Pozornost je početkom listopada privukao veliki članak filozofa prava M. Palmara i novinara A. Gnocchija (talijanski, njemački) u kojem iznose kritiku sadašnjega pontifikata. Povod članku su bila dva intervjua koja je Papa dao za časopis Civiltà Cattolica i za talijansku Repubblicu, a bavi se i medijskim fenomenom pape Franje. Posebno je zanimljiv dio u kojem tumače vezu retoričkih figura (anadiploze, metonimije i sinegdohe) s medijskim jezikom.
U međuvremenu je Papa telefonirao jednom od auktora koji je teško bolestan, a s vatikanske internetske stranice je uklonjen sporni intervju s E. Scalfarijem.
"Već nekoliko dana kruži vijest da je papa Franjo nazvao jednog katolika povezanog s Tradicijom koji je k tomu i njegov oštar kritičar. Ime dotičnoga isprva nije objavljeno pa je postojala sumnja u autentičnost. Poziv je u intervjuu s teško bolesnim Palmarom potvrđen u dnevniku 'Libero'.
U danas [18. studenoga 2013.] objavljenom intervjuu Palmaro je izjavio da ga je poziv 'iznenadio, zapanjio i prije svega dirnuo'. Zajedno s novinarom A. Gnocchijem sastavio je visoko intelektualnu, do sada također najžešću, kritiku pontifikata pape Franje u 'Il Fogliu'.
Papa je Palmara nazvao još 1. studenoga, na Sve svete. Sveti Otac i ovaj filozof prava dogovorili su se da će šutjeti o tom privatnom razgovoru. No, sredinom studenoga vijest se pojavila na internetu premda bez navođenja imena, pa su se i drugi novinari počeli za nju zanimati. U intervjuu za 'Libero' Palmaro je izjavio: 'Kad bi bilo do mene i Gnocchija, ne bi ništa došlo u javnost. Već i stoga što je Papa rekao da nema namjere javno objaviti ni tu gestu ni sadržaj razgovora.'
- Bolest i kritika za koju je Papa zahvalio
'Papa Franjo izrazio mi je svoju bliskost, da je doznao o mojemu teškom zdravstvenom stanju i teškoj bolesti. Vrlo jasno sam osjetio njegovu duboku empatiju, zanimanje za moju osobu kao takvu, neovisno o idejama i mišljenjima u vrijeme dok prolazim čas kušnje i patnje.'
'Za mene kao katolika bilo je to što sam doživio jedno od najljepših iskustava moga života. Uvjerio sam Papu u svoju bezuvjetnu vjernost kao sina Crkve. Svakako sam uvidio dužnost da podsjetim Papu kako sam, zajedno s A. Gnocchijem, iznio posve preciznu kritiku njegova rada. Papa mi skoro nije dao da dovršim rečenicu i rekao je da razumije da je ta kritika nastala iz ljubavi, i koliko mu je važno da dobije takvu kritiku.'
- Savjest i vjernost
Nakana obojice katolika Papinih kritičara uvijek je bila da svoju kritiku 'iznesu pozorno i lucidno s pogledom na sadržaj katoličkog nauka, ali nikada' ne dovodeći u pitanje 'svoju vjernost Papi kao takvomu'. 'Želim ponizno podsjetiti da uklanjanje Papina intervjua sa Scalfarijem s vatikanske internetske stranice daje za pretpostaviti kako je s intervjuom ipak bilo nešto krivo, kako smo među ostalim primijetili'. Hoće li se nešto sada promijeniti u poziciji dvaju kritičara? Palmaro odgovara: 'Ne, idemo jednako dalje kao i uvijek, slijedeći svoju savjest; uvijek u vjernosti Papi i Crkvi. Nastavit ćemo naš put upravo zbog te vjernosti i ljubavi'."
U danas [18. studenoga 2013.] objavljenom intervjuu Palmaro je izjavio da ga je poziv 'iznenadio, zapanjio i prije svega dirnuo'. Zajedno s novinarom A. Gnocchijem sastavio je visoko intelektualnu, do sada također najžešću, kritiku pontifikata pape Franje u 'Il Fogliu'.
