Kardinal Burke je 10. siječnja 2015. služio zavjetnu misu Zaruka Djevičinih u Bazilici sv. Nikole in Carcere u Rimu. Misa je bila celebrirana u vrijeme održavanja konferencije Bratovštine katoličkog klera. Svoju je propovijed ustupio blogu New Liturgical Movement koji ju je objavio povodom današnjega blagdana koji se poklapa s kardinalovim imendanom. Izmolimo nešto za njega.
"Celebrirajući zavjetnu misu Zaruka Blažene Djevice Marije sa svetim Josipom, iznova razmatramo veliko otajstvo Božje neizmjerne i neprestane ljubavi prema nama. U kratkom opisu iz evanđelja po Mateju vidimo kako je Bog providio da se njegov jedinorođeni Sin utjelovi u neoskvrnjenoj utrobi Djevice Marije te u isto vrijeme, po svom utjelovljenju, postane dio obitelji Josipa i Marije. Drugim riječima, premda su se sveti Josip i Blažena Djevica Marija vjenčali prije djevičanskog začeća Sina Božjega u Marijinoj utrobi, oni su to učinili s punim poštovanjem prema Marijinoj posveti svoga djevičanstva Bogu od njene mladosti, prikazanju Bogu svoga posvećenog djevičanstva. Dakle, sveti Josip je oženio Mariju s nakanom da po njihovu braku počasti njeno posvećeno djevičanstvo.
Iz teksta evanđelja po Mateju, jasno je da je Marija već bila udana za svetog Josipa u vrijeme Navještenja, no da je sveti Josip još nije bio doveo u svoju kuću. Zato je, čuvši za njenu trudnoću, sveti Josip iz pristojnosti mišljao da je napusti na što diskretniji mogući način. Da bude jasno, riječ 'betrothed' ne treba shvatiti 'engaged', nego kao 'espoused' ili 'married', kao što je jasno iz jezika ostatka teksta.
Ovdje je važno podsjetiti na židovski obred vjenčanja koji su Djevica Marija i sveti Josip kao pobožni Židovi pažljivo opsluživali. Obred se sastojao od dvije faze: prve, kojom je brak bio sklopljen i koji je uistinu dvije strane učinio mužem i ženom, te druge faze kojom je brak bio izvršen dovođenjem žene u kuću njezina muža. U svojoj Apostolskoj pobudnici 'Otkupiteljev Čuvar', papa Ivan Pavao II. ovim je riječima opisao opsluživanje židovske bračne prakse kod Djevice Marije i svetog Josipa:
'Prema židovskom običaju, brak se sklapao u dva koraka: najprije se slavila zakonska ženidba, pravi brak, a zatim je, i to nakon izvjesnog razdoblja, muž dovodio ženu u svoju kuću. Prema tomu, Josip je već bio muž Marijin i prije nego što je s njom živio.'
Marija je doista supruga svetog Josipa i prema tomu, Božansko Dijete začeto u njenoj utrobi osjenjenjem Duha Svetoga, član je obitelji Josipa i Marije te uživa bogomaterinstvo Djevice Marije i poočinstvo ili zaštitu svetog Josipa.
Otac R. Laurentin, referirajući se na Marijinu odluku od njene mladosti da 'ne pripada nijednom čovjeku, nego samo Bogu', ovako opisuje njeno bračno stanje u vrijeme Navještenja:
'Biblija ne prevodi egzaktno 'engaged' jer je Marija stvarno vjenčana za Josipa u skladu s dvije faze hebrejskoga braka: pristanka (qidushin) prije Navještenja i druge faze, uvođenja u kuću muževu (nissuin), u skladu s Josipovom suglasnošću s djevičanskim brakom (nekonzumiranim). ['Marie, source directe de l’Évangile de l’Enfance']
Otac Laurentin nastavlja da bi objasnio kako je Marija zbog svoga statusa žene u djevičanskom braku vjerovala da se bila odrekla mogućnosti da bude Mesijina majka. U skladu s tim, kod Navještenja je pitala arkanđela Gabrijela: 'Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?'. Arkanđeo tada objašnjava da je upravo njeno djevičanstvo to koje ju je pripravilo da bude Majka Božja. Osvrćući se na njen zavjet djevičanstva, otac Laurentin piše:
'Naprotiv, ovaj je zavjet bio jedino sredstvo za postizanje te jedinstvene povlastice. Takvi su paradoksi Svevišnjega. Zatim prima odgovor koji sve objašnjava i čini novim.' [isto]
Crkva je, zapravo, u tekstu o Božjoj vječnoj mudrosti iz knjige Izreka vidjela sliku Djevice Marije koju je Bog izabrao otpočetka da bude Majka Otkupiteljeva: 'GOSPODIN me stvori kao počelo svoga djela,/ kao najraniji od svojih čina'. [Izr 8, 22] Nadahnuti nas tekst povlači u dublju refleksiju o Marijinu braku s Josipom i o njenom bogomaterinstvu u veliko otajstvo vjere, otajstvo našega vječnog spasenja. Tražeći njegov dublji smisao, shvaćamo istinu zadnjeg stiha:
'Jer tko nalazi mene, nalazi život/ i stječe milost od GOSPODINA./ A tko se ogriješi o mene, udi/ svojoj duši:/ svi koji mene mrze ljube smrt.' [Izr 8, 35-36]
Razmatrajući brak Blažene Djevice Marije sa svetim Josipom, vidimo kako na samom početku djela spasenja Bog Otac preuzima skrb da začeće Njegova jedinorođenoga Sina u našem ljudskom tijelu bude djevičansko, kakvo doista i mora biti, ali istodobno, potpuno legitimno, takvo da potpuno očituje istinu, ljepotu i dobrotu Božju. Bog Sin je djevičanski začet u utrobi Marije, žene Josipove. Evanđelje po Mateju je posebno obilježeno pozornošću prema pravnoj naravi naše vjere i njenoj praksi, predstavljajući Krista kao novog Mojsija, novog zakonodavca, posebice u Govoru na gori. Nezamislivo je da Bog Sin kod svoga utjelovljenja ne bi potpuno poštivao, da ne bi čak i usavršio, i djevičanstvo Blažene Djevice Marije i svetost njena braka sa svetim Josipom.
