O Roma felix, quæ duorum Principum
Uoči Petrova, na blagdan Presvetog Srca Isusova, 27. lipnja 2014., klasičnu rimsku misu u benediktinskoj opatiji iz Le Barrouxa, prvi je put služio prefekt Kongregacije za biskupe, M. kard. Ouellet, PSS.
"Prigoda je dvadeset i peta obljetnica pomirenja ove opatije Sv. Magdalene s Rimom. Toga dana tradicijski benediktinci slave dan tog pomirenja [25. VII. 1988.], svoje uzdignuće na čast opatije [2. VI. 1989.], opatsku posvetu svog pokojnog utemeljitelja dom G. Calveta [2. VII. 1989.] i posvetu opatijske crkve [2. X. 1989.].
- Opat G. Calvet nije mogao prihvatiti liturgijsku reformu
Calvet, rođen 1927., stupio je 1950. u Olivetanski red, ogranak benediktinaca, i 1956. bio zaređen za svećenika. Kao misionar je nekoliko godina djelovao u Brazilu. U liturgijskoj reformi iz 1965./'69. vidio je teški lom koji nije mogao slijediti. S dopuštenjem svog opata napustio je samostan Tournay i od 1969. živio kao pustinjak u okrugu Vaucluse u francuskim Alpama.
Kad su mu se pridužili mladići koji su također htjeli živjeti tradicionalnu liturgiju i benediktinsku duhovnost, obratio se 1973. sa svojim samostanom Piovu bratstvu. To je vodilo prekidu s njegovom opatijom i benediktinskom Kongregacijom iz Subiaca. Calvet je 1978. počeo s izgradnjom vlastitog samostana u provansalskom Le Barrouxu u Avignonskoj biskupiji. U Brazilu su 1986. osnovali također jedan samostan.
Dom Gerard nije slijedio nadbiskupa Lefebvrea 1988. na putu nedopuštenih biskupskih posveta. Prekinuo je povezanost s Piovim bratstvom i prihvatio pomirbenu ponudu Rima. Bio je to korak koji je podijelio zajednicu Le Barrouxa. Dio samostana se odvojio od Calveta, kao i spomenuti brazilski samostan.
- Osnutak novog samostana u Akvitaniji
A. kard. Mayer OSB, posvetio je 1989. dom Gerarda za opata, a E. kard. Gagnon PSS, iste je godine posvetio samostansku crkvu koju je 1995. posjetio J. kard. Ratzinger. U Akvitaniji su 2002. osnovali još jedan samostan, St. Marie de la Garde. Taj priorat u budućnosti i sam treba postati opatijom.
Le Barroux od 2003. vodi opat L.-M. de Geyer d'Orth. Nekoliko mjeseci nakon smrti dom Gerarda, opatija Le Barroux je primljena u Benediktinsku konfederaciju. [...]"
(Izvor: katholisches.info, slike: WIKIMEDIA COMMONS, New Liturgical Movement)
Prema zadnjoj statistici opatija Sv. Magdalene ima pedeset i sedam koludara, a priorat Sv. Marije de la Garde trinaest.
Dokumentarac o ovoj opatiji se u cijelosti može pogledati na Youtubeu. Počinje prizorom prije zore, u vrijeme buđenja samostana, i prati jedan dan zajednice uz osobne priče pojedinih monaha. U oba je samostana horarij približno isti i odražava strožije opsluživanje, što se može jednostavno utvrditi usporedbom s rasporedom u mnogim moderniziranim benediktinskim samostanima. Matutin je u 3.00 (3.30), laude u 6.00, tihe mise u 6.30, prvi čas u 7.45 (nedjeljom i blagdanom u 8.00), treći čas i konventualna misa u 9.30 (nedjeljom i blagdanom u 10.00), šesti čas u 12.00 (nedjeljom i blagdanom u 12.15), deveti čas u 14.00 (nedjeljom i blagdanom u 14.30), ponovo se zajednica posvećuje raznim dužnostima do 17.00, večernja u 17.30 (nedjeljom i blagdanom uz blagoslov Presvetim) i kompletorij u 19.45.
Samostane je moguće posjetiti i provesti dan s koludrima te sudjelovati na svim korskim molitvama. Mnogi su se laici i klerici upravo zahvaljujući ovim benediktincima upoznali s tradicionalnom misom i duhovnošću. Opatija ima i aplikaciju za mobitele pomoću koje se možete uživo uključiti u neke molitvene časove.
