Votum vitae quadragesimalis

Za nešto manje od mjesec dana bit će spomendan sv. Franje Paulskog, ali podsjećam na njega već na Pepelnicu jer je pravi korizmeni svetac. Utemeljitelj je Reda najmanjih ili minima s vlastitim, vrlo strogim, pravilom. Uz uobičajene, utemeljitelj je naložio i zavjet korizmenog života (votum vitae quadragesimalis). Unutar i izvan samostana braći je bilo zabranjeno jesti ne samo meso, nego i ostalu tzv. uskrsnu hranu; jaja, maslac, sir, mlijeko i sve ostalo što sadrži nešto od spomenutoga, bilo unutar bilo izvan samostana. Samo je teška bolest mogla uvjetovati olakšicu. Izdvojio sam neke misli zadnjih papa o svetcu iz Paule i o pokorničkom životu.

Papa Benedikt XVI. je prije sedam godina na proslavu 500. obljetnice svečeve smrti poslao svog izaslanika i uputio pismo Redu najmanjih u kojem je podsjetio na naslov koji je sv. Franji Paulskom dao papa Julije II.- svjetlo koje prosvjetljuje pokornike. Također je uputio minime "kao sinove i nasljednike tako velikog utemeljitelja" na njihovu zadaću, "misiju održavanja živim poziva na pokoru kojim je Isus počeo svoje propovijedanje, u kontinuitetu s onim svoga Preteče, sv. Ivana Krstitelja. Još prije negoli će navijestiti velike sadržaje Radosne vijesti, Krist je kao uvjet ulaska u Kraljevstvo, postavio obraćenje srca. Vjerna tom poticaju, Crkva kadgod osjeća potrebu da se obnovi, polazi od pokore kao temeljnog i prvotnog aspekta svoga naviještanja, od nutarnjega obraćenja iz kojega, zapravo, izvire svaka promjena jer evanđeoska pokora dira srce čovjeka i odlučuje o sudbini svake druge obnoviteljske akcije." Zato minimi moraju biti prvi u vjernosti prema većoj pokori i u ljubavi prema korizmenom životu na koji se zavjetuju. "Nikakvo posadašnjenje [aggiornamento] ili prilagodba promjenjivim povijesnim okolnostima ne smije prouzročiti napuštanje te vjernosti. Sveti Franjo Paulski bi i danas rekao: 'Onomu tko ljubi Boga, sve je moguće." Papa nastavlja pišući da je život sv. Franje Paulskog bio je obilježen dubokom ljubavlju prema molitvi, željom za samoćom da uđe u razgovor s Bogom, relativizacijom svih stvari, čak i onih potrebnih za život, samo da dade potvrdu prvenstvu Boga i Njegova Kraljevstva. "Askeza je nužna za kršćanski život jer je duhovni put zapriječen privlačnošću vremenitih dobara koja žele preuzeti premoć." Benedikt XVI. u bratskom milosrđu vidi "bitnu komponentu korizmene duhovnosti". Sveti Franjo Paulski je tako uvijek branio siromašne i marginalizirane, pa je dobio naslov il Santo della carità sociale. S jedne strane askeza "odgaja duh da bude čvrst u duhovnoj borbi, a s druge širi srce za milosrđe prema siromašnima". (1)

I bl. Ivan Pavao II. je obodrio minime da idu putem svog osnivača kad su se 2000. okupili na generalnom kapitulu: "Draga braćo, nadahnjujte se uvijek na vašem utemeljitelju, poniznom pokorniku uronjenom u Boga, koji je znao svojoj braći posredovati pravo iskustvo Boga. U njemu je Gospodin ostvario 'velike stvari'." Poslužio se riječima svog predšasnika Aleksandra VI. koji je minime usporedio s "dobrim stablom na polju vojujuće Crkve".

"U gotovo pet stoljeća koja nas dijele od njegove smrti, 2. travnja 1507., njegovi su sinovi u vjernosti karizmi utemeljitelja, nastavili djelo navješćivanja 'evanđelja pokore'. Oni su se potrudili živjeti u njegovu duhu poniznosti, siromaštva i nutarnje molitve. Nasljedovali su njegovu nježnu pobožnost prema Euharistiji, Raspetomu i Majci Božjoj. Na poseban su način trajno težili zadržati 'četvrti zavjet 'vječne korizme''. Tako su na cijeli svijet proširili svijetli trag sv. Franje Paulskog. Posvuda su svjedočili nenadomjestivu ulogu pokore na putu obraćenja, i obogatili život Crkve čudesnim djelima milosrđa i svetosti.

[...]

Pravi na ljude usmjereni pastoral pretpostavlja svetost koju se minimi trude postići nasljedujući svog utemeljitelja, tako što idu putem pokore. Ta se pokora sastoji prije svega u obraćenju srca. Uključuje, ipak, tipične asketske prakse i duhovne tradicije Crkve i vaše ustanove. U svezi s tim, vjernost svečanom četvrtom zavjetu korizmenog života, koji je sv. Franjo Paulski htio za fratre i koludrice reda koji je osnovao, ima posebnu važnost. Taj izvanredni znak pripadnosti Redu najmanjih, djelotvorno je svjedočanstvo o 'višim stvarima' u rastrojenom svijetu uronjenom u hedonizam. Nije samo djelotvorno sredstvo za osobnu posvetu, nego predstavlja i priliku za nadoknadu grijeha svih ljudi i da im se isprosi milost povratka Bogu." (2)

***

Duhovna obitelj sv. Franje Paulskog okuplja redovnike kao prvi red, drugi red koludrica i treći red za svjetovnjake. Njima se pridružuju i neke kasnije kongregacije redovnica.

Slike: WIKIMEDIA COMMONS, Święci Pańscy