Blizanci- nauk i pastoral

Prefekt Papinskog doma dao je intervju za Christ und Welt, prilog Die Zeita. Sažetak se može pronaći na QVC.

"Vatikan ovoga oblačnoga siječanjskog popodneva djeluje kao napušten. Papa Franjo je, naime, na putu. Kurijalni nadbiskup G. Gänswein (58), prefekt Papinskog doma, došao je u crnom talaru. Upravo je u Vatikanskim vrtovima s papom u miru Benediktom XVI. izmolio krunicu. Zajedno s njim i s četiri pomoćnice Gänswein živi u samostanu 'Mater Ecclesiae' u sjeni Petrove bazilike. Gänswein nas vodi opustjele prostorije Prefekture. U Papinoj izočnosti je svojim pomoćnicima dao slobodno. 'Kao priznanje', kaže. U njegovoj se radnoj sobi s pogledom na Trg sv. Petra vidi prepun radni stol i neraspakirane kutije od preseljavanja. Intervju se odvijao u sjajnoj dvorani za primanja. Monsinjor je bio dobro raspoložen i prije razgovora je još jedanput upalio adventski vijenac.

- Pred Božić se papa Franjo svojim govorom o 15 bolesti Rimske kurije pobrinuo za senzaciju. Vi ste sjedili odmah pored Pape. Kad ste prestali brojiti?

Kao prefekt Papinskog doma na takvim događajima uvijek sjedim desno od Pape. Kao i uvijek, imao sam kopiju govora u svom fasciklu, ali nisam ga imao vremena pročitati. Kad je počelo nabrajanje bolesti, pomislio sam: 'Sad će biti napeto'- i bilo je sve napetije. Brojio sam do devete bolesti...

- Što Vam je prolazilo mislima?

Papa, normalno, božićno primanje za Kuriju koristi da se osvrne na proteklu godinu, kao i da baci pogled na nadolazeću. Ovoga je puta bilo drugačije. Papa Franjo je radije odlučio kardinalima i biskupima- među njima i nekima u miru- staviti pred oči zrcalo savjesti.

- Jeste li se osjećali prozvanim?

Dakako da sam se pitao: Na koji se način to tebe tiče? Koja je bolest tebe inficirala? Što ti moraš popraviti? Na jednom sam mjestu morao razmisliti o svojima mnogobrojnim kutijama za seljenje. 

- Mislite li na anegdotu o selidbi isusovca koji je imao mnogo stvari? Franjo je rekao da su selidbe znak 'bolesti gomilanja'.

Točno. Od iseljenja iz Apostolske palače nakon odreknuća pape Benedikta u veljači 2013., nemalo mojih stvari još leži u kutijama u jednom spremištu. No, ne mogu u njima prepoznati nikakvu indiciju bolesti.

- Što je Franjo namjeravao tom vrstom bičevanja? To bi moglo djelovati demotivirajuće.

To su pitanje postavili i mnogi moji kolege. Papa Franjo je u službi već dvije godine i u međuvremenu je dobro upoznao Kuriju. Očito je držao potrebnim jasno progovoriti i uputiti na ispit savjesti.

- Kakve su bile reakcije?

Za medije je to, naravno, bila poslastica. Već sam tijekom govora vidio naslove: 'Papa bičuje kurijalne prelate'; 'Papa suradnicima čita bukvicu'! Prema van je, nažalost, nastao dojam da postoji jaz između Pape i Kurije. Taj dojam vara, nije utemeljen u stvarnosti. No, govor je doveo vodu na taj mlin.

- Je li govor bio interno kritiziran?

Reakcije su išle od iznenađenja do šoka i nerazumijevanja.

- Možda se s Franjom Kurija mora prilagoditi na trajne duhovne vježbe? 

Na to se odavno prilagodila. Papa Franjo ne krije svoju duhovnu formaciju. On je isusovac, posve obilježen duhovnošću utemeljitelja svoga reda, sv. Ignacija Loyolskog. 

- Kako Vi doživljavate Franju dvije godine nakon njegova izbora?

Papa Franjo je čovjek koji je od samoga početka jasno dao do znanja da se na drugačiji način dotiče stvari koje vidi drugačije. To vrijedi za izbor njegova stana, automobila koji vozi, za cijelu proceduru audijencija općenito i za protokol posebice. U početku je trebalo sposobnosti na prilagodbu i izvjesna mjera fleksibilnosti, no u međuvremenu je to postala svakodnevica. Sveti Otac je čovjek izvanredne kreativnosti i latinskoameričkoga poleta.