Tradicionalnamisa.com detaljnije donosi podatke o nastanku i sadašnjosti oba spomenuta samostana (1, 2), a ovdje još uz podsjetnik na tradicijske benediktinke (3, 4) koje su nastale uz ovu zajednicu, jedna zanimljiva anegdota iz života utemeljitelja:
"Calvet je postao poznat izvan kruga katolika orijentiranih prema Tradiciji, kad je '90.-ih godina s nekim svojim koludrima bio uhićen za vrijeme jedne božićne akcije protiv klinike za pobačaje. O. Gerard je rano ujutro poveo skupinu svojih monaha u punom monaškom habitu, naoružanih krunicama i posebno čvrstim lancima, u procesiji prema klinici. Čim se otvorila, koludri su zauzeli operacijsku dvoranu, zabarikadirali vrata i vezali se za cijevi za grijanje i ostale nepokretne stvari.
Zatim su započeli s brevijarom- naravno, na latinskom. Cijeli su dan pjevali na gregorijanski način i molili krunicu. Mjesnom je redarstvu i vatrogastvu trebalo deset sati da provale vrata, presijeku lance i uhite klodure.
Toga dana nije bilo pobačaja.
Otac Gerard i ostali monasi držani su više dana u zatvoru, no pušteni su zbog masovnih protesta francuskih katolika. Otac G. Calvet bio je opat Svete Magdalene iz Barrouxa do 2003. kad se morao ostaviti svoje službe zbog zdravstvenih razloga. Krajem devedesetih je pretrpio moždani udar od čijih mu se posljedica zdravlje neprestano pogoršavalo. Umro je 28. veljače 2008. u dobi od 80 godina."
(Izvor: summorum-pontificum.de,slike: New Liturgical Movement, Romualdica, identitechretienne.roomforum.com)
E sada...reći da se brazilski samostan odvojio od Dom Gerarda?! Ili obratno...
OdgovoriIzbrišiU svakom slučaju, u sedamdesetima, bez interneta, pristupa ikakvom crkvenom glasilu stvoriti samostan negdje u francuskoj provinciji-bez podrške bilo kojeg biskupa...Mons.Lefebvre je redio svećenike, pomagao opatiji. On i cijeli FSSPX su vršili promidžbu po cijelom svijetu, prikupili veći dio sredstava. Kad je zajednica prodisala, kad je postala značajna da je Kurija zamijeti-očito se i u ovom slučaju kao i kod patera Bisiga obećanjima i pustim igrama postigao željeni cilj. Koliko je ondašnji rimski prijedlog bio iskren, pokazuje činjenica da ni p.Bisig ni dom Gerard nikada nisu zaređebi za biskupa. Patera Bisiga smijenila je njegova zajednica. Kasnije je bio običan kapelan na poslijediplomskom studiju u Rimu. Ni danas ne uživa ugled u FSSP-u, ni on ni još nekoliko onih koji su izdali Nadbiskupa. Čak sam prošle godine čuo ozbilljne glasove da je razmišljao o povratku u FSSPX.
Nije li tragično da Kurija nije cijelo vrijeme od 1988. mogla podnijeti ređenje jednog jedinog biskupa za trad.vjernike?! Slučaj Franjevaca Bezgrješne samo je nastavak bjesomučnog progona Tradicije!
Kikii
A +Fernando (Rifan)? U svakom slučaju daleko premalo..
IzbrišiKermit
Slučaj Rifan je ipak poglavlje za sebe. Najprije, riječ je o biskupiji s vlastitim teritorijem i klerom. Da nisu dobili biskupa, ne bi došlo do ujedinjenja. Ta je biskupija daleko od europskih i sjevernoameričkih pokreta za Tradiciju pa stoga ne predstavlja ugrozu. Vjerujte, da je bilo samo malčicu blagonaklonosti Kurije prema Tradiciji, već bi se odavno riješila kanonska situacija Bratstva. Valjda smo naučili iz posljednje krize unutar Bratstva koliko Uprava beskompromisno drži tradicionalni Nauk - ne samo u svoju korist, nego i kad se zna da će odluke do temelja potresti Bratstvo. Kada bi neki naš biskup mjesec dana postupao kao mons.Fellay - govorim p vjernosti Rimu i disciplini - u startu bi suspendirao 40% svećenika. Za pokoncilske strukture je stega tradicionalnih zajednica nedostižan ideal.
