Promijeniti paradigme

Talijanski redovnički poglavari su se od 3. do 7. studenog 2014. bili okupili na LIV. generalnoj skupštini svoje konferencije. Tema je bila "Misija Crkve i posvećeni život. Čitanje pobudnice 'Evangelii gaudium'". Raspravljali su o tomu kako opet oživjeti redovnički život i izvući se iz krize podmlatka.

Čulo se puno fraza o izlaženju, otvorenosti, nadvladavanju straha od onoga što je različito i sl. Govorio je zamjenik spornoga priora monaške zajednice iz Bosea E. Bianchija- za učenje potonjega je bivši rektor Papinskoga lateranskog sveučilišta msgr. A. Livi, 2012. rekao da je "samo nominalno kršćanski, a zapravo ateistički humanizam"- zatim tajnik Kongregacije za redovnike, pa kamaldulac pripadnik Bolonjske škole i profesor na Urbanijani.

Istaknuto je mjesto imao Papin pouzdanik biskup Galantino koji je postao poznat po kritici bezizražajnih lica onih koji mole pred klinikama za pobačaje. Rekao je da se redovnički život danas nalazi "u vremenu preokreta, novog pozicioniranja, štoviše novog utemeljenja [rifondazione]". Jer više nije riječ samo o tomu da se taj život "prilagodi ili jednostavno samo posadašnji. Potrebno je čak promijeniti same paradigme redovničkog života ako se hoće započeti autentičan proces promjene." 

Gospođa L. Scrosati je na stranici Libertà e Persona pretražila ključne riječi iz biskupova izlaganja. Prema njima, niti jedanput se u tom procesu promjene paradigme ne pojavljuju pojmovi kao što su grijeh, mrtvljenje, pokora, molitva, askeza, Marija. Međutim, sedamnaest se puta javlja papa Franjo, po šest puta izaći i periferija, četiri puta slušati... 

Prema biskupu su pravi problem redovničkog života "redovnici koji se trude doslovno slijediti svoje pravilo; lakovjernost i ekscesivno minuciozan jezik". 

Moglo se čuti i famoznog Volpija u svojstvu generalnog tajnika te konferencije koji bi umjesto o tomu kako oživjeti redovništvo, "bolje mogao referirati kako uništiti cvatući red koji nije znao za nedostatak podmlatka niti je bio u krizi". Misli se, naravno, na franjevce Bezgrješne. (Katholisches.info)

Traži se drugačiji tip redovnika i svećenika. Takvih koji se ne boje iznenađenja. Među te bi svakako spadao novi savjetnik u Papinskom vijeću za kulturu. Papa Franjo je na to mjesto 1. srpnja 2014. odabrao pisca i madridskog svećenika oca P. d'Orsa. Sâm sebe u intervjuu za La Repubblicu, koja je u međuvremenu postala važno crkveno glasilo, opisuje kao "erotičnoga, mističnoga i čudnoga [comico]".

Život mu je bio "pun ljubavnih veza, lektire i putovanja, također nemara". To mu je pomoglo kad je otkrio svoje zvanje s 27 godina jer "poznavati ljudsku ljubav pomaže boljem upoznavanju božanske ljubavi".

"Prvenstveno je o. d'Orsu 'neprimjereno' crkveno shvaćanje kulture. U usporedbi s visokom kulturom, to je razumijevanje roba B klase. Treba se prilagoditi prestati htjeti biti 'alternativa', već živjeti kršćanstvo u 'dijalogu' sa svijetom. 

- Svećenici koji žive sa ženom su bolji: 'Vrijeme je došlo'

Napisao je više romana i vrijedi za 'najnjemačkijega' među živim španjolskim piscima. U jednom od njegovih romana Slovakinja, glavni lik, ide u krevet sa svim velikim piscima XX. stoljeća. Otac d'Ors u intervjuu kaže da svećenik živi bolje sa ženom uza se. Zašto? 'Zato što je u međuvremenu sazrijelo vrijeme'. No, to je samo 'osobno mišljenje'."

U Papinskom se vijeću za kulturu o ženidbi svećenika neće razgovarati. Međutim, prema njemu, na sljedećem plenarnom zasjedanju 2015., razgovarat će se o ženskom svećeništvu. On će i sâm sudjelovati te je "apsolutno za". Još dodaje: "I ja nisam sâm".

"Izdao je i neke knjige iz publicistike, među kojima uspješnicu 'Životopis šutnje' u kojoj smatra da bi svatko od života 'trebao stvoriti umjetničko djelo'. Čini se da je posve u skladu s tom premisom njegova temeljna orijentacija: 'Važan kriterij za određivanje duhovne vitalnosti osobe je njena spremnost na promjene. Suprotstavljati se životu je grijeh jer je život neprestani razvoj'; potpuno prema starogrčkom 'pantha rei'.

- Dati se 'ponijeti životom'- 'Da nisam kršćanin, bio bih budist'

D'Ors je izložio 'novi oblik' askeze. Zastarjelo je graditi život na čvrstoj stijeni, jer se i na živom pijesku dade izvrsno živjeti 'autentična duhovna vitalnost'. Kiše, divlje rijeke, vjetrovi i oluje nisu nikakv problem, jer čovjek si mora dopustiti da ga 'ponese život'.

O tomu novi konzultor Papinskog vijeća već godinama drži tečajeve. Za sudjelovanje nije uvjet nikakva duhovna formacija ili vjerska pripadnost iako tečaj polazi prvenstveno od kršćanske tradicije i 'u drugom redu' od zen-budizma. Prikladno tomu je u jednom ranijem intervjuu izjavio: 'Da nisam kršćanin, bio bih budist'.

Na pitanje 'La Repubblice' kako najbolje ispratiti čovjeka kod umiranja, d'Ors odgovara: 'Slušati ga i gotovo, zaboravljajući sebe što je i najteže'.

NBQ nasuprot tomu dodaje: 'Prije nekoliko dana sam posjetio svoju staru gorsku župu. Župnika nema već godinama, preselio se u nebo. On se bio upravo žrtvovao da bi pohodio bolesne i umiruće te im donosio ljudsku i prije svega sakramentalnu pomoć i utjehu, jer mu je bilo stalo se spase njihove duše.'

- Kako je došlo do kontakta s papom Franjom?

Na pitanje se ne može odgovoriti. Otac Pablo, dotad voditelj kazališne radionice na Madridskom sveučilištu, ne daje uporišta za to. Upitan kako je Papa došao do njega, iznio je samo mišljenje: 'Možda je pitao: 'Tko je najbeznačajniji madridski svećenik?'.

Otac Pablo, unuk slavnog španjolskog kritičara umjetnosti E. d'Orsa, učenik je njemačkog benediktinca o. E. Salmanna. Za svećenika je zaređen 1991. i njegov ga je red poslao u evangelizaciju Hondurasa. Po povratku u Španjolsku postao je sveučilišni dušobrižnik i specijalizirao se u književnim radionicama s težištem na dramaturgiji i teologijskoj estetici u Španjolskoj i Argentini. 

Pomoću svojih kontakata u Njemačkoj upoznao je isusovca F. Jalicsa i s njim osnovao Udruženje prijatelja pustinje, što je također naslov jednog njegova romana. Pustinja znači beskraj. Knjiga ocrtava putovanje kršćanske mistike i zen-budizma. 

[...]"

Izvor: Katholisches.info