- Pa ipak, mnogi pitaju kamo sve to vodi.

Tko pozorno sluša Papine riječi, prepoznaje u njima jasnu poruku. Usprkos tomu, uvijek iznova izranja pitanje: Kamo to Franjo želi odvesti Crkvu, koji je njegov cilj?

- Prije godinu dana ste rekli: 'Još čekamo na sadržajne smjernice'. Mogu li se one sada prepoznati?

Da, puno jasnije, nego prije godinu dana. Sjetite se Apostolskog pisma 'Evangelii gaudium'. U njemu je izložio kompas svoga pontifikata. K tomu, tijekom svoga pontifikata je objavio važne dokumente i održao značajne govore, kao onaj u Strasbourgu pred Europskim parlamentom i Vijećem Europe. Oris je postao jasniji i stavljeni su jasni naglasci.

- Koji?

Najvažniji naglasak je misija, evangelizacija. Taj se aspekt provalači poput crvene niti. Nikakvo unutarcrkveno gledanje u vlastiti pupak, nikakva autoreferencijalnost, nego iznositi evanđelje u svijet. To je deviza.

- Imate li razumijevanja za F. Georgea, umirovljenog nadbiskupa Chicaga, koji je iznio kritiku da su Papine riječi katkad ambivalentne?

Zapravo, bilo je slučajeva u kojima je vatikanski glasnogovornik morao intervenirati nakon određenih publikacija da bi pojasnio stvari. Ispravci su potrebni onda kad određene izjave dovode do nerazumijevanja i kad ih mogu posvojiti određene strane. 

- Drži li Franjo medije bolje od svog prethodnika Benedikta?

Franjo se s medijima ophodi ofanzivno. Koristi ih intenzivno i izravno.

- I umješnije?

Da, koristi ih vrlo vješto.

- Tko su zapravo njegovi najuži savjetodavci?

To pitanje uvijek iznova kola. Ne znam.

- Sinodama o dušobrižništvu obitelji prošle i nadolazeće jeseni, Franjo je postavio težišnu točku. Posebno pitanje pripuštanja k pričesti razvednih koji su se ponovo vjenčali, izaziva razilaženje u mišljenjima. Neki imaju dojam da Franjo više polaže na dušobrižništvo, nego na nauk...

Ne dijelim taj dojam. Tu se umjetno konstruira kontrast koji ne postoji. Papa je vrhovni jamac i čuvar crkvenog nauka te istodobno vrhovni pastir, vrhovni dušobrižnik. Nauk i dušobrižništvo nisu protivnici, nego blizanci.

- Jesu li vladajući i umirovljeni papa kod pitanja o razvednima koji su ponovo vjenčani suprotnih shvaćanja?

Ne znam za učiteljske izjave pape Franje koje su protivne shvaćanju njegova predšasnika. To bi također bilo apsurdno. Jedna je stvar jasnije naglasiti pastoralne napore, jer to zahtijeva situacija. Druga je poduzeti promjenu u nauku. Dušobrižnički mogu osjetljivo, dosljedno i savjesno djelovati samo onda kad to činim na temelju punoga katoličkog nauka. Supstancija sakramenata nije ostavljena na slobodno raspolaganje duhovnih pastirah, nego određena od Gospodara Crkve. To također i upravo vrijedi za sakrament ženidbe.

- Je li bilo posjeta nekih kardinala Benediktu tijekom Sinode sa zamolbom da intervenira za spas dogme?

Takvog posjeta nije bilo. Navodna intervencija pape u miru je čista izmišljotina.

- Kako Benedikt reagira na pokušaje tradicionalističkih krugova da u njemu pronađu protupapu?

Nisu to pokušali tradicionalistički krugovi, nego predstavnici branše teologije i neki novinari. Govoriti o kakvom protupapi je jednostavno glupo, ali i neodgovorno. To ide u smjeru bogoslovnog podmetanja požara.

- Nedavno je bilo uzbuđenja oko jednog priloga koji se pojavio u nedavnom novom četvrtom svesku Sabranih djela J. Ratzingera. Auktor je promijenio neke zaključke o temi razvedenih koji su ponovo civilno vjenčani u smislu strožijega stava. Je li se Benedikt time htio umiješati u sinodalnu debatu?

Nipošto. Prerada navedenog članka iz 1972. bila je gotova daleko prije Sinode i poslana izdavaču. Treba podsjetiti da svaki auktor ima pravo na zahvate u svojim spisima. Svatko upućen zna da papa Benedikt ne dijeli zaključke toga priloga najkasnije od 1981. godine, što je više od 30 godina! Kao prefekt Kongregacije za nauk vjere to je jasno izrazio u različitim izjavama.