IzbrišiKikii
Slazem se. I glede +Rifana i glede bratstva. Uz jednu napomenu, cije znacenje ni sam ne mogu do kraja dokuciti. U doba pape Franje, mozda i njegovom inicijativom, okoncana je djelomice ta Rifanova "izoliranost" i njegova je uloga donekle "globalizirana". Npr. lani je sluzio bas on u sv. Petru pontifikalnu misu za SP hodocasnike, bio je "glavni" za ED i SP skupine na zadnjem svjetskom danu mladezi i tak. No nisam siguran da je to dobar znak. Mogao bi biti shvacen i kao pokusaj papinske "getoizacije" tradicionalista: "evo vam vaseg biskupa, ne trazite slucajno koje druge ili trece ili kurijalno vaznije za vasa slavlja"
IzbrišiTko nije imao istančan osjećaj za ljepotu, teško da se mogao iščupati iz neokonzervativne mreže teoloških cjepidlačenja, "prijetnji" ekskomunikacijom, otvorenih napada i agresivne polemike.
IzbrišiBogu hvala da me je osvojila ljepota tradicionalne sv. Mise i da su otada sve bijedne neokonzervativne novusordovske celebracije. toliko prozaične i sive, u meni samo budile samilost. Njihovi su argumenti - premda u početku na njih nisam ni tražio odgovor - meni bili uvijek nebitni. Znao sam: Bog je iznimno lijep, nebesko Kraljevstvo također. Poznavao sam više prekrasnih raspjevanih istočnih liturgija. Znao sam da novus Ordo ne može biti zapadna liturgija - to je bilo presmiješno!
Onda je došao pontifikat pape Benedikta XVI. Vidjelo se jasno da neokonzervativci u onim stvarima koje im odgovaraju viči i buče - u liturgiji su toliko sramežljivo slijedili Sv. Oca. Jasno je bilo da oni Sv. Oca tumače po svojem doživljaju. U nekoliko navrata uopće nisu pokazivali nikakvu velikodušnost.
Papa Franjo, kao i ostali pokoncilski pape, vrlo je složena osoba. No, ne zaboravimo da je on više puta u Buenos Airesu primio Poglavara FSSPX-a u Argentini. Kada su bogoslovi iz drugih latinoameričkih zemalja imali problema, on je jasno rekao da je FSSPX interna stvar Katoličke Crkve i svojim potpisom "pomogao" da svi dobiju boravak. Jasno da ga neokonzervativci neće slijediti. Mislim da je stvar njihove zavisti: kad se pojave tradicionalisti, oni gube onu auru koju oni umišljaju da imaju - da su pravovjerni, da imaju "najsvetije" liturgije, da su neka tradicija, jer otpjevaju Salve Regina ili se katkad pričeste klečeći. Vjerujem da im je i svaka SP skupina šok.
Ne znam što bih rekao za papu Franju - više je puta pokazao otvorenost prema Tradiciji i priznao - oni su dio Crkve. To je naša interna stvar.
Očito je toliko naučio iz crkvene povijesti kod starih isusovaca.
Slučaj Franjevaca Bezgrješne ostaje tamnom sjenom nad ovim pontifikatom. Koliki je upliv Kurije - ta je Kurija i papu Benedikta XVI. ometala u puno stvari vezanih za Tradiciju. Koliko masonerija preko svojih igrača napada Tradiciju. Oni znaju što je Tradicija i paze da se ne širi i guše je gdje god stignu.
Koliko je to želja samog pape Franje. Sve su ovo još pitanja bez odgovora. Izgledi baš i nisu blistavi, ali znamo da je Crkva nepobjediva i neuništiva.
Kikii
Glede biskupa Rifana: on ima "svoju" biskupiju i puno posla. Ne može hodati po svijetu. K tome, pitanje je koliko on kao Brazilac, cijeli život utopljen u probleme svoje okoline i življenje Tradicije u svojoj biskupiji, uopće može djelovati na međunarodnoj razini. Jasno, kod hodočašća, povremenih posjeta Rimu i sl. pokoja celebracija, govor, propovijed, predavanje i to je to. Campos se "vratio" - no, nije postao centrom širenja Tradicije u Brazilu ili Latinskom Americi.
IzbrišiDakle u Rifanovom slučaju nema ni govora o nekakvoj brizi za tradicionalne vjernike po svijetu.