Papa je Palmara nazvao još 1. studenoga, na Sve svete. Sveti Otac i ovaj filozof prava dogovorili su se da će šutjeti o tom privatnom razgovoru. No, sredinom studenoga vijest se pojavila na internetu premda bez navođenja imena, pa su se i drugi novinari počeli za nju zanimati. U intervjuu za 'Libero' Palmaro je izjavio: 'Kad bi bilo do mene i Gnocchija, ne bi ništa došlo u javnost. Već i stoga što je Papa rekao da nema namjere javno objaviti ni tu gestu ni sadržaj razgovora.'
- Bolest i kritika za koju je Papa zahvalio
'Papa Franjo izrazio mi je svoju bliskost, da je doznao o mojemu teškom zdravstvenom stanju i teškoj bolesti. Vrlo jasno sam osjetio njegovu duboku empatiju, zanimanje za moju osobu kao takvu, neovisno o idejama i mišljenjima u vrijeme dok prolazim čas kušnje i patnje.'
'Za mene kao katolika bilo je to što sam doživio jedno od najljepših iskustava moga života. Uvjerio sam Papu u svoju bezuvjetnu vjernost kao sina Crkve. Svakako sam uvidio dužnost da podsjetim Papu kako sam, zajedno s A. Gnocchijem, iznio posve preciznu kritiku njegova rada. Papa mi skoro nije dao da dovršim rečenicu i rekao je da razumije da je ta kritika nastala iz ljubavi, i koliko mu je važno da dobije takvu kritiku.'
- Savjest i vjernost
Nakana obojice katolika Papinih kritičara uvijek je bila da svoju kritiku 'iznesu pozorno i lucidno s pogledom na sadržaj katoličkog nauka, ali nikada' ne dovodeći u pitanje 'svoju vjernost Papi kao takvomu'. 'Želim ponizno podsjetiti da uklanjanje Papina intervjua sa Scalfarijem s vatikanske internetske stranice daje za pretpostaviti kako je s intervjuom ipak bilo nešto krivo, kako smo među ostalim primijetili'. Hoće li se nešto sada promijeniti u poziciji dvaju kritičara? Palmaro odgovara: 'Ne, idemo jednako dalje kao i uvijek, slijedeći svoju savjest; uvijek u vjernosti Papi i Crkvi. Nastavit ćemo naš put upravo zbog te vjernosti i ljubavi'."
Izvor: katholisches.info
Palmaru i Gnocchiju je na dan izlaska kritike bila otkazana suradnja na Radio Mariji. U Liberu su iznijeli svoje razloge zbog kojih su je napisali:
"- Počnimo s člankom; što je Papa rekao ili učinio da se nije svidjelo dvojici katoličkih publicista?
Dva su problematična aspekta: forma i sadržaj. Franjo je usvojio ponašanje i stil koji vode k rastakanju pontifikata u njegovoj formalnoj strukturi, te stremi prema reduciranju pape na jednoga od mnogih biskupa, a ne na 'slatkog Krista na zemlji' o kojem je govorila sveta Katarina Sijenska. Na sadržajnoj razini u intervjuima za 'Civiltà cattolicu' i 'Repubblicu' ne nalaze se samo dvoznačnosti, nego i objektivne filozofijske i doktrinarne zablude. Govoreći međusobno kao novinari; razgovaramo o klasičnom slučaju ne-vijesti. Ovdje su dvojica krštenih katolika koji mjesecima slušaju što Papa kaže i mjesecima osjećaju neugodu, jer se ono što čuju očito razilazi s onim što kaže doktrina. Najzad, ako vam je zanimanje da pišete i komentirate, onda pišete i komentirate. Tako to predviđa ne samo temeljno pravilo informacije, nego i crkveno pravo. Pismo Scalfariju, intervju sa Scalfarijem, intervju za 'Civiltà Cattolicu', samo su zadnji najeklatantniji primjeri. Oni su obišli svijet, vode k pozivu na revoluciju, zaprepastili su tisuće i tisuće vjernika, i da nitko na to nema što reći? Naprotiv, vijest je dočekana jednoglasnim korom hosane koji ide od pojedinih konzervativnih katolika preko E. Bianchija i H. Künga do otvorenog mrzitelja Crkve, Pannelle.