Točno razumijevanje bračnoga stanja svetog Josipa i Blažene Djevice Marije važno je zbog potpunijeg znanja i ljubavi prema otajstvu vjere, ali važno je također da se izbjegne konfuzija i zabluda koje su danas uobičajene. Osvrt na tu ozbiljnu situaciju se nalazi u revidiranom izdanju knjige o. J. A. Hardona, 'Basic Catholic Catechism Course'. Bit će od koristi dijelom citirati kako se bavi ovom temom:
'Činjenica da je Isus bio djevičanski začet i rođen nakon vjenčanja Marije i Josipa, znači da je Isus bio začet i rođen u braku. To je protivno onomu što mnogi, čak i svećenici, u današnje vrijeme govore, naime, da je Isus rođen izvan braka, poput djeteta tolikih neudanih žena danas, te da to nije 'abnormalna' situacija. Trudna, neudana žena, je prema njima navodno u istoj situaciji kao Marija, za koju tvrde da je također bila neudana u vrijeme kad je začela Isusa. To je pogrješno: to je doista vrlo ozbiljna neistina jer narušava svetost braka i razlog za tu svetost. Branitelji te pozicije tvrde da je Isus bio začet nakon što su Marija i Josip bili zaručeni, ali ne i vjenčani.' [J. A. Hardon, 'Basic Catholic Catechism Course, Manual', revidirano izdanje, izdavač: R. L. kard. Burke]
Gore opisanu krivu poziciju ne drže samo oni koji se svjesno ne slažu s trajnim naukom Crkve, nego i mnogi pojedinci koji su loše katehizirani pa zato padaju kao plijen takvog lažnog nauka.
Važnost jasnoće glede braka Blažene Djevice Marije i svetog Josipa također je vrlo bitna zbog diskusije o braku koju je u današnje vrijeme poduzela Sinoda biskupa. Dok je Sinoda biskupa pozvana uzdići ljepotu braka kako ga je Bog otpočetka ustanovio, postoji snažan pokušaj uvođenja diskusije o tzv. 'pozitivnim elementima' u suložništvu muškarca i žene, kao supruga i supruge, bez obzira na sakrament svete ženidbe. U braku Marije i Josipa na najizvrsniji način vidimo ljepotu braka koji je Bog ustanovio kod stvaranja i obnovio njegovu izvornu savršenost po Bogu Sinu utjelovljenom za otkupljenje. Razmatrajući brak Marije i Josipa potpunije i istinskije shvaćamo riječi Krista samoga kad su ga farizeji kušali glede istine o nerazrješivosti braka:
'Zar niste čitali: Stvoritelj od početka 'muško i žensko stvori ih' i reče: 'Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo'? Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.' [Mt 19 4-6]
Kristov nauk o svetoj ženidbi blista posebnim sjajem u braku Njegove Majke Marije i njegova poočima Josipa.
Svjedočimo velikoj pobjedi križa, velikom djelu Boga Sina koji je uzeo našu ljudsku narav u neoskvrnjenoj utrobi Djevice Marije. Krist sada sakramentalno prinosi kalvarijsku Žrtvu. Daje nam neusporedivi plod svoje Žrtve: svoje Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo. Daje nam nebeski lijek i hranu kojima pobjeđujemo grijeh u našim životima i živimo u istinskoj slobodi iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Neka nas naše razmatranje otajstva vjere u braku Blažene Djevice Marije sa svetim Josipom nadahne da naučavamo, slavimo i živimo istinu o svetoj ženidbi kako ju je Bog ustanovio otpočetka i otkupio je po Njegovoj spasonosnoj muci, smrti i uskrsnuću. Tražimo uvijek u euharistijskom otajstvu milost da tako naučavamo, tako slavimo i tako živimo.
R. L. kard. Burke"
Izvor: New Liturgical Movement
Nema komentara:
Objavi komentar