Mons. Fellay je poliglot, dobro se snalazi po svijetu, nije dijecezanski biskup. Njegova je dijeceza Europa i svijet. To je posve druga stvar. Ni biskup Galarreta i Tissier de Maillerais ne zaostaju. Jasno, mons. Tissier, profinjeni Francuz, najviše se brine o francuskom govornom području koje je u Europi - riječ je o nekoliko zemalja, no s vrlo živim tradicionalnim životom, školama, redovničkim zajednicama itd.
Da je Kurija bila dobronamjerna, dala bi jednog biskupa iz Le Barrouxa ili iz FSSP-a. No, to se nikada nije dogodilo.
Čak se i kod utemeljenja Instituta Bon Pasteur opet govorkalo da su slična obećanja bila u igri - to ne znam, ali sam čitao na nekim tradicionalnim portalima. I to nisu portali Bratstva. Opet nitko nije zaređen za biskupa koji će se brinuti o ED i SP zajednicama. Kao da je riječ o ređenju 100 biskupa. Tolika je mržnja i netrpeljivost prema Tradiciji, toliki prijezir stare Mise da to graniči s ludošću!
Kad sam pričao jednom pravoslavnom vjerniku o tome, on nije mogao vjerovati. Čudio se i mislio da malo fantaziram.
Čak je i ateistima, agnosticima koji nisu baš mrzitelji Crkve i koji s intelektualnim poštenjem promatraju Crkvu nevjerojatno da se takvo nešto događa.
Možda će naraštaji koji dođu nakon nas, kada se vrati stara Misa u svaku crkvu, biti u čudu i neće moći odgonetnuti kako nam u svem ovom kaosu barem logika i zdrav razum nisu pokazivali da je riječ o čistoj hajci na Tradiciju koja nema uporišta ni u Nauku, ni u praksi Crkve. Pitat će se kako se moglo dopustiti budistima da svoje obrede održavaju po katoličkim crkvama i kapelicama, a za staru Misu se uporno tražilo po nekoliko dozvola koje se često ne bi ni dobilo. Gdje je tu sensus fidei, gdje je zdrav razum i istinoljubivost!
Modernizam je ispričana priča, Drugi vatikanski također.
Vratimo se da onaj odnos Bratstvo 95% da, 5 % ne. Dobar dio struktura na Zapadu 50, 60, 80 ili 95% ne, a samo 30, 20 ili 5 % da.
Koncil koji je bio pastoralni. Koji spada u razinu propovijedanja, koji je stoga ne smije ni uspoređivati s dogmatskim koncilima. A odluke su dogmatskih koncila zakoni Crkve, istine de fide koje ničija "propovijed" ne može dovesti u pitanje.
Mislim da je pitanje rješavanja Koncila i tumačenja u s svjetlu Tradicije već otpočelo i da je proces nezaustavljiv.
Kikii
Slažem se. i mislim da bi bilo najbolje, kao što to traži +Schneider, da se napravi posebni syllabus za VII, u kojem će se vrlo jasno definirati kako interpretirati problematična i (namjerno) nejasna mjesta. Jasno, u svjetlu tradicije.
IzbrišiDa. I ne zaboravimo da je Petar glava Crkve i da je to njegova dužnost. Možda smo mi naraštsj koji će to doživjeti: poniženja se Crkve nastavljaju, no to neće vječno trajati. Hoće li taj papa biti papa Fatimske poruke koji bježi iz Rima i kojega će po viđenje sv.Pija X. okrutno pogubiti - vrlo moguće!
IzbrišiMeďutim, bit će veličanstveno doživjeti poraz modernizma i povratak pravovjerja.
Kikii
Jeli znate koliko imaju svećenika u toj zajednici?
OdgovoriIzbrišiPretpostavljam da imaju više braće.
Inače pohvale na tekstu.
Ante
Ovo je statistika od 31. prosinca 2013.
IzbrišiOpatija: 57 članova. Od toga 26 otaca, 1 đakon, 21 brat i 1 student, 1 s privremenim zavjetima, 5 novaka (od toga jedan za La Garde), 2 postulanta.
Priorat: 11 članova. Od toga 4 oca, 1 đakon, 5 braće i 1 student.
Zanimljivo. Imaju više svećenika, nego sam očekivao.
IzbrišiHvala na odgovoru.
Ante
Evo srca evo puta ljubavi i vjernosti .
OdgovoriIzbrišiBila sam u jednom slicnom samostanu . Sudjelovala u molitvama . Ljubav zajednistvo radost . Koral . Boze moj tko ce nas rastavit od ljubavi . Tko ljubi nista mu nije tesko jer ljubav ga vodi . Andjela