- Kritizirali ste intervju s E. Scalfarijem. U redu nije bio intervju ili njegov voditelj?
Izbor E. Scalfarija je besprimjeran i mnoge je katolike ostavio zbunjenima. Zapravo, nije on samo laik ili samo nevjernik, nego povijesni antagonist katolištva. Dnevnik 'La Repubblica' je simbol radikalne pomodne kulture koja je od razvoda i pobačaja učinila stupove novog nihilističkog društva, u kojem nema mjesta za Krista i sakramente. Nešto bi drugo bilo susresti se diskretno sa Scalfarijem i razgovarati imajući u vidu njegovo dobro. I u nadi u njegovo obraćenje.
- Glede Papina intervjua za Civiltà cattolicu, kažete da rečenice o pobačaju stavljaju u suprotnost doktrinu i milosrđe. Što to znači?
Prvi oblik milosrđa je istina. Dobar liječnik ne skriva bolesniku težinu njegove bolesti, tako da je pobijedi. Bog nam neprestano želi oprostiti, no očekuje naše pokajanje, priznanje da smo sagriješili. Crkvi koja šuti o moralu zato da se ne suprotstavi svijetu, manjkalo bi milosrđe prema grješnicima. Lako je reći da je tristo mrtvih pred Lampedusom 'jedna sramota'. Puno je teže reći da je tristo legalno pobačene djece u Italiji svakog dana jedna daleko veća sramota.
- Iz tih i drugih razloga ste kritizirali 'normaliste', katolike koji nasuprot sekularnog novinstva nisu prepoznali revoluciju u odnosu na Učiteljstvo Crkve. No, što se zapravo promijenilo?
Kritizirali smo one koje smo definirali normalistima iz jednostavnog razlog. Ta gospoda sedam mjeseci ne rade drugo, nego skrivaju promašaje pape Franje: o savjesti, etici, bioetici, redovničkom životu. Nastranu dobra volja i dobre nakane, no oni prave ogromnu štetu jer time što govore da je sve normalno i da nema ništa nova, pridaju katolicitet tamo gdje ga nema; tako Papine gole i grube izjave puštaju kao katoličke. Jadnici, umišljaju da su medijski snažniji od Bergoglija i da njihove naknadne korekture stižu do ljudi. Međutim, nisu shvatili baš ništa od toga što je suvremena mašinerija masovnih medija. Nisu oni ti koji korigiraju Papu, nego Papa dominira nad njima.
- Ako Papa čak daje nekatoličke izjave, zašto se normalisti prave da to ne vide?
Jer u središtu problema nije nitko drugi, već Papa. Katolici ga s pravom smatraju voditeljem Crkve kroz povijest i ne bi ga nikad željeli kritizirati. Da bude jasno: kad bi intervju za 'Civiltà Cattolicu' potjecao od nekog teologa ili čak biskupa, bio bi kritiziran u mnogim neodgovarajućim dijelovima.
-Ali, neovisno o intervjuima, kritizirali ste i Papinu interpretaciju II. vatikanskog koncila. Nije li to snažna kritika?
Držimo se činjenica: s II. vatikanskim koncilom Crkva se izjasnila spremnom da se otvori svijetu i odgovori na njegova očekivanja. Preokret koji je ovih desetljeća donio svoje rezultate: ispraznila su se sjemeništa, u mnogima od njih se naučavaju nekatolička učenja, a na katedre se, kako je to htio Carlo M. Martini, postavljaju nevjernici.
- Imputirate Bergogliju i pretjerani 'feeling' s masovnim medijima. Ne mislite li da je to prije ojačalo sliku Crkve?
Tu vrijedi McLuhanov odgovor: mediji stvaraju fikciju koja postaje faksimil Mističnoga Tijela, on je zove 'zaglušujućom manifestacijom antikrista'.