- Vrijeme objave novog izdanja u vrijeme Sinode bilo je tada sve drugo negoli sretno...

Četvrti svezak Sabranih djela u kojem je članak tiskan trebao se pojaviti još 2013. Objavljivanje se zbog izdavačevih razloga oduljilo i uslijedilo je tek 2014. To da će se u to vrijeme održavati sinoda o obitelji, apsolutno se nije moglo predvidjeti kod planiranja objavljivanja pojedinih svezaka. Iza toga se ne krije nikakva strateška namjera.

- Benedikt XVI. je nakon svoga odreknuća obećao da će živjeti 'skriven od svijeta'. No, uvijek se iznova pojavljuje. Zašto?

Kad je nazočan na različitim važnim crkvenim događajima, to je stoga što ga osobno poziva papa Franjo; tako je sudjelovao na Konzistoriju prošle veljače, kanonizaciji Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. u travnju te beatifikaciji Pavla VI. u listopadu. K tomu, napisao je pozdravnu riječ za povodom davanja njegova imena 'Auditoriumu Maximumu' Papinskog sveučilišta Urbaniana u Rimu. Papa Benedikt je tamo bio i pozvan, ali nije otišao.

- U tom pozdravu koji ste Vi pročitali u njegovo ime, svakako je dao jasne bogoslovne izjave. 'Odricanje od istine je smrt za vjeru', napisao je. 

Pozdravna riječ je bila dojmljiv prilog temi 'Istina i misija'. Mogla se čuti igla da pada, takva je tišina bila tijekom čitanja u prepunom auditoriju. Po sadržaju je to bio bogoslovni klasik. Papu Franju se vrlo dojmio tekst koji mu je Benedikt najprije poslao, i zahvalio mu je na njemu.

- Govori li Benedikt katkad o svom odreknuću? Je li mu laknulo?

On je u miru sa samim sobom i uvjeren je da je odluka bila ispravna i potrebna. To je bila odluka savjesti do koje je došao kroz molitvu i patnju, i u tomu svaki čovjek stoji sâm pred Bogom.

- Vi ste se borili s Benediktovim povijesnim odstupom u veljači 2013. Kako danas razmišljate o tom koraku?

Istina je da mi je odluka zadala truda. Nije mi lako palo prihvatiti je iznutra. Morao sam se boriti da s tim završim. U međuvremenu je borba odavno prošla. 

- Prisegli ste vjernost Benediktu do smrti. To onda znači također da ćete do tada ostati na njegovoj strani, dakle u Vatikanu?

Na dan izbora za papu, obećao sam mu biti na pomoć 'in vita et in morte'. Naravno da tada nisam računao s odreknućem. No, obećanje vrijedi i zadržava vrijednost.

- Biskupi trebaju biti pastiri. Osjećate li se kao nadbiskup u Rimskoj kuriji katkad kao pastir bez stada?

Da, katkada. Međutim, dobivam sve više poziva za svete potvrde, jubilejske mise i druga bogoslužja. Do sada sam na to reagirao upravo defanzivno i samo rijetko pristajao. To sam u zadnje vrijeme promijenio. Izravan dodir s vjernicima je vrlo važan. Stoga, kad god je to moguće i spojivo s mojim službenim dužnostima, preuzimam pastoralne zadaće. To je i dobro i nužno. Osim toga, to je i najbolji lijek protiv jedne kurijalne bolesti koju je naveo papa Franjo: opasnosti da se postane birokrat."

Izvor: Christ und Welt/In Caelo et in Terra

Slika: Gloria.tv

U gornjem se intervjuu često spominje govor pape Franje Rimskoj kuriji od prošle godine. Evo kako ga je doživio auktor bloga Geistbraus koji često ima vrlo duhovita opažanja. 

"Papa se, kao što je općepoznato, opet morao profilirati na račun Kurije, ispljuskati svoju rimsku subraću i navesti 15 bolesti od kojih visoka gospoda boluju. Da Papinu misao još bolje razumijemo, svakoj sam bolesti dodao kratko tumačenje.

1. Bolest držati se besmrtnima i nezamjenjivima

'Kurija koja nije samokritična, koja se ne posuvremenjuje, koja se ne nastoji poboljšati je bolesno tijelo.' To je bolest onih koji su se pretvorili u gospodare i osjećaju da su iznad svih, a ne u službi svih. Ta je bolest 'često posljedica patologije moći, 'kompleksa izabranih', narcizma'.

