Novi početak

Prelazak sjevernofrancuske opatije Sv. Pavla iz Wisquesa na tradicionalno benediktinsko opsluživanje i klasičnu svetu misu, ostvario se s 10. na 11. listopada 2013. nakon višemjesečnih priprema koje smo pozorno pratili (1, 2). Događaj nije propustio ni ordinarij Arrasa, msgr. Jaeger, koji je 10. listopada u propovijedi zahvalio dosadašnjim monasima koji su tijekom vremena dirnuli mnoga srca. Spomenuo je i teškoće koje za neke predstavlja taj prelazak, ali ih je pozvao da krenu dalje od svoje suzdržanosti i rezerviranosti te pristupe blagu koje Bog želi ponuditi.

Dok je Fontgombault usprkos poslijekoncilskoj liturgijskoj reformi ostao vjeran drevnom obredu, u Wisquesu su prešli na novus ordo. Budući da je samostanu prijetilo utrnuće zbog starenja članova i izostanka novih zvanja (dvadeset i pet godina nisu imali novaka), preostali benediktinci zamolili su sestrinsku opatiju iz Fontgombaulta da im pomogne u tom kritičnom trenutku, što je ova plodna opatija prihvatila također zbog povijesnih veza dvaju samostana; prvi opat Fontgombaulta, dom Eduard Roux, bio je novak drugog opata Wisquesa, dom Augustina Savatona. Osmorica monaha kojima ta odluka nije bila draga prešla su u druge samostane Benediktinske kongregacije iz Solesmesa. Ostali sada čine novu zajednicu oživljenu s čak trinaestoricom koludara koje je poslao Fontgombault. Među onima koji su ostali je i najstariji od koludara iz Wisquesa, devedeset i jednogodišnji dom P. Dutrieux koji je u tu opatiju ušao 1945. god. Iako tradicionalna liturgija nije ona koju preferira, smatra da je bitno to što će se tu nastaviti monaški život. 

Nakon Večernje je za novog administratora Sv. Pavla postavljen dom J. Pateau, opat Fontgombaulta. Novi prior koludarske zajednice je dom P. Montauzan. Činu su u kapitularnoj dvorani nazočili msgr. Jaeger i opat Solesmesa koji je tu vidio čin milosrđa između dviju kćeri Solesmesa, gdje se kao u obitelji mlađi brinu za starije, a biskup je izrazio zadovoljstvo što nakon ukidanja cistercitske opatije Belval, neće ostati bez još jedne opatije- 'duhovnih pluća' biskupije.

Poljski fotograf Paweł Kula dokumentirao je promjene koje su nastupile u opatiji. Od zadnje koncelebrirane mise s biskupom prema novom misnom redu i raznih stadija preuređenja crkve za uporabu novoj tradicijskoj monaškoj zajednici, što uključuje i pokrajnje oltare, do fotografije prve konventualne klasične mise kao i korske molitve.

Sastavljeno prema: Famille chrétienne, katholisches.info, summorum-pontificum.de