- No, jučer je Papa u svojoj propovijedi inzistirao na činjenici da je Đavao realnost koja nije metafora, rekavši: 'Tko nije s Isusom, protiv Isusa je. Nema polovičnih stavova'. Nije li to u proturječju s vašom slikom 'progresivnog pape'?
Papa Franjo je ovih mjeseci rekao mnoge katoličke stvari, ali to je normalno; on je papa. Međutim, u našem članku smo usporedili ono što je o savjesti rekao papa Franjo, s onim što je o tome napisao papa Ivan Pavao II. u enciklici 'Veritatis splendor', 1993. godine. Jedan sada govori potpuno suprotno drugom i mislimo da se nikako ne može tvrditi da je to zapravo ista stvar. Do sada nitko nije ušao u bit onoga što smo napisali. Nitko nije opovrgnuo ni jedan redak. Jedan nas je gospodin javno pozvao da se odemo ispovjediti. Taj gospodin ne zna da smo te stvari rekli u ispovjedaonici i čuli od ispovjednika da on misli isto, ali ne može reći. Trebao bi taj gospodin znati koliko smo pisama i telefonskih poziva primili od katolika, koji jednostavno više nisu mogli i zahvaljivali su se za ono što smo napisali.
- Ta su vam razmišljanja donijela izbacivanje s Radio Marije. Je li se odluka mogla izbjeći ili ste unaprijed s tim računali?
Mislili smo na to, ali više nismo mogli šutjeti. Bili smo prijatelji p. L. Fanzage prije ovog događaja i još smo uvijek. On je direktor radija i određuje uredničku liniju. Ukoliko ta predviđa da se Papu ne smije kritizirati ni kad govori o nogometu, onda za nas dvojicu nema mjesta, ali si dopuštamo kazati da ne dijelimo tu liniju. Inteligenciju se ne može gušiti niti se 'a priori' može cenzurirati više nego legitimna pitanja. To nije na dobro katoličkog svijeta niti na dobro Crkve. Ako nešto izaziva gorčinu, onda je to činjenica da nakon deset godina suradnje stiže poziv dva sata nakon izlaska članka i to bez trenutka da se o tom promisli. Deset godina za kojih smo imali slobode reći sve što smo držali potrebnim, pa i o vrućim temama. Eto, ta brzina boli.
- Mislite li da je o vašem izgonu odlučeno drugdje?
To bi trebalo pitati p. Livija koji je jedan dobar svećenik i uljudna osoba.
- Ali, može li se ostati na nekom katoličkom radiju i kritizirati Papu?
Naravno, pod uvjetom da kritike nisu protivne crkvenom nauku. Da Pavao iz Tarza nije kritizirao prvog papu, danas bismo mi katolici svi bili obrezani jer je sv. Petar htio to učiniti normom. Da sv. Katarina Sijenska nije korila pape, Avignon bi još bio papinsko sjedište.
- Papa je razgovarao s mnogim osobama, pa i s različitim militantnim ateistima; očekujete li da vam telefonira, da želi čuti razloge dvojice uvjerenih katolika i da možda intervenira da dobijete natrag svoje emisije?
Mislimo da bi bilo puno bolje da se Papa posveti svojoj službi: utvrđivati svoje stado u pravoj vjeri, vratiti katolike upoznavanju katekizma i nauka te raditi da se obrate oni koji su se udaljili."
"- Počnimo s člankom; što je Papa rekao ili učinio da se nije svidjelo dvojici katoličkih publicista?