Što je to?

Neki se ljudi osjećaju kao gospodari iznad dobra i zla, pokušavaju se uzdići iznad svoje subraće te ih koriti i ogoliti pred cijelim svijetom. Jedini čovjek na svijetu kojega jedan takav ne kritizira je obično on sâm.

2. Bolest ekscesivnog djelovanja

Papa je tu bolest nazvao 'martaizam', bolest onih koji se poput Marte predaju radu i neizbježno napuštaju 'bolje': sjediti do nogu Isusovih.

Što je to?

Martaizam nosi ime po Gostinjcu svete Marte. Nekim se ljudima ne sviđa Apostolska palača i rastjeruju desetke ljudi naokolo da im naprave komforniji stan.

3. Bolest 'mentalne i duhovne okamenjenosti'

To je bolest onih 'koji gube unutarnji spokoj, vedrinu i odvažnost i sakrivaju se ispod papira te postaju 'strojevi koji obavljaju radnje', a ne Božji ljudi, nesposobni plakati s onima koji plaču, i radovati se s onima koji se raduju'.'

Što je to?

Ta bolest pogađa ljude koji su se desetljećima vezali uz određenu teologiju i sve što joj ne odgovara slijepo diskvalificiraju pripisivanjem različitih krivovjerja (npr. 'pelagijanizam', 'misticizam', 'kvijetizam').

4. Bolest ekscesivnog planiranja

Radi se o bolesti kad jedan apostol sve posve točno planira i misli da tako stvari učinkovito pokreće dalje, ali postaje zapravo knjigovođa ili porezni savjetnik. Stoga je, doduše, potrebno sve dobro pripremiti, ali nikada pasti u iskušenje da želimo upravljati slobodom Duha Svetoga.

Što je to?

Ljudi koji pate od te bolesti, primjerice, već unaprijed znaju kakav treba biti rezultat jedne sinode. Ako Duh Sveti drugačije puše, odbačene točke se ipak preuzmu u zaključni izvještaj.

5. Bolest loše koordinacije

To je bolest onih koji međusobno gube zajedništvo. Tako tijelo gubi svoju harmoničnu funkcionalnost s rezultatom da orkestar proizvodi još samo buku, jer članovi zajednice ne surađuju.

Što je to?

Ima ljudi koji za stolom za doručak redovito siju pomutnju jer su im izjave proturječne ili zbunjujuće.

6. Bolest 'duhovnog Alzheimera'

'Duhovni Alzheimer' je napredujući pad duhovnih sposobnosti, što u ljudima uzrokuje veliki hendikep, jer tako živi u apsolutnoj ovisnosti o svojim često umišljenim predodžbama.

Što je to?

To pogađa ljude koji ne vide evanđelje u njegovoj cjelovitosti, nego Gospodinovu Radosnu vijest reduciraju na određene omiljene pojmove (npr. 'siromašni').

7. Bolest suparništva i taštine

'Kada privid, boje ruha i znaci časti postanu prvi cilj života... To je bolest koja čini da postanemo lažni muškarci i žene te živimo lažni 'misticizam' i lažni 'kvijetizam''.

Što je to?

Neki ljudi najveću vrijednost polažu na to kako ih drugi vide. Nikakav vanjski tračak ne smije ići protiv njihove slike koju su stvorili o sebi (npr. 'nekonvencionalni', 'skromni').

8. Bolest egzistencijalne šizofrenije

To je za Franju bolest onih koji vode dvostruki život, 'plod licemjerja koji je tipičan za mediokritete i progresivnu duhovnu prazninu koju akademske diplome i naslovi ne mogu ispuniti'. Ta bolest pogađa one koji često zapuštaju pastoralnu službu, ograničavaju se na ono birokratsko i tako gube kontakt sa stvarnošću, s konkretnim čovjekom. Tako stvaraju svoj paralelni svijet u kojem odlažu sve ono čemu sa strogošću uče druge te vode tajan i često aljkav život.

Što je to?

Neki se ljudi gube u birokraciji tako što sastavljaju osmeročlane ili deveteročlane gremije ili angažiraju skupe poslovne savjetnike.

9. Bolest naklapanja i tračanja

Od te bolesti ljudi postaju sijači razdora kako to čini Sotona, i često 'hladnokrvni ubojice' dobroga glasa subraće i kolega. Radi se o bolesti kukavica kojima nedostaje hrabrosti razgovarati oči u oči, pa tako to rade iza tuđih leđa: 'Čuvajmo se terorizma naklapanja!'

