O Bonitas!

"'O Bonitas', to je bila jedina riječ koju se s vremena na vrijeme moglo čuti od toga šutećeg čovjeka. Bog je bio njegov 'Bonus' koji ga je najdublje ispunjavao i usrećivao. Istinska ljubav prema Njemu tako ga je iznutra zahvatila, da joj je također htio potpuno odgovoriti. A jer prava dubina i istinska ljubav nisu kratkotrajni trenutci, za sebe i svoje učenike je izabrao trajni način života u kojem je to bilo najbolje moguće. Zato su se sv. Bruno i njegovi drugovi htjeli sve više odricati, postajati sve praznijima, da sve bolje mogu primati Božju ljubav. To je bio razlog zašto su išli u osamu. Time su također zaista bili crkva u svijetu, ali ne od svijeta. Životopis svakog kartuzijanca je jedan duboki odnos ljubavi između Boga i vlastitoga srca. 'O Bonitas'- On je jedini i istinski bonitet u njegovu životu." (Izvor: J. kard. Meisner, dbk.de)

U Poljskoj je nastala nova zajednica tradicijskih pustinjakinja dijecezanskog prava pod imenom Zajednica sv. Brune Kölnskog, čiji smo uzdah O Dobroto upravo upoznali. Obitavalište su pronašle u selu Kocierzowy (općina Gomunice) blizu grada Radomskog u Lodzkom vojvodstvu. Pripadaju Częstochowskoj nadbiskupiji.

Pustinjakinje se ugledaju najprije na Krista u pustinji, a zatim na pustinjske oce i majke te osobito na sv. Brunu. Misa i brevijar koji određuju ritam života zajednice su ipak rimski, a ne kartuzijanski. Nose "odjeću djece sv. Brune"- habit, škapular, tradicionalni veo s vratnikom, a tijekom liturgije i bijeli plašt koji simbolizira njihovo životno hodočašće. Uzdržavaju se vlastitim radom i uz pomoć dobročinitelja.

Minimalna dob za ulazak u ovu pustinju je dvadeset i jedna godina. Osim djevica, primaju i udovice. Faze ulaska u zajednicu su sljedeće: 

1.) aspirantura koja služi prvenstveno upoznavanju vlastitog poziva i priprema je za integraciju u zajednici.

2.) postulantura. Traje od tri do dvanaest mjeseci. U tom se razdoblju kandidatice uvode u posebnosti života i pustinjačke duhovnosti Zajednice sv. Brune.

3.) novicijat koji traje jednu do dvije godine i vrijeme je priprave na polaganje prvih zavjeta.

4.) privremeni zavjeti. Polažu se na razdoblje od tri do pet godina.

5.) vječni zavjeti.

Budući da je zgrada stare škole u kojoj žive vrlo trošna i neprikladna za pustinjački život, bile su nužne preinake. U tome im pomažu vjernici latinske tradicije iz Poljske koji preko posebne inicijative pomažu uređenje novog samostana, i izvješćuju o napretku radova.

Pustinjakinje, izgleda, nisu velike ljubiteljice fotografiranja pa se može naići samo na poneku njihovu fotografiju. Internetska stranica im navodi samo informacije za kontakt, ali se zato na Facebooku mogu pronaći i neke novosti iz njihova života.

Slike: WIKIMEDIA COMMONS, Facebook, unacum.pl