu o kućnom pritvoru bez izrečene sankcije? Svakako je to egzil s upozorenjem da ne kreće susresti se s Papom. [katholisches.info: 'Utemeljitelju je kućni pritvor nametnut iako protiv njega ne postoji ni optužba, ni kakav proces pa ni sankcija. Metoda podsjeća na režime koji ljude uhićuju i bacaju u zatvor bez redovitog postupka, kao što je danas slučaj u Kini. Oca Manellija se drži u egzilu, daleko od braće i sestara i sprječava ga se da se susretne s Papom. Jesu li mu vrata Svete Marte doista otvorena? Papa bi u svakom trenutku sam mogao zatražiti da vidi o. Manellija, da ga osobno upozna i omogući mu da se brani i opravda. No, Franjo je radije sat i pol odabrao biti dio insceniranog susreta s 'komesarskom' strankom Reda. Ipak, odabranoj je braći osigurao zamjetno vrijeme. Za predsjednika francuskog građanskog pokreta 'Manif pour tous', L. de la Rochèrea, izdvojio je 12. lipnja 2014., dva dana nakon što je primio franjevce Bezgrješne, samo pet minuta.']

- Sve više braće traži otpust iz zajednice- nije to više isti red

Mladi fratar koji je pred Papom branio o. Manellija, nije zatražio izlazak iz Reda zato što odbacuje II. vatikanski. Radi se o triku kako bi se još jedanput diskreditirali fratri koji traže odlazak. Oni to traže zbog nekorektnog i krivog ponašanja novih poglavara (nedavno je jedan nekadašnji subrat u otvorenom pismu javno prokazao ponašanje o. Brune, ovdje je dosje koji pokazuje dvostruku igru novih poglavara). Fratri nisu ušli u ovaj red zato što se tu loše govori o Koncilu, nego zato što se tu provodi određeni životni stil u skladu s tradicionalnim redovničkim životom. To je ono što je uzmanjkalo proteklih mjeseci i zbog čega sve više fratara traži izlazak- osim, ne osigura li Papa milost i drugoj strani da bude saslušana i da se brani protiv svih podignutih optužaba."

Izvor: corrispondenzaromana.it, katholisches.info