Što je to?

Ova bolest pogađa ljude koji loše govore o onima koji su za njih izmolili otprilike tri tisuće krunica, ili također o onima koje i ne poznaju. Ti ljudi vrlo brzo sude i svoj sud ne naviještaju u privatnim razgovorima, nego pred sabranim mikrofonima svjetskoga novinstva.

10. Bolest pobožanstvenja glavara

Bolest onih koji se dodvoravaju glavarima i postaju žrtve karijerizma i oportunizma. Ti ljudi svoju službu žive samo s mislima na svoju korist, inspirirani 'vlastitim fatalnim egoizmom'. Ta bolest može zahvatiti i glavare kad se ti 'dodvoravaju nekim svojim suradnicima da postignu njihovu podložnost, vjernost i psihološku ovisnost. Konačni je rezultat, pak, njihovo stvarno sudioništvo'.

Što je to?

Neki glavari proizvoljnim dekretima iz službe uklanjaju sve suradnike koji nisu na njihovoj liniji ili se ne drže tiho kao bubice. Tako sami sebe plijene od svakoga kritičnoga glasa u svojoj okolini i proizvode klimu straha i nesigurnosti.

11. Bolest ravnodušnosti prema drugima

To je bolest onih koji misle samo na sebe te gube iskrenosti i toplinu međuljudskih odnosa. Tako ljubomor i navodna lukavost vode do toga da se osjeća radost kad se vidi da drugi pada, umjesto da mu se pomogne pri ustajanju.

Što je to?

Ta se bolest zove također maltaizam. Zbog te navodne lukavosti oboljeloga protivnici padaju, bivaju odbačeni do Malte i tamo budu prepušteni samima sebi.

12. Bolest 'lica kao na pokopu'

Riječ je o bolesti onih koji misle da je dovoljno imati žaloban i potišten, prema drugima strog izraz lica s rigidnošću i arogancijom. Zapravo su 'teatralna strogost i sterilni pesimizam počesto simptomi straha i manjka samopouzdanja'. Apostol se mora trsiti da bude uljudan, veseo, oduševljen i radostan te da to predaje drugima. Franjo je također samoironični i duhovito potaknuo: 'Kako dobro dođe jedna doza zdravog humora!'.

Što je to?

Postoji usporedna slika te bolesti koja se očituje u napadnom dugotrajnom cerenju i trajnoj neobuzdanosti, sve to jednako velikoj rigidnosti i aroganciji.

13. Bolest gomilanja materijalnih dobara

Bolest je to apostola koji pokušava ispuniti egzistencijalnu prazninu u svom srcu tako što zgrće materijalna dobra- 'ne iz potrebe, nego samo da se osjeća sigurnim'.

Što je to?

Onaj tko svoje srce veže uz materijalna dobra, askezu opisuje kao loš bič, a euharistijski post kao 'težak križ' jer se neće za volju svom Otkupitelju odreći svjetovnih užitaka.

14. Bolest zatvorenih krugova i pripadnosti grupicama

Ova bolest nastaje kad pripadnost grupici postane jačom od pripadnosti Tijelu, odnosno Kristu samomu. Vremenom se bolest razvije u rak i zarobi tijelo.

Što je to?

Takvi ljudi ne održavaju nikakve odnose s pelagijancima i ostalim prljavcima.

15. Bolest svjetovnoga profita, egzibicionizam

Zadnja bolest nastaje kad apostol svoju službu pretvara u moć, a moć u robu kako bi postigao svjetovne dobitke ili više moći. Bolest je to onih koji nezasitno teže umnažanju svoje moći te su kadri u tu svrhu klevetati i druge diskreditirati, 'čak po novinama i časopisima. Dakako, sve kako bi pokazali da su sposobniji od ostalih'. Ta je bolest vrlo škodljiva za tijelo jer dovodi ljude do opravdavanja svakog sredstva da se postigne cilj, 'često u ime pravednosti i transparentnosti'. 

Što je to?

Nekim se ljudima sviđa kad ih svjetovni mediji slave zato što svoju braću javno diskreditiraju. Čak se ne ustručavaju od toga da ljude pred cjelokupnom javnošću opisuju kao 'bolesne' ili kao 'rak-ranu' ako im zbog toga s periferije dolazi pohvala. Ta je bolest za tijelo vrlo štetna, neki je drže smrtonosnom bolešću. No, Gospodin neće dopustiti da paklena vrata nadvladaju njegovu Crkvu!"

Izvor: Geistbraus