Dva su problematična aspekta: forma i sadržaj. Franjo je usvojio ponašanje i stil koji vode k rastakanju pontifikata u njegovoj formalnoj strukturi, te stremi prema reduciranju pape na jednoga od mnogih biskupa, a ne na 'slatkog Krista na zemlji' o kojem je govorila sveta Katarina Sijenska. Na sadržajnoj razini u intervjuima za 'Civiltà cattolicu' i 'Repubblicu' ne nalaze se samo dvoznačnosti, nego i objektivne filozofijske i doktrinarne zablude. Govoreći međusobno kao novinari; razgovaramo o klasičnom slučaju ne-vijesti. Ovdje su dvojica krštenih katolika koji mjesecima slušaju što Papa kaže i mjesecima osjećaju neugodu, jer se ono što čuju očito razilazi s onim što kaže doktrina. Najzad, ako vam je zanimanje da pišete i komentirate, onda pišete i komentirate. Tako to predviđa ne samo temeljno pravilo informacije, nego i crkveno pravo. Pismo Scalfariju, intervju sa Scalfarijem, intervju za 'Civiltà Cattolicu', samo su zadnji najeklatantniji primjeri. Oni su obišli svijet, vode k pozivu na revoluciju, zaprepastili su tisuće i tisuće vjernika, i da nitko na to nema što reći? Naprotiv, vijest je dočekana jednoglasnim korom hosane koji ide od pojedinih konzervativnih katolika preko E. Bianchija i H. Künga do otvorenog mrzitelja Crkve, Pannelle.
- Kritizirali ste intervju s E. Scalfarijem. U redu nije bio intervju ili njegov voditelj?
Izbor E. Scalfarija je besprimjeran i mnoge je katolike ostavio zbunjenima. Zapravo, nije on samo laik ili samo nevjernik, nego povijesni antagonist katolištva. Dnevnik 'La Repubblica' je simbol radikalne pomodne kulture koja je od razvoda i pobačaja učinila stupove novog nihilističkog društva, u kojem nema mjesta za Krista i sakramente. Nešto bi drugo bilo susresti se diskretno sa Scalfarijem i razgovarati imajući u vidu njegovo dobro. I u nadi u njegovo obraćenje.
- Glede Papina intervjua za Civiltà cattolicu, kažete da rečenice o pobačaju stavljaju u suprotnost doktrinu i milosrđe. Što to znači?
Prvi oblik milosrđa je istina. Dobar liječnik ne skriva bolesniku težinu njegove bolesti, tako da je pobijedi. Bog nam neprestano želi oprostiti, no očekuje naše pokajanje, priznanje da smo sagriješili. Crkvi koja šuti o moralu zato da se ne suprotstavi svijetu, manjkalo bi milosrđe prema grješnicima. Lako je reći da je tristo mrtvih pred Lampedusom 'jedna sramota'. Puno je teže reći da je tristo legalno pobačene djece u Italiji svakog dana jedna daleko veća sramota.
- Iz tih i drugih razloga ste kritizirali 'normaliste', katolike koji nasuprot sekularnog novinstva nisu prepoznali revoluciju u odnosu na Učiteljstvo Crkve. No, što se zapravo promijenilo?
Kritizirali smo one koje smo definirali normalistima iz jednostavnog razlog. Ta gospoda sedam mjeseci ne rade drugo, nego skrivaju promašaje pape Franje: o savjesti, etici, bioetici, redovničkom životu. Nastranu dobra volja i dobre nakane, no oni prave ogromnu štetu jer time što govore da je sve normalno i da nema ništa nova, pridaju katolicitet tamo gdje ga nema; tako Papine gole i grube izjave puštaju kao katoličke. Jadnici, umišljaju da su medijski snažniji od Bergoglija i da njihove naknadne korekture stižu do ljudi. Međutim, nisu shvatili baš ništa od toga što je suvremena mašinerija masovnih medija. Nisu oni ti koji korigiraju Papu, nego Papa dominira nad njima.
- Ako Papa čak daje nekatoličke izjave, zašto se normalisti prave da to ne vide?
Jer u središtu problema nije nitko drugi, već Papa. Katolici ga s pravom smatraju voditeljem Crkve kroz povijest i ne bi ga nikad željeli kritizirati. Da bude jasno: kad bi intervju za 'Civiltà Cattolicu' potjecao od nekog teologa ili čak biskupa, bio bi kritiziran u mnogim neodgovarajućim dijelovima.
-Ali, neovisno o intervjuima, kritizirali ste i Papinu interpretaciju II. vatikanskog koncila. Nije li to snažna kritika?
Držimo se činjenica: s II. vatikanskim koncilom Crkva se izjasnila spremnom da se otvori svijetu i odgovori na njegova očekivanja. Preokret koji je ovih desetljeća donio svoje rezultate: ispraznila su se sjemeništa, u mnogima od njih se naučavaju nekatolička učenja, a na katedre se, kako je to htio Carlo M. Martini, postavljaju nevjernici.
- Imputirate Bergogliju i pretjerani 'feeling' s masovnim medijima. Ne mislite li da je to prije ojačalo sliku Crkve?
Tu vrijedi McLuhanov odgovor: mediji stvaraju fikciju koja postaje faksimil Mističnoga Tijela, on je zove 'zaglušujućom manifestacijom antikrista'.
- No, jučer je Papa u svojoj propovijedi inzistirao na činjenici da je Đavao realnost koja nije metafora, rekavši: 'Tko nije s Isusom, protiv Isusa je. Nema polovičnih stavova'. Nije li to u proturječju s vašom slikom 'progresivnog pape'?
Papa Franjo je ovih mjeseci rekao mnoge katoličke stvari, ali to je normalno; on je papa. Međutim, u našem članku smo usporedili ono što je o savjesti rekao papa Franjo, s onim što je o tome napisao papa Ivan Pavao II. u enciklici 'Veritatis splendor', 1993. godine. Jedan sada govori potpuno suprotno drugom i mislimo da se nikako ne može tvrditi da je to zapravo ista stvar. Do sada nitko nije ušao u bit onoga što smo napisali. Nitko nije opovrgnuo ni jedan redak. Jedan nas je gospodin javno pozvao da se odemo ispovjediti. Taj gospodin ne zna da smo te stvari rekli u ispovjedaonici i čuli od ispovjednika da on misli isto, ali ne može reći. Trebao bi taj gospodin znati koliko smo pisama i telefonskih poziva primili od katolika, koji jednostavno više nisu mogli i zahvaljivali su se za ono što smo napisali.
- Ta su vam razmišljanja donijela izbacivanje s Radio Marije. Je li se odluka mogla izbjeći ili ste unaprijed s tim računali?
Mislili smo na to, ali više nismo mogli šutjeti. Bili smo prijatelji p. L. Fanzage prije ovog događaja i još smo uvijek. On je direktor radija i određuje uredničku liniju. Ukoliko ta predviđa da se Papu ne smije kritizirati ni kad govori o nogometu, onda za nas dvojicu nema mjesta, ali si dopuštamo kazati da ne dijelimo tu liniju. Inteligenciju se ne može gušiti niti se 'a priori' može cenzurirati više nego legitimna pitanja. To nije na dobro katoličkog svijeta niti na dobro Crkve. Ako nešto izaziva gorčinu, onda je to činjenica da nakon deset godina suradnje stiže poziv dva sata nakon izlaska članka i to bez trenutka da se o tom promisli. Deset godina za kojih smo imali slobode reći sve što smo držali potrebnim, pa i o vrućim temama. Eto, ta brzina boli.
- Mislite li da je o vašem izgonu odlučeno drugdje?
To bi trebalo pitati p. Livija koji je jedan dobar svećenik i uljudna osoba.
- Ali, može li se ostati na nekom katoličkom radiju i kritizirati Papu?
Naravno, pod uvjetom da kritike nisu protivne crkvenom nauku. Da Pavao iz Tarza nije kritizirao prvog papu, danas bismo mi katolici svi bili obrezani jer je sv. Petar htio to učiniti normom. Da sv. Katarina Sijenska nije korila pape, Avignon bi još bio papinsko sjedište.
- Papa je razgovarao s mnogim osobama, pa i s različitim militantnim ateistima; očekujete li da vam telefonira, da želi čuti razloge dvojice uvjerenih katolika i da možda intervenira da dobijete natrag svoje emisije?
Mislimo da bi bilo puno bolje da se Papa posveti svojoj službi: utvrđivati svoje stado u pravoj vjeri, vratiti katolike upoznavanju katekizma i nauka te raditi da se obrate oni koji su se udaljili."
Izvor: Messainlatino.it, katholisches.info
Nema komentara:
Objavi komentar